Bitka za predsjednika HDZ-a: Uglavnom točne tvrdnje, izvučene iz konteksta radi ocrnjivanja protivnika

S.D.,G.G.

„Hoćete li ga vi zaustaviti ili ja?“, u jednom je trenutku predizborne debate na RTL-u aktualni predsjednik HDZ-a Andrej Plenković upitao voditeljicu sučeljavanja, da bi mu potom izazivač Miro Kovač dobacio: „Nisam ja Grmoja. Ovo je prijetnja“, aludirajući na svojedobni Plenkovićev nasrtaj prema saborskom zastupniku Nikoli Grmoji.

Takva je, dakle, bila atmosfera u kojoj se odvilo jedino sučeljavanje dvojice kandidata za mjesto predsjednika HDZ-a u kojem su kandidati upadali jedan drugom u riječ, govorili nakon što im je isteklo dodijeljeno vrijeme te jedan drugog optuživali da su masoni. Osim Kovačevih neosnovanih opaski „Milanović ga hvali, lijevi komentatori ga hvale… To je taj lijevi ekstremizam mentalni“ izrečenih na račun Plenkovića, kandidati su uglavnom gađali jedan drugog točnim tvrdnjama, izvučenima iz konteksta radi ocrnjivanja protivnika s kojim bi već sutra trebali nastaviti suradnju u istoj stranci. Izvukli smo nekoliko tvrdnji koje su dominirale duelom.

Andrej Plenković:

Kovač 2014., zajedno s kolegicama iz HDZ-a, kad je SDP na vlasti i kada sam ja u Europskom parlamentu, drži presicu i kritizira SDP zašto ne ratificira Istanbulsku konvenciju. Ratifikacija Istanbulske konvencije bila je u programu HDZ-a, u izbornom programu 2016., provela se javna rasprava. Nije ništa kazao ni on ni drugi“.

Te tvrdnje Plenkovića su istinite. Na službenim stranicama HDZ-a i danas se lako može pronaći video spomenute konferencije na kojoj se Miro Kovač nalazi u društvu stranačkih kolegica Josipe Rimac i Margarete Mađarić pod nazivom „Pozivamo Milanku Opačić da hitno pripremi Konvenciju o borbi protiv nasilja nad ženama za saborsku ratifikaciju!“

O tome da se provođenje Istanbulske konvencije spominjalo i u izbornom programu HDZ-a pod nazivom „Vjerodostojno“ Faktograf je također već ranije pisao. Ne samo Kovač, svoje protivljenje Istanbulskoj konvenciji pri sastavljanju programa HDZ-a nisu spominjali ni Milijan Brkić, niti Davor Ivo Stier, sadašnji suradnici Mire Kovača u grupaciji koja suprotstavljena Plenkovićevoj izlazi na unutarstranačke izbore u HDZ-u.

Umjesto odgovornosti za izborne rezultate, crni labudovi

Miro Kovač:

On nikad nije rekao ‘ja sam odgovoran’ (za loš rezultat na izborima za Europski parlament op.a.), nego su neki labudovi bili lansirani“.

Ta tvrdnja Mire Kovača je točna. HDZ je na izborima za Europski parlament podbacio u odnosu na ono što su u toj stranci očekivali, osvajanjem četiri, umjesto pet mandata u EP-u. Plenković nikada nije spomenuo nikakvu svoju odgovornost za takav rezultat, a umjesto Plenkovića istupao je njegov savjetnik Robert Kopal, koji je takav je rezultat opisao kao „fenomen crnog labuda“.

„Crni labud je fenomen. Najpoznatiji po knjizi Nassima Taleba. Taj se izraz koristi u svim mogućim situacijama i u politici, a ne samo u ekonomiji i financijama, kao što neki impliciraju. ‘Crni labud’ je fenomen koji ima tri značaja. Kao prvo – atipičan je, kao drugo – ima velike posljedice i kao treće – ljudi imaju tendenciju da nakon toga pokušavaju naći razlog zašto je on bio predvidljiv da zapravo nije bio atipičan“, kazao je Kopal. Smatrao je da su sve tri značajke u slučaju izbora za Europski parlament bile ispunjene te da ono što se HDZ-u dogodilo na izborima za Europski parlament ima sve oznake „crnog labuda“. Možda se dogodilo nešto što ne znamo da ne znamo, nešto atipično, tvrdio je glavni Plenkovićev savjetnik tada. (Večernji list). U međuvremenu je, pa i u jučerašnjoj debati, Plenković loš rezultat počeo pripisivati agitaciji upravo svojih stranačkih protivnika.

Andrej Plenković:

Gospodin Kovač je bio dio ekipe HDZ-a koja je rušila svoju Vladu, rušila svoju većinu u Saboru… Njegovi rezultati su dobro znani“.

I ta je tvrdnja istinita. Miro Kovač bio je ministar vanjskih poslova u prvoj vladi koju je HDZ formirao s MOST-om, a kojoj je predsjednik, na inzistiranje MOST-a o nestranačkom premijeru, bio Tihomir Orešković. Tu je vladu srušio sam HDZ Tomislava Karamarka, a Miro Kovač se smatrao bliskim suradnikom Karamarka jer je na njegovu inicijativu 2014. Kovač umjesto veleposlaničkog mjesta izabrao mjesto međunarodnog tajnika tada oporbenog HDZ-a. Vlada Tihomira Oreškovića u kojoj je Karamarko bio potpredsjednik, potrajala je manje od pola godine u punokrvnom mandatu.

Andrej Plenković:

Kovač je bio šef protokola Ivi Sanaderu dok je bila Fimi medija pa neka on to objašnjava. To je vrijeme u kojem je on bio u najužem vodstvu stranke pa možda on zna nešto o tome, ja ne znam“.

