Ne postoji izumitelj HIV-a, niti cjepiva protiv dječje paralize šire tumore

A.B.

“Preuređeni” intervju medicinskog povjesničara Edwarda Shortera s jednim od najvećih imena mikrobiologije 20. stoljeća, Mauriceom Hillemanom došao je i do našeg govornog područja.

U njemu Hilleman, Merckov znanstvenik koji je razvio 30-ak cjepiva i izumio jedno oko kojega se najviše lome koplja – za ospice, zaušnjake i rubeolu (engleski MMR), navodno priznaje da je stvorio HIV, ubacio otrove, živu i virus raka, odnosno: “Virus SIDЕ Hilеrmаn je izvukао iz bubrеgа mајmunа – on је tvоrаc оvе bоlеsti! Јаvnо priznаје dа је intеgrisао u vаkcinе оtrоvе kао živu, аluminiјum, аldеhаid, strаnе АDN strukturе… аli čаk i dеlоvе SV40 virusа kојi uzrоkuје rаk. SV40 je nаučnо dоkаzаni оkidаč tumоra!”

Netočno je da je Merck, odnosno Hilleman, putem cjepiva “izumio HIV” ili ga doveo u Ameriku. Hilleman je Shorteru objašnjavao probleme koje su imali s transportom i držanjem majmuna dovedenih iz Afrike kako bi se iz njihovog tkiva razvijala cjepiva, jer su neki od njih bili nositelji virusa. Kada bi bili pomiješani u kavezima, zaraze bi se lakše širile. Prilikom razgovora počeli su se neslano šaliti i na račun HIV-a, točnije Shorter mu je usred priče o majmunima u kavezima dobacio: “Oh, pa vi ste, dakle, doveli AIDS u ovu zemlju?” Na to mu je Hilleman odgovorio potvrdio pa se počinju smijati, a netko u pozadini dobacuje da “nema toga što Merck ne bi napravio da proizvede cjepivo”. No, usprkos montaži i ponavljanju ovog dijela razgovora, razvidno je da se ne radi ni o kakvom priznanju da je Hilleman doveo AIDS u Ameriku, niti ga izumio (Wired).

Vjeruje se da je virus HIV-a prvi puta promijenio vrstu, odnosno pojavio se kao bolest ljudi dvadesetih godina 20. stoljeća na području današnje Demokratske Republike Kongo. Znanost tada još ne poznaje značajke bolesti pa je se naziva raznim imenima. Naknadno se utvrdilo da je prešao sa zaraženih čimpanzi na ljude, odnosno prijelazom virusa SIV, koji napada imunosni sustav životinja i gotovo je identičan HIV-u, na ljude. Najrasprostranjenija je teorija da je na ljude prešao nakon što su lovili i/ili konzumirali zaraženo meso primata. Tek osamdesetih godina 20. stoljeća, kada je AIDS zapažen i u SAD-u, analizom uzorka krvi neimenovanog muškarca iz Kinšase preminulog pedesetih dolazi se do najranijeg evidentiranog slučaja, koji je umro iste godine kao i muškarac iz Mancherstera, u čijem je uzorku pronađen HIV (Nature).

No, točno je da je Hilleman govorio o majmunima, virusima i cjepivima, pa čak i tome da šire tumore. Nesporno je da su deseci milijuna Amerikanaca i nepoznat broj ljudi izvan SAD-a doista između 1955. i 1963. godine primili cjepivo protiv dječje paralize inficirano virusom SV40, a razvijeno iz bubrežnog tkiva afričkog zelenog majmuna. Točno je i da se ovaj virus, vrlo raširen među majmunima, smatrao opasnim za ljude, budući da je u laboratorijskim testovima dovodio do tumornih oboljenja zamoraca. No, nakon desetljeća istraživanja i praćenja primatelja zaraženog cjepiva, teorija da je taj virus kancerogen i da proizvodi tumore u ljudskom organizmu, napuštena je. Naknadno je utvrđeno i da se virus širio neovisno o imunizaciji djece u spornom periodu.

Nadalje, upravo je Hilleman devedesetih upozorio svoje kolege na povišenu dozu žive koju djeca primaju putem cjepiva – 87 puta veću od preporučene dnevne doze, koja se smije unijeti u organizam, primjerice, jedenjem ribe. Postupno će se odustati od antiseptika i konzervansa koji sadrži živu – thiomersala, thimerosala ili methiolata – iz pripravaka za dječja cjepiva u SAD-u i Europskoj uniji, no ne zato što je dokazano da je doveo do tegoba i trovanja, nego iz predostrožnosti i usprkos preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.

“Zabrinutost se pojavila primarno zbog podataka o toksičnosti srodne supstance, metil žive (CH3Hg), i podataka o kroničnoj izloženosti živi putem prehrane… Važno je napomenuti da je zabrinutost oko toksičnosti thiomersala (etil živa, C2H5Hg+) teoretska te da ne postoje nedvojbeni znanstveni dokazi o sigurnosnom problemu vezanom za njegovu upotrebu u cjepivima, usprkos zabilježenoj javnoj percepciji rizika u pojedinim državama”, piše SZO.

Navodno zataškani dio intervjua, u kojemu Hilleman i Shorter kroz smijeh “pripisuju” mikrobiologu donošenje side u Ameriku, objavio je Leonard Horowitz, bivši zubar, koji je vremenom, zahvaljujući teorijama da su cjepiva oružje genocida, ali i tezom da se izliječenje pa čak i čišćenje naftnih mrlja može postići zvukom, točnije, solfeggiom svetom “frekvencijom ljubavi” od 528 Hz, postao ikona desnice te pokreta protiv cijepljenja i teorije evolucije. Drugim riječima, teoretičar zavjere s puno prodanih knjiga za samopomoć baziranih na svetosti i inteligentnom dizajnu, kao i strahu od farmacije, za koju kaže da je i “ludost kemijske toksičnosti”.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"