Nakon objave Faktografovog teksta o djedu zastupnice Sandre Benčić i njenoj obiteljskoj kući u Poznanovcu pristigla su nam pitanja čitatelja vezana za ortografsku snimku koja na portalu Državne geodetske uprave prikazuje česticu na kojoj je ona izgrađena. Na povijesnoj snimci koja je naslovljena kao digitalna ortofotografija iz 1968. godine njihova se kuća, naime, ne vidi.
Podsjetimo, Faktograf je izvijestio da je kuća izgrađena legalno temeljem građevinske dozvole iz 1962. godine, ali i nakon uvida u druge dokumente iz ispravnog postupka kojim su Benčićevi uređivali i dokazivali vlasništvo na svojoj parceli. Citirali smo pritom Vladin Vodič za legalizaciju bespravne gradnje iz lipnja 2012. godine, koji navodi da su građevine podignute do 1968. legalne “bez obzira ima li akt za gradnju ili nema”. No, nismo spominjali povijesne snimke na potralu DGU, jer nisu nedvosmisleni dokaz za (ne)postojanje građevine prije 1968. godine. U tom tekstu smo se primarno bavili temeljima za optužbe na račun njenog djeda za ubojstvo i pljačku.
Snimke su nastajale između 1950. i 1968.
Međutim, Herman Vukušić iz stranke Domino zaključio je (1, 2) na društvenim mrežama da smo doveli u pitanje “ortozračne fotografije na kojima kuće nema, a jasno piše da su snimljene 1968. godine, kada je 15. veljače bio ključni datum do kojega su se već izgrađeni objekti mogli legalizirati.”
Portal Hrvatska danas piše kako je “dokaz da Sandra Benčić kao i Faktograf iznose neistine fotografija iz 1968. godine na kojoj nema građevina”, odnosno ako njihove kuće “nema na snimci to znači da je nelegalna”.
O tome smo dobili i upite čitatelja.
Međutim, netočno je da je “jasno” da su snimke nastale 1968. godine. O tome govori i sljedeća napomena o povijesnim fotografijama iz zraka objavljena na stranicama Informacijskog sustava prostornog uređenja (ispu.mgipu.hr), na kojoj se navodi da su nastajale u razdoblju između 1950. i 1968. godine.
Zato smo se obratili nadležnoj Državnoj geodetskoj upravi i upitali ih kada je fotografija nastala.
DGU: Snimka zemljišta nastala je 1959.
“Državna geodetska uprava za k.č. 168/11 k.o. Poznanovec raspolaže snimkom iz 1959. godine te je usporedbom detalja vidljivo da je za predmetnu k.č. ista korištena za izradu ortofota iz aerofotogrametrijskih snimaka snimljenih do 1968. godine. Sljedeća snimka kojom raspolažemo je iz 1978. godine. U privitku dostavljamo izvode iz snimaka snimljenih 1959. i 1978. godine”, napisala nam je Geodetska uprava. Izvod snimke iz 1959. u dijelu koji se odnosi na imanje Benčićevih istovjetan je ovoj objavljenoj više (na karti do 1968,), a onu iz 1978. možete pogledati ovdje.
Obratili smo se i Hrvatskoj elektroprivredi kako bismo doznali koje je godine kuća priključena na mrežu. HEP nema taj podatak pa potvrđuju kako je moguće da je kuća izgrađena prije ’68.:
“HEP ODS za obračunsko mjerno mjesto na adresi koju navodite nema podatak o datumu priključenja na elektroenergetsku mrežu te je moguće da je u ovom u slučaju riječ o korisniku koji je na elektroenergetsku mrežu priključen prije 1968. godine.”
