Kada se prilikom ocjenjivanja rada zastupnika i stranaka želi ogoliti politički sadržaj i odvojiti ga od floskula, priča po saborskim hodnicima o nacionalnim interesima i onome što jest i nije dobro za Hrvatsku, kao najegzaktniji podatak djelovanja pokazuje se povijest glasanja, kao zasigurno najrelevantniji pokazatelj o zauzimanju pojedinog političara za javni interes.
Upravo je na tome tragu nastupio Pokret otoka, kada je dva dana nakon glasanja o Zakonu o koncesijama, objavio imena, prezimena, stranke i fotografije zastupnika, koji su u petak za njega digli ruku, i to prije nego što je rezultat glasanja objavljen na službenoj internetskoj stranici Sabora.
‘Upamtite njihova lica’
“30. lipnja 2017. Saborski zastupnici, njih 77, izglasali su Zakon o koncesijama kojim su na rasprodaju dali najvrjednije resurse koje imamo: more, plaže, obalu, otoke, vodu, željeznice, autoceste, energente… Upamtite njihova lica i imena, upoznajte se s ljudima koji odlučuju o našoj budućnosti, upitajte ih kad ih sretnete da li ih je sram. I nemojte ih izabrati ponovno. Ako uopće do sljedećih izbora itko od nas ostane u državi”, pojašnjavaju uz album fotografija. Ovo glasanje bilo je osobito sporno, zato što je javnost saznala da vladajući ne odustaju od Zakona tek par sati prije glasanja: u sjeni odluke arbitražnog suda o Piranskom zaljevu, koncesije su “šaptom pale” – izglasane su bez trećeg čitanja.
Voditeljica saborske Službe za medije Marina Buntić Juričić kazala nam je da će rezultati poimeničnog glasovanja o Zakonu o koncesijama biti objavljeni ručno tijekom današnjega dana, budući da se o spomenutom zakonu nije glasalo elektroničkim putem.
“Podatke unosimo ručno u ovom trenutku, nakon što nam je Tajništvo danas dostavilo rezultate glasovanja. Kada zastupnici glasaju elektroničkim putem, objava tih podataka vrši se gotovo u realnom vremenu”, kaže nam Buntić Juričić.
S njom smo razgovarali i o tome kada će hrvatski birači imati crno na bijelo povijest glasanja po zastupnicima, kako bi mogli ocijeniti njihov konkretan rad. Naime, već sada je moguće na stranicama Sabora pronaći tabele s glasanjima o pojedinim zakonskim prijedlozima – možete tako provjeriti tko je u petak digao ruku za sporazum CETA, jer je lista zastupnika već objavljena na stranicama Sabora.
No, još uvijek je povijest glasanja po pojedinom zastupniku nemoguće izlistati – osim “pješačkom” obradom zakona.
Buntić Juričić navodi kako se nada da će Sabor do kraja godine dovršiti projekt nadogradnje svojih web stranica, koji bi omogućio i ovakav pregled, a za kojim su interes iskazale i pojedine civilne organizacije. Posljednja opsežna tehnička nadogradnja weba izvršena je 2007. godine.
“Planiramo i objavu tzv. voting recorda odnosno pregledu rezultata glasovanja po svakom zastupniku u Saboru, ali još uvijek razmišljamo o načinu prikaza, budući da postoje različite prakse u parlamentima Europske unije”, navodi Buntić Juričić. Godišnje se u Saboru održi oko 800 glasanja, što je prilično opsežan materijal, a cilj je da stranice Sabora budu što preglednije i sadržajnije po tom pitanju.
“Općenito planiramo definirati skupove podataka u otvorenom formatu za strojno preuzimanje, koji će dakle biti računalno čitljivi, a u svrhu podržavanja pristupa podacima koji omogućuju ponovnu uporabu odnosno tehnološku iskoristivost. U Bundestagu je, primjerice, uz ime zastupnika moguće pogledati povijest njegovog glasovanja, no ti podaci nisu otvorenog koda i ne mogu se strojno preuzimati”, navodi ona.
U saborskoj službi zato analiziraju trendove odnosno utvrđuje se što javnost najviše zanima – kako kroz najtraženije pojmove u pretragama na stranicama Sabora, tako i kroz novinarske upite i upite civilnih udruga, a zatim to uspoređuju s praksom i iskustvima parlamenata članica Europske unije.
“Hrvatski sabor u mnogo čemu ima sadržajnije web stranice od brojnih članica EU-a, što se dostupnosti podataka tiče. Međutim, negdje smo funkcionalno ograničeni, jer sustav koji trenutno imamo ne može tehnički realizirati sve planirane novosti, osobito u pogledu jednostavnijeg prikaza statističkih podataka, otvorenog formata skupova podataka i slično. Planirana je i implementacija jednostavnih i stabilnih mehanizama pretrage putem XML web servisa, prilagođeni pregled stranica na mobilnim uređajima i druge funkcionalnosti. Trudimo se, članica smo Partnerstva za otvorenu vlast, a i u našoj službi rade ozbiljni stručnjaci, tako da se nadamo da bismo do kraja godine mogli uvesti novine koje interesiraju javnost”, kaže nam voditeljica saborske Službe za medije.
