Referendumska inicijativa „67 je previše“ za četiri dana kreće u dvotjedno prikupljanje potpisa potpore građana protiv aktualnog mirovinskog zakonodavstva. U roku od 15 dana, od 27. travnja do 11. svibnja trebaju prikupiti potporu najmanje 10 posto biračkog tijela. Točan broj birača te broj potpisa koje sindikati trebaju prikupiti Ministarstvo uprave još nije objavilo.
Sindikati referendumskom inicijativom traže poništavanje planiranog podizanja uvjeta za odlazak u mirovinu na 67 godina starosti te postavljanje dobi za umirovljenje na 65 godina života. Time bi se i prijelazno razdoblje za stjecanje prava na starosnu mirovinu sa 65 godina za žene produljilo do 2029. godine. Osim toga, sindikati traže nižu penalizaciju mirovina te bi za svaki mjesec ranijeg umirovljenja mirovina bila umanjena za 0,2 posto, umjesto 0,3 posto. Drugim riječima, najveće umanjenje mirovine, u slučaju odlaska u mirovinu pet godina ranije, ne bi bilo 18 nego 12 posto.
Izračun ministra Pavića
Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić od kada su sindikati najavili referendumsku inicijativu ponavlja kako bi njihovi zahtjevi državu koštali 45 milijardi kuna do 2040. godine.
„Ono što mogu najaviti, dakle, ukoliko se referendum realizira do 2040. godine, on će koštati 45 milijardi kuna za državni proračun, što se može reflektirati na manje mirovine ili na zaduživanje naše djece i unuka. Dakle, ili otprilike pet posto u prosjeku manje mirovine ili kredit na 45 milijardi“, ponovio je Pavić prošlog tjedna, a na novinarski upit zbog čega će tako puno koštati nije odgovorio.
Detaljnije izračune iz kojih bi bilo vidljivo kako se došlo do 45 milijardi kuna troška mirovinskog sustava u slučaju zadržavanja dobi za umirovljenje na sadašnjih 65 godina života i smanjivanja penalizacije prijevremenog umirovljenja nismo dobili ni mi.
„Prema projekcijama efekata predloženih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju u okviru referendumske inicijative, negativni fiskalni efekti u razdoblju 2019-2040. iznosili bi približno 45 milijardi kuna“, ponavljaju iz resornog ministarstva u odgovoru na naš upit. Pritom dodaju da taj iznos proizlazi „iz povećanja rashoda za mirovine za 29,5 milijardi kuna zbog povećanja broja umirovljenika, te smanjenja prihoda od doprinosa i poreza za 15,5 milijardi kuna zbog ranijeg odlaska u mirovinu i manjeg broja zaposlenih.
Resorno ministarstvo navodi i kako je sveukupni neto fiskalni efekt aktualnih zakonskih rješenja u istom vremenskom periodu plus od 6,7 milijardi kuna. Tvrdi da će se prihodi od doprinosa i poreza „zbog povoljnog utjecaja reforme na duži ostanak u svijetu rada“, ne samo zbog izmjena općeg mirovinskog zakona, već i ukidanja beneficiranog radnog staža, kao i prijenosa sredstava iz drugog u prvi stup (za osiguranike koji izaberu samo mirovinu iz prvog stupa), povećati za 52,3 milijarde kuna. Rashodi bi u tom periodu također rasli 45,6 milijardi kuna (zbog ubrzanja povećanja dobi za umirovljenje, linearne penalizacije, podizanja dobi dugogodišnjeg osiguranika, dodatka za osiguranike II stupa, dodatnog staža od pola godine po rođenom/posvojenom djetetu, povoljnijeg usklađivanja mirovina). Povećani prihodi tako bi, prema tvrdnji resornog ministarstva, dobrano pokrili povećane rashode.
A što je s povlaštenim mirovinama?
Dok efekte aktualnih mirovinskih propisa detaljno opisuju, takav opis ne prati tvrdnju da bi sindikalna referendumska inicijativa proizvela dubiozu od „približno“ 45 milijardi kuna do 2040. godine. Navode tek da bi sindikalna inicijativa „poništila efekte ubrzanja dobi za odlazak u mirovinu, penalizacije prijevremene starosne mirovine i povećanja dobi za odlazak u starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika“.
„To je suluda računica, napamet izrečena samo da se uplaši narod“, smatra Mirando Mrsić, nekadašnji ministar rada u čijem je mandatu 2014. već provedena mirovinska reforma u kojoj je dob za umirovljenje podignuta na 67 godina (ali od 2038. godine, a ne 2033. kako je sada propisano te je penalizacija ranijeg umirovljenja pojačana). On pritom pita i kakvi bi efekti bili kada bi se iz računice izdvojile mirovine po posebnim propisima, takozvane povlaštene mirovine.
„Sindikati će sigurno skupiti 700-800 tisuća potpisa i s tom alibi računicom se plaši narod“, veli Mrsić objašnjavajući kako Vlada na osnovu njene računice koliko bi sindikalna inicijativa koštala „računa da će Ustavni sud zabraniti referendum jer je to pitanje proračuna u koji se, kao i u poreze, referendumom ne zadire“. Međutim, Hrvatska niti Ustavom, a niti Zakonom o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave ne propisuje teme o kojima se ne može provesti referendum, već je to isključivo pitanje prakse Ustavnog suda.
