Druga runda: predsjedničina izjava o zastarjelom punjenju proračuna porezima zasjenila druge gospodarske podatke

Gabrijela Galić

I u jučerašnjoj debati na HRT-u predsjednički kandidat Zoran Milanović i kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović velikim su se dijelom bavili gospodarskim temama, i to ponovno kroz odnos i djelovanje vlade Zorana Milanovića naspram prijašnjih i sadašnje HDZ-ove Vlade. Provjerili smo točnost njihovih tvrdnji.

Konkurentnost na svjetskim ljestvicama

Vlada kojom ste vi predsjedali proglašena je šestom ekonomski najneučinkovitijom vladom prema procjeni Svjetskog ekonomskog foruma“, ustvrdila je Kolinda Grabar Kitarović.

Izvješće Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) o konkurentnosti, Hrvatsku je 2014. godine smjestilo među države s najneučinkovitijom vladama u svijetu. Među 144 analizirane zemlje, Hrvatska je 2014. godinu završila kao šesta na ljestvici država koje imaju najneučinkovitije vlade. Našla se u društvu Venezuele, Italije, Argentine, Libije, Libanona, Angole, Čada, Mauritanije i Srbije. Ova izjava Grabar-Kitarović je, dakle, točna, ako zanemarimo da je sama ta ljestvica izazvala prijepore s obzirom da je 2014. najučinkovitija vlada bila vlada Katara, a tu se državu često proziva zbog izrazito kompliciranog birokratskog uređenja. Ona se našla u društvu Švicarske, Singapura, Finske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Novog Zelanda, Ruande, Malezije i Luksemburga.

Moja je vlada na ljestvici konkurentnosti Svjetske banke bila skočila na 40. mjesto. Dolaskom HDZ-a, skočili smo na 60. i tek se polako dižemo“, ustvrdio je Zoran Milanović.

Ova izjava Milanovića je dijelom točna. Izvješće Svjetske banke „Doing Business 2016.“, koje je obuhvatilo razdoblje od lipnja 2014. do lipnja 2015. godine, lansiralo je Hrvatsku na 40. mjesto po lakoći poslovanja među ukupno 189 zemalja svijeta, ali do toga je došlo zbog promjene metodologije.

U izvješću za 2017. godinu Hrvatska je pala na 43. mjesto, da bi u izvješću za 2018. godinu pala na 58. mjesto, a prema Doing Business 2020. Hrvatska je popravila poziciju te se smjestila na 51 mjestu.

Izvoz u Kinu i uvoz iz Kine

Nakon mog državnog posjeta 2015. Kini, Hrvatski izvoz u Kinu se povećao sa 69 na 133 milijuna eura“, ustvrdila je Kolinda Grabar Kitarović.

Ova izjava je djelomično točna. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, na razini 2015. godine iz Hrvatske je u Kinu izvezeno 69,2 milijuna eura vrijednosti roba, dok je iz Kine uvezeno robe u vrijednosti 517,2 milijuna eura. Prema konačnim podacima o robnoj razmjeni u 2016. godini, Hrvatska je u Kinu izvezla robe u vrijednosti 75,8 milijuna eura, a porastao je i uvoz na 581 milijun eura. Značajniji skok zbio se na razini 2017. godine kada je u Kinu izvezeno robe u vrijednosti 112 milijuna eura, a uvezeno je robe u vrijednosti 694,5 milijuna eura. Prema konačnim podacima za prošlu godinu u Kinu je izvezeno robe u vrijednosti 133,4 milijuna eura, ali i dalje smo s tom zemljom u robnom deficitu jer smo uvezli 803 milijuna eura vrijednosti iz Kine. Izvoz u Kinu tako je, na razinu o kojoj govori Grabar-Kitarović, porastao tri godine nakon njena posjeta toj zemlji.

