Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, na prošlotjednoj konferenciji za novinare, odgovorio je i na upit o postupanju gradskih službi vezano uz ilegalno odloženi otpad na lokaciji bivšeg kruga tvrtke Dioki na zagrebačkom Žitnjaku.
“Dioki je na privatnoj parceli. Radi se, zapravo, o industrijskom dvorištu tvrtke koja je prestala s radom početkom 2020. godine i nastala je ta ogromna količina otpada. Mi tu kao grad Zagreb nemamo baš nikakvu nadležnost, a nemamo zato što se radi o privatnom zemljištu, ne o javnoj površini, i tu komunalni redari čak ne mogu ni izaći na teren, ne mogu ni ući u posjed”, kazao je Tomašević te dodao da su oko te lokacije bili “u komunikaciji s državnim inspektoratom” za koji tvrdi da je “u nadležnosti za takve stvari”.
“Smatram da je to dosta veliki problem iz perspektive opasnosti od požara. Ta je firma bila u stečaju pa je dugo vremena bilo pitanje tko tu treba snositi odgovornost – znam da je novi vlasnik počeo odvoziti otpad s te lokacije pa se nadam će se i to vrlo brzo riješiti. Nažalost, pošto se radi o privatnoj firmi na privatnoj površini tu niti komunalni redari ne mogu djelovati”, zaključio je svoj odgovor Tomašević.
Citirajući dio Zakona o gospodarenju otpadom koji se odnosi na postupanje komunalnih redarstava, čitatelj Faktografa doveo je u pitanje točnost izjave gradonačelnika Tomaševića. Odnosno, mišljenje čitatelja je kako iz teksta zakona proizlazi da su komunalni redari mogli djelovati na lokaciji bivšeg Diokija i da je Grad Zagreb, prema zakonu, trebao sam sanirati tu lokaciju.
Čitatelj se pozvao na članak 145. Zakon o gospodarenju otpadom u kojem stoji:
(1) Komunalni redar naređuje uklanjanje otpada osobi koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad.
(2) Ako osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili osobi koja sukladno posebnim propisima upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odložen na tom području (dobru) ili osobi koju je zatekao da odbacuje otpad izvan lokacije gospodarenja otpadom ili osobi za koju se može dokazati da je otpad odbacila izvan lokacije gospodarenja otpadom.
(3) Rješenjem iz stavaka 1. i 2. ovoga članka određuje se: lokacija i procijenjena količina otpada, obveznik uklanjanja otpada, te obveza uklanjanja otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada u roku koji ne može biti duži od šest mjeseci.
(4) Protiv rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka može se izjaviti žalba nadležnom upravnom tijelu županije, a protiv rješenja komunalnog redara Grada Zagreba može se izjaviti žalba Ministarstvu.
(5) Istekom roka određenog rješenjem iz stavaka 1. i 2. ovoga članka komunalni redar utvrđuje ispunjavanje obveze određene rješenjem.
(6) Ako komunalni redar utvrdi da obveza određena rješenjem iz stavka 1. ovoga članka nije izvršena, jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb dužan je osigurati uklanjanje tog otpada predajom ovlaštenoj osobi za gospodarenje tom vrstom otpada na trošak izvršenika.
Tomaševića su pitanja o Diokiju, ali i drugim zagrebačkim problemima vezanima uz ilegalno odloženi otpad (Kosnica i Ježdovec) dočekala na prvoj konferenciji za medije održanoj nakon što je USKOK objavio analizu o ilegalnom odlagalištu otpada u Gospiću. Analiza okoliša u i oko postrojenja bivšeg PPK Velebit u Gospiću (na toj je lokaciji odloženo više od 35 tisuća tona otpada, a da hrvatske institucije nisu godinama spriječile takvu praksu) potaknula je javnu raspravu i o drugim ekološkim crnim točkama, ali i žustru političku debatu u kojoj se, uglavnom, stranke na vlasti na državnoj, ali i lokalnoj, razini brane od oporbenih napada da nisu spriječili gomilanje ilegalnog otpada te time u opasnost doveli građane i okoliš.
