Sredinom 1980-ih, na polovici vladavine Margaret Thatcher nogomet je u Engleskoj bio na niskim razinama odražavajući tadašnja društvena previranja. Britanija se suočavala s viskom nezaposlenošću, gašenjem tvornica, nezadovoljstvom radničke klase, štrajkovima rudara koje je tadašnja vlada gušila nazivajući štrajkače unutrašnjim neprijateljima. Nogomet je tada bio važan dio kulture radničke klase, posebno za industrijske radnike sa sjevera zemlje.
Stadioni su bili su u poluruševnom stanju, opasni po život posjetitelja. Gledatelja na stadionima bilo je manje nego ikada, a zasjenjeno huliganizmom, gledanje utakmica često je bilo neugodno i zastrašujuće iskustvo. Većina Britanaca nogometne stadione zaobilazila je u širokom luku jer su u medijima bili prikazivani kao neka postapokaliptična mjesta obilježena vladavinom bezakonja i nasilja. Tek nakon niza tragedija, vlasti su reagirale (1, 2, 3, 4, 5, 6).
Te tragedije nisu uvijek bile povezane s huliganizmom, u mnogim slučajevima bile su posljedica tragično loše sportske infrastrukture.
Tako je u požaru na stadionu Valley Parade u Bradford Cityju, 11. svibnja 1985. godine poginulo 56 osoba, dok je više od 250 osoba ozlijeđeno. Većina poginulih bili su djeca i starije osobe pregažene u pokušaju bijega s gorućeg stadiona ili zarobljeni u prolazima (izlazna vrata stadiona bila su zaključana).
Požar na stadionu tijekom utakmice između Bradford Cityja i Lincoln Cityja izazvao je odbačeni opušak cigarete koji je zapalio nakupine smeća ispod glavne drvene tribine koja je nestala u manje od desetak minuta. Nakon te tragedije zabranjena je gradnja novih drvenih tribina na britanskim stadionima te su pooštreni propisi o protupožarnoj zaštiti.
Nepunih dvadesetak dana nakon katastrofe u Bradford Cityju uslijedila je nova tragedija. Ovog puta tragedija je izazvana huliganizmom i taj je događaj označio oštar početak obračuna Margaret Thatcher s nogometom i navijačima.
Tragedija na stadionu Heysel
Utakmica između Liverpoola i Juventusa koja je odigrana na stadionu Heysel u Bruxellesu 29. svibnja 1985. godine ostat će upisana kao jedna od najvećih tragedija na nekoj nogometnoj utakmici u povijesti. Na finalu Europskog kupa (današnje Lige prvaka) tog je dana poginulo 39 Juventusovih navijača.
Stadion Heysel bio je u lošem stanju, što je pridonijelo katastrofi. Tijekom utakmice zabilježeno je nekoliko huliganskih ispada koji su bili posljedica nezadovoljstva suđenjem. Sve je kulminiralo probojem Liverpoolovih navijača, preko neutralnog sektora na tribini, do navijača Juventusa koji su pokušali pobjeći. Međutim, stjerani su uz zid koji se srušio i ubio 39 navijača Juventusa.
„Nakon toga, vlada i tisak pojačali su svoju negativnu retoriku prema nogometu, a Thatcher je nasilje nazvala ‘proračunatim’ i ‘svjesnim’ kao da su huligani namjeravali ubiti“, navodi Thomas Campbell, s Odjela za povijest Sveučilišta Durham u radu „’Unutarnji neprijatelj’: nogometni huliganizam i štrajk rudara“. U tom radu uspoređuje odnos vlade Margaret Thatcher prema rudarima koji su štrajkali 1994. i 1995. godine i nogometu, odnosno nogometnim huliganima.
Thatcher podržala zabranu igranja engleskih klubova u Europi
Engleskim klubovima, nakon Heysela, nekoliko godina je bilo zabranjeno igranje u Europi, a tu je zabranu Thatcher podržala.
Četiri godine nakon Heysela, četrnaestorica Liverpoolovih navijača osuđena su na po tri godine zatvora zbog sudjelovanja u nasilju koje je dovelo do smrti 39 ljudi. Polovica kazne bila im je uvjetna. Sud je osudio i dvojicu belgijskih dužnosnika zbog propusta u organizaciji i osiguranju utakmice.
Istodobno je Željezna Lady, kako su nazivali Margaret Thacher prije no što je postala premijerka, donijela dva zakona s ciljem sprečavanja huliganizma.
