Pretendenti za mjesto gradonačelnika Zagreba predali su svoje liste za lokalne izbore koji će se zbiti za nešto više od dva tjedna.
Na temelju dvije veće predizborne debate koje su se odvile prvo na Sveučilištu VERN, pa potom u širem krugu kandidata i u organizaciji Jutarnjeg lista iskristalizirale su se teme koje dominiraju predizbornom kampanjom: financijsko stanje Grada Zagreba i Holdinga, zapošljavanje u gradskoj upravi i poduzećima, prošlost (ne)suradnje s pokojnim dugogodišnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem te pojedina pitanja upravljanja gradom, u kojima je uz infrastrukturne projekte postalo naročito bitno i pitanje zbrinjavanja otpada.
S obzirom na to da sve ankete pokazuju prednost kandidata zelene ljevice Tomislava Tomaševića, glavnina protukandidata upuštala se u verbalne duele upravo s Tomaševićem.
Provjerili smo točnost tvrdnji oko kojih je u ovoj predizbornoj kampanji bilo najviše prijepora među kandidatima.
Prepirka Tomaševića i HDZ-ovog Filipovića te tvrdnje Jelene Pavičić Vukičević (BM365) o dugu Grada Zagreba
Tomislav Tomašević (govoreći u debati Jutarnjeg lista o mogućim budućim financijskim potezima): „Što se tiče duga koji je milijardu i 300 milijuna kuna službeno, mi procjenjujemo da je vjerojatno i dvije milijarde kuna – međutim, čekamo još uvijek rješenje o izvršenju proračuna, a ono se po zakonu treba dostaviti Gradskoj skupštini do 1. lipnja.“
Davor Filipović: „Dug grada nije 1,3 milijarde nego je na kraju 2019. akumulirani manjak bio 1,3 milijarde kuna, a na kraju 2019. dug prema bankama je bio 1,6 milijardi kuna“.
Tomislav Tomašević: „Direktni dug službeni je 1,3 milijarde kuna, po Institutu za javne financije je na kraju godine procjena 1,6, međutim čekamo još uvijek službeno izvješće o izvršenju proračuna za 2020. i tada ćemo znati koji je direktni dug, a indirektni dug, kao što dobro znate, je još 2,3 milijarde kuna od obveznica Zagrebačkog holdinga.“
Davor Filipović: „Nije točno.“
Tomislav Tomašević: „Točno je, a vi bi trebali to znati budući da ste glasali za svaki proračun gradonačelnika. Glasali ste za svaki taj proračun koji ste znali da je neuravnotežen, da nije realan i da će na kraju dovesti do ovakvih gubitaka i za to ste odgovorni jednako kao Jelena Pavičić Vukičević koja tu sjedi pored vas.“
U nastavku je o stanju financija govorila i Jelena Pavičić Vukičević koja je na pitanje kakvo je stanje financija konstatirala da je ono „solidno“ i da Zagreb sve svoje kreditne obaveze izvršava na vrijeme te je između ostalog konstatirala kako je „dugoročna zaduženost, ovih dvije milijarde kuna o kojima govorimo, 19 posto zagrebačkog proračuna“. Potom je replicirajući SDP-ovom Jošku Klisoviću koji ju je optužio da je stanje s financijama „katastrofalno“ rekla:
„Bitnije od ovog što mi kažemo u ovom krugu jest nalaz kreditne agencije S&P koja je vrlo jasno rekla da potvrđuje kreditni rejting Grada Zagreba u ovoj godini u odnosu na prošlu, a znamo što se sve događalo u prošloj godini, znamo koliko je ljudi ostalo bez posla, koliko je bilo manje poslovne aktivnosti i svejedno kreditna agencija kaže da zadržavamo svoj kreditni rejting“.
Kakvo je stanje duga?
U prepirci Filipovića i Tomaševića, Filipović je iznio točan podatak kada je rekao da je krajem 2019. manjak bio 1,3 milijarde, a dug prema bankama 1,6 milijardi kuna.
