Pod povećalom

Svjetlosno zagađenje u Hrvatskoj je ozbiljan problem

Nebo nad Zagrebom svjetlije je nego u Beču ili Budimpešti, što je loše za zdravlje i okoliš. Na javnoj rasvjeti bi Hrvatska mogla uštedjeti više od 150 milijuna kuna godišnje.

Svjetlosno zagađenje ozbiljan je problem: negativno utječe na okoliš, kao i na zdravlje ljudi i životinja.

Svjetlosna zagađenost iznad Zagreba u razini je s puno većim gradovima, poput Beča ili Budimpešte. Veliki dio problema predstavlja javna rasvjeta, čija bi modernizacija Hrvatskoj mogla donijeti uštede veće od 150 milijuna kuna godišnje.

Unatoč donošenju Zakona o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja koji je stupio na snagu u travnju 2019. godine, borba protiv tog problema u Hrvatskoj odvija se tempom sporijim od onog koji je zakonski akt predvidio.

Od dva pravilnika koje je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja trebalo donijeti u roku od godinu dana nakon donošenja zakona, jedan je donesen u studenom 2020. nakon pola godine kašnjenja, a drugi bi, kako su nam rekli u Ministarstvu, trebao biti donesen tek sredinom 2021. godine.

Kašnjenje pravilnika prolongira proces energetske obnove javne rasvjete. Pravilnikom bi se, naime, utvrdio način mjerenja rasvijetljenosti okoliša, a nakon donošenja pravilnika bi jedinice lokalne samouprave trebale Ministarstvu u roku od godinu dana poslati akcijski plan rekonstrukcije javne rasvjete.

To znači da će se sve neekološke svjetiljke morati zamijeniti onim ekološki prihvatljivima, i to u roku od 12 godina. Radi se o zahtjevnoj financijskoj investiciji, ali i prilici za ogromne uštede jer na javnu rasvjetu otpada oko tri posto ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj.

Svjetlostaj

Prvi pravilnik, o zonama rasvijetljenosti, dopuštenim vrijednostima rasvjetljavanja i načinima upravljanja rasvjetnim sustavima, u javnosti je najviše bio popraćen zbog novine koju donosi, a to je svjetlostaj.

Prema pravilniku, u planu koji moraju donijeti jedinice lokalne samouprave treba biti određen dio noći od minimalno tri sata u kojem se rasvjeta gasi, ili smanjuje za 50 posto.

Pravilnikom je određeno da se za vrijeme svjetlostaja intenzitet dekorativne rasvjete također mora smanjiti za najmanje 50 posto početnog intenziteta ili ugasiti, a isto se odnosi i na rasvjete oglasnih ploča, dok se krajobrazna rasvjeta mora skroz ugasiti.

Rastući problem

No to je samo jedna samo jedna od mjera iz pravilnika koji utječe na projektiranje vanjske rasvjete, u koju se računaju cestovna, dekorativna, krajobrazna rasvjeta te rasvjeta za oglasne ploče.

Nova zakonska regulativa odgovor je na sve veći problem svjetlosnog onečišćenja zbog kojeg, tvrde američki i talijanski znanstvenici koji su radili na globalnom atlasu zagađenja, trećina čovječanstva ne može vidjeti Mliječni put. Rezultati do kojih su došli govore da 80 posto stanovnika Sjeverne Amerike također ne vidi galaksiju te da postoje cijele generacije koje nisu vidjele taj prizor (ScienceDaily).

Zagađenju noćnog neba godinama svjedoče astronomi. Zvjezdarnica u Višnjanu već je jednom mijenjala lokaciju zbog zagađenja, a upozoravali su da bi se to opet moglo dogoditi.

O problemu svjetlosnog onečišćenja pisalo se i govorilo unazad pedeset godina – članak iz The New York Timesa objavljen 1971. godine govori upravo o tome kako je rad zvjezdarnica u blizini Tuscona ugrožen zbog sve veće razine rasvijetljenosti koja je došla kao posljedica naglog porasta broja stanovništva.

Zadnjih desetljeća napravljeno je stotine istraživanja koja potvrđuju loš utjecaj umjetnog svjetla, ponajviše onog plavog spektra, na ljudski, biljni i životinjski svijet (1, 2, 3, 4, 5).

