Razotkriveno

Tony Cetinski dijeli savjete o odbijanju cjepiva. Provjerili smo imaju li smisla

HRT

Glazbenik Tony Cetinski nedavno se našao u žiži javnosti nakon što je u nekoliko navrata javno obznanio da je protivnik cijepljenja, jer je cijepljenje, kako kaže, štetno. Na svom Instagram profilu, gdje ga prati 172.000 osoba, podijelio je i sliku s detaljnim uputstvima „kako legalno odbiti cijepljenje“. Ta je njegova objava dobila više od 13.000 „lajkova“, a neki od najvećih hrvatskih medija bez ikakve su ograde prenijeli ova uputstva.

Istu su fotografiju (koju možete vidjeti niže) s uputstvima za odbijanje cijepljenja dijelili i drugi korisnici društvenih mreža.

„Uputstva“ Tonyja Cetinskog polaze od tvrdnje da se cijepljenje ne treba odbijati silom, a potom i pogrešne pretpostavke da je dovoljno liječnika pitati sadržava li cjepivo „WI-38 i MRC-5“, odnosno „ćelije abortiranog fetusa“, kako bi nakon potvrdnog odgovora imali pravo odbiti cijepljenje.

Cjepiva ne sadrže stanice abortiranog fetusa

Krenimo s prvom manipulativnom tvrdnjom. Naime, nije točno da se ćelije, odnosno stanice abortiranog fetusa nalaze u cjepivu. O tom pitanju postoji obilje znanstvene literature. Primjerice, o toj temi je iscrpno pisao ugledni američki liječnik dr. David Gorski, inače izvršni urednik časopisa Science-Based Medicine.

„Porijeklo ovog antivakcinacijskog tropa potječe od zrna istine, kojeg antivakseri preokreću do neprepoznatljivosti“, objašnjava Gorski. Zrno istine na koje se referira Gorski je činjenica da se virus u laboratoriju nužno mora uzgojiti unutar staničnih linija (nazivaju se još i stanične kulture), laboratorijski uzgojenih nakupina stanica unutar kojih virus može preživjeti i razmnožiti se.

Pa tako nije nikakva tajna, a ni novitet, da se dvije ljudske stanične linije (WI-38 i MRC-5), fibroblasti, koriste za proizvodnju nekih cjepiva. Međutim, uputstva koja je objavio Cetinski sugeriraju da sva cjepiva sadrže ove stanične linije, što nije točno.

WI-38 stanična linija izolirana je još 1962. godine na Wistar Institute for Anatomy and Biology u američkoj Philadelphiji.

Kako je objašnjeno na internetskim stranicama imunizacija.hr izolirana je iz pluća tromjesečnog ženskog fetusa, a liniju je izolirao američki znanstvenik Leonard Hayflick koji je kasnije zamrznute stanice osobno donio u Veliku Britaniju, Sovjetski Savez, ali i tadašnju Jugoslaviju. Upravo je ta stanična linija bila vrlo bitna za razvoj cjepiva na ovim prostorima.

S druge strane stanična linija MRC-5 (Medical Research Council cell strain 5) izolirana je 1970. godine, a od tada se uzgaja bez upotrebe fetalnog tkiva.

Na obje ove linije može se pogodno uzgajati niz cijepnih virusa za cjepiva protiv rubeole, vodenih kozica, ospica, bjesnoće i virusa hepatitisa A. Prema HALMED-ovoj bazi lijekova, u Hrvatskoj ih se može naći navedene u uputama o cjepivima protiv morbila, parotitisa i rubeole te cjepiva protiv vodenih kozica.

Više o temi staničnih kultura možete doznati iz stručne knjige „Povijest stanične kulture“ znanstvenice Magdalene Jedrzejczak-Silicke.

Ima li osnove za moralne dvojbe?

„Postoji ogromna razlika između stanične linije koja je izolirane iz fetusa prije više od pola stoljeća i stvarnih ‘fetalnih stanica’. Iako je točno da su WI-38 i MRC-5 izolirane iz pobačenih fetusa, mnogim su replikacijama uklonjene izvorno korištene fetusne stanice“, pojašnjava dr. Gorski, napominjući kako su cjepiva uzgojena u staničnim linijama izoliranima iz fetusa spasile milijune života i spriječile milijarde slučajeva bolesti. Gorski navodi i kako je tvrdnja o stanicama fetusa u cjepivu odavno korištena s namjerom manipuliranja vjernicima da se ne cijepe, a kasnije da se upotrebom te tvrdnje cjepiva prikažu kao nešto „prljavo“ i „bolesno“.