Nove izmjere Poznanovca
Poznanovec je, kao i brojne općine u Hrvatskoj, u procesu iscrtavanja novog katastarskog plana, operata i zemljišne knjige, kojom će čestica 168/11 biti brisana i na njenom mjestu će biti formirana nova. Proces podrazumijeva evidentiranje stvarnog položaja čestice i njezine površine izmjerama koje su najavljene 2024;, sređivanja vlasništva, što su Benčićevi dobili izjavom nasljednika obitelji Mrkoci koja im je prodala česticu; upis neevidentiranih objekata u katastar nekretnina i dobivanje tzv. ”čistih papira” odnosno, usklađenog katastarskog i imovinsko – pravnog (gruntovnog) statusa nekretnina.
U pozivu Općine Bedekovčina zato se vlasnike vabi na suradnju s geodetima najavom da im to diže cijenu nekretnina. Nered u zemljišnim knjigama mnogima koji žive u vlastitim nekretninama dugo nije bio problem, ako se nisu upuštali u prodaju nekretnine, dogradnju ili dizanje kredita.
Ovo je poticaj vlasnicima kojima nedostaju sve dozvole za neevidentirane objekte na katastarskoj čestici, jer će ih zbog ovog postupka morati pribaviti. Naime, građevine starije od 1968. godine smatraju se legalnim, ali moraju biti uredno evidentirane u katastru i zemljišnim knjigama.
Kako saznajemo od Sandre Benčić, nova izmjera Poznanovca i njene je roditelje ponukala na rješavanje evidencija, jer je nedvojbeno kako je stanje na čestici 168/11, gdje je podignuta njihova kuća, kaotično.
“Kada izmjera bude gotova, rješavat će i ostalu papirologiju”, kazala nam je.
Kako se dokazuje starost građevine koje nema na fotografijama?
Sâm postupak za građevine starije od ’68., dakle, nije legalizacija, već utvrđivanje starosti građevine. Općenito, snimke iz zraka su nedvojbeni dokaz da je kuća ondje stajala do 1968., no kako snimke nisu pouzdane, postoje alternativni dokazi. O tome svjedoče i brojne tvrtke koje građanima pomažu u legalizaciji.
Jedna od njih navodi kako u slučaju da snimke nema postoje dva osnovna dokumenta, odnosno uvjerenja, kojima se dokazuje izgrađenost prije 15. veljače 1968. godine. Prvi je način da se ishodi Uvjerenje da je građevina evidentirana prije 15. veljače 1968., a navedeno Uvjerenje izdaje katastar ili Središnji ured Državne geodetske uprave na temelju podataka iz zračnih snimki, katastarskog plana i slično.
“U slučaju da navedene institucije zbog nekog razloga nemaju snimku ili evidenciju nad objektom tada je potrebno ishoditi Uvjerenje o vremenu građenja građevine koje izdaje nadležni odjel za gradnju”, navodi tvrtka Ruking. Za dobivanje navedenog Uvjerenja potrebno je priložiti odgovarajuće dokaze, a oni mogu biti: nalaz građevinskog vještaka, fotografije, izjave svjedoka, mogući računi iz tog vremena o kupnji materijala, spajanja na infrastrukturu i slično.
Sastavni dio navedenog Uvjerenja je snimka postojećeg stanja građevine i preslika katastarskog plana s ucrtanom građevinom ili geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja. Kako tvrdi Sandra Benčić, oni svjedoka da je kuća sagrađena prije 1968. godine imaju više nego dovoljno.
Još dokumentata iz arhiva
U međuvremenu smo iz Državnog arhiva u Varaždinu pribavili niz dokumenata koji ukazuju na to da je Sandrin djed Gabrijel (Gabro) Benčić 1962. obilazio institucije pribavljajući papire potrebne za kuću.
Pronašli su nam zapisnik ureda Narodnog odbora općine Zabok, kamo je Gabrijel Benčić 13. 9. 1962. otišao priložiti molbu za izdavanje građevinske dozvole. Navodi se kako na zemlji kupljenoj dvije godine ranije od Mrkocija želi podići obiteljsku kuću, visoku prizemnicu, koja po opisu izgleda kao ona koja se danas nalazi u Poznanovcu.
