Aktualni saziv Savjeta za razvoj civilnog društva vjerojatno neće dočekati donošenje nove Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva.
Trogodišnji mandat članova ističe u veljači, a ako je suditi po najavama na sjednici Savjeta ovog ponedjeljka, na novom (ili starom) nacrtu Strategije počet će se raditi tek za dva mjeseca, nakon godišnjih odmora.
To znači da je praktički preostalo samo pet mjeseci za donošenje tog važnog dokumenta za financiranje i rad nevladinih udruga, što je – po dosadašnjem iskustvu – nerealno kratak rok za strateški dokument koji se neuspješno porađa već više od tri godine. Za razliku od dosadašnje prakse, nova procedura usuglašavanja nejasna je i podložna individualnim tumačenjima. Gotovo je sigurno da se priča zapravo vraća na početak, a da će ovaj saziv Savjeta biti upamćen po sustavnim opstrukcijama i marginaliziranju njegovog rada, ali i po vlastitom tapkanju u mjestu.
Da je aktualni nacrt Strategije za razvoj civilnog društva od 2017. do 2021. praktički mrtvo slovo na papiru jasno je već mjesecima, jer je unatoč svim provedenim javnim raspravama započetim još 2016., pristiglim komentarima i očitovanjima nadležnih tijela te obećanjima Vlade i Ureda za udruge, postupak donošenja zamrznut više od godinu dana zbog šutnje i ignoriranja jednog jedinog ministarstva, onog rada i mirovinskog sustava. Zbog toga je dvadeset nevladinih organizacija u studenom prošle godine uputilo otvoreno pismo nadležnom ministru Marku Paviću.
I kada je to mišljenje napokon stiglo, pojavio se u ožujku novi problem – tumačenje Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije da je Strategiju prije usvajanja potrebno uskladiti sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja i upravljanja razvojem Republike Hrvatske. Sada, pak, četiri mjeseca kasnije, nije samo problem zakon nego i priručnik za provođenje zakona što je prilično nonšalantno objasnila Helena Beus, ravnateljica Ureda za udruge.
Strategija ide u „pročišćavanje“ po nejasnoj proceduri
„Ministarstvo regionalnog razvoja je trebalo donijeti priručnik o strateškom planiranju u svibnju ili lipnju. Još ga nisu donijeli. Ja sada zapravo čekam odgovor i stupit ću u vezu s ministarstvom, tako da se nadam da će on na jesen biti donesen i bit će onda spreman za konzultiranje“, rekla je Beus u ponedjeljak na sjednici Savjeta.
Trebat će potom, kako je rekla, nacrt Strategije uskladiti s priručnikom, a i revidirati njezin sadržaj s obzirom da su neke aktivnosti već završene, a neke se provode, ali ona ne vjeruje da će biti velikih zahvata u tekstu.
Koju će proceduru usuglašavanja taj novi-stari dokument opet trebati proći nije posve jasno. Na prošloj sjednici u ožujku Ana Balaband iz Ureda premijera ustvrdila je da će dokument koji je stajao dvije godine trebati pročešljati te da će tako ažuriran trebati ponovno proći čitavu (čitaj: višemjesečnu) proceduru: usuglašavanje radne skupine, javnu raspravu i očitovanje svih nadležnih ministarstava.
S druge strane, Beus sad najavljuje nešto posve drugo – da „treba vidjeti je li nužno da o tome odlučuje dosadašnja radna skupina od 78 članova jer to može usporiti čitav proces“ i „da ćemo vidjeti hoće li biti neki oblik javnog savjetovanja“.
Predstavnici civilnog društva u Savjetu suzdržani su oko najnovije varijante po sistemu „može ovako, a može i onako“. Nisu odavali dojam da ih je ravnateljica Ureda za udruge uvjerila da se ovim novim potezima ne kupuje vrijeme, a i njezin apel da „nema razloga za strah i nepovjerenje“ nije naišao na razumijevanje .