U Analizi i ocjeni postojećeg financijskog stanja s prijedlogom mjera za otklanjanje uzroka negativnog poslovanja, mjerama za stabilno poslovanje i akcijskim planom provedbe navedenih mjera koja se može naći na službenim stranicama grada, se navodi: „Proračunski manjak Grada Zagreba utvrđen je u Godišnjem izvještaju o izvršenju Proračuna Grada Zagreba za 2019. godinu i Financijskog izvještaja o prihodima i rashodima, primicima i izdacima Grada Zagreba za razdoblje 1. siječnja do 31. prosinca 2019. u ukupnom iznosu 1.303.915.375,43 kuna, od čega se 1.042.560.800,43 kuna odnosi na manjak na samom Proračunu, a 261.354.575,00 kuna na manjak kod proračunskih korisnika“.
Iz istog se dokumenta vidi i kako je stanje duga po kreditima na dan 31. prosinca 2019. bilo 1,6 milijarde kuna.
Direktan dug je zbroj svih proračunskih manjkova (deficita) iz tekućeg i ranijih razdoblja financiranih zaduživanjem.
Točna je, međutim, i tvrdnja Tomaševića da je 1,6 milijardi kuna projekcija duga koju je iznio Institut za javne financije do kraja 2020., što zapravo znači zadržavanje direktnog duga na istoj razini kao i godinu ranije.
„Projicirano stanje direktnog duga na kraju 2020. iznosi oko 1,59 mlrd. kn odnosno 13% ukupnih proračunskih prihoda i primitaka“ navodi se u vodiču kroz proračun grada za 2021. kojeg izdaje Institut za javne financije.
Točna je i Tomaševićeva konstatacija kako tome treba pribrojati i indirektni dug od 2,3 milijarde kuna od obveznica Zagrebačkog holdinga, ali to nije sve. U istom vodiču Instituta za javne financije navodi se kako je uz direktan dug prikazan na gornjem grafikonu Grad potencijalno — kroz dana jamstva — izložen i indirektnom dugu od čak 2,78 mlrd. kn (22,7% ukupnih prihoda i primitaka planiranih u 2020.), od čega jest najveći već spominjani dug Holdinga od 2,3 milijardi koji se odnosi na jamstvo za obveznice izdane za refinanciranje duga iz 2007. Te su obveznice izdane u dvije tranše (1,8 mlrd. kuna sredinom 2016. te još 500 milijuna kuna u srpnju 2017.).
Moody’s: Izravni dug Grada povećao se na 2 milijarde kuna
Agencija Standard & Poor’s (S&P), krajem ožujka, jest potvrdila špekulativni rejting Grada Zagreba „BB-„, uz negativne izglede. Upozorili su pritom na negativan utjecaj pandemije koronavirusa na proračunske prihode i još uvijek „nejasnu“ potporu vlade obnovi od potresa (1, 2).
Kreditni rejting Zagreba S&P snizio je iz „BB“ u „BB-„ u rujnu prošle godine ocijenivši da će Grad morati pokriti petinu troškova obnove od potresa što će značajno povećati njegove financijske obaveze.
U temeljnom scenariju za razdoblje do 2023. godine S&P predviđa deficit gradskog proračuna zbog pada prihoda od prireza, ali i niži iznos nepodmirenih obaveza jer bi Grad trebao dobiti novac od EU-a i Vlade za obnovu infrastrukture, iako još nije utvrđen iznos ni vrijeme isplate.
Napominju i da bi u idućih 12 mjeseci mogli sniziti rejting ako će financijski pritisak na Zagreb i gradska poduzeća i dalje jačati, što bi značilo ubrzano gomilanje nepodmirenih računa i pogoršavanje novčane pozicije u uvjetima smanjene vladine potpore nakon lokalnih izbora u svibnju.
Ako Zagreb ponovo stekne „financijsku stabilnost“, pak, izgledi za rejting mogli bi u idućih 12 mjeseci biti izmijenjeni u stabilne. Primjerice, to bi se očitovalo u stabilnoj proračunskoj izvedbi i poboljšanoj novčanoj poziciji ili smanjenim financijskim obavezama.
S druge strane, kreditna agencija Moody’s u studenom prošle godine povećala je rejting Zagreba na stabilan s Ba2 na Ba1. No Moody’s je ustvrdio da su razine zaduženosti grada, iako se smanjuju, i dalje visoke.