Kod ljudi ono utječe na cirkadijalni ritam koji je povezan s izmjenom dana i noći te ima utjecaja na psihičke, mentalne i bihevioralne promjene unutar ciklusa koji traje 24 sata. Taj se ritam, budnost tijekom dana i spavanje po noći, razvio kao rezultat evolucije. Umjetno svjetlo, poput prejake rasvjete i svjetla ekrana, utječe na lučenje melatonina (hormona koji regulira cikluse sna) te može ometati normalan san, a postoje i studije koje pokazuju kako svjetlo od ekrana i mobitela može utjecati na depresiju i tjeskobu.

Prejaka rasvjeta ugrožava i kukce koji često umiru blizu žarulje. Krijesnicama se zasjenjuje signal parenja, a noćnim životinjama su poremećene migracije. Studija iz 2016. pokazala je da drveće sve više cvjeta izvan sezone, jer osvjetljenje potiče pupoljke da prerano procvjetaju, što ih čini ranjivijima na oštećenja hladnim temperaturama prije pravog početka proljeća.

Ljudsko osvjetljenje planeta raste intenzitetom oko dva posto godišnje, stvarajući problem koji znanstvenici uspoređuju s klimatskom krizom.

Svjetlosno onečišćenje

Zagreb, Las Vegas

Profesor Željko Andreić s Rudarsko-geološkog-naftnog fakulteta od 2012. do 2016 godine mjerio je svjetlosno onečišćenje iznad Zagreba te došao do zaključka da je svjetlina noćnog neba iznad metropole prevelika za prosječan grad te veličine, tj. da je veća od one Beča ili Budimpešte.

Mjerenja su, zbog nedostatka sredstava i zanimanja službenih struktura za problem, rađena samo s krova zgrade Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta koja je u strogom središtu Zagreba, pa tako Andreić ima podatke samo za to područje. Kaže kako je svjetlina neba neznatno porasla, što i nije neobično jer je središte grada već tada bilo rasvijetljeno.

“S druge strane, satelitske slike unazad zadnjih dvadesetak godina pokazuju da prekomjerna rasvjeta naglo raste u rubnim područjima Zagreba, pa je njegov svjetlosni otisak, dakle veličina na satelitskim slikama, usporediva s Bečom i Budimpeštom. To nam govori da je javna rasvjeta grada Zagreba predimenzionirana, i uglavnom zastarjela, s mnogo loših svjetiljki koje svjetlo razbacuju svakamo”, kaže Andreić.

Primjer loših svjetiljki bile bi kuglaste lampe koje više svjetla razbacuju okolo nego što osvjetljavaju površinu koju trebaju osvijetliti, kao i podne svjetiljke koje odozdo svijetle u nebo. Kako kaže, zlatno pravilo rasvjete koje se prečesto ignorira glasi da je dobra rasvjeta ona kod koje ne vidimo izvor svjetla, nego samo osvijetljeni predmet. Svjetiljke moraju biti montirane horizontalno, a tu se često griješi kad se dobra svjetiljka montira nagnuto, što u potpunosti poništava njezine prednosti.

“Kod nas još uvijek dominiraju visokotlačne natrijeve žarulje koje poznamo po toploj žutoj boji čije svjetlo je ekološki dobro jer ne sadrži plavi dio spektra koji je noću štetan za okoliš i ljude. Problem su lampe u kojima se one nalaze, a koje su često loše i prestare pa svjetlo odlazi svukuda”, kaže Andreić.

Potrošnja u Hrvatskoj

Loša i neefikasna rasvjeta ima svoju cijenu. U Hrvatskoj je ona vrlo visoka. Prema podacima koji se mogu naći u izvješću “Energija u Hrvatskoj 2019.”, potrošnja električne energije za javnu rasvjetu iznosila je 387.040 MWh.

Iz Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kažu nam kako su proveli analizu nekoliko scenarija mogućih ušteda na javnoj rasvjeti, a rezultati pokazuju kako je obnovom cjelokupnog sustava moguće ostvariti uštede u potrošnji električne energije u rasponu od oko 225 do 280 GWh.

