Teršelič i buket cvijeća
Autor u njemu opisuje dane uoči i nakon Ledererovog ubojstva, ali i citira njegovu suprugu Anu Lederer koja najavljuje tužbu protiv ubojice. Međutim, u njemu se netočno navodi da je 10. kolovoza 1991., na dan ubojstva Lederera, ondje bila i tadašnja koordinatorica Anti-ratne kampanje (ARK), Vesna Teršelič:
U Kostajnici smo taj dan sreli i Vesnu Teršelić, aktualnu čelnicu Documente, Centra za suočavanje s prošlošću. Došla je iz pravca kostajničkog mosta, nosila je buket cvijeća i pozivala hrvatske ratnike da bace oružje i vate se kućama. Vojnici su smijali govoreći da ode preko i to kaže onima koji imaju više oružja. Nije ih poslušala.
Upitali smo Teršelič je li upoznata s ovim napisom te jesu li ove tvrdnje točne. Teršelič tvrdi da 10. kolovoza 1991. uopće nije bila u Kostajnici, što potkrijepljuju tadašnji medijski izvještaji, kao i izjave svjedoka.
“Riječ je o dvije greške, u datumu i osobi”, kaže nam Teršelič. “Ja nisam bila u Hrvatskoj Kostajnici. U ime Antiratne kampanje od 11.-13. kolovoza 1991. išli su Zoran Oštrić, Draženka Dobrić i Miroslav Ambruš-Kiš”, odgovorila nam je.
“Sasvim sigurno nije bila tada s nama”
Upitan o toj epizodi, Oštrić nam kaže da ne zna ništa o tome. Sjeća li se da ju je viđao u Kostajnici tih dana?
“Ne”, odgovara.
Miroslav Ambruš-Kiš kaže nam da mu je ovo prvi glas da bi Vesna Teršelič odlazila u Hrvatsku Kostajnicu.
“Ona stvarno nije imala veze s tim krajevima. Više se kretala po Lici i Sloveniji, ali ne tamo, koliko se sjećam”, navodi on. Što se tiče konkretnog teksta u ARKzinu, upitali smo ga postoji li mogućnost da bi njen dolazak bio izostavljen iz izvještaja.
“Sasvim sigurno nije bila tada s nama. Ne, uopće”, jasan je Ambruš-Kiš.
Izvještaji ARKzina
Teršelič, Ambruš-Kiš i Oštrić bili su u uredništvu nultog broja ARKzina. Znajući da kampanja neće biti popraćena u masovnim medijima, ARKzin je bilježio ARK-ove izlaske na teren i napore oko poticanja dijaloga te sprječavanja ratnih zločina. U nultome broju ne spominju poklanjanje cvijeća vojnicima, već ih se u “Apelu ratnicima” podsjeća na Nürnberški proces.
Osim ovog i drugih izvještaja o izlascima na teren zbog zagovaranja mira u republikama nakon raspada Jugoslavije, ARKzin je u nultom broju objavio fotografiju žrtve masakra u Dalju, zatim izvještaj o putovanju Bedema ljubavi u Beograd.
U konvoju desetaka autobusa s majkama koje su odlučile osobno potražiti povratak svojih sinova iz vojske putovao je i Zoran Oštrić. On je opisao kako su dočekane i maltretirane u kasarni na Topčideru, kako psihološkim pritiscima, poput širenja glasina da ugrožavaju živote sinova svojim dolaskom, tako i fizičkim iscrpljivanjem.
Tu je i Povelja Antiratne kampanje te edukativni tekst za laike o međunarodnom pravu i ratnim zločinima. Pripremio ga je Centar za antiratnu akciju Beograd, kako bi svjedoci i žrtve ratnoga zločina mogli prepoznati i pravilno reagirati na prizore ratnog zločina.
ARKzin donosi i Obrazac za prikupljanje podataka o ratnom zločinu, budući da su Centar te Odbor ARK Zagreb “stavili sebi u zadaću da prikupe iskaze svjedoka i eventualno materijalne dokaze…, da ih predaju nadležnoj vlasti, upravnoj i sudskoj, i njima prepuste korištenje tih dokaza suglasno s domaćim i međunarodnim zakonom”.
* U prvotnoj verziji teksta omaškom smo u jednom odlomku umjesto Hrvatske Kostajnice spomenuli Posavinu. Greška je naknadno ispravljena.
