Godine su prošle pune prepucavanja, pomicanja rokova i javnih oklada oko high-tech projekta Mate Rimca, robotaksija u Zagrebu. U tjednu iza nas svjedočili smo pripremi kapitulacije našeg milijardera Rimca, konkretnije medijskoj kontroli štete zbog još uvijek neslužbenog, ali itekako izvjesnog, povratka bespovratnih sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti.
Cure, naime, posljednji mogući mjeseci za zaključenje projekata financiranih iz europskog Mehanizma za oporavak i otpornost. U istu završnicu je nagurana i posljednja odgoda izvršenja obaveza iz ugovora, kojim se Rimac obvezao da će postići nešto što još uvijek ne postoji nigdje na svijetu – petu razinu autonomije bespilotnog vozila do 2024. godine.
Da se radilo o sci-fiju naslućeno je i godinama prije nego što je Rimac tvrtku nositeljicu projekta, Project 3 Mobility (P3M), preimenovao u Verne, po slavnom piscu znanstvene fantastike Julesu Verneu.
Garantirao je da će u par godina pobijediti u utrci koja izgleda otprilike ovako: u jednoj traci trkačke staze on je tek startao, u traci do njega je Alphabet, kompanija koja pod svojim kišobranom ima Google i Waymo, bespilotnu taksi službu operativnu u više američkih gradova, doduše uz malu pomoć filipinskih operatera. U traci do je mnogoljudna Kina, sa svojim centralnim planiranjem i tehnološkim čudesima svojih tvrtki koje su već optrčale nekoliko krugova, a osim njih na tome radi i gomila kompanija koje godišnje isporučuju milijune automobila.
Što je Rimac obećao
Usprkos tome, europski je novac bez natječaja i uz pompu domaćih i europskih vlasti otišao u ruke Rimčevoj tvrtki P3M.
Rimac je obećao početnu flotu od 700 električnih vozila bez vozača, koji neće biti samo naučeni na ulice Zagreba, već će imati petu razinu autonomije. To znači da će moći voziti sami, bilo gdje i po bilo kakvim uvjetima. Osim “potpuno autonomnog električnog vozila pete razine autonomije”, obećao je i razvoj i izgradnju specijalizirane infrastrukture za autonomna i električna vozila integrirane s javnim gradskim prijevozom te razvoj softverske platforme za upravljanje kompletnim sustavom.
I za to mu je iz programa kojim se dijelio europski novac za otpornost i oporavak od pandemije Vlada povjerila 178 milijuna eura.
U međuvremenu se dogodilo puno toga, odnosno taman toliko da bi isplate proradile.
Pričalo se o izgradnji Centra mobilnosti kod Studentskog doma Stjepan Radić, on je čak i nacrtan, no trava je na toj površini još uvijek netaknuta. Na Lučkom im je belgijska kompanija sagradila tvornicu automobila, kojoj su tepali da je dom hrvatskih autonomnih automobila. Friška je tvornica tek malo kasnije u punom kapacitetu od 28 tisuća metara kvadratnih završila u oglasniku za najam. Kad su mediji primijetili da oglas po opisu odgovara Rimčevoj tvornici robotaksija i pitali Verne gdje bi onda trebao biti njihov “dom”, ako će tvornica imati podstanare, oglas je maknut.
Imali su i demonstraciju sposobnosti automobila, ali nije bio autonoman. Upravljali su njime joystickom i svejedno se nije pomjerio. Sve u prisustvu premijera Andreja Plenkovića. Rekli su da su htjeli samo pokazati kako je divno dizajniran.
Mate Rimac na društvenim je mrežama pokazao 60 prototipova, snimajući ih na parkingu.
Verne na zagrebačkim cestama, Franjo Tomić u New Yorku
Onda su počeli testirati vozilo na ulici, međutim, to nije bio onaj lijepi dizajnirani autić koji je radio na joystick, nego neki sasvim drugi automobil. Plus i dalje je unutra bio vozač, tzv. sigurnosni vozač. Oni i dalje kruže po gradu, vozaju novinare [1, 2, 3], ali ne i uobičajene putnike. Naime, može se tek prijaviti na listu čekanja za 1,99 eura, bez naznake kada bi vozilo s oznakom Verne, ali zapravo kineski SUV Arcfox Alpha T5, moglo doći. Stoga se ne može reći da baš taksiraju.
Testnu vožnju trenutno obavlja Waymo u Londonu, zbog čega su britanski mediji lani objavili: “London postaje prvi europski grad koji dobiva taksi službu bez vozača.” Zato je hrabro tvrditi da su prvi u Europi koji će imati komercijalne robotaksije, jer to podrazumijeva da će biti brži od Waymoa. Osim ako smatraju da London nije europski grad.
