Što je s izvorima vode proda li se Jamnica stranom vlasniku?

Ana Benačić

Što se događa s koncesijama za crpljenje izvorske vode u svrhu prodaje, kada poduzeće s kojim je sklopljen ugovor o koncesiji promijeni vlasnika? U sklopu odgovora na ovo pitanje objavljujemo i Ugovor o koncesiji koji je Jamnica sklopila s Državnom upravom za vode kako bi crpila termalnu vodu iz Svetojanskih toplica, koju nam je ustupio Hrvatski centar za istraživačko novinarstvo i slobodu medija (HRCIN).

Pitanje Jamničinih prava na crpljenje vode intrigira javnost iz više razloga.

Prvi je zasigurno sudbina Jamnice u sklopu posrnulog Agrokora i njena moguća prodaja, budući da se radi o profitabilnom, zdravom poduzeću unutar prezaduženog koncerna, koje je ujedno i jamac za njegove pojedine kredite (Poslovni).

Drugo, udio Jamnice na našem tržištu je golem. Agrokor, odnosno Jamnica d.d., u koncesiji trenutno imaju Janino vrelo u Pisarovini te izvor Sveta Jana u Gorici Svetojanskoj. Iako se radi o samo dva izvora, od 30-ak aktivnih koncesija u Hrvatskoj, Jamnica drži više od dvije trećine tržišnog udjela flaširane vode u RH, prema podacima Gospodarske interesne udruge proizvođača pića. Ne prednjači samo u prodaji, već i ekstrakciji: Uprava vodnog gospodarstva navodi da je u 2015. godini Jamnica zahvaćala čak 80 posto vode u proizvodnji s namjenom prodaje (Institut za političku ekologiju).

Treće, upitno je kako se Jamnica do sada odnosila prema koncesiji, konkretno – poreznim obveznicima, koji bi trebali imati benefite zajedničkog prirodnog bogatstva. Je li plaćala ono što je zahvaćala na adekvatan način? Pitanje se ponajprije odnosi na upotrebu vode za tehnološke potrebe, čije je crpljenje 187 puta jeftinije od crpljenja za prodaju. Jamnica je godinama pumpala više od ugovorom dozvoljene količine tehnološke vode i pritom je također  koristila za krajnji proizvod, a ne samo tehnološki postupak (Faktograf). Ovo se događalo bez posljedica za koncesionara, što se u navratima pravdalo isticanjem činjenice da ni jedne godine nije zahvatila više od ugovorenog temeljem odluke Vlade o koncesiji u ukupnom zbroju tehnološke i izvorske vode za prodaju.

Četvrto, pokrenut je i postupak za dodjelu nove koncesije Jamnici.

Promjena vlasništva “nema presudnu važnost”

Nadležnu Upravu za vodno gospodarstvo u sklopu Ministarstva okoliša, upitali smo što se događa s Ugovorom o koncesiji sklopljenom između RH, odnosno Državne uprave za vode, i društva Jamnica d.d. u slučaju promjene većinskog vlasnika tog dioničkog društva.

“Vezano uz upit o tome kakav bi utjecaj imala promjena vlasničke strukture pravne osobe s kojom je sklopljen ugovor o koncesiji, ističemo kako to nema presudnu važnost ukoliko pravna osoba podmiruje svoje obveze s osnova naknade za koncesiju, odnosno pridržava se svih odredbi sklopljenog ugovora o koncesiji te zakona i podzakonskih propisa”, navode iz Uprave, iz čijeg je odgovora razvidno da je bitno da koncesija i dalje glasi na Jamnicu kao pravnu osobu. Ovdje možemo napomenuti da Jamnica kao dioničko društvo izlistano na burzi već sada može imati strane vlasnike, kupce dionica.

Nova pravna osoba traži prijenos koncesije

Međutim, u slučaju kad bi došlo do promjene pravne osobe u odnosu na sadašnjeg koncesionara i kad bi nova pravna osoba podnijela odgovarajući zahtjev, napominju u Upravi, pokrenuo bi se postupak prijenosa koncesije uz ispunjenje uvjeta propisanih posebnim zakonima.

“Ugovor o koncesiji za gospodarsko korištenje voda može se prenijeti na pravne sljednike koncesionara i treće osobe uz suglasnost davatelja koncesije, Vlade RH. Pritom je uvjet da pravna osoba na koju se prenosi ugovor o koncesiji ispunjava uvjete sposobnosti koje je morao ispuniti prvobitni koncesionar sukladno odredbama Zakona o vodama i Zakona o koncesijama. U ovom slučaju, jedan od osnovnih uvjeta koje bi morala ispuniti nova pravna osoba koja podnosi zahtjev za prijenos predmetne koncesije je da je vlasnik ili posjednik nekretnina putem kojih se ostvaruje koncesija, da se ne mijenja djelatnost za koju se koncesija daje, te mora biti pravni sljednik koncesionara – društva Jamnica d.d.”, navodi se u odgovoru Uprave za vodno gospodarstvo.