„Ovo je već četvrta sjednica na kojoj slušamo iste neodređenosti, nema ni jedne konkretne informacije. Opet sve može trajati 2-3 godine, a koje će biti posljedice za civilno društvo jer nemamo strategiju? Kako ćemo se financirati, hoće li biti natječaja? Prilično se nesigurno osjećam“, rekla je Mira Anić, predstavnica udruga za skrb o osobama s invaliditetom.
Miljenka Buljević, predstavnica udruga iz kulture, upozorila je i da ovaj novi postupak usuglašavanja mora biti otvoren i uključivati predstavnike nevladinih organizacija. Većina je zabrinuta da će se zapravo krenuti ispočetka, a da i taj novi dokument može ponovno naići na miniranje Ministarstva rada i mirovinskog sustava na čelu s ministrom Markom Pavićem.
„Ni danas ne znamo zašto je proceduru trajala tako dugo. Blokiranje Strategije nikada nije razjašnjeno. Znamo zbog koga, ali ne znamo zašto. Ako se to nije promijenilo, taj problem ostaje, bez obzira što mi mislili i s kim se konzultirali“, upozorila je Iris Beneš ispred udruga za zaštitu okoliša.
Ignoriranje Ministarstva rada se nastavlja
Na sjednici nije bilo moguće dobiti odgovor na pitanje kada će Ministarstvo razvoja i fondova Europske unije dovršiti famozni priručnik, hoće li se potom tražiti da se Strategija samo tehnički uskladi ili će se morati ulaziti i u izmjenu sadržaja i promjenu nekih od 87 sada planiranih aktivnosti. Na sastanku nije bilo predstavnice tog ministarstva Nikoline Klaić, a njezin zamjenik Mato Pešut ispričao se da ga je kolegica informirala pola sata prije da ona ne može doći, tako da ne zna detalje, a da je i dio druge ustrojstvene jedinice u ministarstvu koja ne sudjeluje u izradi priručnika.
Što se tiče najčešće prozivanog Ministarstva rada i mirovinskog sustava, njihov predstavnik već po običaju nije došao.
Iz zapisnika sjednica u ovom sazivu jasno se vidi da su predstavnici Pavićevog ministrstva bili vrlo dosljedni u nedolaženju na sjednice.
Od 13 do sada održanih sjednica, Katarina Ivanković Knežević bila je od ožujka 2017. samo na četiri, a njezin zamjenik Miroslav Smetiško, imenovan nešto kasnije, ni na jednoj.
Posljednji put Katarina Ivanković Knežević bila je na sjednici Savjeta lani u siječnju, a potom je u kolovozu otišla na novo radno mjesto u Bruxelles, na mjesto ravnateljice za socijalna pitanja u Glavnoj upravi za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje Europske komisije.
Ni to nije motiviralo Miroslava Smetiška, inače glavnog savjetnika ministra Pavića, da počne sudjelovati u radu Savjeta, tako da već godinu i pol dana nema ama baš nikoga iz Ministarstva rada. Istina, lani u studenom došao je – ali kao gost – pomoćnik ministra Luka Rajčić kako bi informirao članove Savjeta o provedbi i reviziji Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020“.
Poslali smo upit Smetišku zbog čega njegovo ministarstvo, a i on osobno, sustavno ne dolazi na sjednice Savjeta i ne sudjeluje u njegovom radu, iako je uloga Ministarstva rada značajna i u svjetlu (ne)donošenja Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2017-2021, kao i oko aktivnosti vezanih za Europski socijalni fond.
Upravo takav stav Ministarstva već mjesecima budi sumnju kod dijela predstavnika civilnog društva da se radi o opstruiranju i ignoriranju rada Savjeta s ciljem da ga se učini disfunkcionalnim. I oko toga smo Smetiška zamolili za komentar.
Do zaključenja teksta nismo dobili nikakav odgovor.