Činjenica da trošimo 387 GWh, a mogli bismo uštedjeti od 58 do 72 posto, govori da se električna energija u Hrvatskoj neodgovorno rasipa, na što bi se energetskom obnovom sustava moglo utjecati.

“To znači financijske uštede od oko 150 do 187 milijuna kuna godišnje. Procijenjena ukupna investicija kojom bi se ostvario cjelokupni potencijal za uštede električne energije u sustavu javne rasvjete iznosi 2,1 do 2,9 milijarde kuna, ovisno o scenariju”, kažu u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

 

lampa

 

Definicija ekološke svjetiljke

Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja donosi definiciju ekološke svjetiljke, one koja zadovoljava potrebe za umjetnom rasvijetljenošću pojedine građevine i čiji udio svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine mora biti 0,0 posto. Novost je da svjetiljke moraju imati maksimalnu koreliranu temperaturu boje do najviše 3000 kelvina (K), osim kada se koriste u slučaju dekorativne i krajobrazne rasvjete kada udio svjetlosnog toka iznad horizontalne ravnine može biti veći od 0,0 posto, ali svjetlosni tok ne smije izlaziti iz gabarita osvjetljavanja. Ekološka svjetiljka ne smije sadržavati živu u bilo kojem obliku.

Definicija je to kojoj će se jedinice lokalne samouprave morati prilagoditi unutar 12 godina, bez obzira na činjenicu što je jedan dio općina i gradova relativno nedavno modernizirao javnu rasvjetu zamijenivši zastarjele svjetiljke novim LED osvjetljenjem.

Naime, dio tih novih LED svjetiljki, iako su energetski učinkovite i samim time financijski isplativije, imaju temperaturu boje od 4000 K, a negdje i više. Portal Ekorasvjeta donosi primjer Općine Bale koja je 2015. godine modernizirala javnu rasvjetu. Unatoč tome što postavljene svjetiljke donose energetsku uštedu, one su temperatura boje 4000 K, odnosno svjetiljke emitiraju više plavog svjetla, a postavljene su tako da ono stanovnicima udara u prozore.

Po novim zakonskim rješenjima, ta će se rasvjeta opet morati zamijeniti u propisanom roku.

Neekološka varijanta jeftinija

Pitali smo Slavka Krajcara, profesora s FER-a i člana Hrvatskog društva za rasvjetu, zašto se sve do nedavno rabila temperatura boje od 4000 K, unatoč preporukama da ona bude niža baš zbog udjela plavog svjetla. Slaže se da „predoziranje“ plavim svjetlom daje informaciju tijelu da je dan i da ne treba proizvoditi melatonin i to nije dobro. To, naglašava, ne vrijedi samo za LED rasvjetu, već i televizore, računala, mobitele.

„LED svjetiljka ekološki je prihvatljiv izvor svjetlosti uz gore opisana ograničenja. Svjetiljka korelirane temperature boje od 3000 K nešto je skuplja i nešto niže energetski učinkovita, ali to ‘žrtvujemo’ poradi navedenih utjecaja na živa bića. Navodite da ste primijetili da je kod nas dosta ugrađenih izvora s koreliranom temperaturom boje od 4000 K. To je točno. No pritom ne treba nikoga kriviti. Tada je to bilo tehnološko dostignuće, a danas je to 3000 K,“ odgovara Krajcar.

Slično odgovaraju u solinskoj tvrtki Elos koja je radila na nedavnoj obnovi javne rasvjete u Osijeku koja je provedena u skladu s postojećim ograničenjima.

“Projektirana rješenja su skuplja, pogotovo u segmentu dekorativne rasvjete, u osvjetljavanju krajobraza, objekata itd. Do sada se rasvjeta od 4000 K postavljala jer je zakonom bila dozvoljena, a proizvodi nižeg cjenovnog ranga su često postojali samo u varijanti 4000 K LED niže kvalitete”, odgovaraju iz Elosa.

Astronomi vs. rasvjetari

Tijekom donošenja zakona i pravilnika astronomske udruge, kao i one za zaštitu okoliša te poduzetnici iz industrije projektiranja rasvjete imali su različite vizije problema.