„Izravni dug Grada povećao se na 2 milijarde kuna, što predstavlja umjerenih 27 posto poslovnih prihoda u 2019. godini u usporedbi s 24 posto u 2018. Očekujemo da će se bespovratnim sredstvima Europske unije i središnje vlasti ublažiti potreba Zagreba za financiranjem i ograničiti nova zaduživanja za infrastrukturna ulaganja u razdoblju 2020-21. Dodatno, zaduživanje jedinica lokalne samouprave u Hrvatskoj ograničavaju ograničenja na zaduživanje postavljena na nacionalnoj razini. Očekujemo da će zbog toga razina izravnog duga Grada ostati niska, odnosno na oko 26 posto od procijenjenih prihoda poslovanja u 2020. prije povećanja na gotovo 30 posto do 2021. godine“, naveo je Moody’s.
Ta procjena Moody’sa o dugu od 2 milijarde kuna poklapa se i s riječima same trenutačne vršiteljice dužnosti gradonačelnice u debati.
U svakom slučaju, kako je to ispravno primijetio Tomašević, potpunija slika trebala bi biti poznata u lipnju kada se očekuje godišnji izvještaj o izvršenju proračuna za 2020.
Poseban problem u proračunu za 2021. moglo bi biti oslanjanje, na prihodovnoj strani, na planiranu prodaju „obiteljskog srebra“, odnosno kompleksa Paromlina, Zagrepčanke i Gredelja koja je sve prije nego izvjesna, a trebala bi pokrpati postojeći manjak.
HDZ uz Bandića
U debati u organizaciji Jutarnjeg lista Tomašević, Vesna Škare Ožbolt i Joško Klisović Filipovića su prozivali za potporu HDZ-a bivšem gradonačelniku koja je uključivala i glasanje za svaki proračun gradonačelnika, bez obzira na nova zaduženja.
Slično je Tomislav Tomašević Filipoviću predbacio i u debati na VERN-u:
Tomislav Tomašević: „Stanje grada je loše i Filipović je svjestan toga i sudjeluje u tome. Htjeli smo glasati protiv proračuna da idemo na ove izbore. HDZ ih je podržao.“
Davor Filipović: „Razlika između mene i njega? On je i u Gradskoj skupštini uvijek govorio da nešto ne valja, a nije nudio rješenja, nije poanta rušenja, sad je prilika za promjene.“
Tomislav Tomašević: „Deset amandmana smo davali na proračun, toliko o konstruktivnosti, nijedan niste prihvatili.“
Činjenica je da je HDZ, a jedan od njihovih istaknutih gradskih zastupnika bio je i Filipović, glasao za Bandićeve proračune koji su iz godine u godinu bili sve veći (Hina ,Večernji list, Tportal). Na samom kraju 2018., prilikom izglasavanja proračuna za 2019., Bandić je – nakon što su ga napustili zastupnici Neovisnih za Hrvatsku – gotovo izgubio vlast. U posljednji je tren Bandić, koji je za tu priliku izašao iz bolnice, osigurao tri „žetončića“, ali HDZ je i taj put glasao za Bandića.
Nakon što ga je Filipović prozvao da je u Gradskoj skupštini samo kritizirao, a nije nudio rješenja, Tomašević je točno konstatirao kako su nudili amandmane, ali su oni odbijeni.
Klub gradskih zastupnika lijevog bloka na posljednji je prijedlog proračuna uložio 14 (a ne 10) amandmana i svi su bili odbijeni.
Radnik “zaštićeniji” od glavnog čovjeka Holdinga
Na pitanje u debati Jutarnjeg lista kakvi su u Holdingu menadžerski ugovori, Jelena Pavičić Vukičević je rekla:
„U Zagrebačkom holdingu kao ni u drugim trgovačkim društvima nema menadžerskih ugovora, ljudi su izabrani na javnom natječaju i imaju četverogodišnje ugovore koji se u svakom trenutku mogu prekinuti. Ima samo jedan padobran – dobijete otkaz i tri plaće. Dopustite mi reći da radnik Čistoće koji radi recimo 40 godina i zasluži tamo svoju mirovinu odlazi s otpremninom u visini 200.000 kuna. Čelnik Zagrebačkog holdinga koji recimo ima 19.000 kuna neto plaću odlazi s tzv. otpremninom puta tri, pa vi vidite tko je više zaštićen, običan radnik ili onaj tko upravlja cijelim sustavom“.
