Faktograf.hr

Samo činjenice

Škoro laže da pola liste Možemo radi za Grad Zagreb i živi u gradskim stanovima

Miroslav Škoro i njegovi suradnici optužuju članove platforme Možemo da su bili na Bandićevoj platnoj listi. Provjerili smo ove tvrdnje i ustanovili da su netočne.
HINA/ Lana SLIVAR DOMINIĆ/ lsd

Miroslav Škoro, protukandidat Tomislava Tomaševića u drugom krugu izbora za gradonačelnika Zagreba, zajedno sa svojim suradnicima plasira u javni prostor činjenično netočnu tezu da je stranka Možemo sastavljena od “Bandićevih plaćenika”.

Također tvrde i da članovi Možemo koji su ušli u zagrebačku skupštinu dominantno rade za gradsku upravu i žive u gradskim stanovima, što je također netočno.

Konkretnije, zastupnik u Saboru, ali i zagrebački skupštinar Zlatko Hasanbegović iz Domovinskog pokreta, u sučeljavanju sa Sandrom Benčić (Možemo) je na RTL-u izjavio:

Dakle, pola liste Možemo su zaposlenici gradske uprave, dakle gradska kazališta, gradske različite ustanove i sljedeće.

Sam Škoro je na prvoj postizbornoj konferenciji za medije izjavio ovo (N1):

Pola njih živi u Bandićevim stanovima!

Izvršili smo uvid u biografije 47 kandidata sa skupštinske liste platforme Možemo te im poslali upit kako bi provjerili koliko njih radi u gradskim ustanovama, odnosno može li ih se smatrati zaposlenicima gradske uprave.

Nadalje, provjerili smo i koliko ih živi u gradskim stanovima te pitali Možemo kako odgovaraju na prozivke da su organizacije u kojima su njihovi članovi bili aktivni primale dotacije iz gradskog proračuna i/ili da su bili korisnici gradskih prostora.

Zaključak je da tvrdnje Domovinskog pokreta nisu činjenično utemeljene.

Gradske ustanove

Listu gradskih ustanova moguće je pronaći na službenim stranicama Grada Zagreba, a posebno su izdvojene Gradske ustanove u kulturi kojima je osnivač Grad Zagreb.

U ovim ustanovama zaposleni su glumci Urša Raukar, članica ansambla Zagrebačkog kazališta mladih, i Vilim Matula iz kazališta Kerempuh. Oboje su članovi platforme Možemo.

Nadalje, od članova Možemo zaposlenih u gradskim ustanovama, tu je i urednica tiskanih i digitalnih publikacija Muzeja suvremene umjetnosti Jadranka Pintarić te voditeljica komunikacije i marketinga Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade POGON Marijana Rimanić.

Iskra Mandarić je odgajateljica u gradskom vrtiću.

Premda se ne radi o gradskoj ustanovi, spomenimo i da je Jelena Holy (ORaH) zaposlena u Gradskim ljekarnama. Ona kao magistra farmacije radi u ljekarni koja je u sastavu Zagrebačkog holdinga.

Međutim, na tih pet, odnosno šest imena – dakle maksimalno 12 posto ljudi s liste Možemo – završava priča o ljudima s liste za skupštinu koji plaću zarađuju u Gradu ili Holdingu.

Spomenimo i da među ustanovama koje je utemeljio Grad nije KBC Zagreb na kojemu radi psihijatrica i čelnica Nove ljevice Ivana KekinU zabludu se može doći i vezano za angažman Marte Kiš u Studentskom centru Zagreb, koji je zapravo podružnica Sveučilišta u Zagrebu i ne financira se gradskim novcem.

Ako ćemo se vraćati u povijest, Zorislav Antun Petrović je kratko bio u Antikorupcijskom povjerenstvu grada Zagreba  (krajem 2012. i početkom 2013. godine). Tihomir Milovac, nagrađivani povjesničar umjetnosti i odnedavni član Nezavisne liste Zagreb Marijane Sumpor, koja se također pridružila platformi Možemo, prije nego je ušao u Gradsku skupštinu 2017. radio je kustoske poslove u nizu ustanova u Zagrebu pa i Muzeju suvremene umjetnosti [1]. Međutim, ne može se reći da ti ljudi sada u Skupštinu dolaze iz gradskih ustanova.

