Već jedanaesti dan pet redakcija dnevnih listova – Jutarnji, Večernji, Novi, Glas Istre i Slobodna Dalmacija – šute umjesto da odgovore na pitanja vezana za njihov uistinu povijesni istup protiv pritisaka na svoje novinare, a koje vrši oporbeni, financijski i politički opetovano poražavani SDP.
Naime, obratili smo im se nakon što je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, iznio privatno mišljenje na svom Facebook profilu iz kojega proizlaze potpuno logična pitanja. Podsjećali smo ih više puta, ali odgovora od kuća kojima je zadaća da javnost informiraju – ni crne niti bijele.
Prvo pitanje glasilo je: Tko su zapravo potpisnici ovoga priopćenja? Leković navodi da je reakcija poslana “elektroničkom poštom iz tajništva jednog od navedenih listova, nema nikakvo službeno zaglavlje i nije potpisana niti jednim imenom niti funkcijom pa nije jasno niti tko točno reagira u ime pet dnevnih novina”.
Drugo pitanje je jesu li te redakcije upitale svoje novinare da se izjasne o potpisivanju, kako je to izjašnjavanje provedeno i koji su bili rezultati glasanja.
Treće pitanje tiče se prijavljivanja tih prijetnji. Naime, Leković je naveo da HND do dana objave priopćenja nije bio upoznat da pritisci ove vrste uopće postoje, a redakcije nisu obavijestile niti međunarodnu misija koja je nedavno došla prikupiti informacije za izvještaj o stanju medijskih sloboda u Hrvatskoj. O čemu su izvijestili i spomenuti mediji.
Ako je demantij opravdan – objaviš, ako nije – baciš ga u koš
Urednike smo zamolili i za komentar ocjene predsjednika HND-a da se iz njihovog priopćenja ne iščitava niti jedan konkretan primjer pritiska, jer “demantiji ne mogu biti smatrani ozbiljnim pritiskom na uređivačku politiku – ako su opravdani objaviš ih, ako nisu – baciš ih u koš”.
Komentara nisu imali, kao ni na još jednu zanimljivost koju je zamijetio Leković: “…pet listova [je] odlučilo zajednički reagirati na pritiske iz oporbene stranke, a nikada do sada to se nije dogodilo u slučaju neke stranke na vlasti, niti za vrijeme vladavine HDZ-a, ali niti za vrijeme vladavine SDP-a, iako je konkretnih i vrlo ozbiljnih političkih pritisaka vladajućih u svakom razdoblju bilo mnogo”.
Prvi put u 27 godina
U međuvremenu se u medijima o slučaju očitovalo nekoliko novinara spomenutih redakcija. Izdvajamo Slavicu Lukić iz Jutarnjeg lista, koja je u gostujući u Točki na tjedan N1 televizije izjavila da “smatra da je čudno da je po prvi put u 27 godina pet uredništva javno reagiralo na nešto” te da joj se čini kako je problem “silno predimenzioniran”, jer ovu problematičnu praksu neselektivnih demantija Bernardić nije ni izmislio niti patentirao.
“Imali su i ranije jačih razloga za ovo, zbog izopačenih praksi koji krše standarde, veći su pritisci vladajuće stranke koji su suptilniji, ali učinkovitiji. Puno jači pritisci dolaze od oglašivača, takvi pritisci jače utječu na uredničke politike. Nešto je čudno i neobično. Smatram da uredništvo treba reagirati, ali treba reagirati na zabranjene teme poput Agrokora koje nismo smjeli problematizirati, samo taj slučaj govori dovoljno o tome, pa poput tvrtke Damira Krstičevića koja radi s državom…”, sugerirala je Lukić, dodavši da unutar redakcija “nikakve rasprave nije bilo o priopćenju”.
U HDZ-u čvrsto vjeruju da “slobodu medija potrebno čuvati kao zjenicu oka”
“Iskusnjara” političkog novinarstva Novog lista, Dražen Ciglenečki, napisao je urnebesno ozbiljnu “pohvalu HDZ-u” povodom ovoga reagiranja pet redakcija.