BDP po glavi stanovnika raste i zato što broj stanovnika pada

2015. godine BDP po glavi stanovnika iznosio je 10.616 eura, dok se do 2018. povećao za više od dvije tisuće eura“, ustvrdila je Kolinda Grabar Kitarović.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, BDP po glavi stanovnika u 2015. godini iznosio je 10.619 eura, a na razini 2018. iznosi 12.621 euro. Izjava Grabar-Kitarović je točna, ali izvan konteksta. Naime, istodobno je pao broj stanovnika jer ih je u 2015. bilo 4,2 milijuna, a lani nešto više od četiri milijuna. Pad broja stanovnika utjecao je na rast BDP-a po glavi stanovnika.

Iseljavanje je bilo najveće 2016.

Egzodus je počeo 2016. godine. Mladih je najviše otišlo 2016. godine“, kazao je Zoran Milanović. Predsjednica je uzvratila kako je egzodus započeo u vrijeme njegove Vlade: „Egzodus je počeo tijekom vlade Zorana Milanovića, zbog ovrha i predstečajnih nagodbi, a nastavio se nakon 2013. godine kada su se otvorila vrata Europe“.

Prema definiciji enciklopedije.hr riječ egzodus “rabi se danas općenito i za raznolike goleme narodne pokrete, izlaske ili zbjegove iz pojedinih zemalja ili područja koji slikovito podsjećaju na starozavjetni izlazak Izraelaca iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom. Značenje je donekle slično hrvatskom izrazu ‘zbjeg’, iako egzodus više podrazumijeva trajan odlazak naroda, dok narodni zbjegovi mogu biti i privremeni (usmjereni prema privremenim utočištima), pred trenutačnim životnim opasnostima”. Ovdje svakako treba istaknuti kako za pretešku riječ “egzodus” nisu krivi predsjednički kandidati već je taj termin u svom pitanju najprije upotrijebio HRT-ov voditelj sučeljavanja.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) u 2012. godini iz Hrvatske je u inozemstvo iseljeno 12.877 osoba, ili 178 osoba više nego u 2011. godini. U godini ulaska Hrvatske u EU, 2013., iseljeno je 15.262 osoba. U godinama koje su uslijedile broj iseljenih je rastao te je 2016. godine iseljeno 36.436 osoba, 2017. godine 47.352, a lani 39.515 osoba.

Kada se zbroje podaci DZS-a, u periodu od 2012. do 2015. iz Hrvatske je u inozemstvo odseljeno 78.648 osoba, dok je u zadnje tri godine odseljeno 123.303 osoba.

Ti podaci ne ukazuju na egzodus, iako je Milanović u pravu da je 2016. došlo do jačeg iseljavanja.

 

Tko je kriv za mirovinsku reformu?

Kada sam bio premijer, u dijalogu sa sindikatima i društvenim interesnim grupama, postigli smo dogovor kojim nisu bili svi zadovoljni. Svjestan sam da je bilo nezadovoljstva, da je bilo otpora. Mislili smo da je bilo potrebno produžiti radni vijek na 67 godina, ali tamo negdje za dosta godina. Međutim, referendum je završio kao što je završio. Ja ne bježim od onoga što sam kao premijer predložio. Morat ćemo naći neki kompromis, jer mirovinski stupovi kako su postavljeni sada na privatnoj štednji, neće biti dugoročno rješenje“, pojasnio je Zoran Milanović.

Milanovićev opis situacije oko mirovinske reforme u velikoj je mjeri točan. Izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju, od 2014. godine produžen je radni vijek za žene i muškarce na 67 godina života, ali to je trebalo na snagu stupiti tek 2038. godine. Naime, najprije je trebalo ubrzati prijelazno razdoblje u kojem se dob za umirovljenje žena podiže na 65 godina, što bi trajalo do 2030. godine, a od 2031. do 2038. godine bi se postupno podizala dob za umirovljenje i žena i muškaraca do 67 godina. Iako je Europska komisija pritiskala Vladu da uvede jaču penalizaciju prijevremenog umirovljena, Vlada je našla srednje rješenje koje se Komisiji nije svidjelo.