Vlasništvo nad nekretninama je, kako proizlazi iz ovog odgovora, drugi ključ za pitanje kontrole izvora. Naime, i odluka Vlade o dodjeli koncesije Jamnici donesena je “temeljem javnog natječaja prema Uredbi o uvjetima i postupku za dodjelu koncesija na vodama i javnom vodnom dobru”, međutim, u stvarnosti tog natječaja nije bilo. Kako je tvrtka već upisana u vlasništvo nad zemljom na kojoj se nalazi vrelo, drugi ponuđači se ni ne razmatraju.

Primjer Studenca

Prošle je godine prodana drugoplasirana tvrtka po količini zahvaćene izvorske vode – Podravkin Studenac d.o.o.. U rujnu prošle godine stopostotni je udio Studenca prodan slovenskoj tvrtki Radenska, koja je, pak, u vlasništvu tvrtke Kofola Češkoslovensko, gdje prevladava kapital trećih zemalja.

Kako nam je pojašnjeno u Podravci, pravna osoba koja je vlasnik koncesije, a to je Studenac d.o.o., ostaje koncesionarom bez obzira na promjenu vlasništva, iako je toj promjeni prethodilo novo odlučivanje o koncesiji. Naime, ona je u doba socijalizma glasila na OUR Studenac, koji je zatim integriran u SOUR Podravka, da bi se prošle godine, nekoliko mjeseci prije prodaje, ponovo odvojio, kao zasebna tvrtka sa sjedištem u Lipiku. Tada je odlukom Vlade s Podravke d.d. prebačena koncesija za vodu na Studenac d.o.o., koji je zatim, kao imatelj koncesije prodan Radenskoj.

Navodi se i da zbog ove prodaje Vlada nije morala donositi novu odluku te sukladno time ni novi ugovor o koncesiji, jer Studenac je prodan zajedno sa svom imovinom, koncesijom i odredbama ugovora koji je ona nosila i ugovorenu količinu vode za proizvodnju.

S Instituta za političku ekologiju doznajemo kako se u 15. članku ugovora o koncesiji s Jamnicom za Svetojanske toplice navodi sljedeća formulacija: “Prava i obveze Korisnika koncesije iz ovog Ugovora mogu se prenijeti na treću osobu samo i u slučaju izričitog, prethodnog i pisanog odobrenja Davatelja koncesije”.

Takva odredba u skladu je s člankom 178. Zakona o vodama, koji kaže: “Prijenos ugovora o koncesiji na pravne sljednike koncesionara i treće osobe dopušten je uz suglasnost davatelja koncesije, pod uvjetom da osoba na koju se prenosi ugovor o koncesiji ispunjava uvjete sposobnosti koje je morao ispuniti prvobitni koncesionar”. Na IPE-u to tumače da ako cijela Jamnica promjeni vlasnika da Vlada RH ne treba dati suglasnost na prijenos koncesije, no treba dati suglasnost ukoliko Jamnica proda vlasništvo nad primjerice pogonom “Jana” u Svetojanskim toplicama.

Postupak za novu koncesiju još nije gotov

Kada je, pak, riječ o novoj koncesiji koju je zatražila Jamnica prije nekoliko godina, odnosno o povećanju povećanje koncesije 300 posto za crpljenje vode iz izvora Sveta Jana, taj postupak još nije gotov.

Spomenimo i da su Hrvatske vode u kontekstu priče o prekomjernom crpljenju tehnološke vode navele da će upravo novim ugovorom regulirati i taj problem. Kako nam kažu u nadležnoj Upravi vodnog gospodarstva u Ministarstvu okoliša, “upravni postupak u kojem se razmatra zahtjev Jamnice d.d. za davanjem nove koncesije za zahvaćanje voda radi prodaje na tržištu te za tehnološke potrebe iz novog bunara je još u tijeku”.

Napomenimo i da naši sugovornici u Podravci, koji smatraju i da je opisano kršenje koncesije dovoljan razlog za razvrgavanje ugovora, ističu da prodaja izvora stranim vlasnicima ne mora nužno biti negativna, odnosno da stranac ne mora nužno biti lošiji od domaćeg tajkuna. Studenac je prodan s namjerom da se više crpi i prodaje, kako bi i država na, naglašavaju, obnovljiv resurs ubirala veću koncesiju.

Objavljujemo koncesijski ugovor o crpljenju voda sklopljen s Jamnicom, koji nam je ustupio redatelj dokumentarnog filma “Gazda” Dario Juričan.

Jamnica, Ugovor o koncesiji by Faktograf on Scribd


Iz kategorije "Analize"