Inače, Miroslav Smetiško, uz poziciju glavnog savjetnika ministra Pavića, je i predsjednik Nacionalnog odbora Mladeži HDZ-a, a bio je i asistent Andreja Plenkovića dok je aktualni premijer bio zastupnik u Europskom parlamentu. Kao mlada snaga HDZ-a, član je i Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Upravo zbog njegove bliskosti s premijerom Plenkovićem i ministrom Pavićem, teško je zamisliti da je Smetiškovo sustavno ignoriranje rada Savjeta njegova osobna boljka, obična ljudska lijenost ili zauzetost drugim obavezama. Prije će biti da je to stav koji ima „zeleno svjetlo“ njegovih političkih mentora.
„Pričamo o civilnom društvu 2030., a ne znamo što će biti sutra“
Da je tome tako, vidi se i po odnosu Pavićevog ministarstva prema nacrtu Strategije koja je upravo zbog Ministarstva rada zamrznuta na pragu usvajanja. Ni danas nije jasno koji su točno dijelovi nacrta bili sporni timu Marka Pavića. Je li se radilo o tehničkim primjedbama ili o zamjerkama na neki od 20 ciljeva, 24 mjere ili 87 planiranih aktivnosti. Ministarstvo rada trebalo je biti nositelj ili sunositelj osam aktivnosti, među kojima je većina onih koji se tiču unapređivanja društvenog poduzetništva, ali i zapošljavanja u organizacijama civilnog društva te efikasnog upravljanja projektima udruga financiranih iz fondova EU.
Od početka 2017., kada je Vlada imenovala ovaj saziv Savjeta, nije bilo sjednice Savjeta na kojoj nije postavljeno pitanje (sada već) nesuđene Strategije za razvoj civilnog društva 2017-2021. Članovi Savjeta – i predstavnici nevladinih organizacija i predstavnici tijela državne uprave – sudjelovali su u radnoj grupi za njezinu izradu, a javna rasprava na platformi e-savjetovanje izazvala je priličan interes. Bilo je oko 150 komentara dvadesetak nevladinih organizacija, institucija i pojedinaca, od kojih je na kraju prihvaćeno ili djelomično prihvaćeno gotovo polovina. Najaktivniji su bili Mreža mladih Hrvatske, GONG i Savez udruga Klubtura.
I uz sav trud i otvorenost procesa, postupak je naprasno zamrznut upravo postupcima Pavićevog ministarstva, a Savjet je čitavu 2018. proveo u neuspješnom propitivanju razloga, apelima i isčekivanju hoće li se išta pomaknuti s mrtve točke, osluškujući signale iz državnih tijela koji su dolazili preko Ureda za udruge. Takvo tapkanje u mjestu i oglušivanje nadležnih pokazuje koliko je zapravo Savjet marginaliziran, sve slabijeg utjecaja i sve manje moći za bitne promjene u odnosu civilno društvo – država.
O količini frustracije, ali i izvjesne samokritike, barem u dijelu članova koji dolaze iz civilnog sektora, govori i istup Eli Pijaca Plavšić, članice Savjeta ispred udruga za demokratizaciju, vladavinu prava i razvoj obrazovanja:
„Neobično mi je da pričamo o viziji civilnog društva 2030., a već tri godine nemamo ni strategiju po kojoj bi trebali raditi u sadašnjosti, niti znamo kako ćemo u idućih deset godina raditi. Osjećam se tužno i frustrirano. Tri godine se vrtimo u krug. Znamo da hrpa natječaja Europskog socijalnog fonda koji su trebali biti objavljeni nikada nisu objavljeni, poput građanskog odgoja koji je prvi puta trebao ići 2014. Sad je novi rok kraj ove godine, a i to je pitanje. Pričamo o nekoj dalekoj budućnosti a da nismo u stanju odrediti što je svrha civilnog društva, što mi zapravo radimo, koja je uloga ovog Savjeta. Čini mi se da ima jako puno problema, a čini mi se da ih ne rješavamo“, upozorila je Pijaca Plavšić.