„Udio privremeno zaposlenih, dakle na određeno vrijeme, samo je devet posto, što je manje od prosjeka EU, koji je 13 posto. I to je sigurno posljedica poticaja poslodavcima da se za mlade do 30 godina ne plaća porez na dohodak“, ustvrdio je Marko Pavić, saborski zastupnik HDZ-a tijekom rasprave o Godišnjem izvješću o napretku u provedi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine, za 2024. godinu.
Točan je podatak prema kojem Hrvatska u odnosu na Europsku uniju, ali i eurozonu ima niži udio radnika koji rade na privremenim poslovima, odnosno radnika s ugovorima na određeno vrijeme. Prema podacima Europskog statističkog ureda (Eurostat) na kraju 2025. godine 13,2 posto svih zaposlenih na području eurozone radilo je na privremenim poslovima, dok je na razini EU taj udio bio 12,6 posto. Istodobno, u Hrvatskoj je ukupno 8,4 posto zaposlenih imalo ugovore na određeno vrijeme.
Kada navodi podatke o udjelu privremeno zaposlenih radnika u Hrvatskoj i EU, Pavić se vjerojatno referira na podatke za 2024. godinu s obzirom na to da se i Izvješće o napretku u provedbi Nacionalne razvojne strategije, odnosni na 2024. godinu. U toj je godini u Hrvatskoj, kao što je i naveo Pavić, devet posto svih zaposlenih radilo na privremenim poslovima. Istodobno, na razini EU na privremenim poslovima radilo je 12,8 posto svih zaposlenih, a na području eurozone 13,5 posto zaposlenih.
Ti podaci odnose se na sve radno sposobne stanovnike, dakle građane u dobi od 15 do 64 godine života, a ne specifično na mlađu radnu snagu. Međutim, kada se pogledaju duže serije podataka, moglo bi se reći da je fiskalna olakšica poslodavcima koji su kroz petogodišnje razdoblje bili oslobođeni plaćanja zdravstvenog doprinosa ako bi na neodređeno zaposlili mladu osobu do 30 godina, imala utjecaja na smanjenje ukupnog udjela radnika na privremenim poslovima, ali nije bila presudna.
Olakšica je postojala i ranije
Fiskalna olakšica poslodavcima za zapošljavanje mladih uvedena je 2015. godine u vrijeme SDP-ove koalicijske vlade kao jedna od mjera poticanja zapošljavanja mladih osoba, iako je ta mjera bila prisutna i ranije.
Naime, globalna kriza koja je započela 2008. godine u Hrvatsku se prelila s godinu dana zakašnjenja te ju je gurnula u višegodišnju recesiju. Jedno od obilježja tog doba bila je visoka stopa nezaposlenosti mladih zbog čega je Hrvatska i prije ulaska u EU sredinom 2013. godine uvela „Garanciju za mlade“, skup mjera s ciljem poticanja zapošljavanja mladih do 29 godina života. Stopa nezaposlenosti mladih tada se kretala oko 50 posto, dok je na razini EU bila oko 26 posto. U ostatku EU, „Garancija za mlade“ počela se primjenjivati s početkom 2014. godine.
Već te 2013. godine, jedna od mjera poticanja zapošljavanja mladih iz evidencije nezaposlenih bila je i oslobađanje poslodavca od obveze plaćanja doprinosa na plaću tijekom dvije godine. Takvo oslobađanje poslodavaca od plaćanja doprinosa na plaću bilo je moguće i ranije, ali nije značajnije korišteno pa su mladi bez radnog iskustva postali nositelji vaučera kojim su poslodavcima „jamčili“ da mogu iskoristiti olakšicu, ako ih zaposle.
Dvije godine kasnije, 2015. godine, petogodišnja fiskalna olakšica za zapošljavanje mladih na neodređeno postala je „pravilo“. Njeno uvođenje nije prošlo bez negodovanja sindikata, ali i mladih koji su se pitali hoće li zbog fiskalne olakšice za zapošljavanje mladih bez posla lakše ostajati starija radna snaga. Osim toga, mjera je kritizirana i zbog činjenice da će zbog porezne olakšice poslodavcima biti manje uplate doprinosa. U vrijeme kada je mjera uvedena doprinos na plaću iznosio je 17,2 posto – zdravstveni doprinos te doprinos za zaštitu na radu i zapošljavanje. Ta dva doprinosa u međuvremenu su ukinuta dok je zdravstveni doprinos s 15 posto porastao na 16,5 posto.
Koristilo je 330 tisuća mladih
Poslodavci su rado koristili olakšicu za zapošljavanje mladih do 30 godina života pa je od njenog uvođenja do kraja 2024. godine uz olakšicu zaposleno preko 330 tisuća mladih, što je državu koštalo oko dvije milijarde kuna, točnije toliko je novca manje ušlo u zdravstveni sustav.
Kada se pogledaju usporedive statistike o privremenom zapošljavanju, udio radnika s ugovorima na određeno vrijeme zadnje desetljeće u konstantnom je padu. Tako je 2016. godine na određeno radilo gotovo 22 posto zaposlenih u Hrvatskoj, da bi do 2020. godine taj udio pao na 15,1 posto. Udio se nastavljao smanjivati te je, prema zadnjim poznatim podacima, u 2025. godini u Hrvatskoj udio radnika na privremenim poslovima pao na 8,4 posto. To je, dakle, podatak na razini svih zaposlenih u dobi od 15 do 64 godine života i nije posljedica samo primjene fiskalne olakšice za mlade već i okolnosti na domaćem tržištu rada na kojem kronično nedostaje radne snage. Zadnjih godina procjene su kako Hrvatskoj nedostaje najmanje 150 tisuća radnika.
Fiskalna olakšica za zapošljavanje mladih ukinuta je 2025. godine (1, 2) uz obrazloženje da za nju više nema potrebe, ali ona će u potpunosti nestati tek krajem 2029. godine, s obzirom na činjenicu da su u prosincu 2024. godine u mjeru ušli zadnji njeni korisnici. Tada su poslodavci zaposlili rekordnih 9 439 radnika mlađih od 30 godina, pri čemu je za tek nešto više od tisuću radnika to prvo zapošljavanje, što znači da su ostali već radili za istog, ili drugog poslodavca, na određeno vrijeme.
Da fiskalna olakšica za zapošljavanje mladih nije jedini razlog pada udjela radnika na privremenim poslovima pokazuje i podatak prema kojem je u 2024. godini (kada je olakšica postojala) udio radnika na privremenim poslovima iznosio devet posto, godinu dana kasnije (bez aktivne olakšice za zapošljavanje mladih) taj je udio pao na 8,4 posto.
Zaključno, saborski zastupnik HDZ-a Marko Pavić iznosi točne podatke o udjelu zaposlenih na privremenim poslovima u Hrvatskoj. Fiskalna olakšica za zapošljavanje mladih do 30 godina - koju je HDZ-ova Vlada ukinula 2025. godine - potaknula je zapošljavanje mladih, ali zadnjih godina pozitivnu statistiku „gura“ nedostatak radne snage na tržištu. U 2024. godini, kada je olakšica još egzistirala, udio radnika na privremenim poslovima u Hrvatskoj bio je devet posto, dok je u 2025. godini (nakon ukidanja olakšice) taj udio pao na 8,4 posto.
