Pozvao sam poštovanog gospodina da kritički prati što radim, mene, moje odluke i ustanovu koju predstavljam, samo sa zamolbom da se usmjeri prema meni, a ne zadire u članove moje obitelji i mislim da je to korektno… Ostavimo članove obitelji. Oni nemaju veze s ovime što ja radim”, odgovorio je ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved medijima na pitanja o upućenim prijetnjama novinaru Index.hr-a Vojislavu Mazzoccu.
Mazzocco je u svojem tekstu problematizirao zapošljavanje ministrovog sina u državnoj zaštitarskoj tvrtki AKD, koja je baš u to vrijeme dobila posao zaštite Ministarstva hrvatskih branitelja koji vodi Medved. (Index.hr) .Osim što Medvedu nisu poznati temeljni uzusi demokratskog društva u kojima su uznemiravanje i prijetnje novinarima potpuno nedopustivi, što prepoznaje i Kazneni zakon u stavku 3. članka 139., ministar pokazuje i da uopće nije upoznat s normativnim okvirom unutar kojeg djeluje. Naime, ministrova obitelj nije nikakva „svetinja“ o kojoj se ne smije pisati, kako to već obrazlaže ministar braneći vlastite postupke, nego novinar može i mora pisati o njima ako je došao do saznanja i sumnji da se članovima dužnosnikove obitelj pogoduje, a ministar ne smije i ne može zbog toga prijetiti ili uznemiravati novinare.
Regulirano Zakonom o sprječavanju sukoba interesa
Osim što Kazneni zakon pozna i kazneno djelo davanja mita za trgovanje utjecajem kojeg propisuje članak 296. Kaznenog zakona (Narodne novine), pogodovanje članovima obitelji izrijekom prepoznaje Zakon o sprječavanju sukoba interesa (Narodne novine) koji u članka 4. ovako definira obitelj, odnosno povezane osobe dužnosnika: „Član obitelji dužnosnika u smislu ovog Zakona je bračni ili izvanbračni drug dužnosnika, njegovi srodnici po krvi u uspravnoj lozi, braća i sestre dužnosnika te posvojitelj, odnosno posvojenik dužnosnika“.
Sin bi, u ovom slučaju, bio srodnik po krvi u uspravnoj lozi.
Nepoznavanje zakona škodi
Ministar je, osim toga, u izjavi za Večernji list u nedjelju zaprijetio da će Ministarstvo kojim upravlja objaviti detalje o načinu na koji je Mazzocco došao u Ministarstvo hrvatskih branitelja kao civilni ročnik i u kojem je nakon odsluženja roka ostao raditi još nekoliko mjeseci. Ministar je time dao do znanja da Ministarstvo shvaća kao privatno leno s čijim se dokumentima može razračunavati sa svakim tko mu stane na žulj. Ako to nije u pretežitom javnom interesu, a ministar Medved to nije ničim dokazao, najavom objave podataka pokazao je, osim da ne razumije da mora raditi u javnom, a ne privatnom interesu, da ne pozna ni propise kao što je članak 37. Ustava (Narodne novine), Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne novine) te same Opća uredbe o zaštiti podataka (Službeni list Europske unije), da ne spominjemo već citirani članak 296. Kaznenog zakona. Ako ministar smatra da je Mazzocco povrijedio neki zakon, onda je već davno trebao to prijaviti nadležnim tijelima, a ne dokumente čuvati u ladici (Index.hr) kako bi ih iskoristio za napad na novinara u trenutku kad to njemu odgovara i kad se osjetio napadnutim.
Ministar je u svega nekoliko rečenica svoje reakcije nakon novinarove kaznene prijave zbog prijetnje, pokazao tragično nepoznavanje zakonskog okvira u kojem djeluje. A stara latinska kaže da „nepoznavanje zakona škodi“, odnosno ne opravdava.
