“Iz svih tih izvješća (o otpadu u Gospiću, op.au) možemo konstatirati sljedeće činjenice: Točno, postoji opasni otpad. Evo recimo ovaj moj mobitel, on je sada koristan predmet. Da ga netko zdrobi i odloži ga neadekvatno na neko odlagalište pa da se tamo događaju određeni procesi, on može postati potencijalno opasan za tlo, vodu pa kasnije, eventualno, za hranu i ugroziti građane. Sam po sebi ne, kao i vaši ključevi, vaše baterije, sve što imate ovdje na sebi: krcata saborska dvorana potencijalno opasnog otpada. To jest, predmeta koji sadrže one kemijske elemente i tvari koji mogu biti opasni”.
Tako je na saborskom aktualnom satu predsjednik Vlade Andrej Plenković odgovorio zastupnici stranke Centar Marijani Puljak u svojem nastavku komunikacijske kampanje pokušaja umanjivanja problema ilegalno odloženog opasnog otpada na prostoru bivšeg PPK Velebit u Gospiću. Pišemo nastavku kampanje jer je u posljednjih mjesec dana premijer Plenković u više navrata isticao činjenicu da neadekvatnim odlaganjem mobiteli postaju opasni otpad.
Plenković je i prošlog tjedna pokušao fokus sa opasnog otpada u Gospiću prebaciti na uređaje koje imaju svi građani kada je nakon sastanka vladajuće koalicije na konferenciji za medije mahao svojim mobitelom.
“Zamolit ćemo stručnjake da objasne što je opasni otpad. Evo ovaj mobitel je opasni otpad. Bacite ga negdje na tlo i ostane tamo, sve što je u njemu je opasno. Nije sve, ali ima elemenata”, kazao je tada Plenković, a temu potencijalno opasnih mobitela novinara nije propustio spomenuti niti u izjavi prije već spomenutog aktualnog sata.
“Vidite ovaj predmet koji sada držite u ruci: to je mobitel. Dok je u vašoj ruci, on je mobitel. Kad se negdje odbaci u neuvjetne okolnosti, znate što može postati? Opasni otpad”, kazao je Plenković u pokušaju da tema potencijalne štetnosti nesavjesno odbačenih mobitela zasjeni temu stvarno odloženih i zakopanih otprilike 35 tisuća tona opasnog otpada u bivšem PPK Velebitu za koje država još nema kompletno rješenje sanacije.
EK: U starim mobitelima krije se blago
I Plenković ima pravo kada kaže da dijelovi mobitela nakon odlaganja postaju opasni otpad, a pozitivno je i da (iako neizravno) upozorava na sve veći globalni problem zbrinjavanja elektroničkog otpada. Uz to, treba reći i da je politika Europske unije usmjerena prema recikliranju dijelova mobitela koja se mogu ponovno uporabiti. Tako je Europska komisija u svibnju ove godine objavila status na Facebooku u kojem je navela kako u domovima građana EU stoji čak oko 700 milijuna nekorištenih mobitela koji mogu postati blago za europsku industriju jer su u njih ugrađeni mnogi materijali koji se ponovno mogu iskoristiti.
No, da bi nečiji stari mobitel ponovno postao pokretač europskog gospodarstva, stanovnik ga prvo mora izvaditi iz ormara ili skinuti s police i odnijeti na reciklažu.
Tu dolazimo do dijela gdje se Plenkovićevo mahanje potencijalno opasnim otpadom u javnosti susreće sa sporom i nefunkcionalnom državnom administracijom te nemušto ustrojenim hrvatskim sustavom gospodarenja otpadom temeljenom na privatnim tvrtkama.
U proteklih nešto više od godinu i pol dana savjesni građanin koji bi došao odložiti svoj stari mobitel u neko od reciklažnih dvorišta vrlo lako se mogao susresti s problemom da ga oni ne bi mogli primiti. A ne bi ga mogli primiti jer Fond za zaštitu okoliša nije mjesecima sklopio ugovore s tvrtkama koje bi takav otpad trebale preuzeti, a i nakon što su sklopili ugovore preuzimanje takvog otpada je često neredovito.
