Policijska statistika u službi stigmatizacije Roma u Međimurju

Veronika Rešković

„Sedam posto stanovništva Međimurja radi 70 posto kaznenih djela“, više puta je proteklih dana ponovio Ivan Sokač, načelnik PU međimurske. Posljednji put ustvrdio je to gostujući u utorak navečer u „Temi dana“ na HTV-u, a požurio se to izreći i prošle subote, na pressici odmah nakon završetka romofobnog skupa „Želim normalan život“ u Čakovcu.

I na samom prosvjedu, tu je motivirajuću mantru pred oko tisuću okupljenih izgovorio i jedan od organizatora Alen Pancer, čime je također – poput policijskog načelnika – brzopotezno stigmatizirao čitavu romsku manjinu u Međimurju.

Iako je dio govornika pokušao umivenim i dobro kontroliranim riječima kriminal i nasilje pripisati samo dijelu Roma, nekima – poput Željka Knapića – izrečena policijska statistika bila je dobar povod da s govornice nastave katastrofični niz predviđanja što će se dogoditi s „pitomim domaćim Međimurcima“, ako vlast nastavi s nametnutom im integracijom sve većeg broja Roma u toj županiji.

„Neka samo oni svoje dijete stave u razred s 25 Roma, a njih 5. Neka ih imaju za susjede, pa neka dnevno budu izloženi svim vrstama nasilja. Tek nakon toga će imati pravo govoriti o integraciji“, poručio je Knapić ustvrdivši i da je Međumuraca oko 100 tisuća, a da im je „namijenjena sudbina da integriraju Rome iz cijele države“.

„Zašto? Je l’ mi to želimo? Ne! Želimo svoj način života, a sada se sve promijenilo“, zavapio je taj nekadašnji poznati jugoslavenski atletičar iz Pribislavca kraj Čakovca.

Prema njegovoj računici, u posljednjih sto godina broj Roma u Pribislavcu s njih 8 popeo se na brojku između 800 i 1000, pa i preko toga.

„Ako njihov broj tako nastavi rasti, za 50 godina bit će ih između 50 i 100 tisuća. Gdje ćemo onda mi? Država nas je žrtvovala. Međimurci, počnite tražiti rezervna mjesta za sebe i svoju djecu“, poručio je Željko Knapić čiji su govor fragmentarno prenijeli tek rijetki mediji.

No, vratimo se sad na policijsku brojku o udjelu Roma u kriminalu na području Međimurja, a koja je nesumnjivo motivirajuće djelovala na prosvjednike – „sedam posto (romskog) stanovništva počinitelji su 70 posto kaznenih djela“.

Tako formuliran i višekratno ponovljen omjer navodi na zaključak da su svi međimurski Romi počinitelji nekog kaznenog djela, štoviše da su oni počinitelji velike većine svih kaznenih djela u toj županiji. A to jednostavno nije točno.

Prije svega, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. udio Roma u stanovništvu Međimurske županije je 4,49 posto, odnosno 5.107 građana je romske nacionalnosti. U PU međimurskoj objasnili su nam, pak, da oni vode evidenciju broja tamošnjih Roma prema prebivalištu, odnosno OIB-u, te da ih je po tim podacima 7 posto, odnosno oko 7.500. Bilo kako bilo, sasvim je izvjesno da nisu baš svi Romi kriminalci, što bi se moglo zaključiti iz istupa vodećeg čovjeka tamošnje policije.

Pokušali smo doći do točnog broja počinitelja romske nacionalnosti, ali su nam u PU međimurskoj dali tek dio podataka.

U Informaciji o stanju sigurnosti na području Međimurske županije za 2018. ne postoji evidencija počinitelja po etničkoj pripadnosti, pa smo se u tom dijelu morali osloniti na djelomične podatke koje smo dobili u razgovoru s Vladimirom Faberom, savjetnikom ministra unutarnjih poslova koji je upravo zbog ‘romske problematike’ poslan na privremeni rad u Čakovec prije godinu dana.

Službena policijska statistika navodi da je lani na području Međimurske županije počinjeno ukupno 389 teških krađa, od kojih je razriješeno njih 96, odnosno tek četvrtina. A u toj razriješenoj četvrtini slučajeva,  od 96 otkrivenih počinitelja njih 76 su Romi. Dakle, možemo reći da su pretežan dio otkrivenih počinitelja Romi, ali nikako da su oni lani počinili većinu od 389 teških krađa.