Na stranu resornog ministarstva u pogledu procjene eventualnih referendumskih izmjena u mirovinskom sustavu staje Danijel Nestić, stručnjak za mirovinski sustav s Ekonomskog instituta. Ističe, međutim, da nije radio procjenu fiskalnih učinaka implementiranja zahtjeva iz referendumske inicijative jer ta procjena zahtjeva ozbiljan pristup i detaljne izračune, te „procjenu u nekoliko varijanti u ovisnosti o očekivanim budućim kretanjima“, a za to nema dovoljno podataka. No, u odgovoru na naš upit navodi kako je, prema njegovoj procjeni, iznos od 45 milijardi kuna do 2040. godine „sasvim u granicama mogućeg“.
Kako objašnjava Nestić, u osnovi se radi o dva dijela inicijative i izvora troškova – promjena zakonske dobi za umirovljenje te ublažavanje postotka umanjenja prijevremene starosne mirovine.
„U pogledu limitiranja zakonske dobi na 65 godina i usporavanja ujednačavanja dobi za žene i muškarce, uz sve drugo nepromijenjeno, došlo bi do kraćeg razdoblja uplate doprinosa i dužeg razdoblje korištenja mirovine, a što i jedno i drugo mora nadoknaditi državni proračun. Kada smo radili procjene implementacije posljednjih zakonskih promjena, a u odnosu na prijašnji zakon, tada smo došli do procjene pozitivnog učinka na proračun od oko 14 milijardi kuna do 2040“, veli Nestić. Dodaje kako sindikalna inicijativa predstavlja povratak na stanje prije zakona iz 2013. koji je već imao ugrađen rast zakonske dobi na 67 godina, ali bi on bio realiziran do 2038. godine.
„Sindikalna inicijativa bi u tom dijelu mogla proračun stajati značajno više od učinka posljednjih izmjena zakona, to nije povratak na staro, nego implicira još veće troškove, dakle, značajno više od spomenutih 14 milijardi kuna do 2040. Većina tog dodatnog troška bila bi u 2030-ima i kasnije“, navodi Nestić.
Previše prijevremenih mirovina
Što se tiče penalizacije ranijeg umirovljenja, navodi da je posljednjih godina oko 30 posto novih mirovina bilo prijevremenih, „što je samo po sebi puno“, a ako se ublaži stupanj umanjenja prijevremene mirovine može se očekivati još veći udio prijevremenih mirovina.
„Državni proračun će u tom slučaju morati isplatiti veće nove prijevremene mirovine i isplaćivati ih doživotno. Trošak je to koji bi rastao iz godine u godinu jer bi bilo sve više prijevremenih mirovina koje se obračunavaju po takvom propisu“, naglašava Nestić, dodajući da se sasvim sigurno radi o značajnom iznosu.
Čvrstih izračuna, tako, očito nema. Sami sindikati, resornom ministru na tvrdnje o zaduživanju budućih generacija, među ostalim poručuju da podizanje uvjeta za odlazak u mirovinu na 67 godina neće automatski rezultirati većim stažem.
„Ako sada u Hrvatskoj među populacijom između 55 i 64 godine starosti samo dvije od pet osoba rade, za očekivati je da oni između 65 i 67 godina neće raditi, nego biti nezaposleni (ili u prijevremenoj mirovini)“, navode sindikati pod naslovom „Istine i laži“ o mirovinskoj reformi. Podizanje dobi za umirovljenje znači da će se mirovina primati kraće, a povećat će se i broj radnika koji „uopće neće doživjeti mirovinu“ dok će mnogi koji neće moći raditi do 67 godina „morati otići u prijevremenu mirovinu i do kraja života primat će manju mirovinu“.
Svaki peti radnik u mirovinu odlazi na poticaj poslodavca
„Odustajanje od podizanja dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina starosti, kao ni smanjenje penalizacije prijevremenih mirovina, neće značiti da će se Hrvatska morati zaduživati da bi isplaćivala mirovine. Tijekom proteklih nekoliko godina Hrvatska je uspjela posve eliminirati deficit državnog proračuna, a javni dug se neprestano smanjuje – i sve to bez smanjivanja mirovinskih prava“, navodi sindikalna inicijativa dodajući i kako je očito da se „u proteklim desetljećima Hrvatska nije zaduživala zbog isplate mirovina, nego zbog nekih drugih stvari“.
Što se tiče prijevremenog umirovljenja, podsjećaju da većina u tu mirovinu nije otišla svojom voljom, „nego zato što nisu mogli zadržati posao ili pronaći novi, ili pak zato što su ih poslodavci izravno potakli na odlazak u prijevremenu mirovinu“. Samo jedan od sto radnika u Hrvatskoj odlazi u prijevremenu mirovinu da bi uživao u životu, dok je to u Njemačkoj jedan od pet, a u Danskoj jedan od tri, navodi sindikalna inicijativa, podsjećajući i da kod nas svaki peti radnik u mirovinu odlazi na izravan poticaj poslodavca – po čemu smo prvi u Europskoj uniji.
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