Prema Zakonu o gospodarenju otpadom na odlagalište otpada je nezakonito odložiti elektroničke uređaje i opremu, a jedinice lokalne samouprave moraju ustrojiti reciklažna dvorišta u kojima će se sakupljati i takav otpad, a predviđene su i kazne za one jedinice lokalne samouprave koje to ne učine.
S druge strane, Fond za zaštitu okoliša sklapa ugovore sa sakupljačima i obrađivačima električnog i elektroničkog otpada kojima potom reciklažna dvorišta predaju otpad koji su im građani donijeli. EE otpad je podijeljen u šest različitih kategorija: Oprema za izmjenu topline; Zasloni, monitori i oprema koja sadrži površine veće od 100 cm²; Žarulje; Velika oprema (bilo koja vanjska dimenzija veća od 50 cm); Mala oprema (nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm) te mala oprema informatičke tehnike (IT) i oprema za telekomunikacije.
Mobiteli u toj podjeli spadaju u šestu kategoriju uz ostalu malu opremu informatičke tehnike (IT) i opremu za telekomunikacije.
Ironijom sudbine, muke po državnom zbrinjavanju elektroničkog otpada počele se otprilike u isto vrijeme kada je USKOK objavio pokretanje prve istrage vezane za ilegalno odbačeni otpad u Gospiću.
Fond u veljači 2025. ostao bez sakupljača EE otpada
Zagrebačka Čistoća je u rujnu prošle godine objavila vijest u kojoj su naveli da je Fond za zaštitu okoliša “još sredinom veljače 2025. ostao bez ovlaštenog sakupljača za kategorije EE otpada 2-6” te da je zato došlo do “poteškoća u radu brojnih pružatelja javne usluge, uključujući i privremenu obustavu zaprimanja na reciklažnim dvorištima”. Potom su objasnili da oni, prije nego Fond sklopi ugovor sa sakupljačem, ne smiju skladištiti ili oporabljivati elektronički otpad.
“Sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom i Pravilniku o gospodarenju otpadnom električnom i elektroničkom opremom, pružatelji javne usluge ne smiju samostalno skladištiti niti oporabljivati navedeni otpad. Građani Zagreba na reciklažnim dvorištima mjesečno predaju oko 80 tona malih kućanskih aparata i elektroničke opreme, no nakon što su iscrpljene sve mogućnosti za nastavak urednog zaprimanja otpada, podružnica Čistoća prisiljena je privremeno obustaviti tu uslugu”, napisali su tada iz Čistoće te pozvali Fond da u što kraćem roku osigura nastavak zaprimanja tog otpada. Na popisu otpada koji više nisu zaprimali bio je gotovo sav električni i elektronički otpad osim velikih kućanskih aparata i bijele tehnike (hladnjaci, zamrzivači, štednjaci, perilice rublja i posuđa i klima uređaji).
Nekoliko dana kasnije Čistoća je objavila da je Fond sklopio nove ugovore za sakupljanje 4. i 5. kategorije otpada, ali da još uvijek ne mogu zaprimati 2., 3. i 6. kategoriju – u koje spadaju mobiteli ali i, primjerice, televizori, laptopi ili žarulje.
Nakon te vijesti iz rujna zagrebačka Čistoća do danas nije objavila da su ponovno počeli zaprimati te kategorije elektroničkog otpada, a sudeći prema medijskim izvještajima zaprimanje elektroničkog otpada ovisilo je o skladišnim kapacitetima samih reciklažnih dvorišta. Odnosno, ako su građani imali sreće da dođu u reciklažno dvorište kada ono ima prostora, mogli bi ostaviti svoj stari televizor ili mobitel, a u protivnom bi se vratili kući s potencijalno opasnim otpadom.
Od veljače 2026. Fond ima potpisan ugovor i za skupljanje televizora i mobitela
Kako se može vidjeti na stranicama Fonda za zaštitu okoliša, oni su u veljači 2026. godine sklopili ugovor s tvrtkom M SAN EKO za prikupljanje otpada na području cijele Hrvatske i to za sve osim prve kategorije EE otpada. Prema tome, ta je tvrtka već sedam mjeseci zadužena za prikupljanje, između ostalog, i mobitela.