“HDZ je na vlasti, dakle, po prirodi stvari imaju na raspolaganju široke mogućnosti utjecaja na medije, ali nitko se još nije žalio da su oni poduzeli nešto s tim u vezi. Ne čudi to. HDZ je stranka kojoj od samog osnivanja, od razdoblja kad je Hrvatskom vladao Franjo Tuđman, strana i sama pomisao da bi se miješali u rad medija. I Ivo Sanader bio je poznat po takvom čvrstom stavu… Andrej Plenković je, eto, ponosan nastavljač tradicije lidera HDZ-a koji vjeruju da je slobodu medija potrebno čuvati kao zjenicu oka. Unatoč tome što se ponavlja Sanaderov slučaj te je i Plenković meta bespoštednih medijskih napada, koji već prerastaju u pravo iživljavanje. Posebno je, naravno, zanimljivo da u tome prednjači javna televizija. I birači HDZ-a, koji su ipak većina u Hrvatskoj, plaćaju TV pretplatu, a u Dnevnicima HTV-a Plenković ima tretman kao da je najgori zločinac”, “spočitava” Ciglenečki u svom osvrtu na aferu, nazvanom “Srećom, HDZ je jamstvo slobode medija“.
SDP i Bernardić bez komentara na vlastito problematično ponašanje
No, ono što je još zanimljivije u cijeloj priči jest da je SDP, baš kao i redakcije listova koje su ga prozvale, odlučio biti jednako gluh na upite o ovom preokretu u novinarskoj praksi. Pokušali smo, naime, doznati koliko su demantija poslali na adrese redakcija, koliko prijetnji tužbama te koliko tužbi u stvarnosti pripremaju ili su već spremne za procesuiranje. Međutim, njihova, točnije odvjetnica Davora Bernardića, koja potpisuje demantije i reagiranja, Tamara Sardelić, nakon konzultacija sa šefom socijaldemokrata kazala nam je kako su odlučili da će ostati bez komentara na pitanja o opsegu pravosudne akcije protiv redakcija. Nisu nam htjeli ni odgovoriti na pitanja jesu li redakcije objavile sve demantije i ispravke koje su poslali
SDP smo podsjetili i da je bivši ministar rada Mirando Mrsić kazao da je “sramotno da vodstvo SDP-a svojim postupcima narušava slobodu medija u Hrvatskoj”, da ga ovo “svrstava uz bok HDZ-u” i drugim prigušivačima slobode medija, dok šef SDP-a istovremeno “provodi kampanju za slobodu medija”. U konačnici je upitao: “[K]ako će nam građani vjerovati da se zalažemo za slobodu medija i izražavanja, ako u svojim postupcima nismo dosljedni onome za što se zalažemo? Je li ovo sloboda govora za koju se zalaže predsjednik SDP-a?”
Nisu se očitovali ni o problematičnoj formi tih svojih reagiranja, koja su, prema navodima pet listova “umjesto na činjenice, usmjereni na autore novinskih tekstova i pokušaje njihove profesionalne diskvalifikacije”, kao ni na ocjenu da je angažiranje odvjetničkog ureda “izravna prijetnja glavnim urednicima da će, ako ne objave ‘ispravke’ i uklone nepoželjne novinare završiti na sudu s tužbama za naknade štete”.
“Nema nikakve tužbe”
Gotovo dva tjedna vrhuška SDP-a nema komentara. Đurđica Klancir, zadužena za odnose s javnošću uputila nas je tek na izjave Davora Bernardića iz emisije Oporbeni zarez, emitirane na Hrvatskom radiju 12. veljače. Ondje je Bernardić ustvrdio da je štitio sebe i SDP od opetovanih laži koje se, tvrdi, iznose u medijima.
“Nema nikakve tužbe, to je laž”, kazao je. Pozvao se zatim na Zakon o medijima, prema kojemu ima pravo na objavu ispravka i demantija, dok za redakcije koje to ne učine “postoji drugi korak, gdje odvjetnički ured upozorava da se ispravak laži i taj demantij objavi”.
“Kako da se branim od laži? Nemamo ništa osim Zakona o medijima, koji je to regulirao… Tko se čudi i tko protestira? To ne znamo jer je pamflet poslan javnosti nepotpisan. Pojedinci se skrivaju iza redakcija… Zašto? Pretpostavka je da to čine onih par pojedinaca koji stalno iznose laži”, nagađa Bernardić.
Ova po svom sadržaju povijesna, ali po opsegu ipak sitna afera, u kojoj su i redakcije i samoprozvani zaštitnik satire i slobode medija Davor Bernardić ispali pomalo smiješni i nespremni da brane vlastite postupke, očigledno je bila uzaludna bitka okončana s podjednakim brojem žrtava s obje strane i isto tako malo koristi za jedne, koliko i za druge. Zato i ne čudi ovo guranje glave u pijesak.
