Pod povećalom

Jesu li gradovi važniji od države?

Nakon što je 20. stoljeće bilo "stoljeće država", 21. stoljeće će biti "stoljeće gradova", vjeruju čelnici europskih metropola. To se diljem Europe i svijeta već pokazuje i u praksi.
Photo by Frane Medić on Unsplash

Poplava, potres, nepogoda, rupa na cesti, nema parkirnog mjesta, nogostup nikad dovršen, zagađen zrak, mutnjikava voda iz slavine, prenatrpan autobus, nema biciklističke staze, prokišnjava krov škole, bazdi kanalizacija, a vi još uvijek ne namjeravate izaći na skorašnje lokalne izbore?

Niste jedini jer apatija među građanima je sveprisutna u demokratskim državama, naročito kada se biraju glavešine u mjestu prebivališta, ali upravo oni, a ne tamo neki premijer ili predsjednik, mogu riješiti dobar dio problema koji svakodnevno tište građane. Iako su gradonačelnik, načelnik, župan ili gradsko vijeće u mogućnosti prilično otežati ili olakšati ne samo vaš, već i život vaših potomaka, odaziv na izbore je uglavnom ispod 50%. O lokalnim moćnicima koji troše javni novac zapravo odlučuje manjina glasača.

Kad nevolja natjera na birališta

Ponekad nevolja poboljša statistiku, kao što se dogodilo u američkom gradu Flintu u kojemu su na izbore za lokalne čelnike građani 2016. godine nahrupili u tolikom broju da je u popodnevnim satima počelo nedostajati izbornih listića.

Razlog za povećanu izlaznost u tom gradu od stotinjak tisuća stanovnika, dakle otprilike veličine Osijeka, bio je bijes građana zbog trovanja vodom, od čega su najviše stradala djeca. Gradska je vlast u Flintu naime koju godinu ranije pronašla jeftiniji izvor vode i sva ponosna kako će uštedjeti novac pustila da u slavine prema domaćinstvima potekne tekućina krcata kemikalijama. U cijevima je izazivala kemijske reakcije i do potrošača stizala  onečišćena olovom i kancerogenim tvarima, a čak i kada je analiza vode iz slavine pokazala da je količina olova u jednoj čaši tisuću puta veća od dozvoljene i dostatna da trajno zatruje organizam, osobito onaj u djece, lokalne su vlasti i dalje uporno tvrdile kako problem ne postoji.

Sustav normalno funkcionira, a pedijatrica koja neprestano spominje trovanje mališana zapravo širi histeriju i manipulira podacima, govorili su lokalni čelnici u Flintu, no nakon mjeseci natezanja ipak su priznali krivicu, a neki od njih završili na sudu. Flint je tako u Americi postao simbol loših lokalnih vlastodržaca, ali i primjer koji je pokazao da su građani spremniji u većem broju izaći na birališta u kriznim situacijama.

Ako pak kao mnogi glasači smatrate kako se ništa u vašem kraju ne može riješiti bez onih na vrhu, dakle države, visoke politike Vlade i parlamenta, prisjetite se da je mjesto u kojem živite vjerojatno starije i od sadašnje i one prijašnje države. Naime, državne tvorevine su dolazile i prolazile, ali mjesta i gradovi ostajali su kao čuvari identiteta, civilizacije i multikulturalnosti, preživjeli su osvajanja i oslobađanja. Istanbul i Carigrad stariji je od Turske, Plovdiv stariji od Bugarske, Rim od Italije…

Gradovi su danas sve značajniji; u razvijenim zemljama tri od četiri stanovnika žive u urbanim sredinama. Države pak u priličnoj mjeri napreduju ili nazaduju ovisno upravo o gradovima, kao što se primjerice dogodilo Portugalu kojeg je samo jedan potres u Lisabonu srušio s pozornice svjetskih sila.