Da imaju potpisane ugovore za sve vrste EE otpada potvrdili su nam i u odgovoru iz Fonda za zaštitu okoliša.
“Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ima sklopljene ugovore s tri ovlaštene tvrtke za sakupljanje i obradu električnog i elektroničkog otpada, pri čemu je njihovo postupanje organizirano ovisno o kategoriji EE otpada”, stoji u odgovoru Fonda Faktografu, a potom objašnjavaju i koje tvrtke su na državnoj razini zadužene za frakcije elektroničkog otpada:
“Tvrtke CE-ZA-R d.o.o. i FRIŠ d.o.o. sakupljaju EE otpad iz 1. kategorije – opremu za izmjenu topline, 4. kategorije – veliku opremu kojoj je bilo koja vanjska dimenzija veća od 50 cm te 5. kategorije – malu opremu kojoj nijedna vanjska dimenzija nije veća od 50 cm.
Za određene vrste EE otpada Fond ima sklopljen ugovor s tvrtkom M SAN EKO d.o.o., koja preuzima otpad iz 2. kategorije, poput CRT zaslona, monitora i LCD zaslona, 3. kategorije, koja obuhvaća fluorescentne, LED i ostale vrste žarulja, te 6. kategorije, u koju pripadaju mobilni telefoni, GPS uređaji, džepni kalkulatori, osobna računala, pisači, telefoni i ostala IT i telekomunikacijska oprema. M SAN EKO također preuzima fotonaponske panele iz 4. kategorije i e-cigarete iz 5. kategorije”.
Napunilo se skladište
S obzirom da je Fond još u veljači potpisao ugovor, a sada su ugovorima pokrivene sve kategorije električnog i elektroničkog otpada, moglo bi se očekivati da ih sada reciklažna dvorišta bez ikakvih problema preuzimaju od građana. No, sudeći po medijskim objavama iz kolovoza ove godine to nije slučaj sa otpadom za koji je ugovor u veljači dobila tvrtka M SAN EKO. I sama ta tvrtka na svojim internetskim stranicama potvrdila je da usluga sakupljanja i zbrinjavanja još uvijek nije redovita.
“Svjesni smo povećane količine te potrebe za odvozom otpadne električne i elektroničke opreme (EE otpad), osobito za određene kategorije, koje se nažalost već dulje vrijeme otežano prikupljaju. Naime, u proteklom razdoblju došlo je do poremećaja u sustavu gospodarenja EE otpadom na nacionalnoj razini, uslijed čega se akumulirala značajna količina otpada te je istovremeno povećan broj zahtjeva za njegovim preuzimanjem. Takve okolnosti dovele su do naglog opterećenja logističkog i skladišnog sustava”, naveli su iz M SAN EKO, a potom i objasnili da su se “zbog povećanog priljeva već akumuliranih količina, iz gore navedenih razloga, skladišni kapaciteti u kratkom vremenu značajno opteretili, što trenutno utječe na dinamiku preuzimanja EE otpada”.
Zapelo na dozvolama za izvoz otpada
Sudeći prema toj poruci, M SAN EKO više nema mjesta na skladištu za smještaj otpada, a da je došlo do zastoja potvrdio nam je u odgovoru i Fond za zaštitu okoliša.
“Kod preuzimanja dijela EE otpada koji sakuplja M SAN EKO došlo je do privremenog zastoja zbog provedbe odgovarajuće procedure međunarodnog postupka ishođenja potrebnih dozvola za izvoz otpada na obradu u inozemstvo. Stoga je posljedično došlo i do opterećenja raspoloživih skladišnih kapaciteta”, odgovorili su nam iz Fonda, a potom natuknuli da je rješenje na vidiku.
“Prema informacijama koje je Fond zaprimio od navedene tvrtke, postupci ishođenja potrebnih dozvola nalaze se u završnoj fazi te se očekuje njihovo skoro okončanje i nastavak redovitog preuzimanja predmetnih vrsta EE otpada. Na navedene postupke Fond ne može utjecati”, stoji u odgovoru.
