Bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak na svom je Facebook profilu prije nekoliko dana objavila poduži status u kojem se zalaže za uvođenje cjelodnevne nastave u hrvatskim školama. Tim je statusom izazvala široku debatu (u trenutku pisanja ovog teksta bilo je 497 komentara ispod posta). Potakla je i jednog našeg čitatelja da zamoli provjeru tvrdnje Blaženke Divjak ispod posta po kojoj “učenici u Hrvatskoj provedu najmanje vremena u školi u obaveznom obrazovanju u odnosu na 38 država u Europi, a to sigurno utječe na rezultate”.
Objava bivše ministrice počinje riječima: „Što je cjelodnevna nastava i zašto je trebamo uvesti?
Iako se naziva tako, cjelodnevna nastava ne znači da djeca sjede u razredima od 8 do 15 već da se u tom vremenu za djecu u školi organizira prostor i vrijeme za učenje, igru, druženje, pomoć u učenju ili podrška za posebne interese i naravno ručak. Kada djeca dođu doma ne trebaju niti instrukcije niti pisati domaće zadaće te mogu provesti kvalitetno vrijeme s obitelji. S druge strane, kada je učenik u školi njegovi roditelji/staratelji znaju da je na sigurnom kada oni rade“.
Divjak detaljnije obrazlaže: „Kako bi učenici u Hrvatskoj postizali jednake rezultate kao i oni u državama koje su međunarodnim ispitivanjima ispred Hrvatske moramo podići broj sati koje učenici provode u školama, i to bez podizanja razine planiranih ishoda učenja. Dakle, ciljevi trebaju ostati isti ali učenicima treba omogućiti da ih postižu učenjem i poučavanjem u školi, a da kada dođu kod kuće više nema pisanja domaćih zadaća i instrukcija. Takav pristup bi omogućio da svi učenici imaju jednake šanse, a ne da oni čiji roditelji imaju novaca za instrukcije ili daju bolju potporu imaju prednost“.
Cjelodnevna nastava uvrštena kao cilj u nacionalnu strategiju
Bivša ministrica u status je stavila i poveznicu na radni dokument „Strateški okvir za uvođenje cjelodnevne nastave“ koji je, kako navodi, u lipnju 2020., nakon više od godine dana izrade, stavljen u javno savjetovanje i to kao podloga da se u strategiju Hrvatska 2030 kao cilj uvede cjelodnevna nastava.
Cilj je stvarno i uvršten u nacionalnu strategiju razvoja koja je objavljena prije nekoliko dana.
Podatak o tome da hrvatski učenici najkraće borave u školi – u usporedbi i sa zemljama EU i sa zemljama Zapadnog Balkana – točan je i proizlazi iz komparacija broja sati obavezne nastave u 38 država koje je moguće pronaći na Eurydiceu. Ne samo da Hrvatska ima najkraće, osmogodišnje, obavezno obrazovanje u Europi (najviše zemalja ima 10 ili 11 godina obaveznog obrazovanja, neke imaju i 13, a Francuska primjerice 15, počevši od 3. godine starosti), spadamo i među zemlje s dužim praznicima.
Hrvatski sustav obveznog obrazovanja, u usporedbi s ostalim europskim zemljama, ima vrlo nizak broj nastavnih sati, kako po razinama, tako i po godinama obrazovanja. Na razini primarnog obrazovanja (ISCED 1) europski prosjek iznosi 4062, dok broj nastavnih sati za Hrvatsku iznosi 1890 (Eurydice, 2019: 11). U većini europskih obrazovnih sustava primarno obrazovanje (niži razredi osnovne škole) traje pet ili šest godina, dok u Hrvatskoj traje četiri godine. Na razini nižeg sekundarnog obrazovanja koje se kod nas naziva višim razredima osnovne škole (ISCED 24), europski prosjek iznosi 2956 nastavnih sati, dok broj nastavnih sati za Hrvatsku iznosi 2651 (Eurydice, 2019: 11). Niže sekundarno obrazovanje u gotovo svim obrazovnim sustavima traje tri ili četiri godine. U usporedbi s drugim državama s nižim sekundarnim obrazovanjem u trajanju od četiri godine, Hrvatska se svrstava među države s najnižim brojem nastavnih sati.
Bivša ministrica priložila je u svom statusu i graf koji te navode dokazuje.
Informacije o duljini vremena u školi koje je bivša ministrica iznijela su, dakle, točne i svima lako provjerljive. Točno je i da nam je Europska komisija kao preporuku za poboljšanje obrazovnih ishoda sugerirala povećanje satnice najvažnijih predmeta.
Ne postoje osnovni preduvjeti
Međutim, u Hrvatskoj u ovom trenutku ne postoje osnovni preduvjeti za uvođenje cjelodnevnog školovanja, od kojih su dva najvažnija – nedostatak infrastrukture i nedostatak motiviranih nastavnika.
Prema podacima iznesenima u spomenutoj strategiji Ministarstva, u obaveznom školovanju u Hrvatskoj – za razliku od najvećeg dijela ostatka Europe – značajan je udio smjenskog rada u školama.
„Mreža škola u Hrvatskoj nije dostatno razvijena i prilagođena aktualnoj situaciji – gotovo 57% svih učenika osnovnih škola pohađa školu u dvije smjene, preko 3% učenika u čak tri smjene, dok nešto više od trećine (39.94%) učenika pohađa nastavu organiziranu u jednoj smjeni. Nastava u dvije i tri smjene pretežito se odvija u matičnim školama (oko 48% škola), dok gotovo 81% područnih škola provodi nastavu u jednoj smjeni. Oko 20% osnovnih škola ima organiziran produženi boravak koji pohađa tek nešto više od 12% učenika razredne nastave, odnosno oko 16% učenika koji pohađaju prva tri razreda osnovne škole“, navodi se.
Također, značajan broj škola (naročito područne škole) nema kuhinju, blagavaonu i školsku dvoranu, a što su preduvjeti za cjelodnevnu nastavu kakva je zamišljena i kakva se provodi u ostatku Europe.
Nada u europska sredstva
Vezano za nastavnike, čak i ne ulazeći u njihovu opterećenost ili nedostatak nastavnika koji je u zadnje vrijeme izražen na području prirodnih znanosti, usporedbe s EU zastaju već na primjeru plaća.
Plaće nastavnika u Hrvatskoj na samom su europskom dnu. U komparaciji javnih škola, nešto manje plaće od hrvatskih nastavnika i profesora imaju u Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj, Poljskoj, Latviji, Slovačkoj, Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Turskoj, ali riječ je o apsolutnim iznosima, odnosno te plaće nisu stavljane u korelaciju s troškovima života. U zapadnim i sjevernim zemljama one su i tri puta veće, a u nekima poput Luxemburga, Lihtenštajna ili Švicarske najniže su plaće šest puta veće nego u Hrvatskoj.
Povod za ovaj status bivše ministrice, moglo bi se zaključiti iz rasprave, potreba je za ukazivanjem da bi se poboljšanje školske infrastrukture trebalo naći u pripremama za novu financijsku perspektivu EU, kako bi se za izgradnju i opremanje škola povukla europska sredstva. Uz slične su najave vladajući jučer redom odbacivali amandmane oporbenjaka koji su tražili više sredstava za opremanje škola i provođenje reforme.
