Drugi put u godinu dana mijenja se Zakon o strancima koji je trenutačno u javnom savjetovanju.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) najnovije izmjene Zakona o strancima pravdaju usklađivanjem s europskim Paktom o migracijama i azilu i novom EU Direktivom o postupku obrade zahtjeva za izdavanje jedinstvene dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja.
Trenutne izmjene i dopune uvode obavezu polaganja hrvatskog jezika nakon godinu dana. Naime, oni koji nakon godine dana boravka u RH žele produljiti dozvolu morat će položiti ispit osnovne razine poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma (razinu A1.1).
Od drugih izmjena koje se uvode, stranim radnicima će biti produljena dopuštena nezaposlenost za vrijeme važenja dozvola, a olakšat će im se i promjena poslodavca nakon šest mjeseci rada kod prvog poslodavca.
Planirano je i da se rok za rješavanje dozvole za boravak i rad produži s postojećih 30 na 90 dana, kao i administrativno rasterećenje u obliku dozvola za boravak i rad za sezonski rad s rokom važenja od tri godine, s time da će sezonski radnik moći raditi do devet mjeseci.
Višemjesečna čekanja na odluke
I dok država tvrdi kako će se najnovijim izmjenama dodatno regulirati neke dosadašnje nejasnoće i poboljšati određene odredbe, podaci i iskustva s terena pokazuju kako ni nedavne izmjene, one iz ožujka, nisu donijele toliko potrebno rasterećenje.
Iako su neke izmjene, poput produženja perioda dopuštene nezaposlenosti od 60 dana pohvalne, civilno društvo upozorava na brojne probleme u sustavu koji nisu adekvatno adresirani.
Hrvatska, naime, nije stvorila “adekvatan mehanizam zaštite radnika od zlouporaba i iskorištavajućih radnih uvjeta, a k tome još i sama stvara zakone na temelju kojih migrantske radnike i radnice gura u tzv. “iregularni status”, upozorava pravnica Centra za mirovne studije (CMS) Andrea Jelovčić koja svakodnevno pruža pravnu pomoć stranim radnicima, migrantima i tražiteljima azila.
Izmjene iz ožujka već se osjete – rezultirale su 15-postotnim smanjenjem ukupnog broja izdanih radnih dozvola. Tako je ove godine izdano čak 40 tisuća manje dozvola za rad i boravak, dok je u listopadu tek svaka treća radna dozvola bila izdana za nova zapošljavanja. Primat su preuzela produljenja dozvola.
Međutim, prema iskustvima s terena koje je Faktograf čuo od brojnih radnika, aktivista i sindikata, izmjene su dovele i do produljenja trajanja procesa za odobravanje dozvola za rad i boravak.
Ovakvi slučajevi često radnika stavljaju u “pat poziciju” jer ne zna kada će mu status biti riješen, a otežana je i promjena posla. Situacija se dodatno komplicira ako radnik dobije otkaz, firma ostane u blokadi ili se zatvori, što se također često zna dogoditi.
Dodatno, Jelovčić upozorava i kako povećanje broja zahtjeva za dozvolom nije pratilo adekvatno povećanje broja službenika koji o tim zahtjevima odlučuju. Rezultat i posljedica su “višemjesečna čekanja na odluke, što potiče rad na crno i dovodi do situacija u kojima poslodavci zapošljavaju radnike prije nego što im stigne dozvola – ponekad jednostavno zato što ne mogu čekati”.
Stoga, “umjesto da se u sustav uvede red, ovakva kašnjenja stvaraju lavinu nepravilnosti, nesigurnosti i rizika za radnike”.
Nedostatak administrativnih kapaciteta
Točno je da novi prijedlog zakona predviđa povećanje roka za rješavanje dozvola na 90 dana. No time se, smatra Jelovčić, “nastavlja ignorirati činjenica da Hrvatska trenutno nema adekvatne administrativne kapacitete te primjeren broj službenika i službenica za provođenje ovakvih zakonskih rješenja za dozvole boravka u Hrvatskoj”.
Također, iako su izmjenama Zakona o strancima iz ožujka uvedene odredbe koje onemogućuju izdavanje dozvole za boravak i rad poslodavcima s poviješću kršenja zakona, praksa je, ističe Jelovčić, ispala drugačijom.