Urušavanje grada koje je urušilo i imperij

Portugalski imperij protezao se na četiri kontinenta, a Lisabon uživao u izobilju kao jedna od najbogatijih svjetskih luka sve do prvog studenog 1755. godine kada ga je razrušio strašan potres snage preko 8 stupnjeva. Tlo se oko 10 ujutro treslo u nekoliko udara, kameni su zidovi zatrpavali vjernike koji su u velikom broju bili u crkvama na blagdan Svih svetih, a oni koji su pokušali umaknuti ruševinama potrčali su prema obali gdje su zatekli neuobičajen prizor jer se more povuklo više nego i za najveće oseke.

Za pola sata s Atlantika je, izazvan potresom, stigao metrima visok vodeni zid tsunamija i ubio još mnoge nesretne Lisabonce. Preživjeli građani su u strahoti koja ih je zadesila prepoznavali božji bijes i čudili se zašto su porušene tolike crkve dok su mnogi bordeli ostali pošteđeni. Vlast su potom preuzeli političari jaki na riječima, ali nesposobni na djelu i država je spala na koljena.

“Portugal nikad nije bio isti nakon tog potresa,” kaže američki povjesničar Mark Moleski koji podsjeća da su tadašnji vladajući, u svrhu sprječavanja budućih potresa, priredili veliku ceremoniju spaljivanja nekoliko heretika na sporoj tihoj vatrici. Katolička crkva je građanima objašnjavala da ih je potres strefio zbog njihovih griješnih života, a bogobojazni su smrtnici raspravljali zašto svemoćni Bog uopće dozvoljava tako strašne kataklizme.

Katoličkoj crkvi, iako nam njezini potezi iz prošlih stoljeća danas mogu zvučati nazadno, možemo zahvaliti za ubrzan razvoj europskih gradova jer su, tvrdi Joseph Henrich s američkog sveučilišta Harvard, ljudi doseljavali gdjegod bi crkva osnovala instituciju. Negdje između 800. i 1500. godine, kad bi rimska crkva u nekom kraju otvorila biskupski ured, naselja bi rapidno krenula rasti, a građani organizirati lokalne organe vlasti koji su bili začeci demokracije kakvu danas poznajemo, kaže Henrich u knjizi “Najčudniji ljudi na svijetu: Kako je Zapad postao psihološki osoben i posebno napredan” (The WEIRDest People in the World: How the West Became Psychologically Peculiar and Particularly Prosperous, 2020) koju već nazivaju kontroverznom novom teorijom o razvoju zapadne civilizacije.

Među zanimljivim razlozima za život u europskom gradu u srednjem vijeku bila je i potraga za životnim partnerom jer katolička je crkva zabranjivala vjenčavanja krvnih srodnika u selima. Muvajući se po tim novim europskim središtima, ljudi su pomalo počeli razvijati individualnost i kritičko razmišljanje te propitkivati stare dogme, objašnjava Henrich.

Stoljeće gradova

U današnje pak digitalno doba, kada su gradovi toliko moćni, nerijetko se čuju zahtjevi za više neovisnosti i autonomnosti urbanih cjelina, gotovo poput stvaranja država u državi. Gradonačelnici sa svih kontinenata trebali bi oformiti parlament od oko 300 članova koji bi zapravo mogao vladati svijetom i unaprijediti demokraciju, predlagao je američki istraživač Benjamin Barber u knjizi “Kad bi gradonačelnici vladali svijetom: disfuncionalne nacije, gradovi u usponu,” dok su čelnici Londona i Pariza zajednički poručili da će nakon što su “19. stoljeće obilježile imperije, a 20. stoljeće nacionalne države, ovo 21.  pripasti gradovima.”

U središnjoj i istočnoj Europi među gradovima koji uspješno rastu spominju se primjerice Wroclaw u Poljskoj, Košice u Slovačkoj ili Temišvar u Rumunjskoj, a neki od kriterija za uspješan napredak su dobra prometna povezanost i obrazovani radnici. Gotovo svi globalni centri su morske ili riječne luke, a mjesta koja se mogu pohvaliti dobro obrazovanim žiteljima lakše svladavaju ekonomske krize i turbulencije, stoji u izvješću koje ističe da gradovi poput Varšave, Budimpešte, Praga i Bratislave, broje visoko obrazovane iznad prosjeka Europske unije.