Moralne dvojbe oko cjepiva sa staničnim linijama WI-38 i MRC-5 zapravo potječu iz religijskih krugova, prvenstveno kršćanskih, a s obzirom na historijsku činjenicu da su određena cjepiva razvijena uz korištenje abortiranih fetalnih stanica. No zanimljivo je istaknuti kako čak i američki Nacionalni katolički bioetički centar (NCBC) smatra da je zdravlje važnije od takvih moralnih dilema.

„Osoba je moralno slobodna koristiti cjepivo, usprkos historijskoj asocijaciji s abortusom, ako postoji proporcionalno ozbiljan razlog da se to učini. U praksi to znači da rizici po osobno i javno zdravlje dopuštaju korištenje cjepiva. Ovo je posebno važno za roditelje, koji imaju moralnu obvezu štititi život i zdravlje svoje djece i svojih bližnjih“, objasnili su iz NCBC-a.

Napominju i još jednu bitnu stvar: “Ne bi bilo točno reći da cjepiva sadrže stanice izvornog abortiranog tkiva”. Naime, objašnjava NCBC, fetalne su stanice korištene samo kao početne stanične linije korištene u procesu izrade nekih cjepiva. Prije nego dođe do proizvodnje cjepiva, stanične linije moraju nezavisno rasti i više puta proći kroz proces diobe.

„Stanice u tim linijama prošle su kroz više podjela prije nego što su korištene u proizvodnji cjepiva. Nakon proizvodnje, cjepiva su uklonjena iz staničnih linija i pročišćena“, navode iz NCBC-a. Predsjednik ove organizacije je dr.sc. John M. Haas, član Papinske akademije za život. Na to ga je mjesto izvorno imenovao papa Benedikt XVI.

Sastojci cjepiva javno dostupni

Svi sastojci cjepiva u Hrvatskoj su javno dostupni, na primjer ako u tražilicu na HALMED-u utipkate MRC-5 iz „uputstva“ Tonyja Cetinskog, dobit ćete rezultate za sve lijekove, odnosno cjepiva koja sadrže ovu staničnu liniju, a to su cjepiva protiv morbila i rubeole. Na primjer pisat će ovako: „atenuirani virus rubele (soj RA 27/3), umnožen na ljudskim diploidnim (MRC-5) stanicama“.

„Uputa o lijeku također se nalazi i u svakom pojedinačnom pakiranju cjepiva. Za svaku ovu tvar proizvođač je dužan HALMED-u odnosno EMA-i (Europska agencija za lijekove) prije davanja odobrenja za stavljanje cjepiva u promet dostaviti na ocjenu rezultate ispitivanja i druge podatke kojima potvrđuje njihovu neškodljivost u količinama u kojima se mogu nadi u cjepivu“, navode iz HALMED-a.

Odbijanje cijepljenja: što kaže regulativa?

Pređimo na drugu točku iz uputa objavljenih na Instagramu Tonyja Cetinskog, a koja se tiče odbijanja cijepljenja. Netočne su, naime, tvrdnje da imate pravo odbiti cijepljenje nakon što liječnika propitate o sastavu cjepiva. Radi se o puno kompleksnijem pitanju, reguliranom zakonima i pravilnicima.

Obvezno cijepljenje u Hrvatskoj se provodi prema kalendaru cijepljenja, odnosno prema Provedbenom programu cijepljenja za 2020. godinu koji je objavljen u siječnju ove godine. Inače se takvi programi donose za trogodišnja razdoblja (trenutni važeći program obuhvaća razdoblje 2019. – 2021.). Početkom svibnja ove godine, s obzirom na aktualnu epidemiju koronavirusa, objavljene su i preporuke o provedbi Programa obveznog cijepljenja tijekom epidemije COVID-19 prema kojima se primovakcinaciju ne bi trebalo odgađati, kako s odgađanjem ne bi došlo do pojave epidemije hripavca i ospica. Preporučuje se da se revakcinaciju ne odlaže na duži period te se predlaže odgodu docjepljivanja do kraja mjeseca.

Na stranicama Središnjeg državnog portala jasno je naznačeno koja su obavezna cijepljenja, uz jasnu kratku definiciju što je cijepljenje: „postupak unošenja oslabljenih ili mrtvih uzročnika bolesti, njihovih dijelova ili produkata u organizam, koji reagira stvaranjem vlastitih protutijela i tako postaje otporan na bolest“. Na tom se mjestu navodi kako djeca određene dobi podliježu cijepljenju protiv sljedećih bolesti: tuberkuloze (BCG), hepatitisa B, difterije, tetanusa, hripavca, dječje paralize, bolesti uzrokovane Haemophilusom influenzae tipa B, ospica, rubeole, mumpsa i pneumokoka. To je definirano Pravilnikom o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi.

