Politički pregovori vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS) ponovno su otvorili pitanje ideološkog identiteta jedne od najstarijih hrvatskih stranaka.
Nakon što se dugogodišnji predsjednik Krešo Beljak povukao iz politike krajem ožujka 2026. godine, i nakon što je HSS preuzeo Darko Vuletić, sve upućuje na to da HSS ide prema suradnji s vladajućom koalicijom.
Kada je u ponedjeljak održan sastanak izaslanstava HDZ-a i HSS-a, premijer Andrej Plenković i Vuletić istaknuli su “svjetonazorsku bliskost” i zajedničke demokršćanske vrijednosti.
Na pitanje novinara hoće li oni postati novi koalicijski partneri i službeno, Plenković je rekao kako su imali odličan sastanak, a HSS je opisao kao stranku desnog centra.
“Što se tiče HDZ-a, mi smo uvijek skloni suradnji sa strankama iste programske i vrijednosne platforme. Mi smatramo da je HSS, kao jedna od ključnih povijesnih stranaka u Republici Hrvatskoj, stranka koja pripada, recimo to tako, skupu stranaka na desnom centru”, izjavio je Plenković.
Nakon što je Beljak godinama iz opozicije žustro kritizirao HDZ (1, 2), Plenković sada pronalazi lijepe riječi za HSS i ističe dodirne točke s tom strankom, no pitanje je koliko njegova ocjena – da HSS pripada desnici – doista odgovara njezinoj povijesti i političkom djelovanju.
Promjene tabora
Prije pet godina, u jednom aktualnom prijepodnevu, Plenković je na Beljakovo javljanje odgovorio podbadanjem: “Nadoći će HSS na desni centar, kad tad”.
Beljak je kasnije, preko medija, poručio kako su HSS i HDZ ideološki dijametralno suprotne stranke te da ne mogu biti zajedno:
“To što on misli da smo mi bliski, to znači da on nema pojma o politici. HDZ je konzervativna, demokršćanska stranka – pustimo sad kriminal – koja se zalaže za krupni kapital, još od Tuđmanovih 200 obitelji. HSS je nasuprot njima stranka koja se zalaže za ‘malog’ čovjeka. Dijametralno suprotna politička ideologija ne može ići zajedno, ma što on mislio ili znao.” Također je istaknuo kako je HSS “jasno lijeva stranka” te kako je “prije komunista i partizana” bila prva antifašistička stranka u Hrvatskoj.
Stranka je, u principu, lutala u svojem političkom profiliranju i odabiru saveznika, odnosno protivnika.
Hrvatska seljačka stranka obnovljena je u proljeće 1991. godine. Na početku 1990-ih djelovalo je, naime, više stranaka haesesovske orijentacije, a pod vodstvom Drage Stipca tri takve stranke udružile su se 25. svibnja 1991. na Skupštini ujedinjenja. Devedesetih, pod vodstvom Zlatka Tomčića, bila je dio opozicijske koalicije protiv HDZ-a te je nakon parlamentarnih izbora 2000. godine postala dio koalicijske vlade pod vodstvom Ivice Račana i SDP-a.
Nakon tog razdoblja slijedi zaokret: tijekom mandata Ive Sanadera HSS ulazi u koaliciju s HDZ-om. Stranka postupno gubi prepoznatljivost i dio biračkog tijela, a na svakim novim izborima je manji koalicijski partner.
HSS se pod Beljakovim vodstvom opet približava SDP-u, no Narodna koalicija Zorana Milanovića (SDP, HNS, HSS i HSU) izgubila je izbore od Plenkovićevog HDZ-a pa je HSS 2016. godine otišao u opoziciju. Preciznije, HSS je podržao Plenkovića za mandatara svojim potpisima, a ostao u opoziciji, dajući novoj vladi “100 dana mira”.
