Facebookom se dijeli video (primjer arhiviran ovdje) nastao krajem 1994. godine u Španjolskoj na kojem je prikazan Robert Willner koji se znanstveno irelevantnim eksperimentom pred budnim okom javnosti protivio službenoj AIDS priči utemeljenoj na znanstvenim istraživanjima.
https://www.facebook.com/hrabar.dabar.1/videos/159711256051062/
Sporni video u linku iznad, a koji je isječak iz originalnog videa koji traje sat i 15 minuta, započinje izjavom:
“Zabit ću si iglu u prst i tako dobiti krvnog brata kao što su to radili drevni Indijanci”.
Usred skupa 30-ak liječnika alternativne medicine i nekoliko novinara, Willner nakon kraćeg monologa zabija 20-mililitarsku iglu u prst prvo Pedru Tocinu (27), HIV-pozitivnom studentu i hemofiličaru iz Fort Lauderdalea, a potom dvaput i sebi.
Činjenica da je HIV zaista uzročnik AIDS-a dokazana je stotinama studija od otkrivenja samog virusa još 1984. godine (o čemu više možete čitati ovdje i ovdje).
Willner je svoj dramatični čin nadogradio sljedećom izjavom:
“Činim ovo da zaustavim najveću prijevaru u povijesti medicine. Ubrizgavajući sebi HIV pozitivnu krv, dokazujem kao što je dr. Walter Reed dokazao istinu o žutoj groznici. Nadam se da ću na ovaj način ću izložiti istinu o HIV-u za interes čitavog čovječanstva.”
65-godišnji Willner preminuo je 6 mjeseci kasnije od srčanog udara. Nekoliko puta je dobio negativne rezultate HIV testa, no vjerojatnost da se dogodi suprotno bila je vrlo mala, gotovo zanemariva. Informacije, zajedno s izvorima koje potkrepljuju tu tvrdnju donosimo dalje u tekstu.
Kako se prenosi HIV i kako znamo da uzrokuje AIDS?
O ovom performansu alternativne medicine pisao je i Washington Post koji je već tada, 1995. citirajući relevantne znanstvenike pobio teoriju koju je Willner pokušao dokazati. Među njima se našao i Anthony Fauci, glavni medicinski savjetnik u administraciji bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa (a kasnije i njegovog nasljednika Joea Bidena), kao i Robert Gallo, suradnik u timu koji je otkrio virus HIV-a 1984. godine.
U desetljećima nakon otkrivanja virusa stvorene su i pobijene mnoge teorije zavjere o njegovom podrijetlu, prenošenju, kao i zarazi kao posljedici cijepljenja protiv Covida-19, ali i manipulativnim usporedbama HIV-a s virusom koji uzrokuje Covid-19.
Kako objašnjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo, HIV infekcija je zarazna bolest koja počinje ulaskom virusa HIV-a u krvotok. Kada HIV dospije u krvotok, oštećuje specifične obrambene stanice (T-limfocite), što dovodi do slabljenja imuniteta i rezultira pojavom oportunističkih infekcija i određenih zloćudnih bolesti. Organizam se zbog oslabljenog obrambenog sustava ne može obraniti od infekcija. Zloćudna bolest AIDS (od franc. kratice SIDA) je krajnji i najteži stadiji HIV zaraze tj. u pitanju je skupina bolesti koje se javljaju uzrokovane teškim oštećenjem imunološkog sustava.
Tko je Robert Willner, poricatelj teorije da HIV uzrokuje AIDS?
Robert E. Willner rođen 1929., a umro 15. travnja 1995. godine, bio je američki liječnik poznat po svojoj ulozi u poricanju AIDS-a, tj. stavu da AIDS nije uzrokovan HIV infekcijom. Willner se predstavljao originalno “ortodoksnim” liječnikom koji je polako prešao na alternativnu medicinu, ponukan borbom svoje supruge s karcinomom 1978. godine
Willnerova dozvola za rad u medicini na Floridi suspendirana je 1990. godine nakon što je Floridski odbor za medicinu presudio da je Willner podnio neprikladne medicinske zahtjeve za prehrambene proizvode.
Ovaj alternativni liječnik bez licence napisao je i knjigu u kojoj iznosi svoje stajalište o odnosu HIV-a i AIDS-a pod naslovom “Smrtonosna obmana: dokaz da seks i HIV apsolutno ne uzrokuju AIDS”. Knjiga je objavljena nedugo nakon što je Willneru oduzeta medicinska dozvola zbog, između ostalog, liječenja oboljelog od AIDS-a terapijom ozonom.
Najistaknutiji Willnerov teorijski uzor bio je Peter H. Guesberg, na temelju čijih je teza nastala Guesbergova hipoteza koja među ostalim tvrdi da su uzrok AIDS-a razni neinfektivni čimbenici kao što su rekreacijska i farmaceutska upotreba droga, kao i da je HIV samo bezopasni, prolazni virus.