“Ove odredbe nisu spriječile iste poslodavce da novim migrantskim radnicima i dalje obećavaju zaposlenje ili, još gore, da ih zapošljavaju na crno, uz lažna obećanja kako će im naknadno ishoditi dozvole za boravak i rad”, opisuje Jelovčić.
Sporost sustava dodatno pogoršava situaciju – nerijetko prođu mjeseci prije nego što radnik sazna da mu je, isključivo zbog neodgovornosti poslodavca, zahtjev za dozvolom odbijen. Tako radnik samo krivnjom poslodavca upada u iregularan status koji je kasnije “iznimno teško, ponekad i nemoguće, legalizirati”.
Uz sve to, radnik najčešće ne uspije ni ostvariti svoje pravo na plaću za izvršeni rad. Tako se najteža sankcija svaljuje na radnika.
Praksa pokazuje da vrlo često radnik ostaje potpuno nezaštićen, s neriješenim statusom zbog čega mu i prijeti opasnost od izgona ili deportacije.
I iako raste lista poslodavaca koji su na tzv. “crnoj listi” Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike rastu, raste i “lista” pritužbi i problema s kojima se radnici suočavaju – od neisplate plaća, nezakonitih otkaza, loših stambenih uvjeta, do sve češćih, jačih i brutalnijih napada.
Rezultati inspekcija
Prema podacima koje smo dobili od Državnog inspektorata, u razdoblju od 1. siječnja 2025. do 31. listopada ove godine obavljeno je ukupno 11 599 inspekcijskih nadzora, od toga 6 789 inspekcijskih nadzora u području radnih odnosa i 4 810 inspekcijskih nadzora u području zaštite na radu.
Poslodavci najčešće nisu radnike prijavili na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, nisu im izdavali pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada kada ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, zapošljavali su državljane treće zemlje bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, nisu radnicima dostavljali isprave o plaći, naknadi plaće ili otpremnini, sklapali su ugovore o radu na određeno vrijeme protivno odredbama Zakona o radu, nisu pravilno vodili evidencije o radnom vremenu te im nisu isplaćivali zakonom propisani minimalac.
Centru za pružanje pravne pomoći CMS-a strani radnici se također javljaju kao žrtve razbojništava ili drugih kaznenih djela motiviranih mržnjom, a još češće kao žrtve kaznenih djela povezanih s radnim odnosima, poput neisplate plaće ili zadržavanje putnih isprava.
Javljaju i da nisu dobili obavijest kada je poslodavac odustao od njihovog zahtjeva za boravak i rad, da dugo čekaju na odluku MUP-a bez objašnjenja ili da ne znaju zašto im je dozvola odbijena, a nerijetko se desi da radnike policija zaustavi na ulici i izda odluku da u kratkom roku napuste zemlju. Naime, tek tada oni saznaju da njihov poslodavac nikada nije podnio zahtjev za dozvolu, kazuje Jelovčić.
Dodatno ilustrira nesigurnost u kojoj žive i rade strani radnici.
“Zamislite da se donosi odluka koja će utjecati na to hoćete li moći ostati živjeti u zemlji u koju ste doselili i hoćete li dobiti posao za koji ste se prijavili, a vi nemate uvid u postupak odlučivanja. Sve se odvija između poslodavaca i policije, a čak se i konačna odluka o vašoj budućnosti uručuje poslodavcu. Zvuči zastrašujuće?” Baš tako izgleda postupak, upozorava pravnica CMS-a. Netransparentnost u isto vrijeme otvara prostor za brojne zloupotrebe na štetu radnika. Rješenje je, pak, poprilično jednostavno – omogućavanjem radnicima da imaju pristup sustavu e-Građani putem kojem bi mogli biti upućeni u svoj status.
Napravljene, a ni najavljene, izmjene zakona tako vrlo često ne adresiraju strukturne probleme zbog kojih brojni problemi i nastaju.
“Dugogodišnja sporost pravosuđa, nedovoljna posvećenost pravima žrtava, izostanak sankcija za poslodavce koji krše radnička prava, kao i sustavno nekažnjavanje seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu – problemi koji su se i ranije najteže prelamali preko leđa najsiromašnijih i onih s najnesigurnijim poslovima – danas često pogađaju migrantske radnike kao one kod kojih se lošiji društveni položaj često isprepliće s rasističkim motivima djela”, zaključuje Jelovčić.
