Internetskim se prostorom s vremena na vrijeme proširi dezinformacija da je nuklearna katastrofa u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani Černobil bila inscenirana te da ondje uopće nije bilo radioaktivnosti kao što se to predstavljalo u medijima. Tako je to i u najnovijem statusu (arhivirano ovdje) privatne korisnice Facebooka, uz dodatak da je radijacija “izmišljena konstrukcija koja se koristi za velika masovna uništenja. U statusu se navodi sljedeće:
🧐OPERATIVNA REALNOST POTVRĐUJE DA ČERNOBILJ NIKADA NIJE BIO RADIOAKTIVAN. Ne budite licemjeri😡Molim vas, ČINJENICA🔥
“Katastrofa” je bila inscenirano pozorište i zataškavanje, i da se istina sakrije od priče. Nije bilo curenja reaktora niti eksplozije; priče je izmislio cijeli sistem zone isključenja. LOKACIJA ČERNOBILJ NALAZI SE POD JEDNOM OD NAJSTRAŠNIJIH DUBOKIH PODZEMNIH VOJNIH BAZA (DUMBA) KAPIJE. Ova fabrika se nalazi na granici Ukrajine i Rusije i korištena je za industrijske rudnike, beta-blokadu adrenohroma i zlostavljanje djece od strane parazitske okupacije. “Sveta” naracija bila je demonska prevara i osmišljena je kako bi se osiguralo da nijedno ljudsko oko ne bi svjedočilo industrijskom rudarenju uglja koje se odvija pod zemljom. ODREĐIVANJE “SIGURNOG UDALJENJA” BILO JE PSIHOLOGIJA ZA ZAŠTITU PARAZITSKE INFRASTRUKTURE. Označavanjem teriela kao radioaktivnog, kabala je isklesala privatnu zonu za obradu gdje su se mogli pronaći. To je hazarskoj mafiji i jezuitskim porodicama olakšalo širenje svojih piramidalnih trgovačkih i ritualnih iscjeliteljskih centara na sjever. VLADIMIR PUTIN I ZEMALJINA ALIJANSA KORISTILI SU NAPREDNO FREKVENCIJSKO ORUŽJE DA BI PROBILI OVE TUNELE. Putin je koristio ruski sektor podzemne baze za izgradnju hranilišta za parazitske entitete. Hirurške operacije koje se odvijaju u regiji čiste energetske ostatke ovih sotonističkih mjesta i oslobađaju ljudsku rasu. RADIJACIJA JE IZMIJEŠLJENA KONSTRUKCIJA KOJA SE KORISTI ZA VELIKA MASOVNA UNIŠTENJA. Paraziti simuliraju frekvencije svih vrsta kako bi simulirali “radijalne padavine”, te simuliraju i simuliraju i simuliraju i simuliraju i simuliraju. Černobil je bio test narativa o “globalnom zagrijavanju” i “nuklearnom” zagađenju, uništavajući čovječanstvo, žetveći njihovu djecu. SIMULACIJA SE PIKSELIZIRA KAKO PADA SLOJ OBMANE. Rezonantna Armija prozire lažnu medijsku montažu kako bi usidrila frekvencije Velikog Pamćenja. Svjedočite čišćenju 7600-godišnje okupacije, našem oslobođenju od vlasti Istoka.
Černobil – najveća nuklearna katastrofa u svjetskoj povijesti
Što se zapravo dogodilo u Černobilu? Černobilska tragedija, najveća nuklearna katastrofa u povijesti, zbila se 1986. u nuklearnoj elektrani Černobil na području Ukrajine u tadašnjem Sovjetskom savezu. Nuklearna elektrana smještena je u naselju Pripjat, 16 km sjeverozapadno od grada Černobila i 104 km sjeverno od Kijeva.