Na internetskim stranicama tvrtka je navela da dozvole za izvoz otpada čekaju od nadležnog ministarstva. “U tijeku je notifikacijski postupak, odnosno ishođenje potrebnih dozvola za izvoz EE otpada na obradu, te smo u postupku čekanja odobrenja od strane nadležnog ministarstva. Po završetku tog postupka, odnosno nakon dobivanja potrebnih dozvola, očekuje se postupno rasterećenje sustava te normalizacija prikupljanja i odvoza EE otpada”, naveli su iz tvrtke M SAN EKO.
Prema navodu na stranici tvrtke M SAN EKO posjeduje “dozvolu Ministarstva zaštite okoliša i prirode za obavljanje djelatnosti gospodarenja opasnim otpadom (električnim i elektroničkim), što uključuje prvu fazu sakupljanja i privremenog skladištenja, te organizaciju sakupljačke mreže, sigurno preuzimanje i privremeno skladištenje EE otpada prije njegove daljnje obrade i oporabe”. Sada je, očito, procedura zbrinjavanja prikupljenog otpada zapela na dozvoli ministarstva za njegov izvoz iz Hrvatske.
Povremeno prikupljanje otpada
Mediji su o problemu odlaganja elektroničkog otpada koji sadrži ekrane ekstenzivno pisali u kolovozu ove godine. Tako je početkom kolovoza Zagrebački holding objašnjavao Večernjem listu da Fond još nije “osigurao kontinuirano preuzimanje EE otpada iz reciklažnih dvorišta” zbog čega je za neke frakcije još uvijek bila na snazi obustava primanja na reciklažnim dvorištima.
HRT je, pak, sredinom kolovoza građanima Zagreba savjetovao da prije dolaska na reciklažno dvorište telefonski provjere mogu li svoj stari televizor odložiti jer bi im se moglo dogoditi da se s njime vrate kući.
Tada je zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti i potpredsjednik HSLS-a Mirko Budiša priznao da se otpad ne prikuplja kontinuirano nego povremeno, a i iz tvrtke M SAN EKO naveli su da se “preuzimanje i odvoz električnog i elektroničkog otpada odvija, ali trenutno usporenim tempom zbog trajanja notifikacijskih postupaka potrebnih za izvoz električnog i elektroničkog otpada na obradu i oporabu”.
Fond: Reciklažna dvorišta moraju primati EE otpad
HRT-ov prilog objavljen je prije više od mjesec dana, a sudeći prema odgovoru koji nam je poslao Fond čini se da tvrtka potrebne dozvole za izvoz još uvijek nije dobila.
No, bez obzira što je očito procedura s izvozom otpada zapela, iz Fonda navode da reciklažna dvorišta moraju primati i taj otpad, iako je upitno hoće li ih tvrtka sakupljač moći odvesti.
“Sukladno članku 86. Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23), reciklažna dvorišta dužna su bez naknade preuzimati otpadnu električnu i elektroničku opremu (EE otpad) od građana. Navedena obveza proizlazi iz zakonskih odredbi te nije uvjetovana postojanjem poslovnog odnosa s Fondom ili bilo kojom trećom stranom. Shodno tome, jedinice lokalne samouprave su dužne osigurati dovoljan prostor za preuzimanje i skladištenje EE otpada”, naveli su nam iz Fonda, a ukratko su opisali i kako je u Hrvatskoj organiziran sustav gospodarenja EE otpadom i objasnili način informiranja o prikupljanju tog otpada.
“Sustav gospodarenja EE otpadom organiziran je tako da se EE otpad odvojeno predaje prodavateljima i reciklažnim dvorištima (od strane građana) i sakupljačima u sakupljačkoj mreži obrađivača (građani i tvrtke), a informacije o mogućnostima predaje pojedinih kategorija EE otpada, kao i kontakti ovlaštenih sakupljača, dostupni su na mrežnim stranicama Fonda. U slučaju poteškoća s preuzimanjem pojedinih vrsta EE otpada zbog privremenog zastoja kod ugovornog sakupljača, potrebno je postupati u koordinaciji s Fondom i ugovornim sakupljačem kako bi se osiguralo njegovo propisno preuzimanje i daljnja obrada”, stoji u odgovoru Fonda.