Gradski stanovi

Ni jedan član platforme Možemo ne živi u gradskome stanu. Tomislav Tomašević demantirao je to u srijedu i na HRT-u, pozvavši protukandidata Škoru da navede barem jedan primjer. U petak, na sučeljavanju Tomaševića i Škore u organizaciji Jutarnjeg lista, pjevač je iznio jedan primjer, ali taj primjer ne odgovara opisu njegove optužbe.  Naime, nije dokazao da netko živi u gradskome stanu, a kamoli da je itko od njih taj stan dobio od Bandića. Pokazao je da je Vilim Matula imao gradski stan.

Ponio je, kako je rekao, “jedan papir”, prema kojemu je 1989. godine Tomaševićev “bliski suradnik Vili Matula dobio stan na korištenje u Bakačevoj” od 60 kvadrata. Kazao je i o kakvom se papiru radi.

“Ovdje je odluka o davanju stana na korištenje”, kazao je Škoro, pa nastavio da je Matula 1996. godine – kada na vlasti u Gradu nije bio Bandić, nego HDZ – prema ugovoru o kupoprodaji stana, kupio taj stan od Grada Zagreba po cijeni od oko 10 tisuća njemačkih maraka, a onda ga je 2000. prodao poduzetniku Luki Rajiću “za 5.000 eura po kvadratu”. Ustvrdio je zatim i da se Matula time okoristio, te je najavio da “ima ih još, sutra ću kazati više na press konferenciji”.

Tomašević ga je podsjetio da je kazao kako pola užeg vodstva živi u gradskim stanovima te da je to kleveta, ako Škoro ne posjeduje dokaze.

Nakon debate Matula je za Jutarnji list prokomentirao optužbe, rekavši kako je vezano za spominjani stan “sve jasno i čisto” te ne vidi zašto bi to sada bila tema. “U to vrijeme su glumci dobivali stanove i to je posve normalno, tu nema ničeg spornog”, rekao je Matula.

Imovinske kartice

Podsjećamo i da saborski zastupnici moraju evidentirati nekretnine koje posjeduju u imovinskim karticama. Predao ju je i Vilim Matula, koji doista ima brojčano najveću zbirku nekretnina usporedimo li ga s ostalim saborskim zastupnicima platforme Možemo. Za to je, međutim, dijelom zaslužna i njegova supruga.

Matula je, naime, naslijedio pola stana od 40 kvadrata u Zagrebu, kao i neke oranice te vinograd, a jednu je njivu kupio. Jedan je stan u Zagrebu od 40 kvadrata kupio kreditnim zaduženjem, koji je u suvlasništvu njegove supruge. Ona, pak, ima još jedan stan od 68 kvadrata, stečen prodajom imovine te polovicu drugog stana od 36 kvadrata, stečenog darovnim ugovorom.

Iz imovinskih kartica također se da iščitati kako sâm Tomašević živi u sa suprugom u stanu manjem od 40 kvadrata. Kupljen je kombinacijom ušteđevine i prodaje imovine.

Rada Borić (NLj) kupila je stan na Rudešu od 59,15 kvadrata kreditom. Sandra Benčić upisana je na jedan stan od 38 kvadrata, također kupljen kreditom.

Nešto bolje stoje sveučilišni profesor Damir Bakić, koji je inače na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu godinama zarađivao plaću koja se da usporediti sa saborskom. Posjeduje stan od 69 kvadrata na Trnju kupljen kreditom, drugi od 63 kvadrata koji je darovnim ugovorom stekla njegova supruga, pola voćnjaka u Ravnom Rašću, stečenog nasljedstvom i petinu voćnjaka kupljenu na Cresu.

O kupnji stana nakon višegodišnjeg podstanarstva u kojemu su živjeli predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin i njen suprug Mile Kekin, mediji su ranije izvještavali.

Financiranje organizacija

Kada je najavljivao konferenciju za medije na kojoj će otkriti više i o stanovima, Škoro je kazao da će raspravljati i o novcu koji je Grad Zagreb davao organizacijama u kojima je bio aktivan Tomašević.

Skupštinska lista platforme Možemo je doista ispunjena članovima ili istaknutim licima niza građanskih udruga i inicijativa, poznatih prvenstveno po borbi za očuvanje okoliša i javnog prostora.

Provjerili smo koliki udio u njihovim prihodima u njihovim zadnjim financijskim izvještajima čine Prihodi od donacija iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u što bi spadao Grad Zagreb.

