Faktograf.hr

Samo činjenice

5G genocid u Švedskoj se ne događa

Foto: Jonathan Brinkhorst - Unsplash

Protivnici cijepljenja dijele videozapis žene po imenu Sharon McGlocklin koja tvrdi da se u Švedskoj događa 5G genocid, odnosno da se starijim osobama u bolnici Danderyds u Stockholmu ne daje terapija kisikom [1, 2, 3].

Radi se o bolnici koja je određena za rehabilitaciju osoba koje su preboljele Covid-19 i od tada se nose uglavnom s neurološkim problemima. Početkom kolovoza su objavili da nemaju više pacijenata oboljelih zbog novog koronavirusa.

Anonimni izvori kao povod

Protagonistica se poziva na razgovor s neimenovanom navodnom zaposlenicom te bolnice, koja joj je povjerila:

Danderyds zaprima pacijente “sa simptomima radijacije, tj. 5G zračenja”; “a to su kratak dah, vrtoglavica, padanje u nesvijest, problemi s disanjem i slično”.

Zatim nastavlja:

“[U bolnici je osoblje instruirano] da ljudima ne daju kisik, nego da im daju paracetamol za vrućicu: iako ne mjere svima temperaturu. Zatim im daju analgetike i onda oni čekaju. Ako ne reagiraju na analgetike i paracetamol, stavljaju ih na respiratore… To znamo zahvaljujući dr. Jonu Tallingeru, koji je na Instagramu i Facebooku. On je kazao da se upravo to događa sa starijim osobama, da im ne daju kisik”, navela je.

Znanstvenici koji sustavno pišu o štetnosti neionizirajućeg zračenja upozoravali su da Stockholm bilježi visoko radiofrekventno ambijentalno zračenje. O neionizirajućem zračenju u koje spada i ono 5G mreže pisali smo u više navrata [1]. Pojedini dijelovi grada u svibnju jesu uveli 5G mrežu. No teze McGlocklin o simptomima radijacije ne uklapaju se ni u priču o ionizirajućem, niti o neionizirajućem zračenju.

Simptomi ionizirajućeg zračenja

Problemi s disanjem se ne spominju među simptomima ionizirajućeg zračenja, primjerice kod akutnog radijacijskog sindroma [2, 3]. Stanice pluća jesu relativno osjetljive na ionizirajuće zračenje, ali daleko (naj)osjetljivije su stanice koštane srži te probavnog trakta, zbog čega su prvi simptomi radijacijske bolesti mučnina i povraćanje. Pluća naravno mogu stradati od radijacije, što najviše pogađa onkološke pacijente koji prolaze radioterapiju karcinoma pluća ili dojke. Posljedice, među ostalim mogu biti radijacijski pneumonitis i radijacijska fibroza.

Međutim, ovdje govorimo o radijaciji usmjerenoj na jedan dio tijela, a u slučaju 5G mreže bi to bilo ambijentalno zračenje.

Nagađanja i zasad poznata istraživanjima efekata neionizirajućeg zračenja na ljudsko zdravlje također ne stavljaju fokus na dišni sustav. Primjerice, u brifingu sastavljenom za Europski parlament u svrhu rasprave o 5G mreži i znanstvenim istraživanjima vezanim za biološke i zdravstvene efekte zračenja, izlistan je čitav niz upozorenja na moguće efekte 5G zračenja. Dokument nosi naziv Utjecaj 5G bežične komunikacijske tehnologije na ljudsko zdravlje i navodi se kako su znanstvenici do sada promatrali sve od oksidativnog stresa i utjecaja na DNK te plodnost do mogućeg izazivanja raka. No poteškoće s disanjem ne spominju u cijelom dokumentu, kao ni apelima znanstvenika za istraživanjem 5G mreže, niti se govori o plućima [4, 5].

Čak ni Martin L. Pall, autor popularne, ali pobijane metastudije o efektima bežične mreže o kojoj smo također pisali, među posljedice ove vrste zračenja ne ubraja probleme s disanjem. A on je zbilja “zagrabio” široko – osim ranije spomenutih bolesti, on ovoj vrsti elektromagnetskog zračenja pripisuje i pretilost, i povišeni krvni tlak, i probleme u spavanju, i ometani razvoj zuba.

Bolnica: Krajnje netočni i nerealistični navodi

Zato ne čudi da Bernd Schmitz, glasnogovornik štokholmske bolnice, svoj odgovor Faktografu započinje riječima: “Činjenica da stariji pacijenti dolaze u bolnicu s problemima s disanjem, vrtoglavicom i nesvjesticom može imati mnogo uzroka”.

Schmitz opovrgava opisani tretman pacijenata u Danderydsu, nazivajući navode protagonistice ovoga videa “krajnje netočnim i nerealnim”.

“Uvijek provodimo temeljit pregled pacijenta, a zatim odlučujemo o odgovarajućem liječenju. Ako stanje zahtijeva liječenje kisikom, pacijentima dajemo kisik. Drugim riječima, uopće ne prepoznajemo postupak koji je opisala Sharon McGlocklin u videu”, navodi glasnogovornik bolnice.

Dr. Zviždač i napuci o korištenju kisika kod ljudi na palijativnoj skrbi

Što se, pak, tiče Jona Tallingera kojemu se McGlocklin zahvaljuje u videu, o njemu su u svibnju pisali i svjetski mediji, kao i oni u Hrvatskoj.  U to vrijeme je objavio da se švedskim pacijentima starije dobi ne daje kisik, već “palijativni koktel” za olakšavanje bolova, koji ne služi oporavku od virusa. Prozvao se Dr. Zviždačem, a Večernji list i HRT su, među ostalima, prenijeli njegove optužbe bez odmaka, dok je Index kontaktirao liječnike u Švedskoj i ustvrdio da se radi o senzacionalizmu bez uporišta u stvarnosti.