Gradonačelnici upravo te četiri metropole prošle su godine sklopili “Pakt slobodnih gradova” i zatražili pomoć od Europske unije u borbi protiv populizma. Zajednički su istupili pred briselskom administracijom zahtjevajući da im se diretno upute sredstva za razvoj i tako se pojavili kao svojevrsni oporbeni entitet, alternativa državnim vlastima s kojima se uglavnom politički ne slažu.

Naši gradovi trebaju biti otoci demokracije, zastupati vrijednosti tolerancije i otvorenosti, ustvrdio je gradonačelnik Bratislave Matuš Vallo, dok je njegov kolega iz Praga Zdenek Hrib pozvao EU da uplatama na račune gradova zaobiđu korupciju na državnoj razini. Gradonačelnik Budimpešte Gergely Karácsony, lijevo-zeleni političar koji se često sukobljava s premijerom Viktorom Orbanom, smatra kako se Mađarska uopće ne može dobro razvijati bez napredovanja glavnog grada te poziva na više pluralizma, otvorenosti i suradnje europskih i američkih gradova. Karácsony je k tomu ambiciozan političar koji priželjkuje postati premijer države umjesto Orbana, a u toj bitci surađuje i s najdesnijom strankom Jobbik čijim članovima udjeljuje neke gradske funkcije.

Ako uspije u namjeri da jednom pobjedi Orbana, Karácsony će biti jedan od brojnih kojima je upravljanje glavnim gradom bila odskočna daska za višu funkciju – ranije su u tome među ostalima uspjevali berlinski Willy Brandt, pariški Jacques Chirac, teheranski Mahmoud Ahmadinejad, londonski Boris Johnson, beogradski Zoran Đinđić, ali ne i zagrebački Milan Bandić koji je, podsjetimo, 2010. izgubio u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Zagreb nakon Bandića

Milan Bandić je međutim ubilježen kao najdugovječniji zagrebački čelnik u povijesti grada, a o njegovom trajanju dovoljno govori da su u njegova dva desetljeća Banski dvori izbrojali već osmi sastav Vlade, Vatikan trećeg Papu, Amerika petog predsjednika, a iPhone četrnaestu generaciju.

Nakon što je Bandić iznenada šokantno preminuo u 65. godini, tik pred lokalne izbore na kojima je namjeravao osvojiti još jedan mandat, izborna utrka se zakomplicirala. Kandidati koji misle da bi baš oni bili najbolje rješenje za Zagreb nakon Bandića očekivano su nahrupili u velikom broju. Izborni pobjednik u svojim će rukama držati veliku političku moć: Zagreb generira trećinu novca u državi, a gradski budžet broji se u milijardama. Ali istovremeno, Zagreb nema puno vremena: od budućeg gradonačelnika očekuje se da pokrpa zidove raspucale potresom, obavi podužu listu krupnih zahvata sve hitniji jedan od drugog i uredno vraća nagomilane dugove.

Utjecajne svjetske financijske institucije, poput kreditnih agencija S&P i Moody’s, najavljuju pogoršanje ukoliko se nastavi zaduživanje bez pokrića i plana. O kvaliteti zagrebačkih financija od 2000. godine, dakle negdje od početka Bandićeve vladavine, govori i kreditni rejting agencije Moody’s koji posljednjih godina pokazuje nepovoljne trendove.

Povijesni pregled kreditnog statusa grada Zagreba kod agencije Moody’s od 2000. godine, Izvor: moodys.com, agencija Moody’s

Za usporedbu recimo da, dok se Zagreb paca u lošim kreditnim rejtinzima u rangu Ba1, poljska Varšava već preko deset godina stabilno drži A2, dakle za pet kopalja bolju kreditnu sposobnost od hrvatske metropole. Kreditna agencija S&P, pak, u izvještaju o stanju zagrebačke lisnice među ostalim kaže kako “ne očekuje promjenu i vjeruje da nema dovoljno novca za pokrivanje sljedećih 12 mjeseci servisiranja duga ili nadolazećih deficita. Također, pristup vanjskoj likvidnosti smatra vrlo ograničenim, jer je hrvatski domaći bankarski sektor relativno slab.”

