Revizija europske Direktive o upućivanju radnika koja je u svibnju srušena odlučujućim hrvatskim glasom vratila se s dorade Europske komisije, ali EK nije promijenila predloženi sadržaj. Izmjenama Direktive 96/71/EZ uvodi se pravilo da tvrtke iz jedne članice koje posluju u drugoj članici EU svoje radnike moraju plaćati jednako tamošnjim radničkim plaćama, regulira se rad agencija za privremeno zapošljavanje kada radnike upućuju agencije sa sjedištem u inozemstvu te se mijenjaju pravila za dugoročno upućene radnike.
Ako, na primjer, neka hrvatska tvrtka pošalje radnike na rad u Njemačku, mora im isplaćivati plaće kakve imaju njemački radnici koji obavljaju isti posao.
Hrvatska uz nove članice
Vraćanje te direktive na doradu nakon jednoglasnog odbacivanja na saborskom Odboru za europske poslove tadašnji predsjednik odbora Gordan Jandroković nazvao je povijesnim jer je prvi put neka hrvatska odluka imala izravne posljedice na ostatak EU.
Takvim negativnim stavom, naime, hrvatski parlament pridružio se parlamentima Bugarske, Češke, Rumunjske, Slovačke, Poljske, Danske, Estonije, Latvije, Litve i Mađarske i tako je dosegnuta trećina parlamenata članica EU koje su Komisiji dale tzv. „žuti karton“, odnosno dokument joj je zbog pozivanja na kršenje načela supsidijarnosti vraćen na doradu.
Jandroković je rekao kako bi donošenje takve direktive narušilo konkurentnost hrvatskih poduzeća te da „naša poduzeća i radnici tada više ne bi mogli na taj način raditi u tim zemljama“. Naveo je kako je po statistikama riječ o 27 tisuća radnih mjesta u Hrvatskoj.
„Odbor je jednoglasno odlučio, predstavnici svih političkih stranaka, da je ovakva direktiva štetna za Hrvatsku, da je suprotna interesima Hrvatske, naših radnika i kompaniija i zato smatramo da tu direktivu Europska komisija treba izmijeniti“, kazao je tada Jandroković, konstatiravši i da je rušenje direktive pokazatelj kako manje članice, ako su zajedno i ako dobro artikuliraju svoje interese, mogu spriječiti nametanje stava velikih i bogatih članica.
Odgovor Europske komisije
Proces izmjena Direktive Komisija je inicirala u ožujku radi stvaranja jasnog i pravednog pravnog okvira prilikom mobilnosti radnika.
Europska komisija krajem srpnja je presudila kako u predloženim izmjenama direktive nema kršenja supsidijarnosti.
“Pažljivo smo analizirali sve argumente koje su iznijeli nacionalni parlamenti te smo zajednički raspravili o razlozima njihove zabrinutosti. Uzevši sve u obzir, zaključili smo da ostajemo pri svojem prijedlogu jer je on u potpunosti u skladu s načelom supsidijarnosti. Upućivanje radnika u svojoj je biti prekogranično pitanje”, izjavila je povjerenica EU-a za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen.
Načelo nediskriminacije ne poštuje se niti na nacionalnoj razini pa zašto bi u EU
U trenutku odbijanja Direktive u medijima se čuo glas hrvatskih političara i poduzetnika, ali ne i stav radnika.
„Naravno da Savez samostalnih sindikata Hrvatske podupire prijedlog ciljane revizije Direktive 96/71/EZ i sukladno tome odluku Europske komisije da odbaci proceduru ‘žutog kartona’ koji su joj dodijelili nacionalni parlamenti 11 država članica. To je stav i Europske konfederacije sindikata (ETUC), čiji je SSSH član, i svih njenih sindikata, uključujući i one iz zemalja koje su dodijelile ‘žuti karton’, tako da se može reći kako su parlamenti ovih 11 država djelovali protiv interesa svojih radnika“, potvrdila je za Faktograf Ana Milićević Pezelj, izvršna tajnica za socijalni dijalog i javne politike SSSH, pojašnjavajući:
„Mi zagovaramo pravednu konkurenciju i poštovanje prava radnika temeljem načela nediskriminacije, dok poslodavci tvrde kako se načelo nediskriminacije ne poštuje niti na nacionalnoj razini pa zašto bi na razini EU te da je ‘cijena rada legitiman element konkurentnosti tvrtki na tržištu EU’, a što je u svom odgovoru Komisiji preuzeo i Odbor za europske poslove. Međutim, nagli skok od 44 posto u broju upućivanja u roku od samo četiri godine (s 1,3 milijuna 2010. na 1,9 milijuna 2014.) upozorava na brzorastući socijalni damping unutar EU. Istovremeno, kada je riječ o drugim oblicima dampinga, kapital jednoglasno traži snažan zakonodavni okvir i njegovo efikasno suzbijanje!
Drugi razlog hrvatskog ‘žutog kartona’ koji je Odbor za europske poslove naveo odnosi se na ‘pitanje opravdanosti ulaska predlagatelja u načelo autonomije poslodavaca i sindikata u procesu kolektivnog pregovaranja’ što nije u korelaciji s Protokolom br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Uz to, sada niti ne postoje praktične mogućnosti posebnog prekograničnog pregovaranja o pravima upućenih radnika – jednako kao što ne postoji mogućnost prekograničnog organiziranja štrajka i drugih industrijskih akcija koje se koriste tijekom kolektivnog pregovaranja – jer, ako štrajk morate organizirati prema nacionalnom zakonodavstvu, to znači da nemate prekogranični štrajk!“, pojašnjava Milićević Pezelj.
