Za požare u Sibiru i Amazoni jesu krivi ljudi, ali ne zbog chemtrailsa i HAARP-a

A.B.

“Urednici glavnih medija, zastupnici: pizda vam materina glupa i lažljiva! Chemtrails i Haarp jedini su razlog velikih požara u svijetu, tako i ovih u Sibiru i Amazoniji! /Video”

Ovo je naslov objavljen na portalu istinomprotivlazi.com. Tekst je jednako uzbudljiv kao i naslov, ali u njemu ima jako malo istine.

Iako su u ljetno doba požari na Arktiku i u Amazoniji uobičajena stvar, njihovi razmjeri ove godine šokirali su globalnu javnost. Ne bez osnove: Arktik je oslobodio povijesno visoke emisije ugljičnog dioksida i monoksida, a najveća svjetska prašuma osakaćena je kao u doba prije nastojanja brazilskih vlasti da je zaštite, i to bez meteoroloških preudvjeta uobičajenih za snažne požarne sezone.

Požari na Sibiru su ljetos nadmašili cijelu 2018. godinu. Prema podacima Ruske federalne agencije za šumarstvo izgorjelo je više od 10 milijuna hektara šume, dok je u cijeloj lanjskoj godini vatra zahvatila 8,6 milijuna. Gore su godine bile tek 2003. i 2012. Oblak dima koji se podigao iznad Sibira površinom je premašio sve zemlje Europske unije zajedno.

Toplinski udar

Gorjela je i američka Aljaska, Grenland i kanadska Alberta. No, možda od same površine opožarenih područja, koju također prikazuje Reuters u svom osvrtu, o razmjerima vatrene stihije bolje govori grafika emisija ugljičnog dioksida u usporedbi s dosadašnjim godinama.

Ove će emisije doprinijeti daljnjem zagrijavanju Zemlje i divljanju vremenskih prilika. I ne samo one. Šume, koje su pohranjivale ugljični dioksid, oporavljat će se od ove štete desetljećima, ukoliko uopće dobiju dovoljno vremena za to. Mlado bilje neće moći povući toliko CO2 kao stara stabla, a opožarena područja reflektirat će manje svjetlosti nazad u svemir. Manje šume vodi i slabijem zadržavanju vode, što uzrokuje jače suše i lakše zapaljenje vegetacije.

A oni su na krajnjem sjeveru sve učestaliji. Suho vrijeme, jak vjetar te rekordne temperature stvorili su ove godine preduvjete da budu nezapamćeni po trajanju i intenzitetu. Srpanj 2019. godine bio je najtopliji mjesec zabilježen na Zemlji, što je dovelo i do smanjenja polarnog leda na povijesni minimum. U takvim uvjetima, vatra može buknuti zbog udarca groma, što je čest uzrok u udaljenim, nenaseljenim područjima. Takvi požari se uglavnom ne gase, nego se čeka na promjenu smjera vjetra i kišu. Ne samo zbog troškova gašenja, nego i zbog ostavljanja goriva na tlu, koje može pokrenuti novi ciklus u idućim godinama.

Ipak, kada se govori o uzrocima, ne treba isključivati ni ljudski faktor. Osim što klimatske promjene pokreću ljudske aktivnosti, ruske vlasti su za dio požara okrivili prikrivanje ilegalne sječe sibirskih šuma.

Nemilosrdna sječa Amazonske prašume

Istovremeno, na južnoj polutci, brazilske su vlasti prošlog mjeseca činile sve da vatru u Amazoniji pripišu faktorima koji su zapalili Arktik, kako bi se ljudski faktor minimalizirao. Međutim, većina požara se pripisuje ljudskom djelovanju, dok se spontana, prirodna zapaljenja prašume gotovo nikad ne događaju (TIME). Mnogi su podmetnuti na mjestima gdje je mjesecima prije posječeno drveće, a dio na područjima koje poljoprivrednici tek žele osvojiti za uzgoj stočne hrane i ispašu goveda (National Geographic). Osim stočara i drvosječa, za amazonske resurse zainteresirani su i rudari te vlasnici posjeda uz prašumu, koji žele povećati cijene imanja.

Za razliku od krajnjeg sjevera, područje Amazone 2019. nije zabilježilo drastično veće temperature ili pad vlage, pa da bi zbog toga porasla i vjerojatnost spontanog zapaljenja šume. To jest bio slučaj 2007. i 2010. kada je područjem harao El Niño, pa je u godinama nakon donošenja zakona o zaštiti prašume suša uzrokovala veći broj požara.

