Vladin “lex Facebook” lako bi se mogao pretvoriti u masovnu cenzuru

Petar Vidov

Posredstvom dnevnog tiska (Večernji list, Jutarnji list) doznali smo da Vlada RH kreće u izradu zakona usmjerenog protiv govora mržnje i širenja lažnih vijesti na internetu. Hrvatski zakon usmjeren protiv nepoćudne online komunikacije – svojevrsni “lex Facebook”, s obzirom da će se prvenstveno morati baviti sadržajem koji se distribuira putem najveće i najpopularnije društvene mreže – trebao bi, prema najavama iz medija, počivati na dva stupa.

Fokus zakona tako bi trebala biti prevencija širenja govora mržnje i lažnih vijesti na internetu kroz edukaciju građana, ali neće izostati ni sankcioniranje zbog širenja malicioznog sadržaja. Vladu RH svakako treba pohvaliti zbog proaktivnog pristupa gorućoj temi sve toksičnije komunikacije u online prostoru, žalosnog trenda koji je tijekom zadnjih godina, a posebno tijekom kampanje američkog predsjednika Donalda Trumpa, postao predmetom globalne javne rasprave. Ali istovremeno je nužno upozoriti i na potencijalne opasnosti koje za sobom povlači regulacija govora u javnoj sferi, prvenstveno na mogućnost cenzure kritički intoniranog sadržaja. Kako od strane izvršne vlasti, koja je u Hrvatskoj nedavno pribjegla taktici karakteriziranja nepoćudnih novinarskih pitanja “hibridnim djelovanjem”, tako i od strane društvenih mreža od kojih bi se moralo zahtijevati da onemoguće širenje sadržaja označenog stigmom govora mržnje i/ili lažnih vijesti.

Njemački “zakon o Facebooku” pun rupa

S potonjom problematikom upravo se suočava Njemačka, u kojoj je 1. siječnja 2018. na snagu stupio set pravila kolokvijalno prozvan “zakon o Facebooku”. Prema novom njemačkom zakonu koji regulira širenje ilegalnog sadržaja na internetu – prvenstveno pozivanja na mržnju i nasilje – društvene mreže mogu biti kažnjene globom do 50 milijuna eura ako promptno ne uklone sporni sadržaj. Da bi izbjegle plaćanje visokih kazni, društvene mreže sav mrzilački sadržaj moraju ukloniti u roku od 24 sata, odnosno u roku od tjedan dana u slučaju sadržaja kod kojeg je nešto teže na prvi pogled identificirati zadovoljava li definiciju štetnog i protuzakonitog govora.

Iako je njemački “zakon o Facebooku” na snazi tek nešto više od dva tjedna, već je zabilježen niz slučajeva problematične i ničim opravdane cenzure: s Facebooka su tako uklonjeni radovi njemačke ulične umjetnice koja se potpisuje kao “Barbara”, Twitter je zbog sprdanja na račun ekstremno desne populističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD) blokirao nalog satiričnog časopisa Titanic (DW), s Twittera je uklonjen status učiteljice i publicistkinje Bahar Aslan u kojem je optužila njemačke vlasti za moguću opstrukciju istrage o navodnom ubojstvu iz mržnje počinjenom od strane policijskih službenika (The Washington Post)…

I slučajna cenzura je opasna cenzura

Razlog su očigledno manjkave odredbe njemačkog zakona, kojim nije eksplicitno propisano da bi evaluaciju sadržaja prijavljenog zbog navodnog govora mržnje trebala raditi živa osoba upoznata sa specifičnim društvenim kontekstom, što bi iziskivalo nezanemarivu količinu ljudskih pa samim time i monetarnih resursa, već računalni algoritam koji, unatoč naprecima na polju umjetne inteligencije, još uvijek nije moguće programirati da prepoznaje npr. humor i satiru. Isto kao što nije sposoban diferencirati između sadržaja koji promiče i sadržaja koji osuđuje fašizam, a zbog čega je u prosincu 2017. na Facebooku nakratko bilo ugašeno više antifašističkih stranica, kao i stranice portala Lupiga.com i Hrvatskog povijesnog portala.