Prema Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding, radnik kojemu se otkazuje ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme nakon najmanje dvije godine rada ima pravo na otpremninu, osim ako se ugovor ne otkazuje iz razloga uvjetovanih ponašanjem radnika. U slučaju kada radnik ostvaruje otpremninu, ona se određuje u iznosu od pet tisuća kuna neto za svaku navršenu godinu neprekinutog rada kod poslodavca. Ukupan iznos otpremnine, kako se navodi, ne može biti veći od 200 tisuća kuna neto.
Sindikati, pritom, ističu da netko tko ima 40 godina radnog staža teoretski može dobiti 200 tisuća kuna otpremnine, ali se to u praksi „teško može dogoditi“ (Jutarnji list). Tako visoku otpremninu, kako objašnjava Zdravko Stoilković iz Sindikata Čistoće, mogu dobiti samo radnici koji u mirovinu odlaze jer su izgubili poslovnu sposobnost, a ne može im se ponuditi zamjensko radno mjesto.
Kolektivni ugovor, naime, ne predviđa da radnik koji je nakon 40 godina rada, recimo u Čistoći, ostvario uvjete za mirovinu u tu mirovinu odlazi s 200 tisuća kuna otpremnine, kako je to sugerirala Pavičić Vukičević. U Kolektivnom ugovoru stoji kako će radniku koji odlazi u mirovinu poslodavac isplatiti otpremninu u iznosu od tri prosječne mjesečne plaće isplaćene u gospodarstvu Grada Zagreba u prethodna tri mjeseca, najkasnije zadnjeg dana rada.
Što se tiče ugovora i otpremnina za osobe na rukovodećim mjestima, u sindikatima ne znaju kako ti ugovori izgledaju, niti su oni obuhvaćeni kolektivnim ugovorom.
Prema ranijim informacijama, šefovi u Holdingu, koji ugovore potpisuju na četverogodišnje razdoblje, u ugovorima su imali propisane otpremnine od tri bruto plaće (1, 2). Neto plaća čelnika Holdinga od 19 tisuća kuna, koju spominje Jelena Pavičić Vukićević, u brutu iznosi 29.542 kune, pod uvjetom da je riječ osobi koja nema uzdržavanih članova obitelji.
Kad bi riječ bila samo o iznosima koje je spomenula vršiteljica dužnosti gradonačelnice, to je otprilike u neto iznosu ekvivalent otpremnine koju radnik dobije nakon 10 godina rada.
Tko je kriv za Resnik?
U debati Jutarnjeg lista Davor Filipović je poručio Jošku Klisoviću:
„Da je bio u Gradskoj skupštini, znao bi da smo, slušajući naše sugrađane, glasovali protiv kompostane u Brezovici koju je Bandić htio tamo napraviti, da smo slušajući naše građane zaustavili reciklažno skladište građevinskog otpada u Podsusedu, da smo rekli ne GUP-u, da smo rekli da ne želimo sortirnicu otpada u Resniku“.
U kasnijoj je debati Filipović dodao:
„Opet slušam plan malih komunalnih akcija, sad Tomašević govori o Jakuševcu. Ono što sam najavio je zatvaranje Jakuševca, ali preduvjet da se zatvori Jakuševac je izgradnja centra za gospodarenje otpadom koji će biti izvan Zagreba. Tomašević je predvidio Resnik za tu lokaciju pa neka nešto kaže o tome.“
Tomislav Tomašević mu je odgovorio:
„Znači, centar za reciklažu, a ne megacentar koji ste vi izglasali kad ste donijeli odluku o gospodarenju otpadom. Mi ćemo preispitati sve lokacije. Vi ste glasali da bude taj centar u Resniku. Digli ste ruku za prostorni plan. Ne samo to, nego ste glasali i da otpad se uvozi iz Zagrebačke županije u Zagreb, a mi smo bili žestoko protiv toga i taj sporazum ću ja revidirati. A sada obećajete da ćete ga izbaciti iz Zagreba“.
