Jesu li strane kompanije preuzele hrvatske izvore vode? Pa i ne baš

Petar Vidov

Skoro dvije godine stara informacija, izvorno objavljena u tekstu na portalu PolitikaPlus (arhiviranom ovdje), počela se širiti društvenim mrežama i navoditi korisnike na zaključak da su strani vlasnici preuzeli četiri najveća hrvatska izvora vode. U istom tekstu se tvrdi da se sve događa uz šutnju Vlade RH, te se stvara dojam da je Hrvatska postala žrtvom nekakve međunarodne zavjere. Međutim, većina informacija iznesenih u predmetnom tekstu nisu točne.

U pitanju se tako dovodi vlasništvo nad četiri proizvođača vode: Lipičkim studencem, Svetim Rokom, Jamnicom i Cetinom. Izvori sa kojih se crpe navedene vode, tvrdi PolitikaPlus, nisu više u hrvatskom, već u stranom vlasništvu.

Za Cetinu se tako tvrdi da je na 50-godišnju koncesiju preuzima off-shore kompanija iz američke savezne države Delaware. U pitanju je dezinformacija koju je Faktograf već ranije raskrinkao kao netočnu. Vodu Cetina proizvodi i na tržište stavlja tvrtka Naturalis, u vlasništvu četvero hrvatskih državljana: Dražena, Mladena, Frana i Pavla Robića.

Za Sveti Rok se tvrdi da je zbog dugova bivšeg vlasnika prodan novim vlasnicima iz Saudijske Arabije. Točno je – i lako provjerljivo u sudskom registru – da je Sveti rok d.o.o. završio u stečaju. U medijima se nagađalo da bi Sveti rok mogli kupiti investitori iz Saudijske Arabije (Poslovni dnevnik), ali se nije dogodilo: Sveti Rok i dalje je u vlasništvu Željka Grbića, koji je ovu firmu i osnovao 2001. godine.

Lipički studenac doista jest u stranom vlasništvu, i to od rujna 2016. godine. Prijašnji vlasnik Studenca bila je Podravka, koja ga je prodala češkoj grupaciji Kofola (Hina). Ista je grupacija ranije u Sloveniji kupila Radensku.

Jamnica još čeka vlasnika

Situacija oko Jamnice nešto je složenija. Evo što u svom tekstu tvrdi PolitikaPlus: “Sam premijer Plenković je ovih dana potvrdio da je Agrokor “morao” za nove kredite založiti Jamnicu (ako nije prije već bila založena za kredit u Sberbanci o čemu su se pojavljivale informacije)”.

Plenkovićeva izjava na koju se referiraju datira od 6. rujna (Hina). Premijer je tom prilikom demantirao napise u pojedinim medijima da su izvori vode i poljoprivredno zemljište Agrokora prepušteni u ruke američkih fondova predvođenih Knightheadom. No, potvrdio je da su za kredit od 480 milijuna eura, koji je dogovorio bivši izvanredni povjerenik u Agrokoru Ante Ramljak, založene nekretnine više Agrokorovih sastavnica, među kojima je i Jamnica (Tportal).

U međuvremenu je Agrokor nestao s hrvatskog tržišta, a zamijenila ga je Fortenova grupa. Imovina bivših Agrokorovih sastavnica prebačena je na zrcalna poduzeća pa je Jamnica tako postala Jamnica plus d.o.o. Vlada RH odobrila je prebacivanje koncesije za crpljenje vode na novoosnovano poduzeće Jamnica plus u svibnju 2019. godine. Prema podacima iz sudskog registra, vlasnik Jamnice je Fortenova grupa d.d., čiji je jedini dioničar nizozemsko poduzeće Aisle Dutch HoldCo. Vlasnik ovog nizozemskog poduzeća je zaklada Aisle Stak Stichting putem koje bi budući vlasnici trebali preuzeti vlasništvo nad Fortenovom po završetku postupka izvanredne uprave.

Već sada je poznato da će najveći udjel u Fortenova grupi po završetku postupka izvanredne uprave imati ruske državne banke Sberbank i VTB. Zajedno će im pripasti 46,7 posto udjela. Imatelji obveznica, uglavnom američki fondovi, držat će 24,9 posto vlasništva. Hrvatskim bankama pripast će 15,3 posto, a dobavljačima 4,7 posto vlasničkog udjela u Fortenova grupi. I dalje je, međutim, nepoznato hoće li i koliko dugo budući dioničari zadržati svoje vlasničke udjele, a nemoguće je prognozirati ni hoće li sve sastavnice bivšeg Agrokora ostati dio Fortenova grupe.

Čiji su hrvatski izvori?

Ministarstvo poljoprivrede u siječnju 2019. objavilo je Popis prirodnih mineralnih voda i prirodnih izvorskih voda priznatih u RH. Na listi je sedam prirodnih mineralnih voda: Jamnica, Jana, Kalnička, Lipički studenac Grofova vrela, Lipički studenac, Mivela-Mg i Sarajevski kiseljak. Mivela se crpi u Srbiji, Sarajevski kiseljak u BiH, a ostale marke vode crpe se u Hrvatskoj.

Na listi je devet prirodnih izvorskih voda: Aqua Sana, Cetina, Goda, Kala, Leda, Nevra, Santa, Studena i Viva. Vode Leda i Nevra crpe se u BiH, a ostale marke vode crpe se u Hrvatskoj.

Uvidom u vlasničku strukturu utvrdili smo da su i vode Kalnička, Aqua Sana, Kala, Santa i Viva u vlasništvu hrvatskih državljana. U stranom vlasništvu su dakle brendovi Lipički studenac i Studena, a može se opravdano pretpostaviti i da će po završetku procesa izvanredne uprave u Agrokoru u stranim rukama završiti i Jamničini brendovi Jamnica, Jana i Goda.

To sve skupa naravno ne znači da sustav gospodarenja vodama u Hrvatskoj nema svojih problema. Primjerice, Forum.tm je još 2012. pisao o niskim koncesijskim naknadama, a Institut za političku ekologiju je 2016. analizirao javne politike koncesija za crpljenje vode radi flaširanja.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"