Kako piše enciklopedija Britannica, katastrofa se dogodila 25. i 26. travnja 1986., kada su tehničari reaktorske jedinice 4 pokušali izvesti loše osmišljen eksperiment. Radnici su isključili reaktorski sustav za regulaciju snage i njegove sigurnosne sustave za hitne slučajeve, te su povukli većinu kontrolnih šipki iz jezgre dopustivši reaktoru da nastavi raditi sa 7 posto snage. Ove pogreške uz još neke koje su počinili radnici izazvale su u 1:23 ujutro 26. travnja lančanu reakciju u jezgri koja je izmakla kontroli. Nekoliko eksplozija pokrenulo je veliku vatrenu kuglu i raznijelo teški čelični i betonski poklopac reaktora. Ovaj i požar u jezgri grafitnog reaktora koji je uslijedio ispustili su velike količine radioaktivnog materijala u atmosferu, gdje su ga zračne struje odnijele na velike udaljenosti. Došlo je i do djelomičnog taljenja jezgre u reaktoru.
Evakuacija oko 30 tisuća stanovnika Pripjata započela je 27. travnja. Pripjat je evakuiran tek približno 36 sati nakon eksplozije, a šira evakuacija uslijedila je poslije. Više od 100 tisuća ljudi preseljeno je iz najonečišćenijih područja u prvim tjednima nakon nesreće. Iako su sovjetske vlasti u početku nastojale prikriti razmjere katastrofe, 28. travnja švedske postaje za praćenje zračenja zabilježile su neuobičajeno visoke razine radioaktivnosti koje je vjetar donio iz smjera Sovjetskog Saveza te zatražile službeno objašnjenje. Tek tada je sovjetska vlada priznala da je u Černobilu došlo do nuklearne nesreće, što je izazvalo međunarodnu zabrinutost zbog širenja radioaktivnih tvari. Do 4. svibnja curenje topline i radioaktivnosti iz jezgre reaktora stavljeno je pod nadzor, pri čemu su radnici bili izloženi velikom riziku. Radioaktivni otpad privremeno je odložen na približno 800 lokacija, a do kraja godine teško oštećeni reaktor zatvoren je zaštitnim betonsko-čeličnim sarkofagom.
Prema službenim podacima, u černobilskoj katastrofi život je izgubila 31 osoba. Oko 600 tisuća pripadnika tzv. likvidatora, koji su sudjelovali u gašenju požara i sanaciji posljedica nesreće, bilo je izloženo visokim dozama ionizirajućeg zračenja. Procjenjuje se da je zračenju bilo izloženo gotovo 8,4 milijuna ljudi u Bjelorusiji, Rusiji i Ukrajini, što premašuje broj stanovnika Austrije. Radioaktivnom kontaminacijom zahvaćeno je približno 155 tisuća četvornih kilometara na području tih triju država, odnosno gotovo polovica površine Italije.
Onečišćeno je i oko 52 tisuće četvornih kilometara poljoprivrednog zemljišta, više nego što iznosi površina Danske, ponajprije izotopima cezija-137 i stroncija-90, čije je vrijeme poluraspada oko 30, odnosno 28 godina. Iako je preseljeno gotovo 404 tisuće ljudi, milijuni su nastavili živjeti na područjima s dugotrajnom izloženošću zaostalom zračenju, što je ostavilo brojne zdravstvene i okolišne posljedice. Na to podsjećaju Ujedinjeni narodi povodom Međunarodnog dana sjećanja na nuklearnu katastrofu u Černobilu, koji se svake godine obilježava 26. travnja.
Posljedice akutnog radijacijskog sindroma
Postojanje visokih doza zračenja potvrđuju i zdravstvene posljedice među radnicima elektrane i pripadnicima hitnih službi. Znanstveni odbor Ujedinjenih naroda za učinke atomskog zračenja (UNSCEAR) navodi da je 134 radnika i vatrogasaca oboljelo od akutnog radijacijskog sindroma, a 28 ih je preminulo u sljedećim mjesecima. To je posebno snažan argument protiv tvrdnje da je radijacija “izmišljena konstrukcija”. Naime, akutni radijacijski sindrom nastaje nakon izlaganja vrlo visokim dozama ionizirajućeg zračenja, a slučajevi černobilskih radnika medicinski su dokumentirani. Američka nuklearna regulatorna komisija navodi da su pojedini radnici i vatrogasci primili doze između 700 i 13.400 milisiverta.