Upit o povijesti glasanja zastupnika uputili smo i novom predsjedniku Sabora Gordanu Jandrokoviću, ali zasad nemamo odgovor, kao ni njegov komentar na činjenicu da se i njegova slika našla među 77 zastupnika koje Pokret otoka proziva za rasprodaju nacionalnih resursa.
Cilj: Pregled glasanja po zastupnicima od početka devedesetih do danas
Dragan Zelić iz GONG-a, koji sa Saborom već dulje vrijeme pregovara o otvorenosti podataka, navodi da je jedna od zemalja koja je dobro uredila pitanje voting recorda – Slovenija. Ondje je parlament također slušao naputke nevladinih organizacija, pa sada i hrvatsko civilno društvo komunicira s njima kako bi u zahtjeve za transparentnost prema Hrvatskom saboru ugradili njihove napredne postavke.
“Cilj nam je objaviti što više informacija, kako bismo mogli vidjeti za što zastupnici glasaju – što rade i što ne rade. Htjeli bismo vidjeti i kako glasuju za pojedine amandmane, ali i koliko su ih predložili, a koliko je od njih prošlo, koliko nije”, kaže nam Zelić. Sabor je tek u mandatu Bože Petrova, naime, uveo praksu tabličnog prikaza glasanja zastupnika za pojedine prijedloge zakona, no želja je GONG-a da ti podaci budu pregledni prema zastupnicima, kao i vratiti se i u prošlost – do početka devedesetih godina.
Naime, zadnjih se godina u Velikoj Britaniji i SAD-u puno govorilo o povijesti glasanja pojedinih kandidata za visoke funkcije, koji su sve donedavno bili smatrani parlamentarnim marginalcima. Primjerice, za američkog demokrata Bernieja Sandersa ili britanskog šefa Laburista Jeremyja Corbyna, nevladine organizacije i mediji su tijekom kampanja lako utvrdili da se, sudeći upravo po njihovoj povijesti glasanja, radi o vjerodostojnim kandidatima, kako u slučajevima vojnih intervencija njihovih država, tako i vezano za socijalne mjere kojima se određivala politika na unutarnjem planu.
“To je podatak koji se sve više koristi, a posebno je dragocjeno ako se radi o starim podacima. Pokazuje se kao vrlo relevantan za istraživanja”, zaključuje Zelić.
Sedam razloga zašto Zakon o koncesijama nije trebao proći
Za kraj se vratimo i razlozima zašto je Pokret otoka odlučio poslužiti se fotografijama zastupnika da bi ih, očigledno je, sramotio njihovim izborom u petak.
Kako navode iz pokreta Otoka, pozivajući se na analizu koju je objavio Index.hr, sedam je osnovnih razloga zašto je taj zakon toliko poguban i zašto bi trebalo zapamtiti imena ljudi koji su glasali za ovaj zakon kao i one koji su omogućili uništavanje naše budućnosti, nastavljaju:
1. Javnost neće biti upoznata s postupkom odabira koncesionara. Nema odredbe o načinu pripreme natječaja a ni o odabiru koncesionara. Štoviše, u povjerenstvima koje dodjeljuju koncesije neće biti predstavnika lokalne zajednice. Županija dodjeljuje koncesiju bez da općine i gradovi imaju pravo glasa. Na to nas obvezuju međunarodni ugovori, ali vlada i dalje inzistira na ovom zakonu.
2. Neće se znati procjene opravdanosti pojedine koncesije, odnosno zašto se daje koncesija. Iz postupka opet je isključena javnost. Nema ni objave u javnim glasilima. Zakonom se omoguće olako davanje koncesija na pomorskom dobru. Unatoč malverzacijama kojih je dosad itekako bilo, po novom Zakonu o koncesijama nadzor je nedostatan i ide na ruku onima koji će ga provoditi.
3. Nema odredbi koje će onemogućiti koncesionaru da naplaćuje pristup općem dobru. Odnosno Zakonom se omogućuje da se temeljem najviše ponude odabere koncesionar koji će povisiti cijenu usluge za lokalno stanovništvo ili će mu ograničiti pristup javnom dobru. Za to sada ima uporište u ovom zakonu.
4. Nema odredbe koja bi spriječila dodjeljivanje koncesije tvrtkama koje zapravo financijski stoje loše ili tvrtkama i osobama koji nemaju operativnog kapaciteta da bi ispunile sve odredbe koncesije. Izbačen je i kriterij radnih mjesta i zaštite okoliša, a smanjuje se i iznos garancije plaćanja.
5. Moguće je prvo dobiti koncesiju a onda je založiti da bi osigurala sredstva potrebna za investiciju. Uz već ionako smanjene kriterije te isključenu javnost iz procesa odabira, tako se širom otvaraju vrata za davanje koncesija podobnima.
6. Ugovor o koncesiji može se prebaciti na banke ili neke druge financijske institucije koje su kreditirale koncesionara i upisale založno pravo. Te institucije mogu tu koncesiju prenijeti na treću osobu.
7. Nema definiranog minimalnog roka u kojem se koncesija ne može založiti ili prenijeti na treću osobu. To znači da onaj tko je dobio koncesiju može je isti dan založiti za kredit, pozajmicu ili nešto slično.