Informirajte se

Kako onda u Zagrebu i svim drugim mjestima i županijama izabrati u šumi kandidata u vremenima svakojakih kriza, od ekonomske i korupcijske do korone i potresa? Treba li poslušati predstavnika katoličke crkve koji na državnoj televiziji preporučuje za koje stranke ne glasati, a potom na lokalnoj televiziji opisuje kako Isus Krist jako voli mangupe? Pater Dominik Gerbić je naime o tomu kako su mangupi koje voli Isus zapravo lokomotiva obrazlagao u emisiji kod Velimira Bujanca, voditelja koji se u izvještaju o ekstremnoj desnici u Europi za 2021. spominje kao jedan od utjecajnijih hrvatskih ekstremista.

U situaciji u kojoj će se, kako se izborna nedjelja približava, kandidati do usijanja rasipati dodvoravanjima glasačima i gađenjem suparnika, imate zapravo dvije opcije – tvrdokorno se držati strane na kojoj ste bili i dosad ili, pak, analitički promotriti što vam se nudi. Ukoliko se odlučite za ovo drugo, metoda bi mogla biti  disciplinirana informiranost, odnosno prikupljanje činjenica praćenjem vijesti iz barem tri izvora koji nisu ekstremni i isključivi, staloženim diskutiranjem s ljudima koji imaju drugačije stavove od vas te razmišljanjem kakva bi zapravo trebala biti najbolja budućnost za vaš kvart ili općinu.

Jednakost za sve

Možda na taj način uvidite da je u vašem kraju vrijeme za proširivanje cijelog sustava odvodnje jer su pljuskovi sve jači zbog klimatskih promjena i često poplavljuju ulice. U novom urbanističkom planu možda uočite predloženu široku zgradu koja na slici lijepo izgleda, ali bi mogla zaustavljati protok vjetra i tako pridonijeti zagađenju zraka (što nije mali problem jer međunarodna mjerenja Hrvatsku svrstavaju u nesigurnu državu po pitanju kvalitete zraka). Na prijedlog gradnje nove javne parking garaže koja će dodatno zakrčiti okolne ceste možda odlučite reagirati tako što ćete inicirati potpisivanje peticije koja će lokalnim čelnicima poručiti da “napredan grad nije onaj u kojemu siromašni koriste automobile već onaj u kojemu bogati koriste javni prijevoz.”

Takvog je mišljenja naime dugogodišnji gradonačelnik kolumbijske Bogote Enrique Peñalosa koji također promovira jednakost u društu kroz biciklističke staze jer smatra da onaj koji vozi bicikl vrijedan 200 kuna treba imati ista prava u prometu kao i onaj koji vozi automobil vrijednosti 200 tisuća kuna.

Što se jednakosti na predstojećim lokalnim izborima tiče, jedan od načina za postizanje određene ravnoteže mogao bi biti povećan odziv mladih na birališta – jer oni u dobi od 18 do 24 godine, u europskom prosjeku, glasaju puno manje nego stariji od 55. Apstinirajući od demokratskih procesa, mladi dozvoljavaju političarima da se češće dodvoravaju starijim glasačima, a sami često ostaju bez adekvatne reprezentacije u skupštinskim tijelima.

Situacija se za njih stoga može samo pogoršavati jer neće dobivati prilike za pristojan život i zasnivanje obitelji, što dugoročno dovodi do demografskog sloma. Stoga bi veća izlaznost na predstojećim izborima, u Hrvatskoj koja je izmorena pandemijom i aferama, bila signal da su građani zainteresirani za rješavanje problema u mjestu stanovanja te da od izabranih čelnika zahtijevaju odgovornost i predan rad za opće dobro.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.