Ilegalno odlagalište na Žitnjaku nastalo 2020. godine
Na početku treba razjasniti da problem otpada na lokaciji bivšeg postrojenja Diokija na zagrebačkom Žitnjaku nije novijeg datuma te da državne institucije već godinama poduzimaju mjere (u svojoj ingerenciji) kako bi se taj problem riješio.
Kao što je još 2020. godine pisao Globus, do gomilanja plastičnog otpada u tvorničkom krugu na Žitnjaku je došlo nakon što je Dioki u stečaju taj prostor iznajmio tvrtki e-Kolektor.
E-Kolektor su zajednički 2014. godine osnovali Tisak, koji je bio u sklopu koncerna Agrokor Ivice Todorića i poduzetnik Ilija Špikić iz Jastrebarskog. Kada je Agrokor zapao u probleme, Todorić e-Kolektor u veljači 2017. godine prodaje tvrtki Energia Naturalis Pavla Vujnovca, a iste godine je pokrenut i postupak predstečajne nagodbe. Vujnovac 2018. godine izlazi iz vlasničke strukture, a početkom 2020. tvrtka pokreće stečajni postupak.
Dobar dio otpada koji je ostao nezbrinut bio je iz zagrebačkih kućanstava jer je e-Kolektor sa Zagrebom od 2019. godine imao ugovor o zbrinjavanju plastičnog otpada. Inspekcija zaštite okoliša je već tada izašla na teren, a grad je tvrtki potom oduzeo i dozvolu za zbrinjavanje otpada.
Inspekcija izašla na teren, Grad ukinuo dozvolu
U veljači 2020. godine javnost je oko nakupljenog otpada na Žitnjaku umirivao bivši gradonačelnik Milan Bandić.
“Nema nikakve panike i nema nikakve ekološke bombe”, govorio je tada Bandić te objasnio: “Mi smo u drugom mjesecu, dakle četiri mjeseca prije isteka dozvole, poslali dopis tvrtki za reviziju dozvole. Nakon tri tjedna dobili smo dopis inspekcije resornog ministarstva. Znači, prvi je Grad reagirao. Na potezu je sada Ministarstvo zaštite okoliša i inspektorat”, kazao je tada Bandić.
Iz Državnog inspektorata su u prosincu 2020. godine Glubusu odgovorili “kako je njihova Inspekcija zaštite okoliša 6. srpnja izvršila nadzor nad poduzećem e-Kolektor te mu je rješenjem naredila uklanjanje oko 10.600 tona otpada s predmetne lokacije i predaju ovlaštenoj osobi”.
“Rok izvršenja naređene mjere je ožujak 2021. S obzirom na to da je u međuvremenu otvoren stečajni postupak, ‘obveza uklanjanja otpada je’, tvrde u Inspektoratu, ‘sukladno inspekcijskom rješenju prijavljena u stečajnom postupku'”, pisao je Globus u prosincu 2020. godine. U tom tekstu se navodi i da je Državni inspektorat u veljači te godine tražio od Grada Zagreba da e-Kolektoru ukinu dozvolu za gospodarenje otpadom što je grad i učinio – o čemu je govorio i Bandić.
Tomašević je i 2023. godine tvrdio da je problem u nadležnosti Državne inspekcije
O ilegalno odloženom otpadu na Žitnjaku mediji su, ponovno, govorili i 2023. godine kada se tvrdilo da je na tu lokaciju dodatno dovezena i otpadna šuta nastala na gradilištima prilikom obnove Zagreba od potresa. Povod za te tekstove bio je veliki požar u pogonu Drava International u Osijeku gdje je gorjela otpadna plastika pa se sličan scenarij predviđao i Zagrebu. Tada su s RTL-a poslali upit Uredu zagrebačkog gradonačelnika, a odgovor je bio sličan onome koji je Tomašević dao prošlog tjedna.
“U pisanom odgovoru pohvalili su se da su ogradili dio kojem je vlasnik Grad Zagreb i da na tom dijelu otpada nema. Drugi dio odlagališta – tuđa je briga. ‘Ovo na što se referirate je privatno vlasništvo i tvrtka koja je sada u stečaju je imala dozvolu za gospodarenje otpadom. Radi se o slučaju iz nadležnosti Državne inspekcije'”, odgovorili su iz grada tada RTL-u.
