Kada je prije tri godine u Kolumbiji upoznao svoju sadašnju suprugu, Mario Zaccaria nije ni slutio da će ga ljubav dovesti do nesvakidašnje i kafkijanske borbe s hrvatskom birokracijom. Ubrzo nakon što su se upoznali, suprugu Dianu Marcelu Gallego Rios i njenog sina, Zaccarijinog posinka, Juana Felipea doveo je u Hrvatsku.
Kada su stigli, Zaccaria ih je, naravno, išao prijaviti na zdravstveno osiguranje, uvjeren da na njega imaju pravo s obzirom da je on hrvatski državljanin, a Gallego Rios mu je ipak postala supruga, a Juan Felipe posinak. No, dočekao ga je hladan tuš, poveći račun i hladni zid hrvatske birokracije.
Hladan tuš i poveći račun
U lokalnom ogranku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) ispostavili su mu račun od čak tri tisuće eura, 1 500 za suprugu i isto toliko za dijete, i to samo za jednokratnu naknadu koju je HZZO-u potrebno platiti kako bi se uopće steklo pravo da se “uđe” u naš sustav zdravstvenog osiguranja i krene ga koristiti.
Srećom, supruga je ubrzo našla posao, pa je njen problem tako riješen, ali za dijete još uvijek moraju plaćati dodatno, svaki mjesec po 125 eura. I tako već tri godine. Dakle, iako su oboje zaposleni, njihovo dijete nema pravo na zdravstveno osiguranje iz proračuna, već ga oni moraju plaćati.
I nisu jedini. Sudbina je to i brojnih stranih radnika, ali i drugih stranaca u Hrvatskoj koji imaju privremeni, a ne stalni boravak ovdje.
Zaccaria je sa suprugom osnovao udrugu “Latinos en Croacia” koja ima brojne planove, ali trenutno članovima najviše pomaže u suočavanju s hrvatskom birokracijom. Iako će njihova muka uskoro završiti, jer će posinak uskoro, nakon tri godina u Hrvatskoj, dobiti stalni boravak pa pritom i pravo na osiguranje iz državnog proračuna, “Latinos en Croacia” su iz ljutnje, srdžbe i frustracije pokrenuli online peticiju za dostupno zdravstveno osiguranje djece stranaca u kojoj upozoravaju upravo na ovaj problem.
Peticija
U peticiji tako ističu kako u Hrvatskoj djeca roditelja iz trećih zemalja nemaju ista prava koja se jamče djeci građana Hrvatske ili Europske unije. Roditelj koji se doseli u Hrvatsku s djetetom treba dodatno platiti: prvo jednokratno 1 500 eura za prethodnu godinu u kojoj dijete nije niti živjelo u Hrvatskoj i nakon toga po 125 eura mjesečno za tekuću godinu. “Dok su djeca građana Hrvatske osigurana preko svojih roditelja, stranim roditeljima koji rade u Hrvatskoj poslodavci često ne pokrivaju zdravstveno osiguranje za dijete, što predstavlja ogromno financijsko opterećenje za njihove već socioekonomski ranjive obitelji, S istim problemom susreću se i hrvatski/e građani/ke koji su u braku sa strancima iz trećih zemalja i čija djeca nemaju hrvatsko državljanstvo”, navodi se u opisu peticije.
Komentari na peticiju mahom su pozitivni. Potpisnici, naime, smatraju da sva djeca trebaju imati pravo na javno financirano zdravstveno osiguranje. S druge strane su komentari onih koji se suočavaju s ovim problemima. Zaccaria nam govori da pogledamo i komentare na peticiju. Ističe anksioznost koja se u njima vidi. Jedna je žena tako napisala kako je rodila dijete u Hrvatskoj, ali ga je potom odvela natrag u zemlju porijekla, jer je ovdje “osiguranje bilo tako skupo”.
Drugi se žale na “značajan financijski teret” koje im osiguranje predstavlja, a jedan muškarac, pak, piše kako ima troje djece i kako je tri godine razdvojen od obitelji jer ne može “mjesečno toliko izdvajati za osiguranje”.