Zelena akcija u 2019. godini dobila je 80.000 kuna od lokalne samouprave od ukupnih prihoda koji su iznosili 4.256.231 kune, što nije niti dva posto, a u 2020. godini nisu dobili ništa. Međutim, Grad Zagreb doista jest dugo sufinancirao rad Zelene akcije o čemu ćemo u nastavku teksta.

Pravo na grad prema reviziji financijskog izvještaja za 2019., od ukupno 504.919 kuna prihoda nisu primili ništa od lokalne samouprave.

Mreža mladih Hrvatske 2019. u financijskom izvještaju navodi da su imali ukupne prihode 1.289.293 kune, od čega je jedan posto došao iz proračuna lokalne, odnosno regionalne samouprave, odnosno 50.918 kuna. Oni u svom izvještaju navode i kako su u lokalni proračun kroz porez i prireze na plaće i drugi dohodak i drugo uplatili – 42.678 kuna.

Centar za mirovne studije u izvještaju za 2020. godinu navodi da su ostvarili 4.878.584 kune prihoda, od čega ništa nije došlo od lokalne samouprave.

Institut za političku ekologiju (IPE) je u 2020. godini od lokalne samouprave zaprimio 327.000 kune, a ukupni prihodi su im bili 3.004.996. To je ekvivalent 10,88 posto.

Grupa 22, koju je suosnovala kandidatkinja za Tomaševićevu zamjenicu Danijela Dolenec, djelovala je do kraja 2020. godine, kada je ugašena. No od 2013. do 2019. godine, prema podacima objavljenim u Registru neprofitnih organizacija, nisu primili ni kune iz lokalnog proračuna.

Centar za ženske studije u 2020. godini bilježi da je od ukupnog proračuna od 602 tisuće kuna iz lokalnih i regionalnih proračuna zaprimio 116 tisuća, što je i najveći postotak – 19,2 posto. Inače, Ženski studiji na svojim stranicama promoviraju projekt predstavljen na adresi Zagorka.net, odnosno kućnoj adresi spisateljice i prve hrvatske novinarke Marije Jurić Zagorke. Radi se o Memorijalnom stanu spisateljice Zagorke na adresi Dolac 8, koji je četvrtkom otvoren za posjetitelje. Dodjela ovoga stana na korištenje Centru je u pojedinim tabloidima popraćena naslovima da je Rada Borić od Bandića dobila stan Marije Jurić Zagorke, što nije točno. Stan na korištenje nije dobila Borić, već udruga u kojoj je bila aktivna.

Centar za žene žrtve rata u 2019. godini od ukupnog prihoda od više od 655 tisuća kuna, bilježi 65.000 kuna od lokalne samouprave, što je oko 10 posto prihoda.

Slično je i s Multimedijalnim institutom Mama. Sufinancira ga i Grad Zagreb kroz Ured za obrazovanje, kulturu i sport, uz niz drugih donatora navedenih na njihovim stranicama. U 2018. godini za koju postoji najsvježiji izvještaj na njihovim stranicama, Grad Zagreb je bio zaslužan za oko 10 posto njihovih prihoda, odnosno 190 tisuća kuna od ukupno 1.775.523 kune.

Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) u 2020. godini nije primila ni kune iz lokalnog, odnosno regionalnog proračuna. Ukupno su te godine ostvarili 722.184 kune prihoda.

U prihodima Saveza udruga Klubtura Grad Zagreb je sudjelovao s oko 3 posto sredstava, odnosno dao im je 32.000 od 1.250.540 kuna u 2020. godini.

Zadruga za etično financiranje, kako je vidljivo u njihovim izvještajima, također manjim dijelom proračuna ovisi o gradu. Od više od 100 tisuća eura godišnje, Grad im je donirao 5 do 15 tisuća kuna.

Kandidat za zamjenika gradonačelnika Luka Korlaet je aktivan u Društvu arhitekata Grada Zagreba koje financijski podržava Grad, ali kao samo jedan u nizu donatora. Prema financijskim izvještajima objavljenim na njihovim stranicama, ima godina kada bi dobili donaciju od lokalne samouprave, no ima i godina koje su prolazile bez nje. Te donacije ni u jednom trenutku nisu došle niti blizu iznosu koji je DAZ, inače vrlo ugledna strukovna udruga, zaradio od vlastite djelatnosti. U 2014., primjerice, imali su 3,1 milijune prihoda, od čega im je od lokalne samouprave došlo 215.500 kuna.