Početkom ovog mjeseca Verneova kineska vozila još uvijek nisu imala ni obećano spajanje na vlastiti Spotify i Netflix račun, što bi trebalo skratiti “dosadnu” vožnju u autu bez vozača (koji je zasad ipak tu, po zakonu).
Verne, na kraju krajeva, niti ne tvrdi da “Verneovi” automobili koji upoznaju Zagreb i vozaju novinare pripadaju onoj floti koja je obećana Vladi, Europskoj komisiji i poreznim obveznicima. Rimac je tim instancama obećao domaće uzgojeni sustav autonomne vožnje, domaću infrastrukturu, aplikaciju i vlastite automobile. A previše je teško ne primijetiti da je na ulice isporučio uvezene automobile i uvoznu prateću tehnologiju. Ovaj senzacionalni uspjeh je promovirao i sam Verne, pohvalivši se da će na ulice Zagreba dovesti autonomne taksije putem strateške suradnje s američkim Uberom i kineskim Pony.AI-jem. Pony.AI u Kini, poput Waymoa u Americi, već godinama prevozi putnike bez vozača, doduše, s živim operaterima koji nadgledaju do 12 automobila.
No, to nije omelo Verne da se predstavi novinarima kao pionir autonomne vožnje u Europi. Ovo nije daleko od scenarija u kojem bi Franjo Tomić iz Tomića & Co., uvoznika BMW-a za Hrvatsku, proljetos odletio u New York na međunarodni sajam automobila, popeo se pravo na pozornicu, preuzeo nagradu za automobil godine BMW iX3 i zahvalio se žiriju, roditeljima i vjernim vozačima.
Financiranje privatnim novcem
Rimčevo strateško partnerstvo s Uberom i Ponyjem, dakako, nije prezentirano kao rad s izravnom konkurencijom koju je obećavao potući europskim novcem, već kao preveliki interes privatnog kapitala za njegov projekt autonomnog taksiranja.
I, po svemu sudeći, javnosti će biti servirana upravo ta priča: privatne investicije u njegov projekt su tolike da mu novci poreznih obveznika ni ne trebaju. Tako Jutarnji list ovih dana konačno neslužbeno doznaje ono što je zapravo bilo jasno otpočetka: “Rimčeva tvrtka Verne… je ipak odlučila projekt robotaksija financirati privatnim novcem svojih investitora i odustati od poticaja”. Štoviše, njihov “dobro upućeni izvor” kaže: “Najvjerojatnije su to od njega tražili strani investitori”.
U međuvremenu, Vlada, ključni rekvizit na ovoj pozornici, još uvijek nije spremna poderati zajedničke fotografije Plenkovića i Rimca iz dobrih vremena kad su tzv. jalnici tvrdili da je Rimac hrvatska Elizabeth Holmes (opsjenarka Silicijske doline koja je omađijala čak i pokojnog gospodara lutaka Henryja Kissingera) ili se kladili s Rimcem na 10.000 eura da priča lovačke priče. Oklada poduzetnika Lucijana Carića ticala se prvotnog Rimčevog obećanja da će na ulice pustiti robotaksije pete razine autonomije još 2024. godine i nije isplaćena.
Carić nam je kazao da okladu Rimčev tim zapravo nikada nije istinski ni prihvatio, usprkos medijskoj pompi oko njihove prepiske na mrežama, već su u samom startu bili nezadovoljni uvjetima oklade. Možda su još 2021. godine znali nešto što Vlada ne zna ni dan danas?
Show must go on
Vlada, naime, tvrdi da nema informaciju da je Rimac odustao ili “ipak odlučio” da će “njegovi” robotaksiji biti privatna avantura. I da će vratiti do sada zaprimljenih 89 milijuna eura.
Prema izjavi za Jutarnji list, zadnje što znaju jest da nije odustao od pete razine autonomije i da će dovršiti projekt do kraja kolovoza ove godine, što piše u zadnjem produženju ugovora, na kojem se tinta jedva osušila. Potpisan je nakon objave strateške suradnje Vernea s Uberom i Ponyjem, ali predstava se za Vladu očigledno još neko vrijeme nastavlja, iako se gledateljstvo meškolji u sjedalicama.
Ipak je samo nekoliko mjeseci prije ulaska u partnerstvo s Uberom i Ponyjem Rimac prezentirao 60 prototipova, što je morao po ugovoru. Dok je ugovarao to privatno partnerstvo, redovito su komunicirali s Gradom Zagrebom, koji je 25. ožujka ove godine Lideru odgovorio da Grad i Project 3 Mobility rade na uspostavi modela vaučera za autonomnu mobilnost osobama smanjene pokretljivosti. To je također povezano s jednim od završnih pokazatelja projekta u okviru NPOO-a. Naveli su da je održan radni sastanak i prezentacija vozila, a da je prijedlog sporazuma zaprimljen tijekom ožujka.