Sam Pravilnik se uopće ne bavi mogućnošću odbijanja cijepljenja već, kako mu ime sugerira, načinom provođenja imunizacije, a imunizacija podrazumijeva cijepljenje ili vakcinaciju te ponovno cijepljenje, odnosno, revakcinaciju „osoba koje podliježu imunizaciji“, osim „ako Pravilnikom nije drukčije određeno“.

Tako u članku 7. stoji da se imunizacija obavlja dok se ne imuniziraju sve osobe za koje je imunizacija obvezna, osim onih osoba kod kojih je imunizacija trajno kontraindicirana, a članak 10. objašnjava da o tome odlučuje liječnik koji može utvrditi da kod neke osobe postoje kontraindikacije koje propisuje Pravilnik. A to su akutne bolesti; „febrilna stanja; preosjetljivost na komponente cjepiva; teža nepoželjna reakcija pri prethodnom cijepljenju (anafilaktički šok, encefalopatija ili konvulzije i sl.); stanje oslabljene imunosti (imunodeficijencija, stečena, prirođena, ili u toku malignih bolesti, terapija antimetabolicima, kortikosteroidima – veće doze, alkilirajućim spojevima ili uslijed zračenja)“ te trudnoća.

U provedbenom programu obaveznog cijepljenja u 2020. godini navedene su i detaljnije kontraindikacije, ali i načini pripreme cjepiva ili tehnike vakcinacije. Također, navodi se i da se, ukoliko u ciljnoj populaciji broj cijepljenih osoba protiv određene zarazne bolesti ne dostigne 95 posto od ukupnog broja osoba koje podliježu obveznom cijepljenju protiv te bolesti, mora izvršiti dopunsko cijepljenje. Zašto je to bitno objasnit će iz HZJZ-a.

„Necijepljeno dijete može ugroziti cijepljeno dijete, jer necijepljeno dijete ima puno veću šansu postati izvor infekcije. A ni jedno cjepivo ne štiti 100 posto. Na primjer, cjepivo protiv ospica i rubeole štite oko 99 posto. Znači, cijepljene djevojke i žene su, u okolnostima u kojima te bolesti cirkuliraju, zaštićene oko 99 posto. To znači da iako su cijepljene postoji jedan posto mogućnosti da ipak obole sada ili tijekom trudnoće i rode defektno dijete koje će ili umrijeti pri porodu ili biti doživotni invalid. Ali, ako je preko 95 posto djece cijepljeno iz godine u godinu, ti virusi neće uopće moći niti imati priliku cirkulirati među ljudima“, objašnjavaju iz HZJZ-a, napominjući kako se to, među ostalim, uspjelo postići s ospicama, rubeolom, difterijom, dječjom paralizom …

Obaveza cijepljenja propisana je Zakonom o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti iz 2007. godine, koji je od tada imao nekoliko izmjena i dopuna te sadrži usklađenje s EU propisima, a u kojem se, u članku 77. navodi da će se, u slučaju kada se obveza pridržavanja mjera zaštite pučanstva od zaraznih bolesti odnosi na maloljetnu osobu, roditelji odnosno skrbnici koji ne izvrše obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđenih Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, prekršajno kazniti s novčanom kaznom u iznosu od 2.000 kuna. Inače, ovim zakonom je otvorena mogućnost zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku osobama koje dolaze iz područja na kojima postoji epidemija zaraznih bolesti, što je slučaj kojem smo svjedočili u proteklom periodu.

Što s onima koji ne žele cijepiti dijete?

U Programima obveznog cijepljenja nekada se obvezivalo liječnike da o svakom pojedinačnom slučaju odbijanja cijepljenja obavijeste Upravu za sanitarnu inspekciju. Dakle, ukoliko roditelj ili staratelj maloljetnog djeteta koje nema medicinske kontraindikacije za cijepljenje odbije cijepljenje nakon što im liječnik objasni koristi i potencijalne rizike cijepljenja, te ih obavijesti da odbijanjem cjepiva ugrožavaju zdravlje djeteta, liječnik je bio dužan zatražiti roditelje ili skrbnike da potpišu izjavu o odbijanju cijepljenja, i to u dva primjerka (jedan primjerak bi trajno ostao u zdravstvenom kartonu djeteta, a drugi bi se slao sanitarnoj inspekciji).

