Razotkriveno

Opet se pokušavaju negirati Tuđmanovi pokušaji da anektira dio BiH

Katarina Peović ponovo je potaknula javnu raspravu o povijesnom naslijeđu Franje Tuđmana i ulozi njegovog režima u ratu u Bosni i Hercegovini.
Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisuju mirovni sporazum u Washingtonu
Franjo Tuđman i Alija Izetbegović potpisuju mirovni sporazum u Washingtonu

U hrvatskom javnom prostoru ponavlja se rasprava iz rujna prošle godine.

Opet je Katarina Peović, zastupnica Radničke fronte, u Saboru pitala ministra obrane Marija Banožića je li prikladno nazvati Sveučilište obrane i sigurnosti, koje je trenutno u procesu osnivanja, po prvom predsjedniku Hrvatske i HDZ-a Franji Tuđmanu.

Referirala se pritom na presudu Haškog suda tzv. hercegbosanskoj šestorci (Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorići i Berislav Pušić). Prvostupanjska presuda protiv tzv. šestorke utemeljena je, među ostalim, u zaključku suda da su sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem da Hrvatska pripoji dio teritorija Bosne i Hercegovine.

U istoj presudi su sudionicima tog udruženog zločinačkog pothvata imenovani tadašnji predsjednik Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak te načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH general Janko Bobetko.

Opet je Peović u Saboru naišla na žestoke reakcije HDZ-ovih zastupnika i njihovih partnera. Kako prenosi Hina, Branko Bačić je riječi zastupnice Peović opisao kao “najgoru moguću klevetu”, a Marijana Petir smatra njene tvrdnje “neistinitima i protuustavnima”.

Na Twitteru se u raspravu uključio i Luka Mišetić, odvjetnik koji je zastupao generala Antu Gotovinu pred Haškim sudom, a čija američka odvjetnička tvrtka Squire Patton Boggs pruža Vladi RH lobističke usluge i zastupa je u međunarodnim arbitražama (Večernji list).

Tuđmanu nije suđeno jer je umro pred podizanje optužnice

Svi oni tvrde da Peović iznosi neistine o Tuđmanu kad se referira na presudu Haškog suda protiv Prlića i ostalih. Međutim, neosporno je da je sud u prvostupanjskoj presudi zaključio kako je Tuđman sudjelovao u zločinačkom udruživanju s ciljem etničkog čišćenja dijela Hercegovine i pripojenja istog teritorija Republici Hrvatskoj.

To naravno ne znači da je presuđeno samom Tuđmanu. Formalno-pravno on je i dalje nevin jer mu nikad nije ni suđeno. A nije mu suđeno jer je umro netom prije nego što je protiv njega trebala biti podignuta optužnica (što je 2001. u intervjuu na CNN-u potvrdila tadašnja glavna haška tužiteljica Carla del Ponte).

Pa ipak, odvjetnik Mišetić pokušava osporiti tvrdnju zastupnice Peović pozivajući se na odluku Žalbenog vijeća Haškog suda iz 2016. godine, kojim je Hrvatska zatražila da se uključi u proces protiv tzv. šestorke kao “prijatelj suda” (amicus curiae).

Hrvatska je tražila da se očituje upravo zbog konstatacije iz prvostupanjske presude kojom su Tuđman, Šušak i Bobetko označeni kao sudionici udruženog zločinačkog pothvata. Sud je odbio taj zahtjev Hrvatske, uz obrazloženje kako se kaznena odgovornost u procesu tzv. šestorci pripisuje samo optuženicima.

“Žalbeno vijeće smatra da se nalazi Raspravnog vijeća o samom postojanju i članstvu u udruženom zločinačkom pothvatu ne predstavljaju – niti mogu predstavljati – nalaze o kaznenoj odgovornosti bilo koje osobe koja nije optužena i osuđena u ovom slučaju”, stoji u sudskoj odluci na koju se poziva odvjetnik Mišetić.

Ono što sud ovdje tvrdi je da Franjo Tuđman nije osuđen za ratne zločine. Nije ni mogao biti, s obzirom da je umro dok mu se pripremala optužnica. Međutim, zastupnica Peović nije ni tvrdila da je Tuđman osuđen za ratne zločine, samo da je označen od strane suda kao sudionik u udruženom zločinačkom pothvatu čije postojanje jest dokazano.

Pokušaj aneksije dijela teritorija BiH je povijesna činjenica

Također, Tuđmanova formalna neosuđenost ne može služiti kao negacija njegove politike prema teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Notorna je povijesna činjenica da je Franjo Tuđman želio stvoriti Republiku Hrvatsku u granicama nekadašnje Banovine Hrvatske. O tome je Tuđman javno govorio i razgovarao i sa svojim suradnicima, što je u memoarskim zapisima zabilježio i tadašnji ministar Davorin Rudolf.

Tuđmanova želja da anektira dio BiH dokumentirana je i u “Stenogramima o podjeli Bosne”, dvotomnom izdanju časopisa Feral Tribunea i sarajevskih Dana iz 2005. godine. U ovim knjigama preneseno je 36 transkripata razgovora što ih je Tuđman u Uredu predsjednika vodio sa svojim suradnicima na temu anektiranja dijela teritorija BiH.

Uostalom, hrvatsko-bosanski ratni sukob okončan je Washingtonskim mirovnim sporazumom koji su pod patronatom SAD-a potpisali Alija Izetbegović kao predstavnik bosanske i Franjo Tuđman kao predstavnik hrvatske strane. Da Hrvatska nije bila jedna od strana u sukobu, ne bi bilo ni potrebe da Tuđman potpisuje ovaj mirovni sporazum.

Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Postavke privatnostiPostavke privatnosti