O cijelom slučaju se 2023. oglasio se i Državni inspektorat u svome odgovoru portalu Zagreb.info. “Ovim putem vas obavještavamo kako je u tijeku sudski postupak pri nadležnom sudu za predmetnu lokaciju. Inspekcija zaštite okoliša u nekoliko je navrata obavila nadzor na navedenoj lokaciji. Po okončanju sudskog postupka inspekcija zaštite okoliša će postupiti u dijelu svoje nadležnosti”, odgovorili su 2023. godine.
E-Kolektor otišao u stečaj
A čini se da je baš u bespućima “brzog” hrvatskog pravosuđa zapeo odvoz ilegalno odloženog otpada na toj lokaciji. Kako je teklo prebacivanje odgovornosti za odvoz otpada dobro objašnjava presuda zagrebačkog Upravnog suda iz 2025. godine. Tom je presudom Upravni sud odbio poništiti Rješenje zaštite okoliša i zelene tranzicije iz srpnja 2024. godine da Dioki sam ukloni otpad sa zemljišta.
Iz te se odluke može iščitati da je Državni inspektorat u ožujku 2024. godine naložio Diokiju da sa čestice u njihovom vlasništvu ukloni otpad. Precizirano je da se na toj čestici “nalazi 31.021,1 m³ otpada (plastična ambalaža, građevinski i glomazni otpad) u balama i rasutom stanju, dijelom raspadnut uslijed dugotrajnog izlaganja atmosferilijama, potom da “otpad potječe od zakupnika e-KOLEKTOR d.o.o. i GREEN POINT d.o.o., koji su obavljali djelatnost gospodarenja otpadom, a koji su brisani iz sudskog registra” pa da se on nalazi na mjestu koje nije previđeno za odlaganje i izvan lokacije gospodarenja otpadom i da je Dioki vlasnik predmetnih nekretnina i posjednik predmetnog otpada.
No, stečajna upraviteljica Diokija se u ime tvrtke žalila da obveza uklanjanja ne leži na toj tvrtki koja je iznajmila zemljište nego na tvrtkama e-KOLEKTOR i GREEN POINT, a potom su otkrili i novi obrat u slučaju. “Predmetne nekretnine prodane su u stečajnom postupku i dosuđene društvu ISTOK 2 PROJEKT d.o.o., pa tužitelj više nije stvarni vlasnik niti posjednik”.
Uz Istok 2 Projekt na zemljište se upisala i tvrtka KVANTUM d.o.o. pa je briga za uklanjanje otpada prešla na nove tvrtke.
Novi vlasnici zemljišta dovezli novi ilegalni građevinski otpad
I tu dolazi do još bizarnije situacije. Kako nam otkriva presuda iz svibnja 2026. godine, dok su svi pričali o otpadnoj plastici iz vremena propalog e-Kolektora, novi posjednici, koji su kasnije postali i vlasnici zemljišta, su na lokaciju na Žitnjaku naknadno navezli novi otpad. Tvrtku Kvantum d.o.o. je državni inspektorat prijavio još u veljači 2024. godine.
“Neposrednim očevidima obavljenim 06. veljače 2024. godine na predmetnoj lokaciji utvrđeno je da se na lokaciji nalazi oko 60 drvenih sanduka, od kojih je 10-ak sanduka prazno, a u ostalima se nalazi drveni otpad (iverica, lamperija). Na otvorenom je prostoru zatečen odložen građevinski otpad u rasutom stanju”, navodi se u presudi te se dodaje da se najveća hrpa protezala usporedno uz ogradu na dvije čestice, a zatečeno je i nekoliko hrpa građevinskog otpada uz treću česticu.
“Uvidom u Tehničko izvješće prema snimci stanja na dan 15.12.2023. utvrđeno je da se na predmetnoj lokaciji nalazi ukupno 5.620 m3 građevinskog otpada. Tijekom provedbe postupka inspekcije zaštite okoliša, direktor je vezano na utvrđeno činjenično stanje na zapisnik dana 12.02.2024. izjavio da se građevinski otpad koji je zatečen na lokaciji sastoji od zemlje u najvećoj količini, te šute, cigle i komada betona u manjoj mjeri, te da je otpad dovezen s njihova dva obližnja gradilišta koja su u krugu bivše tvornice Dioki u novije doba”, navodi se u presudi.