Amazona i njezini resursi oduvijek su se eksploatirali. U posljednjih 50-ak godina ona je uslijed ilegalne sječe drva, rudarstva i poljoprivrede izgubila 17 posto ukupne površine. Za vrijeme dva mandata bivšeg ljevičarskog predsjednika Luisa Inácija Lule da Silve i njegove nasljednice iz Radničke partije (PTDilme Rousseff eksploatacija je smanjena na najnižu razinu otkad se ona bilježi, pa je Brazil tih godina u svijetu smatran primjerom dobre politike zaštite okoliša. Pred kraj vladavine Rousseff, koju je desnica uklonila s vlasti dubioznim optužbama za korupciju, eksploatacija je ponovno eskalirala uslijed recesije zbog koje se ekonomija u doba presjednika Michela Temera više počela oslanjati na poljoprivredu. Prema podacima objavljenima u srpnju, Amazona je od Bolsonarovog dolaska na vlast izgubila 3.500 kvadratnih kilometara, odnosno 39 posto više nego u istom razdoblju prošle godine.

Planovi za Amazonu

Uoči masovne paljevine, svjetski mediji izvještavali su o razularenoj sječi Amazonske prašume, koju je još u kampanji zazvao novi predsjednik Brazila Jair Bolsonaro (Economist). Zato je i naišao na međunarodnu osudu kada je vatra počela gutati prašumu, premda se ne radi o najvećim zabilježenim požarima u nedavnoj prošlosti i unatoč činjenici da prašuma ne gori samo u Brazilu. Ranije ove godine, dodatno je smanjio sredstva za brazilsku okolišnu agenciju IBAMA, koju je već “načeo” Bolsonarov prethodnik Temer, a zbog upozorenja o deforestaciji temeljenih na satelitskim snimkama Amazonije, najurio je i šefa Brazilske svemirske agencije (INPE).

Kada je vatra krenula, brazilski su mediji izvijestili kako su vlasti, među ostalim, ignorirale upozorenja ne samo ekoloških grupacija, nego i tužitelja na tzv. “Dan vatre“. Bio je zakazan za 10. kolovoza i toga dana se požari otimaju kontroli. Naime, u gradovima Novo Progresso i Altamira, lokalni su poduzetnici i poljoprivrednici organizirali paljevinu preko WhatsAppa zbog zauzimanja Amazone. Desetak dana kasnije INPE izvještava kako požari brojem nadmašuju prijašnju godinu za 84 %. Najgore je stradala prašuma u pokrajini Amazonas, čiji je dan s najviše požara nadmašio 15-ogodišnji prosjek za 700 posto, a gubici u drugim državama usporedivi su s 2010. godinom, odnosno vremenom El Niña. A sezona je tek počela.

Nadalje, mediji su se dokopali i prezentacije razvojnog plana za pokrajinu Para, gdje se nalazi nacionalni park Amazonija, koju su ministri Bolsonarove vlade prikazali na sastanku s lokalnim dužnosnicima. Plan je uključivao snažnu hidroelektranu, most preko Amazone i autocestu.

Emisije

Amazonija ne proizvodi 20 posto kisika na Zemlji, kako se može pronaći u brojnim medijskim izvještajima. Radi se o šest posto. No, ono što je čini osobito vrijednom je količina ugljika, spremljena u njenim stablima, nastavak usisavanja CO2 iz atmosfere i zadržavanje vlage. U nedavnom izvješću Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o tlima, procjenjuje se da bi Amazona u idućih nekoliko desetljeća mogla dosegnuti razinu degradacije od 20 do 25 posto. To se smatra točkom nakon koje se ona više neće moći oporaviti.

Europska služba za monitoring atmosfere procijenila je da je brazilski dio Amazone ove godine do prošloga tjedna otpustio već 228 megatona CO2.

Global Forest Watch upozorava da su se globalne emisije CO2 uzrokovane šumskim požarima u tropskim zemljama kretale oko 4,8 gigatona između 2015. i 2017. godine.

“Kada bi tropska deforestacija bila država, ona bi po emisijama CO2 bila treća u svijetu, odmah nakon Kine i SAD-a”, navode.

Drugim riječima, ako prašume nastave nestajati u dimu, Pariški sporazum o klimi bi prije nego što to očekujemo mogao postati davna propuštena prilika.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"