Izdvojimo još jedan komentar: “Također imam dijete rođeno ovdje. Borimo se s plaćanjem visokog iznosa osiguranja za naše dijete. Naša plaća je minimalna i imamo puno troškova, uključujući stanarinu koja se također povećava.”
Nepravedan i neljudski sustav
I Zaccaria je na istom tragu.
“Sustav HZZO je nepravedan. Neljudski. Maloljetno dijete koje dođe sa stranim roditeljem – čak i kad je taj roditelj u braku s hrvatskim državljaninom – duguje odmah 1 500 eura za prošlu godinu kada strani dio obitelji nije ni znao da Hrvatska postoji. A onda slijedi 125 eura po mjesecu”, govori nam.
Frustriran je, ali prvenstveno i ljut na hrvatsku birokraciju. Pita se “tko zaposlen na minimalcu može izdvojiti 1 500 eura i nastaviti kupiti hranu, platiti stanarinu, režije?” Obaveza pritom raste kako raste broj djece i dok dijete ne dobije stalno boravište, a to je nakon istjeka tri godine.
Potom zbraja: “Poslao sam upit HZZO-u koliko ima tako osigurane djece i kolika je njihova zarada jer je to 1 500 + (125*12*3) sveukupno 6 000 eura. Čekam odgovor.”
Ističe još jedan apsurd. Savjetovano mu je, naime, da posvoji sina svoje supruge. Ali taj proces bi trajao duže od tri godine nakon kojih dijete može steći stalni boravak u Hrvatskoj. Osupnut je okrutnošću hrvatske birokracije, govori nam.
Kada dobiješ prvu vijest da moraš toliko platiti “šok je ogroman”. I još je dobiješ “nakon što si čekao u redu, a iza tebe stoje nervozni ljudi”.
Žena na šalteru mu je rekla da je “zakon takav” i da se javi pravnom odjelu.
“Što znači ‘takav je zakon’? I rasni zakoni su bili zakoniti pa su očito bili protiv čovjeka. Meni je žena na šalteru rekla da što sam se ženio ako ne mogu podnijeti financijski teret. Tko je mogao znati da je i ovdje Hrvatska neljudska? Problem se treba riješiti tako da sva djeca nevezano za državljanstvo trebaju imati dostupno temeljno zdravstveno osiguranje jer je to civilizacijska tekovina”, ističe Zaccaria.
Ali, platiti se mora, jer je je potvrda HZZO-a o plaćanju zdravstvenog osiguranja nužan dokument koji se mora priložiti Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) pri predaji zahtjeva za produženje boravišne dozvole.
Kako je ovo moguće?
Kako bismo razjasnili zašto roditelji ili skrbnici djece stranaca moraju toliko plaćati, obratili smo se Ministarstvu zdravstva i HZZO-u.
“Zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj nije regulirana Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju”, navode, “već je isto uređeno Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj”.
Zdravstveno osiguranje je obaveza, a ne tek pravo, a ako nije osiguran po nekoj drugoj osnovi, stranac na privremenom boravku “obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje”. Mjesečni doprinos u 2026. godini iznosi 124,96 eura.
“Za stranca – dijete na privremenom boravku i za stranca koji je navršio 18 godina života, a redoviti je učenik srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj, obveznik plaćanja doprinosa je roditelj, osoba koja skrbi o djetetu ili osoba na čiji poziv dijete boravi u Republici Hrvatskoj”, navode.
Potvrđuju i kako “prava i obveze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja” stranac stječe pod uvjetom da je prethodno jednokratno uplatio doprinos obračunat od dana prestanka ranijeg statusa osigurane osobe (uključujući onaj u drugoj državi), a najduže za razdoblje od 12 mjeseci. Za 2026. godinu jednokratni doprinos iznosi 1 499,52 eura.
Iz odgovora koji je Faktografu stigao iz HZZO-a saznajemo kako problem proizlazi iz statusa boravka. Naime, status osiguranika u Hrvatskoj stječe se ovisno o tome radi li se privremenom ili stalnom boravku te ne ovisi o radno-pravnom odnosu roditelja ili skrbnika.