Dorian Blažević, tajnik Hrvatskog astronomskog saveza, poslao je otvoreno pismo ministru Tomislavu Ćoriću u kojem naglašava kako tablica koja je naknadno ubačena nakon e-savjetovanja donosi maksimalne razine svjetline na površinama građevina koje su nedopustivo velike te kako su maksimalne razine vertikalne rasvijetljenosti na otvorima kulturnih dobara i susjednih građevina povećane nakon e-savjetovanja, iako nije bilo primjedbi za potrebu povećanja istih.

Boris Štromar, predsjednik Astronomskog društva Beskraj koji je također bio dio radne skupine, smatra da se u pravilniku pogodovalo rasvjetarskoj industriji. Problem vidi u tome što zakon i pravilnik nemaju ograničenje na ukupnu potrošnju pri javnoj rasvjeti i u tome što omogućavaju da se osvijetle ceste van naselja, što ne predstavlja nikakvu zaštitu okoliša.

“U pravilniku je ubačena obaveza, dakle zakonska obaveza korištenja rasvjetarske norme EN13201 koja je u većini država EU samo preporuka. Rasvjetarska norma kaže: ako je promet takav, onda se preporučuje staviti toliku količinu rasvjete. Međutim, ta norma ne uzima u obzir ekološke kriterije. Sada, zbog obveza korištenja norme, u mnogim mjestima morat će se raditi povećani troškovi, umjesto da se samo zamijene nekakve svjetiljke. Po toj normi cesta treba imati određenu jednoličnost, što će na mnogim mjestima značiti čupanje stupova, stavljanje novih stupova i instalacija itd. To je ogroman profit za rasvjetarsku industriju”, kaže Štromar.

Astronomima smeta što se normom postavlja obavezno minimalno osvjetljenje, što je za njih neprihvatljivo i protivno ekološkim kriterijima. Rasvjetarima pak smetaju maksimalne propisane vrijednosti koje su također uvedene u pravilnik. Kažu kako će nova ograničenja značajno utjecati na njihov rad.

“Osim dodatnih proračuna koje treba raditi zbog zadanih maksimalnih vrijednosti rasvijetljenosti, glavni problem koji se javlja prilikom projektiranja je neusklađenost s važećim hrvatskim normama za vanjsku rasvjetu. Naime, maksimalne dozvoljene vrijednosti su manje od normama propisanih minimuma”, kažu nam iz Elosa.

Kao primjer manjkavosti pravilnika astronomi ističu dekorativnu rasvjetu na plovilima kakvu znaju imati jahte i koja ovim zakonom nije obuhvaćena. Tražili su i obavezu gašenja rasvjete u izlozima nakon završetka radnog vremena, gašenje rasvjete na autocestama te propisanu udaljenost između rasvjetnih stupova koja ne smije biti manja od 3.7 puta njihove visine. Ništa od toga nije regulirano pravilnikom.

U otvorenom pismu astronoma ministru Ćoriću navedeno je kako je pravilnik uzurpiran intervencijama rasvjetne industrije, a u prilog toj tvrdnji navode da je član radne skupine Ljubomir Perušić nedavno osumnjičen u aferi Janaf zbog nezakonitog pogodovanja i namještanja natječaja za postavljanje javne rasvjete.

Primjer metropole

Projektiranje, postavljanje i održavanje javne rasvjete svakako je unosan posao, samo je pitanje je koliko nam je te rasvjete uistinu potrebno.

Rezultati mjerenja koje je proveo Andreić, a koja pokazuju da je Zagreb svjetlosno zagađeniji od Beča, samo potvrđuju da se skupom i pretjeranom rasvjetom građanima na njihov račun krade noć i zagađuje okoliš.

Među najvećim svjetlosnim zagađivačima svakako je gradonačelnik Zagreba Milan Bandić. Nedavno je odjeknula vijest da samo dan nakon razornog potresa u Petrinji Grad Zagreb objavljuje natječaj za rasvjetu Mosta mladosti u vrijednosti 21.87 milijuna kuna s PDV-om.

Mediji su više puta pisali o tome kako se poslovi postavljanja i održavanja javne rasvjete daju poduzetnicima koji su povezani s gradonačelnikom Bandićem i koji bi takve poslove dobivali godinama (1 ,2, 3, 4).