Miro Kovač nije bio, kao što je to Plenković netočno ustvrdio, „šef protokola Ivi Sanaderu“, već je 2005. godine u prvoj vladi Ive Sanadera bio šef Diplomatskog protokola Ministarstva vanjskih poslova. Sama ta pozicija ne čini ga automatski povezanim s aferom Fimi medija za koju je optužen Ivo Sanader.

Plenkoviću je 1989. objavljen maturalni rad u kojem citira Marxa i Kardelja

Miro Kovač:

U vrijeme kada je padao Berlinski zid, gospodin Plenković kao maturant citira Kardelja, Marxa…“

Ta tvrdnja Mire Kovača je istinita. Kako je svojedobno pisao Index, mladom Andreju Plenkoviću 1989. je objavljen maturalni rad kao knjižica u izdanju “Poslovne zajednice grafičkih i srodnih organizacija udruženog rada Jugoslavije”, kojem je u predgovoru bilo navedeno: “Ova knjiga namijenjena je nosiocima funkcije informiranja u grafičkim radnim organizacijama udruženim u Poslovnu zajednicu “Grafoimpex” za stručno osposobljavanje, kao i svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća.”

U radu objavljenom u vrijeme socijalizma, Plenković, kao što su to tada radili svi autori, citira Marxa. Govoreći o ulozi masmedija, Plenković navodi da „Marx naglašava kako u krajnjem kraju ne odlučuje svijest (ideologija) što će i kako biti, nego cjelokupno društveno biće u smislu šeste teze o Feuerbachu da je suština čovjeka i društva u sveukupnosti društvenih odnosa. Masmedije ne treba zbog toga ni precjenjivati, a ni potcjenjivati.”

Citira i Edvarda Kardelja, odnosno njegov članak „Pravci razvoja političkog sistema samoupravljanja“ koji je bio objavljen u listu Komunist, tadašnjem službenom glasilu Partije: „“Kada je riječ o društveno-političkom komuniciranju u samoupravnom društvu, E. Kardelj je naglasio nekoliko bitnih područja dvosmjerne komunikacije. ‘Prva takva oblast je udruženi rad u svim svojim vidovima i u povezanosti sa svim oblicima ličnog rada seljaka, zanatlija, slobodnih profesija itd… Druga oblast su interesi radnih ljudi i građana na području društvenih djelatnosti kao što su zdravstvo, socijalna politika, nauka, kultura i druge oblasti takvih širih zajedničkih interesa samoupravljača, odnosno građana…Treća oblast su interesi građana koji se odnose na njihove životne uslove i na životne uslove njihovih porodica u mjestu stanovanja…Četvrta oblast su interesi naroda i narodnosti, koje obezbjeđuju samoupravna samostalnost republika i autonomnih pokrajina i demokratski odnosi u sistemu federacije…Peta oblast je stvaralačka aktivnost socijalističkih društvenih snaga u domenu ideologije i opšte politike.“

Index je naknadno otkrio kako je mladi Plenković osnovnu tezu, kao i pozivanje na Marxa i Kardelja posudio iz prethodno objavljene knjige svog tada utjecajnog oca Marija Plenkovića „Teorija i praksa suvremenog novinarstva“.

Kovačev niz podataka od kojih su neki točni, a neki i nisu

Miro Kovač:

Ako pogledamo gdje je bila Hrvatska prije 20 godina, bili smo na 48 posto prosjeka kupovne moći EU. U to vrijeme Rumunjska je bila na 26 posto, a danas nas je prešišala. Mi smo na 63 posto kao i prije 12 godina. Litva je tada bila ispod 40 posto, danas je na 80 posto, a Estonija je isto bila ispod 40 posto. Sada je na 82 posto”.

Ova je Kovačeva izjava mješavina točnih i netočnih podataka.

Najraniji usporedivi podaci Hrvatske i ostatka EU datiraju iz 2005. godine. Prema tim podacima, Hrvatska je bila na razini 64 posto kupovne moći EU, dok je Rumunjska bila na razini 48 posto. Kupovna moć u Litvi bila je 49 posto prosjeka EU, a u Estoniji na 59 posto prosjeka.

Prije 12 godina, odnosno 2008. godine, kupovna moć u Hrvatskoj bila je na razini 60 posto kupovne moći EU, a ne 63 posto. Litva je tada bila na razini 70 posto kupovne moći EU, dok je Estonija bila na razini 64 posto, a ne ispod 40 posto kao što je Kovač naveo. Rumunjska je prije 12 godina bila na razini 49 posto kupovne moći EU. Pritom, ne treba zaboraviti da Hrvatska za razliku od ostalih zemalja koje Kovač spominje, 2008. nije bila članica EU.

Prema zadnjim podacima koji se odnose na 2018. godinu u Hrvatskoj je došlo do laganog rasta kupovne moći te je ona na razini 63 posto prosjeka EU. Najnovije podatke za Litvu i Estoniju Kovač je točno izrekao. Točno je i da je Rumunjska prestigla Hrvatsku jer je kupovna moć u toj zemlji na razini 65 posto EU prosjeka.

Miro Kovač:

Od kada je došao gospodin Plenković za predsjednika Vlade, gospodarski rast pada i stopa je sve manja”, kazao je Kovač.

Ova je izjava uglavnom točna. U 2016. godini realna godišnja stopa rasta bila je 3,5 posto. U 2017. godini gospodarski rast je usporio na 3,1 posto, dok je rast u 2018. bio 2,6 posto (HNB). Prema prvim procjenama, gospodarski rast u prošloj godini iznosi 2,9 posto (tportal).

 

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Aktualno"