Kada su inspektori Državnog inspektorata napisali ovu prijavu, tvrtke Kvantum i Istok 2 Projekt još nisu kupile zemljište. Tada im ih je tek iznajmio Dioki u stečaju, a kupovina se dogodila kasnije – tako da su građevinski otpad nelegalno vozili na zemljište koje su imali u zakupu, a koje je kasnije prešlo u njihovo vlasništvo.
Ta presuda otkriva i da su novi vlasnici zemlje angažirali tvrtku P.P.U. d.o.o. koja je dobila dozvolu za obradu ranije navezenog plastičnog otpada. Treba reći da tvrtke Kvantum i Istok 2 Projekt imaju istog vlasnika – Marija Matajčića, dok vlasnica tvrtke P.P.U. nosi isto prezime Matajčić iz čega se može zaključiti da su sve tri tvrtke u vlasništvu iste obitelji.
Mario Matajčić pojavljuje se i kao vlasnik tvrtke Istok 1 Projekt koja je 2024. godine na Slavonskoj aveniji sagradila Dom za starije nazvan “Senior Garden”. Kao osnivač toga doma navedena je tvrtka SH projekt d.o.o. za usluge kojoj je, također, vlasnik upravo Mario Matajčić. Uz to, tvrtka Istok 2 Projekt u neposrednoj blizini bivšeg Diokijeva pogona najavljuje gradnju poslovnog centra na adresi Slavonska avenija 56a gdje su predviđeni skladišni i uredski prostori, restorani, kafići i hostel sa 170 kreveta. S obzirom na izjavu u sudskom procesu, moguće da građevinski otpad dovezen na bivše zemljište Diokija potječe upravo s tih gradilišta na Žitnjaku.
Iz cijele kronologije dovoženja otpada prije 2020. godine pa potom inspekcijskih nadzora, oduzimanja dozvola i sudskih sporova u posljednjih šest godina prebacivanje odgovornosti zbog neuklanjanja tog ilegalnog otpada na zagrebačko komunalno redarstvo, pa posredno i na zagrebačku vlast, bespredmetno je. Iz cijele kronologije slučaja može se zaključiti da je taj otpad u ingerenciji inspekcije zaštite okoliša, a ne Tomaševića.
Upitom Državnom inspektoratu pokušali smo doznati je li, nakon svih nadzora i presuda, napokon uklonjen ilegalno odloženi otpad na toj lokaciji te što su sve kroz godine poduzeli da bi taj otpad bio uklonjen.
“Inspekcija zaštite okoliša je trgovačkom društvu Dioki d.d. u stečaju naredila uklanjanje nepropisano odloženog otpada koji je ostao nakon brisanja trgovačkog društva e-Kolektor d.o.o. iz Sudskog registra. Trgovačko društvo Dioki d.d. u stečaju je u međuvremenu prodalo zemljište na kojem se nalazi odložen otpad i posjednici otpada su postala dva trgovačka društva koja su preuzeli i obvezu uklanjanja otpada”, naveli su u odgovoru iz Državnog inspektorata.
Potom su naveli i da su novi vlasnici legalno zbrinuli dio otpada.
“Kontrolnim nadzorom u srpnju 2026. godine, inspekcija zaštite okoliša utvrdila je da je s lokacije do tada uklonjeno cca oko 13.377 m3 otpada uz propisanu dokumentaciju te je daljnje uklanjanje u tijeku”, zaključili su u odgovoru iz Državnog inspektorata.
Komunalni redari zaduženi su za fizičke osobe, inspekcija za pravne
Čitatelj Faktografa, citirajući članak 145. Zakona o gospodarenju otpada o ovlastima komunalnih redara previdio je da su razlike između ovlasti inspekcije zaštite okoliša i komunalnih redara propisane u člancima koji mu prethode.
Tako se u članku 136. navodi da “nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada, spaljivanje otpada od strane fizičkih osoba te na nepropisno skladištenje, ostavljanje, odbacivanje ili odlaganje otpada od strane fizičke osobe ili nepoznatih osoba protivno ovom Zakonu provodi osoba koja obavlja poslove službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: komunalni redar), ako ovim Zakonom nije određeno drukčije”.