Svi navedeni postali su žrtve marginalne i u javnosti gotovo nepoznate desničarske udruge iz Splita, koja je svoje sljedbenike pozvala na “masovno prijavljivanje” Facebook stranica svojih ideoloških antipoda. U pitanju je, kako je objavio portal Lupiga prije nego se i sam našao na meti desničarskih radikala, bila odmazda zbog ranijeg, u dobrom dijelu slučajeva sasvim opravdanog vala blokada Facebook profila i stranica putem kojih se glorificiralo ratnog zločinca Slobodana Praljka i relativiziralo ratne zločine počinjene tijekom rata u Bosni i Hercegovini pod pokroviteljstvom politike Franje Tuđmana i Gojka Šuška. A da je Facebook sposoban i za još goru, namjernu cenzuru tvrdi i proslavljeni istraživački novinar Glenn Greenwald koji je objavio (The Intercept) da je društvena mreža Marka Zuckerberga brisala profile palestinskih aktivista na zahtjev izraelskih i američkih vlasti.

Kako izraditi kvalitetan “lex Facebook”

Ako je Vlada RH zainteresirana za izbjegavanje sličnih kontroverzi, u svoj “lex Facebook” mora ugraditi mjere koje će onemogućavati ograničavanje ustavnog prava na slobodu govora, bez obzira je li u pitanju nenamjerna pogreška izazvana nedovoljno preciznim algoritmom ili namjerna cenzura na zahtjev osoba koje okupiraju pozicije političke i/ili društvene moći. Da bi se to postiglo, izradu ovog izuzetno osjetljivog zakonskog teksta potrebno je prepustiti kvalificiranim stručnjacima koji svojom ekspertizom mogu ponuditi održiva rješenja problema civilizacijski neprihvatljivog govora na internetu, odnosno iz procesa isključiti pripadnike neokonzervativnih grupacija koje spadaju među glavne propagatore internetskog govora mržnje, ali im je i usprkos tome tijekom zadnje dvije godine omogućena infiltracija u institucionalno funkcioniranje državne politike.

Također, da bi “lex Facebook” mogao ispuniti svoju svrhu, nužno je usvojiti jasnu definiciju govora mržnje. Pri čemu nema nikakve potrebe za otkrivanjem tople vode; dovoljno se osloniti na preporuku Vijeća Europe iz 1997. godine, odnosno na okvirnu odluku istog tijela iz 2008. godine o suzbijanju određenih oblika i načina izražavanja rasizma i ksenofobije kazneno-pravnim sredstvima. Vijeće Europe govorom mržnje smatra bilo kakvo poticanje na mržnju ili nasilje prema manjinskim skupinama, huškanje na druge i drugačije temeljem njihove vjere, rase ili porijekla, ali i netoleranciju motiviranu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, kao i negiranje genocida i počinjenih ratnih zločina. Problem internetskog govora mržnje prepoznala je i Europska komisija, a podržale su je, sudeći prema priopćenju iz svibnja 2016. godine, i velike IT kompanija: YouTube (tj. Google), Facebook, Microsoft i Twitter.

Nadalje, da bi se izljevima mržnje u hrvatskom internetskom prostoru doista stalo na kraj, zakonom treba obuhvatiti ne samo društvene mreže, već i blogove i medije, pri čemu bi kaznenu odnosno materijalnu odgovornost za mrzilački protuzakoniti sadržaj morali snositi njihovi vlasnici i izdavači.

Kad je u pitanju sprječavanje diseminacije lažnih vijesti, mudro bi bilo pričekati preporuke ekspertne skupine Europske komisije, formirane prije samo nekoliko dana upravo s ciljem pronalaženja rješenja za sve prisutniji problem “fake newsa”. U ekspertnoj skupini koja ima 39 članova okupljeni su redom vrhunski stručnjaci, predstavnici medija, akademske zajednice, civilnog društva i IT industrije. Svog predstavnika u ekspertnoj skupini Europske komisije ima i IFCN, međunarodna mreža fact-checkera čiji član je i Faktograf.hr. U zakonski okvir poželjno bi bilo integrirati i inicijativu koja je krajem prošle godine stigla iz SAD-a, a prema kojoj bi velike internetske kompanije morale izvijestiti javnost tko su zakupci političkih oglasa na njihovim platformama (NPR).

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"