Dostavljen nam je i zapisnik komisije NOO Zabok 14. rujna, koji je izvidio teren i utvrdio da odgovara stanju u priloženom gruntovnom izvatku iz zemljišnih knjiga. Štoviše, navode da se zemljište “nalazi u ušorenom selu Poznanovec van zaštitnog pojasa” i da ne smeta ni pruzi, niti susjedima.
Poslali su nam i kopiju katastarskog plana od 27. rujna 1962., na kojoj se vidi da je unio potrebne izmjene.
Arhiv nam je dostavio i original odobrenja za građenje iz listopada 1962. godine, istovjetan onom kojeg smo ranije objavili iz obiteljske arhive Benčićevih. Gabrijel Benčić je zahtjevu za izdavanje odobrenja priložio izvadak iz zemljišno-knjižnog uloška, položajni nacrt gradilišta i idejnu skicu zgrade.
Potvrdili su nam da postoji kupoprodajni ugovor iz 1960. kojim Gabrijel Benčić kupuje česticu 168/11 od obitelji Mrkoci, sklopljen 6. prosinca 1960.
Drugim riječima, Gabrijel Benčić odradio je početkom 1960-ih više predkoraka da bi sagradio kuću – no nakon građenja nije tražio uporabnu dozvolu.
Zabilježba Ministarstva kulture
Zanimala nas je i sudbina zabilježbe Ministarstva kulture vidljiva u izvatku iz zemljišnih knjiga na katastarskoj čestici 168/11 u većinskom vlasništvu Branka Benčića. Podsjetimo, ovu česticu Ministarstvo izlistava u dokumentu iz 2020. godine kao dio obola napola urušenog dvorca Ritterovih u Poznanovcu, koji je 2005. proglašen kulturnom baštinom.
Parcela na kojoj je kuća Benčićevih označena je sivom bojom, što prema kazalu znači da se radi o recentnoj gradnji, stupnja zaštite R1. Kako se objašnjava na stranicama Ministarstva, ovo je često oznaka za objekte koji se ne smatraju spomenicima kulture, ali su podvrgnuti kontroli kako njihovo postojanje, održavanje ili preuređenje ne bi narušavalo vizuru i vrijednost zaštićene cjeline.
Prema dostupnim javnim podacima, dvorac Poznanovac je proglašen za kulturno dobro tek 2005. godine, dok je kuća Benčićevih građena šezdesetih godina prošlog stoljeća, na zemljištu koje jest na rubu bivšeg imanja Ritterovih, ali tada nije bilo – kao što se vidi iz dokumenata koje smo dobili – označeno kao bilo kakva zaštićena zona.
Ministarstvo kulture smo pitali jesu li kontaktirani zbog ispravnog postupka. Upitali smo ih i ima li zabilježba efekte na eventualnu legalizaciju objekta i može li na zaštićenom kulturnom dobru netko imati privatnu oranicu. Naime, postoje navodi na nekim portalima da obitelj Benčić nije željela ispravljati navode u katastru, jer privatna kuća ne bi mogla biti legalna na kulturnom dobru, a oranica bi. Međutim, odgovor nismo dobili ni nakon tjedan dana čekanja pa ćemo ga uvrstiti u tekst kada stigne.
Zaključno, kuća Gabrijela Benčića ne nalazi se na snimkama koje su objavljene na portalu oss.uredjenazemlja.hr kao stanje iz 1968. godine jer je taj dio Poznanovca snimljen iz zraka 1959. godine te stoga ta snimka ne dokazuje da kuće nije bilo u "nultoj" godini za legalizaciju. Zbog različitog vremena snimanja, hrvatske institucije prihvaćaju i druge dokaze pri utvrđivanju starosti građevine, a Benčićevi su u procesu prikupljanja tih dokaza. Prema dostupnim dokumentima Državnog arhiva u Varaždinu, planirana kuća Gabrijela Benčića nije se nalazila u zaštitnom pojasu, niti se spominjalo kulturno dobro. Dvorac Poznanovac proglašen je kulturnim dobrom tek u ovome mileniju.
