Bačić: 13 ministara iz vlade Zorana Milanovića bilo je u sukobu interesa, a nitko nije podnio ostavku

Sanja Despot

Trinaest ministara iz vlade Zorana Milanovića bilo je u klasičnom sukobu interesa ili je povrijedilo načela obnašanja javne dužnosti ili imalo neki treći oblik nepoštivanja zakona kojim se propisuje postupanje ministara i državnih dužnosnika. I nitko od njih zbog te činjenice, a bilo je klasičnog sukoba interesa, nije podnio ostavku”, rekao je predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a u Saboru Branko Bačić.

Bačić, kao što je poznato, smatra da ministar Zdravko Marić „ničime nije prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa jer on nije sebi priskrbio bilo kakvu korist“ te izbjegava svaku poveznicu slučaja ministra Zdravka Marića sa slučajem bivšeg potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka koji se povukao s položaja nakon odluke tadašnjeg Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Nije 13 nego četiri

Krenimo od brojki. Zapravo su tri ministra i jedna ministrica (SDP-ovi Siniša Varga i Tihomir Jakovina, Vedran Mornar te HNS-ova Andrea Zlatar Violić) dobili presudu Povjerenstva da su prekršili Zakon o sprječavanju sukoba interesa, a poslije toga su ostali na ministarskim dužnostima. U slučaju ministra znanosti i obrazovanja Vedrana Mornara, on je na toj dužnosti, kao tehnički ministar, ostao još puna dva dana nakon odluke Povjerenstva – do potvrđivanja nove vlade HDZ-a 22. siječnja 2016.

Andrea Zlatar Violić iz moralnih je razloga dala ostavku na ministarsko mjesto, ali ne zbog slučaja „Zarez“ za kojeg ju je 2013. teretilo Povjerenstvo, već dvije godine kasnije nakon što su utvrđene velike nepravilnosti u raspolaganju s novcem i karticama Ministarstva kulture. Slučaj je završio na DORH-u, a ove je jeseni protiv nje počelo suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu.

Kako im je Bačić pribrojao još devet?  Najvjerojatnije je preostale izvukao iz grupne presude koja se vodila pod nazivom „Članovi upravnih vijeća ustanova P-172/15“, a obuhvaćala je 22 osobe, uključujući i osam ministara i ministrica iz Milanovićeve kvote. Povjerenstvo je smatralo kako oni ne smiju u isto vrijeme obnašati dužnosti u ministarstvima i biti članovi upravnih vijeća Agencije za investicije i konkurentnost, odnosno Agencije za ugljikovodike, a s obzirom da navedene ustanove nisu bile proglašene pravnim osobama od posebnog interesa (Branko Grčić, Gordan Maras, Boris Lalovac, Anka Mrak-Taritaš, Orsat Miljenić, Berislav Šipuš, Darko Lorencin i Ivan Vrdoljak).

S ministarskog mjesta nisu mogli odstupiti jer ministri više nisu bili

Postupak je pokrenut u svibnju 2015., a ministri su se branili da su u upravnim vijećima agencija bili slijedom ministarskog položaja i bez naknade, a ne zbog osobne koristi, odnosno da je do greške došlo previdom, a ne zbog namjere. Nije im pomoglo, ali im je na kraju procesa Povjerenstvo dodijelilo blage kazne – od opomene do 4.000 kuna kazne koliko je dobio Gordan Maras, koji se bez uspjeha žalio Upravnom sudu.

Međutim, i u toj mogućoj Bačićevoj matematici ima mali keč. Presuda je donesena u travnju 2016., gotovo tri mjeseca nakon što su oni izgubili ministarske pozicije slijedom promjene vlasti pa s njih, dakle, nisu ni mogli odstupiti, taman da im se ova navodno nenamjerna greška uzela kao krimen.

A gdje je 13.? Na istoj sjednici u travnju 2016. odlučeno je i kako je bivši ministar obrane Ante Kotromanović prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa zbog primitka usluga zračnog prijevoza na relaciji Zagreb – Mali Lošinj dana 12. studenog 2015. te na relaciji Mali Lošinj – Zagreb dana 14. studenog 2015. u tržišnoj vrijednosti od 28.500 kuna. Ministar se vozio na trošak trgovačkih društava u privatnom vlasništvu koja su povezana s Grupom Jadranka koja je kao investitor iskazala interes za kupnju vojnih nekretnina na Malom Lošinju. Povjerenstvo ga je kaznilo s 30.000 kuna. Međutim, ponovno, slučaj je pokrenut dva dana prije nego je prestao biti ministar, a do odluke je došlo gotovo četiri mjeseca nakon što je Kotromanoviću istekao i tehnički mandat pa nije mogao odstupiti s mjesta ministra.