Sa sindikatima i poslodavcima, i stručnom javnosti tada su vođeni razgovori i pregovori. No, sindikati nisu jednodušno pristali na podizanje dobi umirovljenja na 67 godina. Tako Nezavisni Hrvatski sindikati nisu prihvatili predložene zakonske izmjene u potpunosti, dok je Savezu samostalnih sindikata u zakonu bilo neprihvatljivo podizanje dobi umirovljenja.

Kratkotrajna vlada HDZ-a i Mosta krenula je ispuniti zahtjeve Europske komisije pa je računala dob za punu mirovinu na 67 godina podignuti od 2028. godine, dakle deset godina ranije no što je to Milanovićeva vlada propisala. Nisu to uspjeli provesti, ali je slično pokušala aktualna vlada Andreja Plenkovića, ipak u nešto blažem obliku, propisavši da se u mirovinu sa 67 godina ide od 2031. godine. Po SDP-ovom prijedlogu tada je tek trebalo početi postupno podizanje dobi za umirovljenje. Aktualna vlada tu je reformu, koju je srušila sindikalna inicijativa „67je previše“, provela bez konzultacija sa sindikatima, ali i stručnom javnošću koju se samo jednom pozvalo na predstavljanje reforme.

Povijesna izjava predsjednice o porezima

 Inače, proračun se ne puni isključivo porezima. Puni se ekonomskom djelatnošću, prije svega izvoznim djelatnostima, proizvodnjom roba i usluga itd. Punjenje proračuna naplaćivanjem poreza je nešto što je sasvim zastarjelo i što moderne države napuštaju.

Ova izjava Grabar-Kitarović nije točna. Prihodi proračuna, prema Zakonu o proračunu su prihodi od poreza, doprinosi za obavezna osiguranja, pomoći, prihodi od imovine, pristojbi i naknada, prihodi od prodaje nefinancijske imovine. Poreze i doprinose, plaćaju svi oni koji posluju u Hrvatskoj, pa tako i tvrtke koje se bave izvoznom djelatnošću, proizvodnjom roba i usluga. Predsjednica nije navela koje to moderne države napuštaju model financiranja državne kase kroz poreze i doprinose. No, ako se složimo da je Njemačka moderna država, onda je iz interaktivnog prikaza njenog proračuna, više nego vidljivo da ne odustaje od poreza kao proračunskih prihoda, jer oni zauzimaju najveći udio u prihodima.

Porezi nisu previsoki, u prosjeku smo EU-a“, ustvrdio je Zoran Milanović.

Ova izjava Milanovića je točna. Prema zadnjim podacima Europskog statističkog ureda (EUROSTAT), udio poreza i socijalnih doprinosa kao postotka BDP-a na razini Europske unije iznose 40,3 posto na razini prošle godine. Istodobno, taj je udio u Hrvatskoj 38,6 posto, dok je 2015. bio 37,3 posto.

Vlada Zorana Milanovića je podigla PDV s 23 na 25 posto što je bio veliki udarac za naše građane. (…) PDV osiromašuje građane Hrvatske”, ustvrdila je Kolinda Grabar Kitarović.

Statistički podaci ne potvrđuju ovu tvrdnju.

Milanovićeva koalicijska Vlada, povećala je opću stopu PDV-a s 23 na 25 posto od ožujka 2012. godine, a kako bi se smanjio udar na životni standard uvedena je snižena stopa od deset posto za jestiva ulja i masti, dječju hranu i prerađenu hranu na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu, bijeli šećer, kao i na isporuke vode. Iz podataka DZS o prosječnom godišnjem harmoniziranom indeksu potrošačkih cijena (koji je usporediv s međunarodnom statistikom) nije vidljivo da je došlo do velikog udarca na građane.

 

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Ocjena točnosti"