“Pogledajte ustave. U preambuli ruskog ustava nema antifašizma jer se to podrazumijeva. Želimo društvo bez dogmi u Ustavu RH, kojih nema u slovenskom, njemačkom, francuskom ustavu”, izjavio je u emisiji “Bujica” ministar vanjskih poslova Miro Kovač, pokušavajući objasniti da je antifašizam u Ustavu RH – nepotreban.
Na pitanje voditelja zalaže li se za „suočavanje s prošlošću“, odnosno znači li ministrov posjet arhivima STASI-ja u bivšoj Istočnoj Njemačkoj da se on zalaže za njemački model lustracije, Kovač je odgovorio: „Naravno da je Hrvatska antifašistička, to se podrazumijeva. Mi smo zemlja utemeljena na principu jednakosti, slobode, demokracije, zaštite ljudskih prava, zaštite manjinskih prava. To se sve podrazumijeva. Mi smo istinski demokrati“. Međutim, ustvrdio je Kovač, kada se pogledaju ustavi drugih zemalja kao što su Rusija, Srbija, Francuska, Amerika, Slovenija, Njemačka, može se vidjeti da se tamo antifašizam izrijekom ne spominje.
„Ako kažemo sloboda, jednakost, zaštita ljudskih prava, to znači da smo protiv totalitarizma i lijevog i desnog. U ustavu Srbije nema antifašizma, u ustavu francuske Pete Republike nema fašizma – to se podrazumijeva. Želim time reći da mi u Hrvatskoj još nismo u stanju imati normalan diskurs. Mi želimo i jesmo na papiru jedna normalna zapadna demokracija, članica EU, imamo Lisabonski ugovor i sve ovo što sam rekao zapisano u Lisabonskom ugovoru. Mi u HDZ-u želimo jedan normalan odnos bez kompleksa, želimo razgovarati. Ja to ne bih nazvao lustracijom, to je jedan termin koji je nažalost potrošen, koji je destruiran zbog krivih napisa i krivih interpretacija. Mi moramo u prvom redu, jer to naši građani očekuju, gospodarski se oporaviti, ali želimo isto tako imati i slobodno društvo u kojem možemo slobodno razgovarati i što je vrlo važno uključiti oporbu. Ali nemojmo biti dogmatizirani“, iznio je svoju teoriju Kovač, gostujući u “Bujici” prvi put kao ministar.
Kovač je u pravu kad je riječ o tome da se u ustavima Srbije, Slovenije i Rusije ne navodi da te države počivaju na antifašizmu. Kad je riječ o Njemačkoj, situacija je nešto složenija. Antifašizam, odnosno pobjeda nad nacizmom ne spominje se u preambuli njemačkog ustava, ali se u prijelaznim odredbama u članku 139. navodi kako nijedan članak tog ustava ne može utjecati na smisao i provođenje “Zakona o oslobođenju njemačkog naroda od nacionalsocijalizma i militarizma“, što je bilo ime zakona kojom je provođena denacifikacija. Liberalizacija od nacionalsocijalizma i militarizma je nužan preduvjet za političku, ekonomsku i kulturnu rekonstrukciju, temeljno je načelo tog zakona..
Ustav francuske Pete Republike iz 1958. godine ne spominje antifašizam u preambuli, ali se poziva na kontinuitet ustava iz 1946. godine kojem u preambuli, u prvoj točci piše kako „ustav počiva na pobjedi koju su slobodni narodi postigli nad režimima koji su pokušali porobiti i degradirati čovječanstvo. Narod Francuske proklamira ponovo da svako ljudsko biće, bez obzira na rasu, religiju i porijeklo posjeduje sveta i neotuđiva prava“.
.
