Neovlašteno zvučno snimanje sugovornika kazneno je djelo, osim u slučaju da je ta snimka u javnom interesu ili, kako navodi Kazneni zakon, drugom interesu koji je pretežniji od interesa zaštite privatnosti snimane ili prisluškivane osobe. Je li neovlaštena snimka u interesu javnosti i tako ne predstavlja kazneno djelo, odluka je koju donosi sud.
„Sudovi to procjenjuju od slučaja do slučaja. Dakle, koja je namjera bila onog koji snima, ima li sadržaj onog što je snimio veći značaj nego sama činjenica da je prekršio zakon i nekog tajno snimio“, objašnjava odvjetnik Anto Nobilo, dodajući da ako se nekog tajno snimi kako bi se, primjerice, otkrila neka intima to ne predstavlja društveni interes. Druga je situacija ako netko tajno snima da bi javnost vidjela kako političari ispod stola rade političku trgovinu.
Našeg čitatelja je, naime, zanimalo je li tajna snimka iz slučaja Žarka Tušeka, saborskog zastupnika HDZ-a, s obzirom na zakonske odredbe kazneno djelo ili je riječ o snimci koja je u javnom interesu.
Tajne snimke već su prihvaćane
Da je to pitanje o kojem odluku donosi sud slaže se i odvjetnik Branko Šerić.
Kako je otkrio dnevnik 24 sata, Tušek je pokušao kupiti Viktora Šimunića, nezavisnog vijećnika iz Oroslavja. U zamjenu za podršku HDZ-u na lokalnim izborima nudio mu je pomoć u financiranju kampanje, ali i mogućnost postavljanja na određene položaje nakon izbora. Razgovor u zagorskoj klijeti snimio je Šimunić, a u njemu je uz Tušeka sudjelovao i Emil Gredičak, gradonačelnik Oroslavja. Cijeli slučaj se istražuje, a Tušek je podnio ostavku na funkciju predsjednika HDZ-a Krapinsko-zagorske županije, ali je ostao saborski zastupnik i član Predsjedništva HDZ-a.
„Smatram da je u ovom slučaju javni interes pretežit“, navodi Nobilo, objašnjavajući kako u tom slučaju snimka razgovora ne bi bila kazneno djelo.
„Nije on u svom interesu išao tajno snimati, nego u javnom interesu i to je predočio javnosti, a javnost je očito zainteresirana i izbila je cijela afera“, naglašava Nobilo. Dodaje i kako Kazneni zakon u dijelu koji govori o trgovini utjecajem ne govori samo o službenoj poziciji, nego i o društvenom utjecaju.
„Tušek je član Predsjedništva HDZ-a, a tu su i premijer i ministri i tu se donose ključne odluke. Mi smo, nažalost, partijska država gdje je puno važnije što će Predsjedništvo HDZ-a donijeti kao odluku, nego koji će državni organ donijeti odluku. Prema tome, tu je taj društveni utjecaj neosporan“, objašnjava Nobilo.
Hrvatska, podsjeća Šerić, nema sustav presedana, ali je Vrhovni sud zauzeo stav u slučaju bivšeg vukovarskog gradonačelnika Željka Sabe, kao što je zauzeo stav i ima li novinar svojstvo službene ili odgovorne osobe u slučaju Drage Hedla kada je o snimci ovisila kvalifikacija da li ga je netko pokušao podmititi.
Naime, Vrhovni sud je svojedobno tajnu snimku razgovora HDZ-ove vijećnice iz Vukovara Marije Budimir sa Sabom u kojoj je on pokušava kupiti kako bi prešla u nezavisne vijećnike, vratio u spis i uvrstio među dokaze.
Slučaj novinara Hedla
Da javni interes preteže nad pravom okrivljenika na privatnost, Vrhovni sud je ustvrdio u slučaju pokušaja podmićivanja novinara Telegrama Drage Hedla od strane tadašnjeg saborskog zastupnika Franje Lucića. Razgovor je Hedl snimio, a Vrhovni sud je iznio stav da je Lucić nuđenjem mita izvršio izravan pritisak na pravo i dužnost novinara da pravodobno izvijesti javnost o imovinskim (ne)prilikama saborskog zastupnika i time je grubo ugrozio Ustavom zajamčenu slobodu medija te pokušao prikriti informacije nužne za transparentnost državnih dužnosnika.
„U tim je slučajevima sud zauzeo stavove i u svakom idućem slučaju onaj koji primjenjuje zakonski propis o nezakonitosti snimanja, ako dođe na sud, sud će ocijeniti je li to nezakonito“, navodi Šerić. Prema njegovom mišljenju, odluku o tome je li tajna snimka u interesu javnosti, te time nije kazneno djelo, ne može donositi nitko osim suda, iako se u praksi događa da odluku donesu policija ili Državno odvjetništvo.
„Dakle, tvrdim da MUP nema što raditi po tom pitanju. Oni moraju proslijediti postupak, ne mogu oni odlučivati je li bilo u javnom interesu ili ne, jer oni nisu neovisno tijelo. Po meni, čak ni Državno odvjetništvo ne može odlučivati već isključivo sud“, naglašava Šerić, navodeći da bi Državno odvjetništvo također trebalo procesuirati, „a onda će sud odlučiti da li se radi o zakonitom snimanju ili ne“.
Kazne ako se ne prihvati argument javnog interesa
Prema kaznenom zakonu, „tko neovlašteno zvučno snimi nejavno izgovorene riječi drugoga ili tko posebnim napravama neovlašteno prisluškuje nejavno izgovorene riječi drugoga koje mu nisu namijenjene“ kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
Od šest mjeseci do pet godina zatvorske kazne prijeti onom tko tajnu snimku javno iznese ili je „uporabi ili učini dostupnim trećoj osobi“. Jednaka kazna prijeti „službenoj osobi u obavljanju službe ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti“, ako je tajno snimala ili je tajnu snimku učinila dostupnom trećoj osobi, odnosno ako je prisluškivane riječi doslovce ili u bitnim crtama objavila.