Slučaj Zlatar Violić

A o kakvim se konkretno djelima radilo kod ministara koji su imali prilike, ali nisu odstupili sa svojih dužnosti? Najtragičniji je slučaj bivše ministrice kulture Andreje Zlatar Violić za koju je u lipnju 2013. konstatirano da je propustila prenijeti upravljačka prava na temelju udjela u vlasništvu (kapitalu) trgovačkog društva Druga strana d.o.o. (izdavač časopisa „Zarez“) na drugu osobu ili posebno tijelo kada je stupila na dužnost ministrice kulture. Njen udio bio je u visini od samo 1.400 kuna, odnosno 6,7 posto udjela u vlasništvu. Zarez je 2012. i 2013. na natječajima Ministarstva kulture dobio po 600.000 kuna. Riječ je o sumi istovjetnoj, odnosno čak i manjoj od one koju je inače dobivao prije nego je Zlatar Violić postala ministricom, a ni ministrica od tog posla nije imala nikakvu osobnu korist, ali Povjerenstvo je ipak presudilo da se ogriješila o načela obavljanja javne dužnosti i kaznilo je s 15.000 kuna. Slijedom odredbi Zakona o sprječavanju sukoba interesa, Povjerenstvo je predmet proslijedilo DORH-u koji je ugovore o sredstvima dobivenim od Ministarstva kulture proglasio ništetnima i tako „Zarezu“ stvorilo dug od 1,2 milijuna kuna. Uskrata svake pomoći od Ministarstva kulture nakon što je Zlatko Hasanbegović postao ministrom ugasila je „Zarez“.

Ministrica Zlatar Violić nije zbog te afere odstupila, ali nije ni sporila rad Povjerenstva.

Nije to, međutim, bio jedini slučaj protiv Zlatar Violić koji se vodio pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Nakon što je već prestala biti ministrica protiv nje su se vodili postupci radi imenovanja ravnatelja Državnog arhiva u Osijeku (odluku da je zlorabila prava poništio je Visoki upravni sud u rujnu 2016.); radi dodjele 70.000 kuna portalu Autograf mimo odluka Stručnog povjerenstva za neprofitne medije, za što je dobila kaznu od 6.000 kuna te je, u rujnu 2016., presuđeno i kako je propustila ispuniti obavezu prema kojoj u roku od 30 dana od prestanka obavljanja dužnosti mora ispuniti podnošenje izvješća o imovinskom stanju, ali tada je nisu sankcionirali.

Nevezano za rad Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, USKOK je 2015. protiv nje podnio optužnicu u kojoj ju se tereti za dizanje novca sa službene kartice te trošenje sredstava reprezentacije po ugostiteljskim objektima u Hrvatskoj i inozemstvu, za što joj se trenutno sudi.

S gotovo istim optužbama suočio se i njen tadašnji zamjenik, a kasnije nasljednik Berislav Šipuš kojem se sudi u odvojenom postupku.

Tihomir Jakovina zaboravio je prenijeti prava s obrta

U travnju 2013. Povjerenstvo je zaključilo da je istovremenim obnašanjem dužnosti načelnika Općine Bukovlje, a potom istovremenim obnašanjem dužnosti ministra poljoprivrede i obavljanjem funkcije člana uprave trgovačkog društva TJ_PROM d.o.o. bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina postupao suprotno Zakonu o sprječavanju sukoba interesa te je za to kažnjen s 10.000 kuna. Ostavku zbog toga nije ponudio, niti se ona zazivala.

Nije to, međutim, jedini Jakovinin slučaj pred Povjerenstvom. Nakon što je već prestao biti ne samo ministar, već i saborski zastupnik, pokrenut je novi postupak jer nije imao „period hlađenja“ od 12 mjeseci prije nego je prešao na funkciju direktora trgovačkog društva ASPIRA d.o.o. U srpnju ove godine protiv Jakovine, bivšeg ministra poljoprivrede i Ive Baldasara, bivšeg gradonačelnika Splita pokrenut je novi postupak zbog načina imenovanja u trgovačkom društvu Regionalna veletržnica Split d.d.