Obavezni su se osigurati pa potom plaćati jer su im djeca osobe na privremenom boravku
Kako su nam kazali iz HZZO-a, “temeljna pretpostavka za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju Republike Hrvatske je reguliran građanski status u Republici Hrvatskoj, konkretno za stranca to znači odobren privremeni ili stalni boravak, odnosno dugotrajno boravište”.
“Prethodna jednokratna uplata novčanog iznosa u visini doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje na najnižu osnovicu za obračun doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, koja je preduvjet za ulaz u sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja Republike Hrvatske ne predstavlja retroaktivno plaćanje doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje”, već je to “uvjet propisan ZZS-om koji se odnosi na sve strance na privremenom boravku koji su se obvezni zdravstveno osigurati u Republici Hrvatskoj prema odredbama ZZS-a”.
“Status osigurane osobe kao član obitelji po osiguraniku u sustavu obveznoga zdravstvenog osiguranja djeca mogu ostvariti isključivo pod uvjetom da u Republici Hrvatskoj imaju prijavljeno prebivalište (kao hrvatski državljani) ili odobren stalni boravak ili dugotrajno boravište (u slučaju da su strani državljani). Znači, ako dijete, ujedno državljanin treće države u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak, ne može steći status kao član obitelji nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja”, kazali su nam iz HZZO-a.
Ako dijete, pak, ima stalni boravak ili dugotrajno boravište, onda ima pravo na osiguranje preko državnog proračuna do 18. godine života, kao i svi drugi građani RH.
Pravobraniteljica za djecu već duže vrijeme bezuspješno traži promjene propisa
Da ovakav normativni okvir ne omogućava jednak standard zdravstvene zaštite sve djece u Hrvatskoj smatraju u uredu Pravobraniteljice za djecu. Oni su u odgovoru na naš upit istaknuli kako već niz godina ukazuju na to da sva djeca na privremenom boravku u RH, neovisno o razlozima boravka, trebaju uživati jednaki standard zdravstvene zaštite te za to treba osigurati sredstva u državnom proračunu.
Još su 2014. godine inicirali izmjenu propisa u cilju izjednačavanja dostupnosti zdravstvene zaštite za svu djecu, neovisno o financijskom statusu njihovih roditelja. Inicijativu su ponovili nekoliko puta, posljednji put u lipnju ove godine. Međutim, nju Ministarstvo zdravstva još uvijek nije prihvatilo, kazali su nam.
Oni će i u “budućim aktivnostima u ovom području nastaviti ukazivati na nužnost izmjena propisa i osiguranje proračunskih sredstava za zdravstvenu skrb djece na privremenom boravku”.
I dok Ministarstvo zdravstva nije reagiralo na Zaccarijinu peticiju koju je potpisalo gotovo 1 100 ljudi, puno više od postavljenog praga od 500 potpisa, strancima u Hrvatskoj i njihovoj djeci HZZO će nastaviti ispostavljati visoke račune za zdravstvene usluge koje vrlo često neće moći ni iskoristiti.
Hladan jezik birokracije pritom će vjerojatno ostati isti. “Razumijemo Vaš zahtjev da se status svih osiguranika HZZO-a provodi na jednak način, no do eventualne izmjene važećih zakonskih propisa HZZO, kao provoditelj istih, nažalost nema pravnu mogućnost postupiti prema Vašem zahtijevu”, navodi se tako u odgovoru HZZO-a kojega je Zaccaria dobio na svoju molbu, a kojega potpisuje ravnatelj te institucije Zvonimir-Ante Korda.
Ovaj tekst peti je dio serijala Radnik. Stranac. Susjed u kojem se bavimo životom stranih radnika u Hrvatskoj.
Ostali nastavci serijala:
Strani radnici i sindikalni pokret: Strah i neupućenost (2)
Preko 86 tisuća stranaca, uključujući strane radnike, nema izabranog liječnika (4)