Potvrdili su i Plenkovićeve navode da se mobiteli svrstavaju u opasni otpad “kada sadrži tvari ili komponente koje mogu predstavljati rizik za okoliš i zdravlje ljudi”, a pritom ističu da su “posebno rizične baterije, koje zbog svojih svojstava mogu biti zapaljive”, no na kraju navode da politike EU-a imaju za cilj smanjiti utjecaje tog otpada na okoliš, ali i iskorištavanje vrijednih sirovina iz njega.
“Važno je istaknuti da su odvojeno sakupljanje EE otpada i sprječavanje njegova odbacivanja u komunalni otpad, uz ostvarivanje propisanih ciljeva sakupljanja i oporabe, temeljni zahtjevi Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi. Cilj navedenih mjera jest smanjiti negativne utjecaje EE otpada na okoliš te osigurati sigurno postupanje s EE otpadom kao i iskorištavanje vrijednih materijala sadržanih u toj vrsti otpada”, zaključili su nam u odgovoru iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Balenu i Budiši mandat istječe u listopadu
Plenkovićevo mahanje mobitelima u javnosti dovelo nas je do priče o godinu i pol dugom mučenju države u pokušaju uspostave sustava koji bi ih zbrinuo na siguran i za okoliš neštetan način, a ključnu ulogu u toj zadaći ima Fond za zaštitu okoliša kojemu je direktor HDZ-ovac Luka Balen, a zamjenik već spomenuti HSLS-ovac Mirko Budiša. Ta državna institucija, čije vodstvo stranačkim sastavom ocrtava državnu vladajuću koaliciju, ključna je i u sanaciji ilegalno odloženog opasnog otpada u Gospiću, a samim time i vrlo bitna u ovom političkom trenutku.
No, taj bitan Fond bi ubrzo mogao biti obezglavljen – s obzirom da i Balenu, a i Budiši, mandati završavaju početkom listopada ove godine. Prema Statutu Fonda, javni natječaj za izbor direktora treba raspisati Upravni odbor, natječaj potom traje 15 dana, a potom u roku 15 dana od isteka natječajnog roka Fond prijedlog direktora s natječajnom dokumentacijom mora dostaviti Vladi, nakon čega tek slijedi novo imenovanje.
Na stranicama Fonda ne može se pronaći izvor da je taj natječaj dosad uopće raspisan, što znači da se Vlada već dobrano približila rokovima da Fond ostane bez direktora. Ono što ih spašava mogla bi biti odredba da se ista osoba može ponovno imenovati na drugi mandat, a u Statutu postoji i mogućnost da Vlada može imenovati vršitelja dužnosti najduže na rok od godine dana, u slučaju da se na natječaj nitko ne prijavi ili ne bude izabran ili ako se direktor razriješi prije isteka mandata. Ista procedura raspisana je i za zamjenika direktora – funkciju koju sada obnaša HSLS-ov Budiša.
Kada je zakazao sustav kontrole u Gospiću su nelegalno odložili i zakopali 35 tisuća tona otpada pa se Plenković, u pokušaju skretanja teme, okrenuo plašenju ljudi s opasnim nelegalno odbačenim mobitelima. No, dio tih potencijalno nelegalno odbačenih i nezbrinutih mobitela može ići i na njegovu dušu s obzirom da državni sustav već godinu i pol nije osigurao njihovo kontinuirano prikupljanje na reciklažnim dvorištima te zbrinjavanje na legalan način uz izvlačenje dijelova koje Europa smatra blagom. Na kraju, pitanje je što će biti i sa ključnom institucijom za državno provođenje ekoloških politika s obzirom da čelnicima Fonda završavaju mandati, a novi natječaji za njihove nasljednike nisu raspisani. Ako i ta institucija ostane bez vodstva – onda bi se i sanacija u Gospiću, kao i prikupljanje potencijalno opasnih starih mobitela, moglo dodatno usporiti.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