Varga, pokroviteljstvo i hibridni automobil

U rujnu 2014. protiv ministra zdravlja Siniše Varge pokrenut je postupak jer je kao ravnatelj HZZO-a, a kasnije i kao ministar zdravstva sam i zatražio i prihvatio pokroviteljstvo nad međunarodnim kongresom primarne zdravstvene zaštite pod nazivom „Renesansa primarne zdravstvene zaštite“. Prvi je prijedlog, naime, došao od udruge Centar za izvrsnost medicinskih struka, čiji je upravo Varga bio predsjednik. U siječnju 2015. Povjerenstvo je donijelo odluku da je time Varga zloupotrijebio posebna prava koja proizlaze iz obavljanja dužnosti i kaznilo ga s 20.000 kuna. Varga se ispričao, ali nije zbog toga pomišljao na ostavku.

Žalio se Upravnom sudu koji mu je u lipnju 2015. dijelom dao za pravo i vratio predmet na ponovno odlučivanje Povjerenstvu. Upravni sud tada je zaključio da je Varga povrijedio zakon postupajući kao ministar zdravlja kada je udruzi CIMS, čiji je osnivač, dodijelio 50.000 kuna radi organizacije konferencije, ali da mu nije bila dana mogućnost očitovanja u dijelu koji se tiče njegove uloge kao ravnatelja HZZO-a. U ponovljenom postupku koji je pokrenut 20. siječnja 2016., dakle dva dana prije nego će prestati biti ministar, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo ga je s 15.000 kuna. Varga se ponovno žalio, ali je Visoki upravni sud u listopadu 2017. presudio kako se njegova žalba odbija.

Nije mu to bio jedini slučaj za vrijeme obnašanja dužnosti ministra. U istom siječnju 2015. sam je sebe prijavio Povjerenstvu zbog nabave hibridnog automobila uz donaciju od 30.000 kuna iz Fonda za zaštitu okoliša i to u uvjetima kada predviđena sredstva u Fondu nisu bila dostatna za sve koji su iskazali interes. Varga je Povjerenstvo pitao za mišljenje naknadno, nakon što je već konzumirao povlasticu, a Povjerenstvo je presudilo da je prekršio  Članak 5. Zakona o sprečavanju sukoba interesa, isto kao i sada ministar Zdravko Marić, a za to (ne)djelo nisu u Zakonu predviđene sankcije. Osim ismijavanja u medijima, drugih kazni nije bilo.

Varga je imao još nekoliko slučajeva pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Na istoj sjednici pokrenulo je protiv njega postupak zbog povrede počinjene u vrijeme kada je Varga bio ravnatelj HZZO-a, a istovremeno je bio na stalnom poslu u Kliničkoj bolnici Dubrava – od veljače do listopada 2012. Za to je kažnjen s 5.000 kuna, ali presuda i sankcija izrečene su 20. siječnja 2016., uoči same smjene vlasti, pa da je i htio, Varga ne bi stigao dati ostavku.

Bivši premijer Zoran Milanović nije se naročito osvrtao na ta Vargina kršenja Zakona o sukobu interesa. Najavljivalo se da bi Varga u slučaju da koalicija predvođena SDP-om ponovo osvoji vlast, opet bio ministar zdravstva.

U vrijeme nakon vlade Zorana Milanovića protiv Varge je pokrenut postupak u kojem ga se teretilo da je za svog mandata ravnatelja HZZO-a za pomoćnika ravnatelja predložio Lea Šunjića koji nije ispunjavao uvjete propisane Statutom HZZO-a. Odluka je donesena tek u travnju 2017. Povjerenstvo je presudilo da Varga nije postupao savjesno.

Spavanje mu platio Samsung

Bivši ministar znanosti i obrazovanja Vedran Mornar osuđen je po Članku 5. stavku 1. Kriv je zbog toga što mu je za službenog putovanja u Južnu Koreju od 2. do 7. studenog 2014, a bez njegova znanja, kompanija Samsung platila hotelski smještaj. Presuđeno je da je imao obavezu znati sve detalje puta, ali mu nisu izrečene nikakve sankcije.

Mornar je prekršio navlas isti članak Zakona kao i ministar Zdravko Marić te bivša ministrica Martina Dalić, međutim, vidljive konzekvence tih prekršaja su bitno drugačije.

Bivša predsjednica Povjerenstva Dalija Orešković za Novi list je ustvrdila da je slučaj grupe Borg mnogo gori i od slučaja Tomislava Karamarka jer se u njegovom slučaju radilo o potencijalnom sukobu interesa, dok je u ovom slučaju taj potencijal realiziran, i to za 100 milijuna eura savjetničkih usluga koje su od Agrokora naplatili oni koji su pisali Lex Agrokor.

 

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Ocjena točnosti"