Facebookom se počela širiti stara dezinformacija prema kojoj je CIA još pedesetih godina prošlog stoljeća imala dokumente koji otkrivaju lijek za rak, i to dobro poznati antiparazitik, ali je sve sakrila od javnosti. Isti ili slični tekstovi proširili su se na više privatnih profila, a tvrdnje su više manje iste.
“Zanimljivo. CIA je 1950. godine. godinama je klasificirala i skrivala sovjetsku znanstvenu studiju da antiparazitski lijekovi uništavaju tumore. Danas znanstvene studije otkrivaju što su Sovjeti znali odmah nakon Drugog svjetskog rata. Poveznice na današnje znanstvene studije koje navode da antiparazitski lijekovi uništavaju tumore”, stoji u opisu jednog videa, objavljenog na privatnom profilu 19. svibnja (arhivirano ovdje), popraćeno sa šest linkova. U videu voditelj pita gosta:
“Čekaj, čekaj, CIA je prije 50 godina znala da postoje dokazi da uzimanje antiparazita poput ivermektida može smanjiti tumore, klasificirali su ga i sakrili?”
“Točno. To je bila sovjetska studija. Ovi sovjetski znanstvenici su otkrili da i tumori i paraziti, a ovi antiparazitici ispoljavaju slične mehanizme i otkrili su da ispoljavaju antikarcenogeno djelovanje kod životinja. Ta studija je klasificirana od strane CIA-e 50-ih godina i nije deklasificirana do 2011. godine. Dakle, to je značajno unazadilo neka od ovih vitalnih istraživanja raka”, odgovara gost.
Video je ovdje prikupio više od 1.100 reakcija i više od 520 dijeljenja. Uz isti opis prenijela ga je i stranica Građansko buđenje (arhivirano ovdje), gdje je pregledan više od 2.600 puta i prikupio je više od 60 reakcija. Gotovo identične tvrdnje, ali bez popratnog videa pronašli smo na još dva privatna profila (arhivirano ovdje i ovdje) preko kojih je objava došla do još nekoliko stotina korisnika.
Nije otkriven lijek za rak
O ovoj lažnoj tvrdnji već su ove godine pisali fact checking portali Snopes i španjolski Info Veritas jer se ista tvrdnja širi i stranim profilima i stranicama.
Premda se radi o postojećem CIA-inom dokumentu, tvrdnja da se u dokumentu skriva lijek za rak, potpuno je netočna. Dokument naziva “Biochemical Resemblance Between Endoparasites and Malignant Tumors” na dvije stranice, datiran od 26. veljače 1951. godine, zapravo je sažetak sovjetskog članka objavljenog godinu dana ranije, o biokemijskim sličnostima između parazitskih crva i tumora. Premda je desetljećima bio povjerljiv, deklasificiran je u rujnu 2011. godine i već je godinama javno dostupan na internetu.
Dokument prenosi sažetak istraživanja sovjetskog znanstvenika V. V. Alpatova koji je svoj rad objavio u časopisu Priroda (vol. 39, br. 10, str. 22-27). Istraživanje na miševima pokazalo je neke sličnosti između endoparazita i malignih tumora, i to u smislu sličnih uvjeta u kojima rastu i razvijaju se. Sovjetski znanstvenici pretpostavili su da bi te sličnosti mogle ukazivati na zajedničke biokemijske procese u parazitima i malignim stanicama. CIA je u sažetku dodala da informacije nisu recenzirane ni provjerene te da su potrebna dodatna istraživanja.
Važno je naglasiti da se u dokumentu nigdje ne spominje “lijek za rak”, kako se navodi u statusu, kao što nije točno ni da su ruski znanstvenici otkrili i u tom istraživanju naveli “dokaze da uzimanje antiparazita poput ivermektida može smanjiti tumore”. Također, lijek koji navode pogrešno je napisan i zove se ivermektin, a ne “ivermektid”.