Tjedan dana prije, 17. ožujka, Lideru je Ministarstvo financija napisalo da potpisivanje sporazuma između Grada Zagreba, ZET-a i tvrtke Project 3 Mobility oko vaučera, kao i lansiranje nove usluge, predstavljaju dva završna pokazatelja u okviru NPOO-a te da je njihovo ispunjenje predviđeno najkasnije do 31. kolovoza 2026., posljednjeg dana za završetak projekata financiranog europskim Mehanizmom.
Vožnja neće ostati na 1,99 eura
Verne, podsjetimo, promotivne testne vožnje naplaćuje 1,99 eura, no to će se promijeniti. Koliko će biti skuplje, ne zna se, ali vožnje robotaksijima danas u svijetu još uvijek su skuplje od konvencionalnih taksija s vozačem. Glavni razlog je što su vozila skupa.
Analitičari Morgan Stanleya, zbrajajući bogatstvo senzora kojima su vozila opremljena za mapiranje svijeta i računalnu snagu potrebnu za upravljanje njime, procijenili su u listopadu da Waymo-ova vozila danas koštaju više od 120.000 dolara. Njihov nadolazeći automobil bi, prema njihovoj procjeni, mogao pasti na 85 000 dolara. Do srpnja, Goldman Sachs je procijenio da bi specijalizirana vozila do 2030. godine mogla dostići cijenu od 50 000 dolara.
U međuvremenu je izvršni direktor kineskog Baidua, Robin Li, rekao analitičarima da bi tvrtka mogla spustiti troškove na manje od 30 000 dolara. Elon Musk je sugerirao da bi i Tesla to mogla učiniti.
Boston Consulting Group piše da trošak po kilometru u početku mora biti relativno visok, oko 5 do 10 dolara. Veličina flote i tehnološka poboljšanja smanjit će te troškove na oko 80 centi po kilometru do 2035. godine u SAD-u, što će ih učiniti jeftinijim od tradicionalnih taksija.
Kako bi dosegnuli točku pokrića operativnih troškova procjenjuju da će operater robotaksija morati rasporediti između 15 000 i 20 000 vozila, vjerojatno u 10 do 15 gradova. Tome treba još oko sedam godina, uzimajući u obzir predviđene cijene vožnji.
Tko se sve mora prilagoditi robotaksijima?
BCG piše i kako su za uspjeh robotaksija ključni depoi za punjenje električnih vozila s pametnim upravljanjem energijom, kao i učinkovito i predvidljivo održavanje vozila te čišćenje vozila. “Remiza” za robotaksije je i dalje travnata površina kod Jadranskog mosta, stoga nije jasno gdje bi se to održavanje i čišćenje trebalo odvijati, a ni gdje su štekeri za robotaksije, trebaju li ljudsku ruku da ih priključe na struju, niti što je uopće izgrađeno od obećane “specijalizirane infrastrukture za autonomna i električna vozila integrirane s javnim gradskim prijevozom”.
Nadalje, proizvođači originalne opreme trebali bi biti spremni za masovnu proizvodnju robotaksija. Tu je i cestovna infrastruktura. Prije nego što pružatelji usluga robotaksija povećaju opseg poslovanja, infrastruktura bi trebala identificirati poboljšanja na cestovnim oznakama, u tunelima, na mostovima, autocestovnim čvorištima i multimodalnim raskrižjima, uključujući senzore, digitalna sučelja i podatke o planiranim radovima na cestama. To zahtijeva znatno vrijeme i ulaganja, kao i opsežnu suradnju s pružateljima usluga robotaksija, lokalnim vlastima i drugim dionicima, piše BCG.
Agencije javnog sektora na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini mogu učiniti više na usklađivanju propisa o autonomnim vozilima (AV). To je posebno važno diljem Europske unije. Jasno definirana pravila i standardi za odgovornost, osiguranje i sigurnost autonomnih vozila bit će ključni.
Na kraju, zanimljivo je kako BCG preporučuje javno financiranje monopola: “Vlasti također mogu aktivno promicati najperspektivnije komercijalne pilot-programe robotaksija, pazeći pritom da ne oslabe učinak subvencija njihovim dijeljenjem na prevelik broj pretendenata.”
Iz svega do sada viđenoga, Vlada bi se sigurno povela za ovim savjetom, da može, no u ovom trenutku procesuiraju ugibanje pompozno najavljenog europsko-hrvatskog projekta. Stoga se ne zna ni kada je do njihovih ušiju doprla priča o Rimčevom odustajanju, niti što će biti s vraćenim novcem.
Verne o svemu šuti kao zaliven već danima. Nisu nam odgovorili na upit, kao ni nizu drugih redakcija.