U toj tipskoj izjavi navodilo se kako roditelj ili skrbnik ne dozvoljava liječniku da cijepi dijete, uz informaciju o bolesti protiv koje se trebalo cijepiti i tvorničko ime cjepiva. Roditelj bi potpisao i da razumije kako uskraćivanjem cijepljenja djetetu ugrožava njegovo zdravlje i zdravlje druge djece koja zbog kontraindikacija za cijepljenje nisu mogla biti cijepljena. Također, roditelji, odnosno skrbnici, morali su potpisati i da razumiju kako zbog njihove odluke dijete neće moći pohađati predškolsku ustanovu, a u slučaju epidemije ili prijetnje od nastanka epidemije neke od bolesti protiv koje dijete nije cijepljeno, moguće i školu.

Međutim, liječnici to više ne trebaju raditi. Zadnji Program obveznog cijepljenja koji je to nalagao bio je onaj za period 2014. – 2016. godine. Od tada, pa tako i u ovogodišnjem provedbenom programu stoji tek uobičajena formulacija da ukoliko se roditelj, odnosno skrbnik djeteta, po poslanom pozivu za cijepljenje odazove u ordinaciju, bilo da je s djetetom ili bez njega, te izjavi da odbija izvršiti obvezu imunizacije, doktor medicine ili cjepitelj treba ih uputiti nadležnom epidemiologu na savjetovanje.

Prijave prestale zbog GDPR-a

S obzirom na tu promjenu, u nadležnom Državnom inspektoratu na upit Faktografa kažu kako oni liječnici ili cjepitelji „koji dostavljaju podatke o necijepljenoj djeci i njihovih roditeljima ne postupaju u skladu s odredbama Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka koji je stupio na snagu 25. svibnja 2018. godine te su izloženi prijavi roditelja radi istoga pa je stoga prestalo prijavljivanje odbijanja cijepljenja“.

Nadalje iz Državnog inspektorata pojašnjavaju da sanitarni inspektori obavljaju nadzor koji obuhvaća i provođenja kontrole provedbe posebne mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti/imunizacije, a provode i provodit će ciljane nadzore u ordinacijama liječnika u svrhu utvrđivanja „jesu li poduzete sve zakonom propisane mjere glede cijepljenja i iscrpljene sve mogućnosti i rokovi za cijepljenje“ sukladno Pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi.

Upravo inspektori izdaju obavezni prekršajni nalog roditeljima ili skrbnicima koji su odbili izvršiti utvrđenu obvezu imunizacije, s novčanom kaznom od 2.000 kuna. Na prekršajni nalog može se uložiti prigovor koji Prekršajni sud razmatra po žurnom postupku.

„Nakon provedenog prekršajnog postupka, kojim se roditelj oslobađa ili kažnjava zbog toga što nije dozvolio obvezu imunizacije, nije moguće donošenje prekršajnog naloga ili podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka radi toga propusta, iako cijepljenje nije obavljeno, zbog pravnog načela ‘ne bis in idem’, odnosno, ‘ne dvaput o istoj stvari’. Ustavom Republike Hrvatske propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom. Slijedom navedenoga, nakon što je roditelj/skrbnik oslobođen ili kažnjen zbog neizvršavanja obveze imunizacije djeteta, sanitarni inspektor Državnog inspektorata ne može pokrenuti opetovani postupak zbog iste radnje, iako dijete i dalje nije cijepljeno, nego tek zbog neizvršavanja obveze imunizacije sljedećim u nizu obveznog cijepljenja protiv druge bolesti“, objasnili su za Faktograf iz Državnog inspektorata.

Koliko ljudi u Hrvatskoj odbija cijepiti djecu?

Prošle godine je Ured pravobraniteljice za djecu tražio da se izmjenom Kaznenog zakona, članka 177., pojasni da grubo zanemarivanje djetetovog zdravlja, što uključuje i uskraćivanje cijepljenja djetetu, predstavlja ozbiljnu povredu prava djeteta.

Međutim, taj prijedlog nije uvršten u izmjene novog zakona koje su donesene krajem prošle godine, tako da to ostaje u sferi svakog pojedinog sudskog tumačenja. Ranijih godina nekoliko građana se žalilo da su ih sanitarni inspektori zbog odbijanja cijepljenja prijavljivali Centru za socijalni rad zbog zanemarivanja koji je na temelju Obiteljskog zakona mogao upozoriti roditelje o propustima i pogreškama u skrbi i odgoju djeteta, ali i odrediti nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi ukoliko su pogreške i propusti učestali. Međutim u Državnom inspektoratu ne navode jesu li zabilježeni slučajevi takvih prijava.

