Radnik, ekonomski migrant iz jedne članice EU u drugu, bez obzira imao posao ili ostao nezaposlen u zemlji u koju je došao raditi, ima pravo na isplatu dječjeg doplatka ili nekog drugog obiteljskog davanja za djecu koja borave u drugoj državi članici.
Sukus je to nedavne presude Suda Europske unije koja bi mogla utjecati i na daljnja događanja oko novog austrijskog modela isplate socijalnih davanja. Od početka ove godine obiteljske naknade i obiteljske porezne olakšice koje Austrija isplaćuje za djecu s boravištem u drugoj državi članici ovise o troškovima života u toj državi članici. Europska komisija još je lani, kada je austrijska vlada kancelara Sebastiana Kurza krenula u izmjene zakonodavstva, to pokušala spriječiti, a prošli mjesec Komisija je poslala Austriji službenu opomenu zbog povrede prava EU. Sporni zakon Kurzova vlada predložila je uz obrazloženje da time želi spriječiti zlouporabu socijalnih naknada.
„U skladu s pravom Unije, kako bi osoba ostvarila pravo na obiteljska davanja u državi članici za svoju djecu koja borave u drugoj državi članici, nije potrebno da ona u prvonavedenoj državi obavlja djelatnost u svojstvu zaposlene osobe. Usto, to pravo na obiteljsko davanje nije uvjetovano prethodnim primanjem doprinosnog davanja podnositelja zahtjeva“, presudio je Sud EU-a, dajući tako za pravo rumunjskom državljaninu koji je od 2003. godine boravio u Irskoj, a šest godina kasnije podnio je irskim tijelima zahtjev za obiteljska davanja za svoje dvoje djece koja borave u Rumunjskoj.
Slučaj rumunjskog radnika u Irskoj
Rumunjski radnik u Irskoj bio je zaposlen u periodu od 2003. do 2009. godine, kada je izgubio posao te godinu dana primao „doprinosno davanje za nezaposlenosti“. Naredne tri godine primao je „nedoprinosno davanje za nezaposlenosti“ da bi od 2013. do 2015. primao „davanje za slučaj bolesti“. Irske vlasti odobrile su mu zahtjev za isplatom obiteljskih davanja za dvoje djece koja žive u Rumunjskoj i to za vrijeme koje je proveo u zaposlenosti, kao i vrijeme dok je primao „doprinosno davanje za nezaposlenost“ te dok je zbog bolesti bio nesposoban za rad. Pravo mu nije priznato za trogodišnji period primanja „nedoprinosnog davanja za nezaposlenost“. Kako su rumunjskom radniku obrazložile nadležne službe, tijekom razdoblja nezaposlenosti nije ispunjavao nijedan uvjet za ostvarivanje prava na obiteljska davanja za svoju djecu koja borave u Rumunjskoj „s obzirom na to da nije obavljao djelatnost u svojstvu zaposlene osobe u Irskoj, niti je ondje primao doprinosno davanje“. Rumunjski radnik je pobijao tu odluku te se irski Visoki sud obratio Sudu EU-a za tumačenje.
Uredbom o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako obrazlaže Sud EU, za ostvarenje prava na obiteljska davanja ne traži se poseban status osobe pa slijedom toga ni status zaposlene osobe. „Kako bi osoba ostvarila pravo na obiteljska davanja u nadležnoj državi članici za svoju djecu koja borave u drugoj državi članici, nije potrebno ni da ona obavlja djelatnost u svojstvu zaposlene osobe u prvonavedenoj državi članici niti da od te države prima novčano davanje zbog takve djelatnosti ili kao posljedicu takve djelatnosti“, zaključio je Sud.
Protivljenje Komisije
Sud je tom presudom jasno naznačio da se pravo na socijalna davanja ne može ograničavati, što bi se, iako je nešto drugačiji slučaj, odnosilo i na ograničavanje socijalnih naknada za djecu migranata u Austriji koja žive u drugim članicama Unije. Iako su o takvoj indeksaciji razmišljale i neke druge članice Unije, poput Njemačke i Nizozemske, od ideje su odustale zbog protivljenja Komisije. Austrija je ustrajala u svom naumu te joj je Komisija prošli mjesec zbog indeksacije obiteljskih naknada poslala službenu opomenu, na koju izmjenom zakonodavstva treba odgovoriti u roku od dva mjeseca. Ne učini li to, idući je korak obrazloženo mišljenje te na kraju i tužba Sudu EU.