Ivermektin i liječenje karcinoma
Ivermektin je antiparazitik širokog spektra. Tijekom proteklih desetljeća uistinu se pokazao koristan za liječenje više različitih bolesti, i znanstveni pokazatelji o njegovim anti-tumorskim svojstvima na molekularnoj razini zaista postoje, no suprotno neprovjerenim navodima s interneta, ne postoje dokazi da će uzimanje tableta ivermektina izliječiti rak, o čemu je Faktograf već pisao.
Ivermektin pripada skupini avermektina, prirodnih produkata koji nastaju uslijed fermentacijskog procesa kojim bakterije Streptomyces avermitilis razgrađuje organske tvari. Druge bakterije iz ovog roda zaslužne su i za veliki broj antibiotika koji su danas u upotrebi.
Sam ivermektin je po prvi put 1987. godine odobren za liječenje infekcije koju izaziva parazit Onchocerca volvulus, poznate i kao riječna sljepoća, no posljednjih desetljeća pokazao se učinkovitim i protiv mnogih drugih parazita, uključujući i one gastrointestinalne. U današnje doba u pojedinim je državama odobren još i za liječenje malarije, tripanosomijaze (bolesti spavanja), svraba, lišmanijaze i ušiju. Ivermektin se uvelike koristi i u veterini za liječenje raznih parazitskih bolesti kod životinja.
Mnoge su studije ispitivale učinkovitost antiparazitskih lijekova na tumorima, no konkretnih dokaza da ivermektin utječe na liječenje raka još nema.
Pomaka na molekularnoj razini ima, no riječ je o rezultatima koji nisu provjereni kliničkim studijama – u realnim uvjetima i na ljudskim ispitanicima, i koji su često koristili doze ivermektina previsoke da bi bile sigurne za upotrebu kod ljudi. Sve to, kako mnogobrojni stručnjaci upozoravaju, znači da se lijek ne može samo tako početi koristiti za liječenje raka.
Daleko od toga da je ivermektin prvi neonkološki lijek koji je istraživan u antitumorske svrhe. Po jednoj analizi iz 2017. godine, za najmanje 235 postojećih lijekova registriranih za posve drugačije bolesti su istraživanja in vitro ili na mišjem modelu dokazala da imaju potencijalna antitumorska svojstva. Samo nekolicina, međutim, poput cimetidina ili itrakonazola, pokazala su naknadno određenu korist u kliničkim studijama u tretmanu određenog tipa karcinoma.
Rak nije jedna bolest
Rak nije samo jedna bolest, to je krovni naziv za više od 200 različitih bolesti. Svaka od ovih širokih vrsta raka ima mnogo podvrsta, a sve izgledaju i ponašaju se drugačije jer se razlikuju na genetskoj i molekularnoj razini. To je zato što rak nastaje iz naših vlastitih stanica, pa svaki karcinom može biti jednako različit i raznolik kao i ljudi.
Svaki rak uzrokuje drugačiji skup mutacija i kako tumor raste, akumulira se sve više mutacija. To znači da svaki tumor ima individualni skup mutacija, tako da lijek koji djeluje na jednog pacijenta s rakom možda neće imati isti učinak na drugog, o čemu je Faktograf već pisao.
Zbog te kompleksnosti u medicini se intenzivno istražuju različiti pristupi liječenju raka – od klasičnih metoda poput kirurških zahvata, kemoterapije i imunoterapije, do suvremenih, ciljano usmjerenih terapija temeljenih na genetskom profiliranju tumora.
Zaključno, autentično izvješće CIA-e iz 1951. sažetak je sovjetskog istraživanja o sličnostima između parazita i stanica raka. No, dokument ne otkriva lijek za rak niti je to CIA "skrivala od ljudi". Radi se o sažetku sovjetskog znanstvenog članka iz 1950. koji istražuje promjene tumora, no ne donosi nikakvo izvanredno otkriće.