Posebno tragičnom smatra činjenicu da je Odbor za europske poslove ovu odluku usvojio jednoglasno.
Hrvatski radnici u drugim članicama rade prosječno šest mjeseci
Na pitanje kako bi se prihvaćanje revizije ove direktive odrazilo na položaj hrvatskih radnika ona odgovara: „Prvo, revizijom bi se u Direktivu uvelo pravilo prema kojem bi radnici privremeno upućeni u neku od zemalja Europskog gospodarskog prostora (EGP) radi pružanja usluga trebali biti plaćeni kao i domaći radnici, a ne na razini minimalne plaće, što bi svakako pridonijelo sprječavanju socijalnog dampinga i spriječilo daljnju eroziju radničkih prava“.
Napominje kako u sektoru graditeljstva već sada upućeni radnici imaju pravo ne na minimalnu, već na plaću prema univerzalno primjenjivom kolektivnom ugovoru, ako takav postoji u zemlji u koju su radnici upućeni. Konfederacija europskih građevinskih poduzeća zato je podržala reviziju Direktive, a to je bitno jer se oko 45 posto upućivanja iz Hrvatske odnosi upravo na sektor graditeljstva.
„Drugo, revizija dodatno regulira rad agencija za privremeno zapošljavanje koje upućuju radnike u zemlje EGP-a, s obzirom na to da je praksa pokazala niz zloupotreba na štetu i upućenih i domaćih radnika a, naravno, u korist agencija i tvrtki-korisnika.
Treća promjena od interesa za radnike je uređenje dugotrajnog upućivanja tako da bi radnici čije upućivanje traje duže od 24 mjeseca imali pravo ne samo na plaće kao i domaći radnici, već na primjenu ukupnog nacionalnog radnog zakonodavstva, ako je ono povoljnije u odnosu na zemlju iz koje su upućeni“, navodi.
Ta mjera neće obuhvatiti preveliki broj radnika. Prema raspoloživim podacima, u EU je prosjek upućivanja 2014. bio četiri mjeseca, dok upućivanje hrvatskih radnika, prema nepotpunim podacima, prosječno traje nešto duže od šest mjeseci.
Usvajanjem ove revizije, kaže Milićević Pezelj, profitirao bi svaki radnik upućen u razvijeniju zemlju, s višim plaćama i većom razinom radničkih prava. Napominje kako će se davanja za sustave socijalne sigurnosti i dalje uplaćivati prema nacionalnom zakonodavstvu zemlje iz koje se radnici upućuju, odnosno u njezine fondove.
Političari barataju s krivim brojkama
A što je s argumentom da ovakva revizija ugrožava 27 tisuća radnih mjesta?
Ana Milićević Pezelj kaže kako se barata s krivom brojkom.
„Taj se broj (preciznije: 27.556) zapravo odnosi na ukupni broj upućivanja iz Hrvatske u neku od zemalja EGP-a tijekom 2014., pri čemu je pojedini radnik mogao biti upućivan više puta. Dakle, radi se o manjem broju radnih mjesta od onoga kojeg spominju hrvatski poslodavci i političari”, kaže ova sindikalka, naglašavajući kako bi se Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca trebale potruditi oko prikupljanja točnih podataka ako smatraju kako je broj upućenih radnika jedini relevantni podatak za odlučivanje o poziciji Hrvatske u procesu revizije Direktive.
Nasuprot tome, SSSH smatra kako bi temelj za odlučivanje trebao biti suzbijanje nepoštene prakse i poticanje pravedne konkurencije.
„Konkurentnost hrvatskog gospodarstva na europskom i globalnom tržištu treba postizati istraživanjem, inovacijama, tehnološkom obnovom, boljom organizacijom radnog vremena, ali i reformom javne uprave i drugim mjerama, a ne jeftinijim radom“, kaže predstavnica sindikata.
Poruke za novu vladu
Revizija Direktive sada ide u daljnju proceduru prema Vijeću EU i Europskom parlamentu. Radničku poziciju branit će Europska konfederacija sindikata te Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) u čijem je radu kao predstavnica sindikata aktivna i Ana Milićević Pezelj. Radnička skupina unutar tog savjetodavnog tijela još je 25. svibnja dodjelu „žutog kartona“ ocijenila kao „zlouporabu pravnih mogućnosti“ jer prijedlog komisije nije suprotan načelu supsidijarnosti. „Izgleda kako je inicijativa ove skupine zemalja bila blokiranje prijedloga kojim bi se eliminirale pravne rupe u postojećoj Direktivi i omogućio nastavak socijalnog dampinga i nepravedna konkurentnost“, naveli su u deklaraciji i zatražili od predsjednika EK Junckera i povjerenice Thyssen da nastave započeti posao.
Predstavnica SSSH najavljuje kako će i u Hrvatskoj nastaviti komunikaciju s javnošću, a naročito prema budućoj Vladi i ministru rada te hrvatskim zastupnicima u Europskom parlamentu, ne bi li shvatili značaj sprječavanja socijalnog dampinga i izrabljivanja radnika jer to, naglašava, razara socijalno tkivo i potiče rast nejednakosti i siromaštva.
„Institucije javnih vlasti, naime, imaju obvezu aktivno podupirati razvoj pravedne konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, a ne nauštrb radnika, ali to znači da moraju mijenjati sebe.“, zaključuje.