Zakonom o sportskim događajima iz 1985. godine zabranila je konzumaciju alkohola na stadionima. Godinu dana kasnije, Zakonom o javnom redu, dane su veće ovlasti za uhićenja i pretres navijača. Policiji je tako omogućena kontrola navijača, kao i uhićenja zbog remećenja javnog reda i mira, čak i onda kada njihovo ponašanje nije bilo nezakonito. Osim toga, na stadionima je postavljen videonadzor te su postavljane ograde kako bi se spriječili upadi navijača na terene.
Nakon toga, Vlada je 1989. godine donijela Zakon o nogometnim gledateljima, koji je policiji trebao dati još veće ovlasti i kojim se propisivalo uvođenje članskih iskaznica za navijače. Te dodatne restriktivne metode, međutim, spriječila je još jedna katastrofalna nesreća koja je pokazala da represivne mjere koje su uvođene nisu rješenje.
Smrt 97 navijača Liverpoola
Utakmica polufinala FA kupa (The Football Association Challenge Cup) između Liverpoola i Nottingham Foresta trebala se odigrati na Hillsboroughu, stadionu Sheffield Wednesdaya, 15. travnja 1989. godine. Umjesto utakmice odigrao se užas.
Policiji je bilo naređeno da zaustavlja i pretražuje automobile, zabrani ulaz pijanim navijačima Liverpoola, zbog čega se pred tribinom predviđenom za navijače Liverpoola stvorila velika gužva; 15 minuta prije početka utakmice pred ulazom na tribinu bilo je nekoliko tisuća navijača Liverpoola i bilo je jasno da do početka utakmice neće ući na stadion. Mnogi su u toj gužvi pred tribinom počeli gubiti svijest, a onda je policija odlučila otvoriti željezna vrata koja su služila kao zid. Masa ljudi jurnula je kroz tunel na tribine koje su se uskoro prepunile, a ljudi su se naguravali kako bi prošli naprijed. Kako bi se spasili, neki su navijači pokušali preskočiti šiljastu ogradu i prijeći na teren, što je policija protumačila kao invaziju Liverpoolovih navijača na travnjak te je poslala pojačanje. Kada su policajci stigli na teren, shvatilo se o kakvoj je tragediji riječ. Postupanje policije i spora medicinska pomoć rezultirala je stravičnom smrću 97 navijača Liverpoola dok su mnogi ozlijeđeni i traumatizirani.
Ključni dokument o tragediji na stadionu Hillsborough je Izvješće lorda Taylora (The Taylor Report) kojeg je izradio sudac Lord Justice Taylor (1, 2, 3). Suprotno tvrdnjama policije i pisanju dijela britanskih medija, koji su krivnju za smrt 97 navijača pokušali „prikriti“ nogometnim huliganizmom, lord Taylor je zaključio kako je glavni uzrok tragedije propust u policijskom postupanju. Odbacio je optužbe o masovnom dolasku navijača bez ulaznica ili u pijanom stanju te ih označio kao sporedne faktore, odnosno neutemeljene izgovore.
Godinama se ništa nije događalo, odnosno pravosuđe je „zaobilazilo“ procesuirati krivce. Prije desetak godina provedena je nova istraga koja je potvrdila Taylorove nalaze, kao i da je policija uz suglasnost tadašnje vlade pokušala zataškati razloge tragedije i svaliti ih na navijače.
Širi se citat Margaret Thacher za koji nema dokaza da ga je stvarno i izgovorila
Nakon prošlotjednog stravičnog fašističkog istupa članova Torcide u korteu uoči utakmice između Hajduka i Ajaxa na društvenim mrežama se počelo komentirati kako Hrvatska huliganizam treba riješiti kao što je to svojedobno učinila Margaret Thatcher. U prilog tome dijeli se vizual s njenim likom i navodnim citatom:
„Sklonite mi tu stoku, taj ološ sa stadiona, da vam ne bih rušila stadione, ukinula klubove i ligu, i da ne bih i vas pohapsila“ uz tvrdnju da je to izjava koju je dala nakon katastrofe na Heyselu.
Međutim, nikakvog dokaza da je Margaret Thatcher to izjavila nema.