Što se tiče upisa u vrtić, u Programu zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima i dalje stoji kako je za upis potrebna potvrda o redovitom cijepljenju protiv bolesti iz Programa obveznih cijepljenja, s iznimkom djece koja imaju kontraindikacije na pojedina cjepiva.

Iz Državnog inspektorata Faktografu su ustupili i podatke o broju osoba koje su odbile cijepljenje i broj podnesenih obaveznih prekršajnih naloga (vidi tablicu) iz čega je jasno kako svi koji odbiju cijepljenje ne dobiju prekršajni nalog. Uočljiv je i pad roditelja i skrbnika koji su odbili cijepiti djecu, iako se na društvenim mrežama može vidjeti sve veći broj osoba koje se boje cijepljenja ili nemaju povjerenja u sustav, navodeći loša iskustva s liječnicima po pitanju informiranja građana o cjepivima. Prije šest godina, 2014. godine, zabilježeno je 319 prijava, dok je 2018. godine taj broj bitno manji – 92.

Obaveza cijepljenja ne postoji samo kod djece, već i kod odraslih – u određenim slučajevima. Na primjer, ukoliko se difterija pojavi u epidemijskom obliku, obaveznoj imunizaciju podliježu i sve odrasle osobe koje mogu biti izložene opasnosti od zaraze, dok se, recimo, revakcinacija protiv tetanusa obavlja s navršenih 60 godina života. U slučaju da vas ugrize bijesna ili na bjesnoću sumnjiva divlja ili domaća životinja, na primjer, pas ili mačka nepoznatog vlasnika, a koji se ne mogu podvrgnuti veterinarskoj kontroli, također ste obavezni primiti cjepivo. Ili ako putujete, primjerice, u državu u kojoj postoji žuta groznica, jednako tako se morate cijepiti protiv te bolesti.

Mogućnost nuspojava je mala

Kao treća točka uputa Tonyja Cetinskog spominje se mogućnost „jatrogenske reakcije – nuspojave uzrokovane višestrukim spojevima ili lijekovima koji međusobno djeluju“ pa bi za to trebalo pitati liječnika. A kad on kaže „DA“ – eto prilike da odbijete cjepivo. Međutim, ako doista želite izbjeći cijepljenje djeteta, ovo pitanje će vas amnestirati jednako kao da samo kažete „neću cjepivo“. Dakle, sasvim je nepotrebno i neće vam pomoći. Postavili vi ova pitanja ili ne, to neće legalizirati vašu odluku da odbijete cjepivo.

Mogućnost reakcije na cjepivo postoji, kao što postoji mogućnost reakcije na mnoge druge vrste liječenja ili lijekove. Zdravstveni rizici vezani uz odbijanje cijepljenja su, međutim, mnogo veći nego rizici od štetnih nuspojava cjepiva.

Na stranicama Središnjeg državnog portala navodi se kako su neželjene reakcije na cjepiva rijetke. Hrvatski zavod za javno zdravstvo prati sve nuspojave cijepljenja pomoću Registra nuspojava cijepljenja. Obavezni su ih prijaviti svi liječnici i cjepitelji na propisanom obrascu koji ulazi u Registar. Vrijedi naglasiti kako cjepiva prolaze detaljna klinička ispitivanja, a ona cjepiva kod kojih se pokaže da je rizik veći od koristi nikada niti ne dođu na tržište.

„Mogućnost izazivanja nuspojava i težina i učestalost istih se pri odluci o cijepljenju trebaju usporediti s koristi od cijepljenja u smislu sprečavanja bolesti i komplikacija bolesti, koje mogu biti trajne i ugroziti život djeteta. Za sva cjepiva koja su u upotrebi u Hrvatskoj (a i šire), korist od primjene uvelike nadmašuje potencijalni rizik od nuspojava“, objašnjavaju u HZJZ-u. Sličnog stava su i u Hrvatskom imunološkom društvu u kojem kažu kako su teže nuspojave izuzetno rijetke kod cjepiva koja su u masovnoj upotrebi, a javljaju se znatno rjeđe nego što se javljaju komplikacije bolesti protiv kojih se cijepi.

Tijekom 2018. godine u cijeloj Hrvatskoj je ukupno prijavljeno 212 nuspojava nakon cijepljena, a velika većina odnosi se na iznimno lake i prolazne nuspojave, kao što je crvenilo kože na mjestu primjene cjepiva ili kratkoročna povišena temperatura.

Facebook
Twitter
Live blog
Dezinformacije o koronavirusu

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.