Nije točno da je Tomašević predvidio da Centar za gospodarenje otpadom bude u Resniku, već je ta lokacija upisana i u prostorne planove i u Plan gospodarenja otpadom Grada Zagreba koji su doneseni u mandatu Milana Bandića u koaliciji s HDZ-om.
“Na lokaciji Resnik planira se izgradnja Centra za gospodarenje otpadom u kojem će se oporabiti otpad s područja Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a sukladno Sporazumu o suradnji na pripremi projekta ‘Centar za gospodarenje otpadom Zagreb’ između Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom d.o.o. potpisanom 10. siječnja 2018. godine”, stoji na službenoj stranici ZCGO-a. Za izgradnju centra u Resniku predviđeno je i sufinanciranje europskim sredstvima.
Projekt izgradnje postrojenja za sortiranje (sortirnice) odvojeno prikupljenog otpada (kartona, metala, plastike, stakla i dr.) i građevine za pretovar prikupljenog biootpada Grada Zagreba i Zagrebačke županije provodi se na području Grada Zagreba, na mikrolokaciji bivšeg industrijskog kompleksa DIOKI. Grad Zagreb otkupio je zemljište od DIOKI d.d. u stečaju površine cca 10 hektara u vrijednosti od 36,5 milijuna kuna, navodi se na službenim stranicama ZCGO-a, prošlog su ljeta započeli radovi na rušenju postojećih građevina na tom prostoru, a izgradnja sortirnice bila je predviđena za ovu godinu.
Nakon smrti Milana Bandića, a u atmosferi pred lokalne izbore, Jelena Pavičić Vukičević je s dnevnog reda Skupštine skinula prijedlog vezan za izgradnju prometnice koja vodi do buduće sortirnice otpada u Resniku. Točno je da se to dogodilo na prijedlog kluba HDZ-a.
“Brojni građani nisu presretni što će se graditi tamo pa tražimo da se to povuče”, kazao je Davor Filipović.
HDZ, jednako kao neki članovi BM 365, unatoč tome što se već dugo provode pripreme za izgradnju centra u Resniku – što je vidljivo i iz akata na stranicama Gradske skupštine – sada pokušavaju stvoriti dojam da nije gradonačelnik Milan Bandić odabrao Resnik kao lokaciju za zbrinjavanje otpada, već da je to plan oporbenog zastupnika i dugogodišnjeg aktivista za zaštitu okoliša Tomaševića.
Plan gospodarenja otpadom prihvaćen je glasovima vladajuće većine u svibnju 2018. uz zaključak tri kluba – HDZ-a, Neovisnih za Hrvatsku i stanke Bandić Milan 365 – kojim se zadužuje gradonačelnik na pokretanje postupka izmjena i dopuna Prostornog plana Grada Zagreba.
Razlozi tih izmjena i dopuna Prostornog plana su brisanje lokacije Obreščica kao lokacije za postrojenje za obradu biootpada i lokacije Kostanjek kao lokacije za reciklažno dvorište za građevni otpad te se sukladno posebnim propisima trebalo istražiti nove alternativne lokacije namijenjene gospodarenju otpadom od županijskog i lokalnog značaja. U travnju 2019. Između Grada Zagreba, Grada Novske i Zagrebačkog centra za gospodarenje otpadom potpisan je Sporazum o suradnji na pripremi i izgradnju postrojenja za obradu odvojenoga prikupljenog biootpada u Poduzetničkoj zoni Novska.
“Rodna ideologija”
U debati Jutarnjeg lista odvila se i razmjena misli o „rodnoj ideologiji“ između Miroslava Škore (Domovinski pokret) i Tomislava Tomaševića.
Miroslav Škoro: „Spominjete kod biciklističkih staza rodnu ideologiju, što to znači?“
Tomislav Tomašević: „Meni je neugodno da ovakve stvari vi govorite. Mi smo u program stavili dijelove plana o rodnoj ravnopravnosti koji je izglasala gradska skupština i to vam primjerice znači da imate posebne biciklističke staze za djecu u odnosu na odrasle, da se pazi na sigurnost majki s djecom i s kolicima, to vam to znači. Jel’ se vi vozite biciklom po gradu? Biciklističke staze su potpuno isprekidane, improvizacija čista, nemamo magistrale, nemamo parkiranja za bicikliste, nemamo sustav javnih bicikala“.