Slično je i kod nekih drugih kaznenih djela općeg kriminaliteta.

Tako je lani evidentirano 260 krađa, razriješeno njih 89, među kojima je 62 počinitelja romske nacionalnosti. Kod razbojstava je nešto veći udio otkrivenih počinitelja, pa je od ukupno 21 počinjenog razbojstva policija razriješila njih 12 i u svim otkrivenim počinitelji su bili Romi. Visok je udio Roma i u kaznenim djelima prisile i napada na službenu osobu – lani je bilo 12 takvih kaznenih djela, sva su razriješena, a među njima je bilo 10 počinitelja Roma.

Kao što vidimo, pa makar i iz tako fragmentarno danim podacima, teza o „sedam posto stanovništva – 70 posto kriminala“ prigodna je parola, a ne slika stvarnog stanja. Posebno ako se zna da je koeficijent razriješenosti općeg kriminaliteta u Međimurskoj županiji lani iznosio nepunih 40 posto.

Zanimalo nas je i temeljem kojeg zakona ili drugog dokumenta policija vodi evidenciju i statistiku nacionalnosti, odnosno etničke pripadnosti počinitelja. Postoji li, osim za Rome, evidencija i statistika i za pripadnike drugih manjina, odnosno većinskog hrvatskog naroda?

„Potpuno je pogrešno, pa i zlonamjerno tumačenje kako se time krše bilo koja prava romske nacionalne manjine“, stoji, među ostalim, u odgovoru Vladimira Fabera na naš upit.

Ne precizirajući vodi li se statistika kriminala i za druge nacionalne manjine ili za Hrvate, Faber objašnjava tek da se nacionalnost počinitelja kaznenih i prekršajnih djela u slučaju Roma „statistički i analitički prati za potrebe Nacionalne strategije za uključivanje Roma“.

I doista, provjerili smo i utvrdili da se u redovitim godišnjim izvještajima o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina objavljuju podaci o kaznenim i prekršajnim djelima drugih osoba nad Romima, Roma nad Romima i Roma nad drugim osobama, i to upravo pozivajući se na Nacionalnu strategiju.

Takvi analitički prikazi izrađuju se od 2004. godine.

I iz tih podataka može se zaključiti da doista nije riječ o tome da su tisuće međimurskih Roma počinitelji nekog kriminalnog djela.

Ako uzmemo za primjer samo posljednji Izvještaj o provedbi Ustavnog zakona za 2017. vidljivo je da je ukupni broj Roma, počinitelja i kaznenih i prekršajnih djela, u čitavoj Hrvatskoj bio 3.193, dakle znatno manje nego što ih živi samo u Međimurju. Slično je i kod drugih Izvještaja, a pregledali smo ih sve u zadnjih pet godina, od 2013. do ovog posljednjeg za 2017.

Ono što se iz njih još može zaključiti je i to da je, na nivou Hrvatske, 2014. godina  bila rekordna po broju kaznenih djela koja su počinili Romi nad Romima (189 kaznenih djela sa 248 počinitelja) te po broju kaznenih djela koje su počinili Romi nad drugim osobama (1.124 takva kaznena djela sa 1.568 počinitelja), ali i to još uvijek nije ni približno broju Roma samo u Međimurju.

Zanimljivo je i da, unatoč alarmantnim podacima iz Međimurske županije o velikom udjelu Roma u kaznenim djelima, podaci za Hrvatsku pokazuju da se u proteklih pet godina kontinuirano smanjuje broj kaznenih djela koje su počinili Romi nad osobama druge etničke pripadnosti.

Sada već famozna mantra međimurske policije o „7 posto stanovnika počinitelja 70 posto kaznenih djela“ polako se uvodila u javni prostor i znatno prije subotnjeg okupljanja.

Još u rujnu prošle godine, dakle prije devet mjeseci, podatak o tome da 70 posto kriminaliteta čine pripadnici romske manjine iznijeli su čelni ljudi PU međimurske na predstavljanju istraživanja „Osjećaj sigurnosti u Međimurskoj županiji“  tijekom sjednice županijskog Vijeća za prevenciju.