Zbog namještanja poslova javne rasvjete u Zagrebu u listopadu 2020. godine nepravomoćno je osuđen Mijo Marošević, bivši šef  gradskog odjela koji je bio zadužen za gradnju i održavanje javne rasvjete u Zagrebu. Vijeće Županijskog suda u Zagrebu utvrdilo je da je najmanje tri godine, od kraja 2005. do siječnja 2009., uzimao mito od poduzetnika koji su željeli na tim poslovima surađivali s gradom (Telegram).

Zagreb fontana
Websi/Pixabay

Iskustva iz susjedstva

Iako se u Sloveniji borba za tamnim nebom vodila još od 90-ih, tek 2007. godine Ministarstvo za okoliš donijelo je Uredbu u graničnim vrijednostima svjetlosnog onečišćenja okoliša. Andrej Mohar iz društva Temno nebo Slovenija priča kako je to bio uspjeh jer je ona donijela oštra ograničenja, s tim da je protivnika u industriji bilo mnogo.  Kaže kako se uredba poštuje te da probleme imaju samo s reklamnim panoima, i to zato što ih ima previše pa ih je teško nadzirati. Inspekcija za okoliš je aktivna, mada bi željeli da je više prisutna.

“U Sloveniji imamo ograničenje potrošnje energije za javnu rasvjetu po stanovniku koja ne smije biti viša od 50 kWh po stanovniku. To se poštuje i potrošnja se puno smanjila. Hrvatska recimo ima po stanovniku duplu potrošnju. Bez obzira na to, danas se može sa suvremenom LED tehnologijom potrošnju smanjiti ispod 8 kWh i na tome radimo ove godine”, kaže Mohar.

Slovenska uredba zabranjuje bilo kakvu emisiju svjetlosti iznad horizonta. To važi za sve ceste i za sve objekte – od škola, općinskih zgrada, proizvodnih objekata do trgovačkih centara. Ako objekt nije kulturna baština onda je granica 0 posto emisije prema nebu, a izuzetaka za dekorativnu rasvjetu nema.

“Od 2007. do 2011. godine se svjetlosno onečišćenje smanjilo za približno 20 posto. Sada se opet povećava. Problem je korumpiran europski standard EN13201 kojih je nelegitiman jer je čisti proizvod proizvođača rasvjete. Svaki nova rekonstrukcija ceste dobije novu obično 2, 3 ili 4 puta snažniju rasvjetu od one stare. Postavlja se pitanje: kako smo mogli sasvim normalno živjeti posljednjih 60 godina, a sada je  potrebno tako strašno povećanje količine rasvjete? Ljudi to vide i puno imamo primjedbi, svaki tjedan nas netko od građana zamoli za pomoć jer mu nova rasvjeta svijetli u spavaću sobu”, priča Mohar te dodaje kako se u Sloveniji rade dopune Uredbe koje će znatno zaoštriti mjere zaštite, jer one zadnje nisu uspjele zaštiti tamno nebo.

Period ulaganja u javnu rasvjetu

Gradovi i općine sada trebaju izabrati po kojom modelu će modernizirati javnu rasvjetu.

Iz Ministarstva gospodarstva kažu kako je analiza ukupnog potencijala za energetsku obnovu javne rasvjete napravljena za dva osnovna scenarija: energetska obnova kojom se zadovoljavaju normativni uvjeti glede tražene osvijetljenosti i jednolikosti, što za posljedicu ima ukupno povećanje broja svjetiljki sustava javne rasvjete; te energetska obnova koja se ostvaruje zamjenom svjetiljke za svjetiljku, čime se zadržava identičan broj svjetiljki. Potonja varijanta je skuplja.

Linije sufinanciranja su moguće kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ili EU fondove, a jedinicama lokalne samouprave dostupan je i ESCO model financiranja javne rasvjete

ESCO podrazumijeva da JLS tijekom otplate investicije za energetsku učinkovitost plaćaju jednaki iznos za troškove energije kao prije provedbe projekta, što se dijeli na stvarni trošak za energiju te trošak za otplatu investicije. Nakon otplate investicije, ESCO tvrtka izlazi iz projekta i sve predaje korisniku. Neki od gradova koji su modernizirali rasvjetu po tom modelu su Osijek, Novigrad, Rovinj, Karlovac, Solin, Čakovec, Pula itd.

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.