“Žao mi je da se to događa, ali ja sam legalist. Ako netko ne posluje u skladu sa zakonom, mora se postupiti prema mjerama zakona. Nadam se da će to biti brzo otklonjeno i da se neće opetovati takve pogreške u tim ugostiteljskim objektima u kojima ih je bilo”, izjavio je ministar zdravstva Milan Kujundžić (Televizija N1).
Bio je to Kujundžićev komentar na postupanje sanitarnih inspektora koji su tijekom vikenda u Zagrebu zatvorili dvadesetak lokala (Jutarnji list). Svi ugostiteljski objekti obuhvaćeni ovom akcijom sankcionirani su zbog nepoštivanja zakonskih odredbi o zabrani pušenja u zatvorenim prostorima. No, uvid u nadležne zakonske akte otkriva da su kazne izrečene zagrebačkim ugostiteljima ipak bile neprimjereno stroge.
Što smije sanitarna inspekcija?
Zakon o sanitarnoj inspekciji u svom 31. članku definira ovlasti sanitarnih inspektora da nadziranoj pravnoj ili fizičkoj osobi privremeno zabrani uporabu radnih i pomoćnih prostorija. No, radi se o radikalnoj mjeri namijenjenoj situacijama u kojima postoji sumnja da bi zdravlje ljudi moglo biti izravno ugroženo, bilo zbog zdravstveno neispravne hrane i vode, neispunjavanja propisanih sanitarnih uvjeta, nepoštivanja higijenskih pravila…
Nešto neodređeniji ne 30. članak istog zakona, kojim se propisuje da je sanitarni inspektor obvezan “narediti otklanjanje utvrđene nepravilnosti određujući rok u kojem se nepravilnost mora otkloniti, ako je isto moguće postići uz redovito obavljanje djelatnosti”. No, istim je člankom zakona sanitarnim inspektorima dopuštena mogućnost i zatvaranje lokala ulovljenih u prekršajima:
“U obavljanju inspekcijskog nadzora sanitarni inspektor rješenjem u slučaju povrede zakona ili drugog propisa izriče mjeru zabrane uporabe radnih i pomoćnih prostorija, odnosno prostora, postrojenja, uređaja i opreme za obavljanje djelatnosti, kao i zabranu rada osoba ako nisu ispunjeni svi propisani uvjeti”.
Morali su ih kazniti, ali ih nisu smjeli zatvoriti
Važno je pritom napomenuti da Zakon o sanitarnoj inspekciji nigdje eksplicitno ne regulira kršenje odredbi koje se odnose na zabranu pušenja. One su definirane specijaliziranim Zakonom o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda, koji za ugostitelje ulovljene u prekršaju propisuje samo novčanu kaznu, ne i zatvaranje lokala. Propisano je to prekršajnim odredbama, sadržanima u člancima 27., 28. i 29. Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda.
Da su se strogo pridržavali odredbi predmetnog Zakona, sanitarni inspektori kazne su morali napisati ne samo vlasnicima restorana, već i njihovim konobarima, ali i gostima koji su ulovljeni kako konzumiraju duhanske proizvode u prostorima u kojima je to zabranjeno. Vlasnike restorana, odnosno firme putem kojih njihovi ugostiteljski objekti posluju, inspektori su tako mogli kazniti globom u visini 30 do 150 tisuća kuna, konobare globom od 500 do 1000 kuna, a goste ulovljene s cigaretom globom u iznosu od 1000 kuna. Inspektorima citirani zakon, međutim, ne daje ovlasti da na osam dana zatvore vrata restorana ulovljenih u prekršaju.