Riječ je o kvantitativnom istraživanju provedenom na uzorku od 562 punoljetna ispitanika, a obuhvaćeno je 41 mjesto Međimurske županije. Policija je, uz podršku Županije, željela ispitati koliko se građani osjećaju sigurnima, jesu li bili žrtve kažnjivog ponašanja, koje mjere samozaštite primjenjuju, a željeli su prikupiti i podatke o dosadašnjim kontaktima građana s policijom i o njihovoj percepciji postupanja policije.

Zatražili smo od PU međimurske da nam daju na uvid cjelovito istraživanje provedeno u travnju i svibnju prošle godine, ali oni su nam poslali samo – po njima –glavne rezultate koje su predstavili i na sjednici u rujnu, pravdajući se obimnošću materijala.

Ukratko, gotovo 20 posto ispitanih građana osjeća se donekle ili izrazito nesigurno, približno trećina ispitanih smatra da u njihovim mjestima postoje lokacije na kojima se osjećaju nesigurno i na koje izbjegavaju odlaziti, a kao mjeru samozaštite nešto više od polovine ispitanih (njih 51 posto) koriste pse čuvare. Čak 64 posto njih ustvrdilo je da je u proteklih pet godina bilo žrtvom nekog kažnjivog djela, a najveći broj njih navodi neovlašteno ulaženje u dvorište (41 posto ispitanih), slijede oni koji su doživjeli psovanje ili prijetnje (25 posto) te oni koji su bili žrtve provale ili pokušaja provale odnosno da su im iz vrta otuđeni poljoprivredni proizvodi.

Gotovo 55 posto ispitanih nije kažnjiva ponašanja prijavila policiji, što policija naziva „crnom brojkom kriminaliteta“. Zanimljiv je i podatak da oko 38 posto ispitanika koji su kažnjiva djela ipak prijavili smatra da su policajci bili nezainteresirani, pa čak i bezobrazni.

U sažetku istraživanja koji nam je dostavljen nema pitanja koja na direktni način propituju probleme s romskom  manjinom i obrnuto – Roma s pripadnicima većinskog naroda kao i unutar romske zajednice, ali su rezultati istraživanja ipak predstavljeni prvenstveno u svjetlu problema s Romima. Tako je na prezentaciji rezultata u rujnu istaknut problem „brojnih neovlaštenih ulazaka u dvorišta i kuće u zoni romskih naselja“, a predstavnici policije naveli su i da „70 posto kriminaliteta čine pripadnici romske nacionalne manjine, djeca od 14, 16 i 17 godina“. Govorilo se i o potrebi središnjeg županijskog tijela koje bi koordiniralo mjere za poboljšanje položaja romske manjine te o konačnom donošenju županijskog Akcijskog plana za uključivanje Roma.

U istraživanju, koje je metodološki pripremila Irena Cajner Mraović s Hrvatskih studija, a dobivene rezultate analitički obradila policija, kao anketari sudjelovali su članovi čakovečke udruge Sfera koja pomaže socijalnoj inkluziji Roma. Na molbu da nam oni proslijede istraživanje, Maja Odrčić Mikulić, bivša predsjednica udruge a sada viša stručna suradnica za nacionalne manjine u Županiji, odbila nas je, uputivši nas na policiju kao naručitelja istraživanja, jer je njezina tadašnja udruga samo – dala anketare.

U cijelom tom nizu brojki koje su se proteklih mjeseci isticale u javnosti kako bi se oslikao problem da je „stanje kriminaliteta, javnog reda i mira te komunalnog reda u znatnoj mjeri narušeno“ na kraju se ipak najviše pamti, a i medijski je najviše eksploatirana, upravo policijska konstrukcija s početka teksta o „7 posto stanovnika počinitelja 70 posto kriminala u županji“. To je ono što ostaje  i što javnost prevodi na još jednostavniji jezik – da su Romi odgovorni za 70 posto kriminaliteta u Međimurju.

A od te generalizacije i stigmatizacije čitave romske populacije pa do potencijalnog revanša ‘ druge strane’ malen je korak. U susjednoj Podravini, kako javlja portal Podravski.hr,  prošlog četvrtka jedan je čovjek zapalio štagalj nakon što je čuo da su imanje na kojem se štagalj nalazi kupili – Romi. Jednostavno, ne želi ih za susjede.

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Aktualno"