Doze od 700 do 13.400 milisiverta bile su puno veće od uobičajene izloženosti zračenju. Prosječna osoba iz prirodnih izvora primi oko 2,4 milisiverta godišnje pa 700 milisiverta odgovara približno 290 godina takve izloženosti, a 13.400 milisiverta više od 5.500 godina primljenih u vrlo kratkom vremenu. Za usporedbu, jedan pregled CT-a u prosjeku nosi dozu od oko 10 milisiverta. To znači da je 700 milisiverta usporedivo s približno 70 CT pregleda, a 13.400 milisiverta s oko 1.340 CT pregleda, pri čemu su radnici u Černobilu te doze primili naglo, što je puno opasnije nego kad se ista ukupna doza rasporedi kroz dulje razdoblje.
Najizloženiji černobilski radnici tako su u kratkom vremenu primili količinu zračenja koja odgovara stotinama ili čak tisućama godina uobičajene prirodne izloženosti. Doza od oko 1000 milisiverta već može izazvati akutni radijacijski sindrom, dok je izlaganje od oko 4000 milisiverta smrtonosno za približno polovinu ljudi bez odgovarajućeg liječenja.
Navodne podzemne vojne baze i teorija zavjere o Hazarima
U objavi se Černobil naziva i “kapijom jedne od navodnih dubokih podzemnih vojnih baza”, u teorijama zavjera poznatih pod nazivom DUMB. Ne postoje kredibilni dokazi da se takva baza nalazi ispod nuklearne elektrane. Naprotiv, poznata geologija lokacije čini tu priču posebno nevjerojatnom. Elektrana je podignuta na debelim, uglavnom rastresitim sedimentima, uz podzemnu vodu već na približno tri do pet metara dubine. Takvi uvjeti nisu pogodni za gradnju navodnog golemog dubokog podzemnog kompleksa, osobito bez opsežnih građevinskih tragova.
Kratko ćemo se osvrnuti i na termin “hazarske mafije” koju spominje autorica objave. Kako smo pisali u jednom od ranijih tekstova, Hazari su bili pripadnici nomadskih plemena turkijske jezičke skupine, koji se prvi put spominju u 5. stoljeću u stepama sjevernog Kavkaza. U 6. stoljeću uspostavili su trgovačko carstvo, koje je pokrivalo jugoistočni dio današnje europske Rusije. Iščeznuli su kao samostalan narod u 13. stoljeću. Teorija zavjera o Hazarima je antisemitska. Tvrdi se da su Hazari zapravo “lažni Židovi” koji nastoje uspostaviti “novu Hazariju” na području današnje Ukrajine.
Teoretičari zavjera koriste termine “hazari” i “hazarska mafija” za opisivanje židovskog naroda slično kao što se koriste pojmovi “Rothschild” i “cionist”. Tvrdnja da Aškenazi nisu potomci Izraelaca, već Hazara, omogućuje antisemitima vjerojatno poricanje tvrdnjom da se oni samo protive “lažnim Židovima” i “varalicama”. Ne postoje nikakvi dokazi koji bi potvrdili da Ukrajinom upravljaju pripadnici starog naroda koji samostalno ne postoje već gotovo čitavo jedno tisućljeće.
Zaključno, nuklearna katastrofa u Černobilu nije bila inscenirana, a eksplozija reaktora i radioaktivno zračenje koje se krenulo širiti znanstveno je i medicinski dokumentirano. Eksplozija i požar uništili su četvrti reaktor nuklearne elektrane, radioaktivne tvari izmjerene su u velikom dijelu Europe, a deseci radnika i vatrogasaca preminuli su od posljedica ozljeda i visokih doza zračenja. Tvrdnje o podzemnim vojnim bazama, parazitskim entitetima, frekvencijskom oružju i izmišljenoj radijaciji nisu potkrijepljene nikakvim dokazima. S obzirom na sve navedeno, objavu privatne korisnice Facebooka ocjenjujemo netočnom.