Znači, komunalni redari su zaduženi za nadzor “fizičkih ili nepoznatih osoba”. Kao što smo vidjeli, u slučaju nelegalnog odlaganja otpada u bivšem postrojenju Diokija, radilo se o tvrtkama, a ne fizičkim osobama.
S druge strane, u članku 139. naslovljenom “Ovlasti inspektora u postupku inspekcijskog nadzora i predmet inspekcijskog nadzora” navodi se da “u provedbi inspekcijskog nadzora inspektor provodi izravan uvid u opće i pojedinačne akte, nadzire uvjete i način rada pravnih i fizičkih osoba – obrtnika (…)”.
Znači inspektori zaštite okoliša, a ne komunalni redari, su zaduženi za inspekciju rada pravnih i fizičkih osoba – obrtnika.
U članku 140. jasno se navodi da “komunalni redar ovlašten je utvrditi identitet fizičke osobe počinitelja odbacivanja otpada uvidom u osobni identifikacijski dokument ili na drugi odgovarajući način”, a samo fizičke osobe (ne i pravne ili fizičke osobe – obrtnici) se navode i u daljnjim stavcima vezanima uz ovlasti komunalnih redara.
Ministarstvo: Inspektor zaštite okoliša naređuje uklanjanje otpada poznatoj tvrtki ili obrtniku
I na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije jasno se navodi u kojim slučajevima se nelegalno odbačeni otpad prijavljuje komunalnom redaru, a kada inspekciji zaštite okoliša.
Ovlasti komunalnih redara Ministarstvo objašnjava na način da: “Komunalni redar je ovlašten narediti uklanjanje otpada: 1.) osobi koju je zatekao da nezakonito odbacuje otpad ili; 2.) osobi za koju može dokazati da je nezakonito odbacila otpad.
Ako je nepoznata osoba nezakonito odbacila otpad, komunalni redar naređuje uklanjanje otpada: 1.) vlasniku nekretnine na kojoj je odbačeni otpad ili; 2.) posjedniku nekretnine ako vlasnik nekretnine nije poznat ili 3.) osobi koja sukladno posebnim propisima upravlja određenim područjem (dobrom), ako je otpad odbačen na tom području (dobru)”.
Potom Ministarstvo objašnjava i kada, prema ovlastima, djeluje inspekcija zaštite okoliša. “Za razliku od komunalnog redara, inspektor zaštite okoliša naređuje uklanjanje otpada poznatoj tvrtki ili obrtniku ako utvrdi da je odbacila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenja otpadom ili ako otpad ne skladišti na propisani način ili ako otpad skladišti na lokaciji za koju nema dozvolu”.
Kako bismo dobili dodatno objašnjenje o nadležnosti inspekcije i komunalnih redarstava upit smo poslali i Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, no do objave teksta taj nam odgovor nije stigao.
Zaključno, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević točno je rekao da ilegalno odloženi otpad na bivšem zemljištu Diokija na Žitnjaku nije bio u ovlasti zagrebačkog komunalnog redarstva nego inspektora zaštite okoliša Državnog inspektorata. Prema zakonu, u slučajevima u kojima je poznata tvrtka ili obrtnik odgovorna za odlaganje ilegalnog otpada djeluje državni inspektorat, dok su komunalni redari zaduženi za odbacivanje otpada fizičkih osoba. I u slučaju bivšeg zemljišta Diokija, pokazalo se da je država jako spora i neučinkovita kada treba nekoga natjerati na legalno zbrinjavanje ilegalno odloženog otpada. U ovom slučaju inspekcije su izlazile na teren, Grad je još 2020. ukinuo dozvolu, no otpad je godinama ostao nezbrinut. Problem je bio pronaći odgovornu tvrtku koja će platiti zbrinjavanje: e-Kolektor (koji je otpad dovezao) je brzo završio u stečaju, Dioki (čije je bilo zemljište) se iz te obaveze izvlačio, a tvrtke novi vlasnici zemljišta su još i navezli novi građevinski otpad. Cijelo to vrijeme "institucije su radile svoj posao", ali se ilegalno odloženi otpad počeo uklanjati ove godine.
