Europske zemlje redom su u 90-im godinama prošlog stoljeća i početkom 2000-ih ukidale obavezni vojni rok te se odlučivale za manju, profesionalnu vojsku.
Od 28 članica NATO-a, obavezni vojni rok u ovom trenutku postoji u šest zemalja (Grčka, Turska, Danska, Norveška, Estonija, Litva). Ako u razmatranje uzmemo i članice EU koje nisu u NATO-u, taj popis se širi i na Finsku, Cipar i Austriju, a obavezni vojni rok ima i Švicarska koja je neutralna, ali smo je zbog njenog specifičnog odnosa s EU ubrojili u ovaj popis.
Dakle, od 31 zemlje, njih je 10 zadržalo ili ponovo vratilo (Litva) obavezni vojni rok.
Nepoznata je, međutim, varijanta služenja vojnog roka ili vojne obuke od samo mjesec dana, kako to najavljuju naši dužnosnici. U nabrojanim zemljama to se razdoblje kreće od četiri do 14 mjeseci, a ako se mladi momci ili djevojke (u Norveškoj je od prije nekoliko godina vojni rok obavezan i za žene) odluče za civilno služenje, to će im biti omogućeno, često uz vremensko produljenje obaveze, pa se tako na Cipru civilno služenje proteže na 18 mjeseci.
Jedina članica NATO-a koja ne priznaje nikakav oblik izbjegavanja vojne odore, odnosno civilnog služenja je Turska. U toj zemlji vojni rok traje između šest mjeseci i godine dana, ovisno o stupnju obrazovanja, a od obaveze mogu biti izuzeti oni državljani koji u inozemstvu žive dulje od tri godine, a uz to su za skidanje s popisa spremni uplatiti novčanu pristojbu u visini od 6000 eura.
Glavnina nabrojanih zemalja ima i obaveznu vojnu obuku i profesionalnu vojsku. Poslije odsluženog roka do određene životne dobi, muškarci se pozivaju u pričuvu (učestalost i trajanje varira od zemlje do zemlje).
Uz Norvešku gdje su potpuno izjednačena prava i obaveze, druge navedene zemlje omogućavaju i dobrovoljno uključivanje žena u vojsku.
U Austriji i Švicarskoj referendumom odlučili zadržati vojni rok
Nabrojane zemlje u kojima postoji vojni rok znatno se razlikuju i po svom geopolitičkom položaju i po svojoj tradiciji. U Turskoj je donedavno vojska bila glavni politički čimbenik u društvu, a ta se zemlja nalazi i u iznimno složenom susjedstvu. Velika izdvajanja za snažnu vojsku imala je i Grčka, a glavni razlog vidjela je u susjednoj Turskoj s kojom ima neriješen problem Cipra. Te zemlje nisu razmatrale ukidanje vojnog roka.
U Austriji i Švicarskoj, europskim zemljama koje nisu članice NATO-a, prije nekoliko godina provedeni su referendumi o ukidanju obaveznog vojnog roka, ali su se građani opredijelili za njegovo zadržavanje.
U Austriji vojni rok traje šest mjeseci, odnosno devet ili 12 za civilno služenje. U Švicarskoj muškarci imaju 18 tjedana obavezne vojne obuke, da bi u nadolazećim godinama bili pozivani na trotjedne vojne vježbe, sve dok ne nakupe 260 dana u oružanim snagama. Ako imaju prigovor savjesti, obavezni su na 390 dana rada u zajednici. S obzirom na to da ih se puno izvlači na medicinsku dokumentaciju, samo nekih 60 posto stvarno i prođe vojni rok.
Norveška, Danska i Estonija zadržale su vojni rok, iako su članice NATO-a, a Litva ga je ukinula 2008. godine, a 2015. ga je vratila, najprije na probno petogodišnje razdoblje, da bi u ožujku 2016. obrambene strukture predložile da to bude trajno. Vojni rok se služi devet mjeseci.
Odluci o vraćanju vojnog roka doprinijele su povećane napetosti u tom dijelu svijeta, odnosno latentni strah od Rusije, međutim, u Litvi, kao i u Norveškoj, obavezni vojni rok nije zapravo obavezni vojni rok za sve. Svi su obavezni javiti se na regrutaciju, ali potom se razmatra njihova mentalna i fizička spremnost i u vojsku se pozivaju oni koji su ocijenjeni kao najsposobniji.
Selekcijom biraju najbolje
U Litvi se tako regrutira oko 18 posto od ukupnog broja 19-godišnjaka, a i u Norveškoj se ta brojka kreće na oko 20 posto obveznika. Mladi Norvežani služe godinu dana, da bi poslije bili pozivani na vježbe i tako skupili ukupno 18 mjeseci. Oni koji se školuju za zanate mogu odabrati da praktični dio odrade u sklopu vojske.
Razlog zašto vojsku ne moraju odslužiti svi, već se provodi ta selekcija objašnjava se nedostatkom financijskih sredstava, ali i smisla. Kako objašnjavaju u norveškim obrambenim strukturama, one za koje procijene da nisu mentalno ili fizički spremni za jednogodišnje teške vježbe ne uzimaju jer od njih i nema neke koristi. Danas se radi na modernoj opremi kojoj nisu svi dorasli. Umjesto pukog ispunjavanja kvota i jedinica, više se pažnje posvećuje kvaliteti i vještinama. Navode kako se vojnici ne stvaraju za rovove, već im trebaju vješti momci i djevojke kojima se može povjeriti high-tech oprema.
Nakon Litve, ponovno vraćanje vojnog roka sada najavljuje i Švedska. Švedska nije u NATO-u, a vojni rok je ukinula 2010., želeći se preorijentirati na profesionalnu vojsku. Problem s kojim se suočavaju je nedovoljna zainteresiranost mladih za vojsku, kao i nepostojanje pričuve, što se i kod nas često isticalo kao problem.
Zbog napetosti na Baltiku prošle se godine intenzivno počelo govoriti o povratku vojnog roka, a konačna odluka trebala bi se donijeti u narednim mjesecima, kako bi se s regrutacijama počelo početkom iduće godine. Međutim, za razliku od naših najava o jednomjesečnom jačanju PR-a i razgovora o prošlosti, Šveđani se na taj korak odlučuju vođeni praktičnim razlozima, radi ispunjavanja potrebnih kvota te i oni poput Norvežana i Litvanaca planiraju selekciju – među obveznicima će izabrati najsposobnije i najmotiviranije. Plan je da se iduće godine regrutira njih 4 000 da bi do 2021. došli do ciljanih 6 000 vojnika godišnje. S obzirom na to da se svake godine rađa oko 90 tisuća Šveđana, njih će manje od 7 posto stvarno i služiti vojsku – ako ti planovi prođu.
Nijedna zemlja u neposrednom susjedstvu Hrvatske nema obavezni vojni rok, iako se iz Srbije povremeno, baš kao i kod nas, priča o njegovom vraćanju. Mađarski parlament je krajem 2011. potvrdio mogućnost ponovnog uvođenja vojnog roka koji je ukinut 2004. godine. Tijekom 2012. počela su popisivanja obveznika u dobi od 18 do 40 godina, ali regrutacija je zabranjena u doba mira i oni mogu biti pozvani samo ako se uvede izvanredno stanje, odnosno kao mjera obrane i to nakon odluke parlamenta.