„Čula sam za ovo i u Bruxellesu i u nekim prilikama kod kuće. Odlučni smo u tome da uhvatimo svakog tko se ponaša kao nogometni nasilnik i tko je huligan, bez obzira kome pripada ili kojoj organizaciji pripada. Moramo prikupiti dokaze, te ljude moramo uhvatiti, optužiti, izvesti pred sud i, ako budu osuđeni za teška kaznena djela, izreći im kaznu. Vrlo stroge kazne“, kazala je Thatcher u radijskom razgovoru za IRN nakon Heysela, podsjećajući pritom na petogodišnju kaznu koja je izrečena u Cambridgeshireu zbog huliganizma. Gotovo istovjetnu izjavu dala je i u televizijskom razgovoru za BBC.
Nakon tragedije na Heyselu, britanska premijerka sastala se s čelnicima nogometnih tijela u Velikoj Britaniji te potom izašla pred novinare kojima je govorila i o mjerama, poput zabrane točenja alkohola i članskih iskaznica, koje namjerava uvesti.
Huliganizam u nogometu problemom se počeo smatrati od kasnih 1960-ih, navodi Thomas Campbell u radu „’Unutarnji neprijatelj’: nogometni huligani i štrajk rudara“, objašnjavajući kako su takvi incidenti povećavali u 1970-ima dok su od početka 1980-tih sve više politizirani.
„U ’70-ima se još uvijek tvrdilo da su huligani često normalni, dobrodušni, moralni ljudi koji su na kraju prerasli svoju nasilnu mladost. Međutim, u tisku su rasli narativi o ideji da su huligani amoralni ‘divljaci’, ‘životinje’ ili ‘luđaci’“, navodi Campbell, objašnjavajući kako je taj stav vlada Margaret Thatcher „podržavala“ dodatno ga pooštrivši nakon katastrofe na Heyselu.
„Retorika Margaret Thatcher prema nogometu bila je zlobna. Opisala je navijače kao necivilizirane, nazivajući utakmice oblikom „plemenskog rata’ koji je 200 godina zaostajao za britanskim ‘standardima civilizacije’. Thatcher je opisala navijače kao nerazvijene odrasle osobe koje treba strogo kontrolirati, rekavši da je nered na utakmicama ‘problem roditeljske i učiteljske discipline’. Tvrdila je da se navijačima ne može vjerovati i da ih se mora suzbijati velikim policijskim prisustvom bez kojih je ‘opstanak nogometa kao sporta za gledatelje upitan’“, navodi u radu Campbell, podsjećajući kako je vlast i rudare i navijače opisivala kao petokolonaše koji rade na potkopavanju države. Nerijetko ih se uspoređivalo s IRA-om (Irskom republikanskom armijom).
Napadi u tabloidima
Mediji, prije svega tabloidi slijedili su oštru vladinu retoriku. Tako Campbell navodi kako su, iako nije bilo trajnog porasta incidenata huliganizma, u novinama i tabloidima sve učestalije pojavljivale priče o huliganizmu.
„Tisak je prihvatio Vladinu retoriku o ‘neciviliziranom nasilničkom navijaču’, a tabloidi su huligane nazivali ‘ološem’, ‘divljacima’, ‘životinjama’ i ‘luđacima’“, navodi Campbell objašnjavajući kako su naslovi iz 1985. godine bili poput „razbijte ove nasilnike“ i „zatvorite ove životinje u kaveze“.
Takvi naslovi, objašnjava, podržavali su Vladine napore za autoritarnijim policijskim nadzorom i ogradama ispred tribina.
Takvi represivni postupci, pokazalo je izvješće Lorda Taylora, doveli su do tragičnog stradavanja 97 navijača Liverpoola 1989. godine. To je izvješće otvorilo put razvoja današnjeg nogometa (koji nije lišen huliganizma). Na britanskim stadionima ukinuta su stajaća mjesta, na stadionima maknute željezne ograde, došlo je do modernizacije objekata. Nesreće na stadionima utjecale su i na svijest javnosti o problemu.
S godinama je u nogomet ušao ogroman sponzorski novac, osnovana je Premijer liga (1992. godine), medijski mogul Rupert Murdoch preuzeo je prijenos uživo preko svoje satelitske televizije Sky što je pokrenulo financijski uzlet klupskog nogometa… Sa sve većim komforom na stadionima rasle su i cijene ulaznica, a tradicionalna radnička klasa, ako više i postoji, praktično je protjerana s tribina.
Zaključno, iako je Margaret Thatcher krenula u obračun s navijačima, nema dokaza da je izgovorila citat koji joj se pripisuje.