Stvarna vjerojatnost zaraze virusom HIV-a
Kao što nam otkrivaju brojke prikazane u tablici koju možete pronaći na službenoj stranici američkog CDC-a (Centers for Disease Control and Prevention) kao i britanskog aidsmap-a., realan rizik od inficiranja HIV-om u Willnerovom je javnom “eksperimentu” bio minimalan.
Iz tablice koja proučava rizik vjerojatnosti dobivanja HIV-a od zaraženog izvora na temelju individualnog čina možemo iščitati da će razmjenjivanjem krvi putem igle kakvu je koristio Willner od 10 000 ljudi biti zaraženo svega 23, odnosno 0,23%. Po tome možemo zaključiti kako je preuzeti rizik bio proračunat, a vjerojatnost da će dobiti infekciju prilično mala, stoga njegov performans ne dokazuje ništa. Također, u slučaju da se Willner usprkos svemu uspio zaraziti HIV-om, trebalo bi mu u prosjeku 12 godina da pokaže simptome AIDS-a. Kao što smo naveli na početku članka, kontroverzni liječnik preminuo je svega 6. mjeseci nakon dobrovoljne izloženosti virusom bez pozitivnog nalaza na HIV.
0.64% – to je vjerojatnost zaraze HIV-om putem ubrizgavanja droge zaraženom iglom. Iako se ovo može činiti vrlo malom šansom, dijeljenje igla tijekom ilegalne upotrebe droga među glavnim je oblicima prijenosa HIV-a. U navedenom slučaju, kontaminirana krv izravno se ubrizgava u venu, umjesto da se pasivno difundira u kapilare od uboda igle, pa je šansa veća, iako ne toliko. Također bismo trebali uzeti u obzir činjenicu da ovisnici ubrizgavaju injekcije više puta dnevno, pa je nakon duže upotrebe velika vjerojatnost da će razviti infekciju.
Dezinformacije su dugoročno opasne
Trenutni službeni stav Katoličke Crkve o Covidu-19 utemeljen je u znanosti. Papa Franjo je 2021. izjavio kako je moralna dužnost cijepiti se protiv Covida, a odbijanje istog nazvao je samoubilačkim poricanjem (suicidal denialism) i tako uputio apel vjernicima da slušaju znanstvenike.
No kako bismo shvatili istinski utjecaj širenja teorija zavjera oko tada HIV-a i njime uzrokovanog AIDS-a (na sličan način kao što se danas šire dezinformacije o Covidu-19) moramo uzeti u obzir narativ koji propagira velik broj vjerskih fundamentalista i vođa.
O jednom takvom primjeru smo pisali ranije, prilikom razotkrivanja netočnih tvrdnji iz videa objavljenog od strane studentskog kapelana Riječke nadbiskupije i magistra farmacije Ivana Dominika Iličića, koji je netočno izjavio kako mRNA cjepiva (poput Pfizerovog ili Moderninog cjepiva protiv Covida-19) mogu utjecati na genetski kod primatelja. Znanstveno je dokazano mRNA iz cjepiva ne ulazi u jezgru stanice i ne utječe na DNK niti ga izmjenjuje o čemu smo također pisali, a čime se redovit bave i drugi fact checking portali (1, 2).
Dominikanac tom prilikom iznosi i nepotpune zaključke Vatikana o cjepivima dobivenim na bazi staničnih kultura nastalih iz tkiva abortiranih fetusa, konkretno o Oxfordovom cjepivu protiv Covida-19. Iako je važno naglasiti da cjepivo ima poveznicu s takvim tkivom, to istovremeno ne znači da će cjepivo sadržavati stanice istog tog tkiva. Virusne čestice uzgojene na takvim staničnim kulturama pročišćene su prije unosa u cjepivo [3, 4, 5, 6,]. To je dakle neistina, jer cjepivo ne sadržava originalne stanice fetusa, nego su iste “učinjene besmrtnima” i umnažane desetljećima, što je tehnologija stara šezdesetak godina.
Stav Vatikana u ovom slučaju je taj da su vjernici moralno slobodni koristiti ovakvu vrstu cjepiva jer rizik za zdravlje drugih nadmašuje moguću brigu o njegovom porijeklu proizašlu iz religijskih stavova.
Vratimo se na problematiku manipuliranja mnijenjem u slučaju AIDS-a, gdje je najbolji primjer papa Benedikt XVI koji je 2009. Izjavio da kondomi mogu pogoršati pandemiju AIDS-a., i ukotvljenost religijskog fundamentalizma na jugu Afrike, dijelu koji je najpogođeniji epidemijom AIDS-a.