Sve je izvjesnije da se HSS sada vraća u krilo vladajuće stranke. Pored toga, novo vodstvo najavljuje povratak europskim pučanima (EPP), grupaciji koju je Beljakov HSS napustio 2019. godine jer je sebe vidio kao stranku koja zagovara “tolerantnu, jaku i otvorenu Europu”, koja se bori protiv “Orbanove Europe, zatvorene, pune mržnje i straha”.
Ovakav niz – od opozicije HDZ-u, preko koalicije sa SDP-om, zatim suradnje s HDZ-om pa ponovnog približavanja lijevom centru, i onda povratku pučanima – jasno pokazuje da pozicioniranje HSS-a u modernoj hrvatskoj politici očito ne ovisi o tvrdoj pripadnosti jednom ideološkom bloku.
Selektivno isticanje povijesnih momenata
Ni povijesno gledano HSS se ne može jednoznačno svrstati u lijevi ili desni politički blok.
HSS je najstarija aktivna politička stranka u Hrvatskoj, osnovana u prosincu 1904. godine pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS). Stranku su osnovala braća Antun i Stjepan Radić, koji je bio na njezinu čelu od osnutka do smrti.
Njezine političke pozicije mijenjale su se ovisno o okolnostima. Zbog snažnog kulta ličnosti Stjepana Radića, u političkoj areni često se ističu određeni simbolički i idealizirani momenti iz povijesti seljačke stranke (što su radili i Plenković i Beljak), dok se pragmatični zaokreti, kompromisi ili političke prilagodbe nerijetko zanemaruju.
Dodajmo i to da je odnos HSS-a i Katoličke crkve bio složen. Radić, iako vjernik, protivio se miješanju svećenstva u izravno političko djelovanje, što opet ostavlja opciju probiranja po povijesnim činjenicama.
Stranka se u početku zalagala za hrvatsku autonomiju unutar Austro-Ugarske kroz federalno preuređenje Monarhije. Nakon stvaranja Kraljevine SHS 1918. godine, stranka je zahtijevala da Hrvatska u toj državi bude organizirana kao republika utemeljena na pravu na samoodređenje. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. stranka je dobila više glasova nego sve hrvatske političke stranke zajedno i osvojila 50 mandata.
Otkako je pristupila 1924. Seljačkoj internacionali u Moskvi (međunarodna organizacija seljačkih saveza koju je osnovala Komunistička internacionala), na stranku je primijenjena Obznana, naredba o zabrani legalnog djelovanja Komunističke partije Jugoslavije.
Zbog političkog pritiska i represije, sredinom desetljeća bila je prisiljena ublažiti stavove, priznati postojeći ustavni poredak i ući u koaliciju s režimom, što je djelomično oslabilo njezinu potporu. Nakon smrti Radića 1928. godine, vodstvo preuzima Vladko Maček, koji nastavlja politiku borbe za hrvatsku autonomiju, što je kulminiralo stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. godine, kada HSS dolazi na vlast i sudjeluje u jugoslavenskoj vladi.
Maček je odbio Hitlerovu ponudu proglašenja hrvatske samostalnosti pod zaštitom nacističke Njemačke. Nakon uspostave marionetske NDH, stranka je zabranjena, a njezina politika pod Mačekom temelji se na distanci prema zaraćenim stranama, “politici čekanja” i odbijanju suradnje i s partizanima i s ustašama. U stranci su se pojavile tri frakcije: oni koji su zagovarali čekanje i nedjelovanje, te desno i lijevo krilo (jedni surađivali s ustašama, drugi sudjelovali u Narodnooslobodilačkoj borbi).
Zaključno, Hrvatska seljačka stranka tijekom cijele svoje povijesti svoje je ciljeve i metode prilagođavala konkretnim političkim okolnostima. Današnje etikete "lijevo" i "desno" ne mogu se tek tako preslikati na specifičan povijesni trenutak pa je i Plenkovićeva izjava o HSS-u zapravo njegova politička interpretacija.