Miroslav Škoro: „Pa dobro ja sam samo pitao, sad ste mi pojasnili“.
U Programu zelene ljevice za Zagreb nalazi se poglavlje koje je naslovljeno „Ravnopravnost u planiranju prostornog razvoja grada“, a u kojem stoji:
„Naročito ćemo voditi računa o uključivanju kriterija rodne ravnopravnosti u Razvojnu strategiju Grada Zagreba. U skladu s prioritetima postojećeg Akcijskog plana Grada Zagreba za provedbu Europske povelje za ravnopravnost žena i muškaraca, provodit ćemo analizu programa izgradnje parkova, pješačkih i biciklističkih staza, javnog prijevoza i izgradnje javne rasvjete kako bi bolje odgovorili na specifične potrebe žena, djece i osoba starije životne dobi te kako bi jamčili veću sigurnost ženama i LGBTIQ+ osobama. Žene i djeca češće koriste javni prijevoz i pješače, pa bi kriteriji oblikovanja morali uvažavati tu činjenicu. Primjerice, tamo gdje analiza pokaže da je potrebno, stanice javnog prijevoza treba projektirati bliže vrtićima i školama, nogostupe proširiti i promet u kvartovima smiriti, ukloniti barijere kretanju kolica, biciklističke staze odvojiti od automobilskog prometa, a pješačke staze u parkovima učiniti vidljivima i dobro osvijetljenima. Za sigurnost u javnom prijevozu od presudne je važnosti neodgodivo uvođenje politike nulte tolerancije u slučajevima nasilja nad ženama i LGBTIQ+ osobama. To uključuje provođenje kampanje o netoleranciji nasilja u vozilima ZET-a i donošenje protokola za interno postupanje u slučaju prijave nasilja“.
Svađa Troskota i Pavičić Vukičević o cijeni obnove Gornjogradske gimnazije
Kandidat Mosta Zvonimir Troskot u sučeljavanju Jutarnjeg lista opet je potegnuo temu obnove Gornjogradske gimnazije, ustvrdivši da je cijena obnove 3000 eura po metru kvadratnom.
O ovoj se temi Troskot još u veljači javno raspravljao s Ivicom Lovrićem, zagrebačkim pročelnikom za obrazovanje, a točnost njihovih tvrdnji tada je provjeravao Tportal (na što je vjerojatno mislila v.d. gradonačelnica Pavičić Vukičević kad je Troskotu kazala da su njegove optužbe “već ranije demantirane”).
Troskot, naime, tvrdi da je obnova zagrebačke Gornjogradske gimnazije koštala 116 milijuna kuna, odnosno 3000 eura po kvadratu.
Do cifre od 116 milijuna kuna je Troskot došao zbrojivši 8,5 milijuna kuna (koliko je tvrtki Kamgrad plaćeno za prvu fazu obnove) i 108 milijuna kuna (na koliko je u javnom natječaju procijenjena druga faza obnove).
Međutim, prema podacima iz Elektroničkog oglasnika javne nabave, druga će faza obnove Gornjogradske gimnazije ipak koštati osjetno jeftinije. Na natječaju su pristigle dvije ponude: tvrtka Kamgrad ponudila je cijenu od 81,1 milijun kuna s PDV-om, a tvrtka Ing-grad u svojoj je ponudi navela cijenu obnove od 94,2 milijuna kuna.
To bi značilo da će cijena obnove – ako ne dođe do povećanja cijene kroz izvantroškovničke radove, što je prilično učestala pojava – u konačnici iznositi oko 2000 eura po kvadratu, ne 3000 eura kako tvrdi Troskot.
Iako brojke koje Troskot iznosi nisu sasvim točne, ne može mu se zamjeriti što upozorava da se kroz proces obnove od potresa stvara prostor za rasipanje javnim novcem. Mediji su ranije u više navrata upozoravali na poveznice između pokojnog gradonačelnika Bandića i građevinskih poduzetnika koji primaju milijune iz zagrebačkog proračuna, pa se tako u više navrata pisalo i o suspektnim poslovima Kamgrada s Gradom Zagrebom (1, 2, 3, 4).