Naime, točno je da je postojala direktiva regionalnih vlasti nadležnih za bolničke sustave da se pojedinim oboljelima ne daje kisik, ukoliko se ocijeni da im kisik ili čak transport do bolnice neće pomoći. Jedna od takvih je i naputak regije Gävleborg, objavljena na njihovim stranicama, a temeljena na smjernicama švedskog Nacionalnog odbora za zdravstvo i socijalnu skrb. U visokoj biološkoj dobi, posebno u kombinaciji s drugim bolestima, malo je vjerojatno da pacijent može imati koristi od terapije kisikom ili intenzivne njege, navodi se u tom naputku.

O terapiji kisikom kod pacijenata koji umiru s Covidom-19 i bore se za dah međunarodni su zdravstveni radnici itekako raspravljali u svibnju. Oxfordov Centre for Evidence-Based Medicine promotrio je niz preporuka i istraživanja te zaključio da koristi takve terapije nisu dokazane u slučajevima kada je razina kisika u krvi dovoljno visoka. To se navodi i u naputku iz Gävleborga: činjenica da se pacijent na kraju života bori s disanjem, ne znači da ima sniženu razinu u krvi i da mu treba terapija kisikom. Štoviše, “opioidi najčešće imaju bolji učinak na ublažavanje simptoma od opskrbe kisikom”.

Ako “nema jasne koristi za pacijenta u pogledu kurativnog liječenja”, nastavljaju, naputak je da se pacijentu pruži palijativna skrb, ali “preporučujemo da odluku o prijelazu na palijativnu skrb donesu dva liječnika u dogovoru s pacijentom i rodbinom“.

Istupi obitelji preminulih

Je li se ovo zadnje pravilo poštivalo, sada je predmet istrage. Mediji su u svibnju objavljivali tvrdnje članova obitelji preminulih u staračkim domovima da su se odluke o prelasku na palijativnu skrb donosile bez njih. Wall Street Journal pisao je o primjeru sina jednoga od oboljelih (81), koji je liječniku zaprijetio dovođenjem novinara da bi spasio svog oca. Švedski Expressen pisao je o 96-godišnjakinji koja nije primila kisik te preminula dan nakon pokazivanja prvih simptoma. BBC je razgovarao s kćerkom preminuloga koji nije primio kisik, već morfij te je preminuo u domu, bez pokušaja da ga se preveze u bolnicu. Objavili su tada i kako su stanovnici staračkih domova činili gotovo polovicu umrlih u Švedskoj od koronavirusa.

Početkom kolovoza Local.se objavljuje sljedeće podatke Nacionalnog odbora za zdravlje i socijalnu skrb:

Do sredine svibnja samo je 13 posto stanovnika staračkih domova umrlih od koronavirusa njegovano u bolnicama, odnosno 111 od 882. Prema podacima od 5. kolovoza, stanovnici staračkih domova činili su tek pet posto (1.093 od 20.929) pacijenata na odjelima za Covid-19 u bolnicama. Međutim, statistike također pokazuju da su oni, ukoliko bi oboljeli od Covida-19, imali veće šanse za liječenje u bolnici od osoba starijih od 70 godina u općoj populaciji.

Međutim, treba imati na umu da je Covid-19 poharao europske domove za starije, odnoseći brojne živote i u Francuskoj, i u Španjolskoj, i u Velikoj Britaniji, pa i u Hrvatskoj.

Stanovnici domova za stare i nemoćne čine oko polovice europskih žrtva Covida-19.

Nije puno drugačije ni preko Atlantika. U srpnju je objavljeno kako je u Americi, gdje samo 0.6% populacije živi u staračkim domovima, čak 45% umrlih od Covida-19 dolazilo upravo iz tih ustanova.

Ulazak virusa u domove u Italiji je bilo toliko rasprostranjeno da su obitelji preminulih pokrenule istragu.

Inspektorat bez pritužbi koje nalikuju scenariju opisanom u videu

Ovakva statistika nije, dakle, zaobišla ni Švedsku, kao ni medijski istupi ožalošćenih članova obitelji. Inspektorat za zdravstvenu i socijalnu skrb (IVO), koji zaprima i obrađuje pritužbe na rad bolnica, više puta je angažirao inspektore u pandemiji upravo vezano za skrb starijih bolesnika, koji čine najveći dio umrlih. Proveli su istragu nad 1.045 ustanova za smještaj starijih osoba, istražujući niz prijava – od nepropisne izolacije zaraženih, prijava da je osoblje unatoč simptomima dolazilo na posao pa sve do uskrate liječničke pomoći u ustanovama gdje se ona pruža.

Njihovo dubinsko ispitivanje medijskih napisa i prijava započeto u svibnju obuhvaća i tvrdnje da se starijim bolesnicima uskraćuje kisik te ih se stavlja na “palijativni koktel”, umjesto pružanja liječničke pomoći. Trebalo bi biti gotovo tijekom jeseni.

Ipak, prijava na tragu izjava Sharon McGlocklin naprosto nisu imali.

“Provjerili smo naše registre i nismo mogli pronaći niti jednu pritužbu koja se tiče ovoga što nas pitate”, odgovorio je Faktografu Jonas Malm iz službe za odnose s medijima Inspektorata sredinom kolovoza.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.