Klinički bolnički centar (KBC) Zagreb, prema nepravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, medicinskoj tehničarki V.S. trebao bi isplatiti nešto više od 24,3 tisuće kuna na ime odrađenih i neplaćenih prekovremenih sati, kao i dodatka na otežane uvjete rada. Postane li presuda pravomoćna, to neće biti jedini trošak sudskog spora. Država će uz odrađene i neplaćene prekovremene radne sate platiti i zatezne kamate, ali i 10.750 kuna sudskih troškova na koje se, također, obračunavaju zatezne kamate.
Nepravomoćna presuda radnici kojoj zdravstveni sustav nije plaćao prekovremene sate samo je jedna u nizu do sada donesenih presuda u zdravstvenom sustavu. Prema podacima Hrvatskog liječničkog sindikata (HLS) do kraja ovog tjedna podneseno je preko četiri tisuće tužbenih zahtjeva liječnika, ali i drugih zdravstvenih radnika kojima godinama nije plaćan prekovremeni rad. U većini slučajeva riječ je o zaposlenima kojima je posao organiziran u 24-satnim dežurstvima te ostvaruju prekovremene radne sate. Njihovo neplaćanje, državu će skupo koštati.
Od 160 pravomoćnih presuda 98 posto u korist radnika
Hrvatski liječnički sindikat (HLS) procjenjuje kako će trošak tužbi koje su podnijeli zdravstveni radnici državu koštati oko dvije milijarde kuna. Usporedbe radi, to je gotovo 300 milijuna kuna više od, primjerice, godišnjeg troška isplate dječjeg doplatka za preko 305 tisuća djece. Naime, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u svom godišnjem financijskom planu navodi kako će mu za isplatu dječjeg dohotka u ovoj godini trebati gotovo 1,7 milijardi kuna.
U procjenu ukupnog troška sporova koji su pokrenuti u zdravstvenom sustavu, prema riječima Renate Čulinović-Čaić, predsjednice HLS-a, uključene i zatezne kamate te sudski troškovi. Do sada je, kako nam veli Čulinović-Čaić, održano oko 1,4 tisuće ročišta te je doneseno oko 500 prvostupanjskih presuda. Sve su te presude donesene u korist radnika. Hoće li postati pravomoćne, i kada, ovisi o tome hoće li se poslodavac žaliti.
Svaki se dan na sudovima, ističe Čulinović-Čaić, vodi 10 do 15 rasprava u tužbama zdravstvenih radnika protiv poslodavca. Navodi, pritom, i kako za tužbe koje su podnesene u prosincu prošle godine rasprave još uvijek nisu zakazane jedino na Općinskim sudovima u Šibeniku i Koprivnici.
Dijelu zdravstvenih radnika, međutim, već je na račun trebao sjesti novac za, u mnogim slučajevima trogodišnju neisplatu prekovremenih sati, jer se većina tužbi odnosi na period od 2014. do kraja 2017. godine. Dio tužbi, što ovisi o tome kada su podignute, obuhvaća i prošlu godinu. Pravomoćno je, prema podacima HSL-a, 160 presuda pri čemu ih je 98 posto doneseno u korist radnika.
Država je svjesna problema neplaćanja prekovremenog rada u zdravstvu, a liječnici su cijelu prošlu godinu bez rezultata pokušavali postići dogovor s Vladom. Tako je u prosincu prošle godine Milan Kujundžić, ministar zdravstva u razgovoru za Dnevnik Nove TV ustvrdio kako je to veliki problem koji „je takav već pet godina“. Objasnio je pritom da „ljudi“ jedan posao 16 sati rade po jednoj cijeni, a nakon toga po nešto manjoj cijeni, ali da je „rješenje sudski epilog“.
Ministarstvo zdravstva osiguralo 11,5 milijuna kuna za izgubljene sporove
Pitanje je je li država spremna za taj sudski epilog, koji bi je mogao koštati oko dvije milijarde kuna. U proračunu Ministarstva zdravstva osigurana su sredstva za isplate po sudskim sporovima, ali i kada se uključe projekcije za iduće dvije godine, riječ je o dalekom manje novca no što bi sudski epilog mogao koštati. Za ovu godinu, ministarstvo zdravstva rezerviralo je nešto više od 11,5 milijuna kuna za plaćanje izgubljenih sporova, dok je plan u naredne dvije godine osigurati po 4,64 milijuna kuna.
Neplaćanje odrađenog rada nije problem s kojim se suočava samo Ministarstvo zdravstva. I Ministarstvo obrane zasuto je sudskim tužbama te je, prema pisanju Telegrama, početkom veljače izgubilo desetak sporova teških 200 tisuća kuna. Većina tih sporova, interesantno je, vodilo se zbog dugova u iznosu od 150 do 1.600 kuna dok su sudski troškovi koje će MORH na te iznose platiti u nekim slučajevima i nekoliko desetaka puta viši. I u slučaju MORH-a i u slučaju Ministarstva zdravstva nije riječ o novim praksama već nečem što su sve vlade primjenjivale. Bježeći od dogovora sa sindikatima odabiru se sudski postupci koji državu u konačnici koštaju puno više no što bi je koštalo da je platila ono što radnicima duguje.