Smatra se da je učestalo ponavljanje Katoličke crkve kako kondomi ne zaustavljaju prijenos HIV-a u Africi uzrokovalo smrt tisuća ljudi. Brojke najbolje oslikavaju ozbiljnost situacije u Južnoafričkoj Republici, gdje je širenje HIV-a također bilo potpomognuto širenjem teorije zavjere. Godine 2019. je 7.7 milijuna stanovnika bilo HIV pozitivno, dok je u dobnoj skupini od 15 do 49 godina njih čak 20% bilo pozitivno na ovaj virus.
Teorije zavjere i nevidljivi neprijatelj
Jedna od većih ideoloških mašinerija koje su u prošlosti proizvodile uvjerljive teorije zavjere bio je Sovjetski Savez. Već smo tada, prije internetskih platformi poput Facebooka, mogli naučiti o lakoći širenja dezinformacija (dezinformatsiya).
Teorija zavjere, koja je kolala u krugu dezinformacija između SAD-a i Rusije je bila ta da je AIDS umjetno napravljen virus. Nastala je 1986. od strane ruskog biofizičara Jakoba Segala koji je njeno širenje ocijenio „vrlo uspješnim.“ Preko marginalnih je medija ušla u britanski i američki mainstream medijski prostor i proširila se svijetom. (Ne)znanstvena izvješća o porijeklu AIDS-a posebno su čitana bila u krugovima Afroamerikanaca i među američkom gay populacijom; dvjema skupinama neproporcionalno teško pogođene ovim virusom. „Povezanost AIDS-a s ratovanjem CIA-e” je primjer naslova članka kojeg je objavio New York Amsterdam News, novine koje su uživale veliku popularnost afroameričke populacije.
Početak epidemije AIDS-a, koja je usmrtila preko 22 milijuna ljudi, Segal opisuje kao period zbunjenosti i straha među stanovništvom, ali i među medicinskim stručnjacima; sličnost s aktualnom pandemijom je nemoguće ne primijetiti. Rusija je 1992. priznala dezinformacijsku kampanju oko AIDS-a koju je vodio KGB (1, 2).
Krajnji rezultat ovakvih manipulativnih poduhvata bili su porast rasnih tenzija i proliferacija homofobnih narativa.
Propagacija teorija zavjere vezanih uz HIV u 80-ima i njegovo opetovano nazivanje „nepostojećim virusom“ napravljenom u laboratoriju kako bi farmaceutske kompanije zaradile na lijekovima preslikava se danas u razdoblje pandemije Covida-19. Prilikom pretraživanja sintagme „nepostojeći virus“ Google pronalazi 165 000 rezultata, što dokazuje postojanost rasprostranjenosti ideja da je glavni uzročnik pandemije napravljen od strane interesnih skupina, a ne da je (kao i u slučaju HIV-a) nastao mutacijom virusa prvobitno nađenog kod životinja (u slučaju HIV-a kod čimpanzi).
Važnost priznavanja virusa, odnosno pravih uzročnika bolesti, očitava se u brojkama vezanim uz savladavanje pandemije AIDS-a. Naime, od trenutka vrhunca zaraze 2004. smrtnost uzrokovana AIDS-om pala je za čak 60%.
Iz svega navedenog zaključujemo da su Willnerova učenja i hipoteze vezane za AIDS, a koja umanjuju opasnost same bolesti i čija je kruna “eksperiment” odnosno performans neutemeljen u znanosti, višestruko opasni; za stigmatizaciju oboljelih, za prevenciju često smrtonosne bolesti te za generalnu informiranost o pandemiji koja desetljećima nakon identifikacije virusa HIV-a uništava zajednice, najviše one u južnoj Africi i istočnoj Aziji.
Kako smo pisali u već spomenutom članku, UNAIDS (Zajednički program Ujedinjenih naroda za borbu protiv HIV/AIDS-a) objavio je publikaciju u kojoj istražuju kako se iskustvo sa suzbijanjem epidemije HIV-a može iskoristiti za pripremanje boljeg odgovora na pandemiju Covida-19.
Između ostalog u studiji se navodi: “Povijest odgovora na HIV živo demonstrira kako javno-zdravstvene inicijative mogu biti potkopane stigmom, diskriminacijom i zanemarivanjem ljudskih prava, dok istraživanja konzistentno pokazuju da oni koji su iskusili stigmatizaciju i diskriminaciju rjeđe traže zdravstvenu skrb i suočavaju se s gorim zdravstvenim ishodima”.
NADOPUNA: Evolucijski genetičar Tomislav Domazet Lošo u srpnju 2021. godine iznio je tvrdnju da se mRNA iz cjepiva može ugraditi u jezgru ljudske stanice te izazvati tumore i nasljedne bolesti izmjenom genoma. Nije dokazano da se to doista događa, iako je mehanizam koji Domazet Lošo opisuje teoretski moguć. Više o tome možete pročitati ovdje.