Forum za slobodu odgoja, prema privremenom izvješću udruge za 2020. godinu, od oko 4 milijuna kuna ukupnih prihoda je od Grada Zagreba dobio 27.135 kune, a u 2019. godini je udio lokalne samouprave u ukupnom prihodu od 2.787.589 kuna bio 168.403 kuna.

Udruga ViDrA – “veterani i društvena akcija” je najsiromašnija od udruga povezanih s članovima platforme Možemo. U godini osnivanja, 2017. su imali samo 5.000 kuna, 2018. su imali 1.620 kuna, da bi iduće 2019. imali 12.778, a u 2020. godini skoro 23 tisuće prihoda. Od Grada Zagreba nisu dobili ni kune.

Spomenimo i Iskorak, koji je davne 2002. pomogao utemeljiti Gordan Bosanac, premda nije zaposlen u toj udruzi. Lani je Iskorak, od ukupno 890 tisuća kuna, dobio 20.000 kuna od Grada Zagreba.

Je li Bandić financirao prosvjede u Varšavskoj?

Hasanbegović je, dodajmo, izjavu o polovici zaposlenih u gradskim ustanovama začinio i sljedećom tvrdnjom:

O demontaži sustava Milana Bandića govore ljudi koji su desetljećima dobro dotirani aktivisti, javni prosvjednici koji su u svakom trenutku bili korisnici zagrebačkog proračuna… Dakle, bio je plaćen iz najmanje tri izvora. Od stranih zaklada, od državnih izvora, dakle različitih zaklada za civilno društvo, i u isto vrijeme, baš kad je taj prosvjed bio, njegova udruga bila je dotirana od tog istoga Milana Bandića.

Ova izjava dovodi u pitanje financiranje civilnog društva samo po sebi, iako je ono iscrpno regulirano zakonima RH.

Usprkos tome, pozabavit ćemo se financiranjem organizacija koje su povele prosvjede u Varšavskoj ulici 2010. godine, koji se mogu smatrati jednom od najprepoznatljivijih akcija pod vodstvom Tomislava Tomaševića.

Iz Hasanbegovićevih izjava, naime, proizlazi da je dugogodišnji gradonačelnik Bandić sâm financirao prosvjede protiv projekata koje je gurao i to kroz financiranje Zelene akcije i Prava na grad.

Uvidom u njihova izvješća koja su prošla reviziju, proizlazi da to baš i nije točno. Pravo na grad u vrijeme prosvjeda u Varšavskoj uopće nije sufinancirao Grad Zagreb. Oni su 2010. godine, kao i godinu ranije, imali nula prihoda od lokalne samouprave. Isto vrijedi i za godine kasnije, odnosno 2011.2012.

Zeleni telefon, na kojemu je nekoć dežurao i sâm Bandić

Što se tiče Zelene akcije, ova je organizacija doista uspješno konkurirala za novac od lokalne samouprave, kao, uostalom, i na brojnim drugim adresama. Radi o udruzi koja je davne 1992. godine uspostavila liniju, a kasnije i mrežu telefona za prijavljivanje onečišćenja okoliša, Zeleni telefon. Akcija je bila toliko prepoznatljiva da je za 14. rođendan na Zelenom telefonu volonterski “dežurao” i gradonačelnik Milan Bandić.

Te 2006. godine, kada je Bandić u Zelenoj akciji u prisustvu novinara demonstrirao svoju posvećenost zelenim ciljevima, Grad Zagreb bio je zaslužan za manje od 8 posto budžeta Zelene akcije – dajući im 265.000 kuna od ukupnih 3,6 milijuna prihoda. To je vidljivo u njihovom trogodišnjem izvještaju za razdoblje od 2005. – 2007. godine, kada prihodi od grada osciliraju između 265 i 295 tisuća kuna, a koji će kasnije narasti do skoro pola milijuna kuna.

Povijest odnosa ZA i Zelenog telefona s Gradom bilježi dvije prijelomne godine. Jedna od njih je 2010., kada su održani protesti za Varšavsku, a druga je 2020. godina.

Te 2010. godine Grad je prvi puta zaprijetio obustavom sufinanciranja Zelenog telefona (Tportal), linije na koju se, podsjećamo, javljao svojevremeno i sam gradonačelnik, čestitajući im na 14.000 obrađenih poziva zabrinutih građana.

“Na vrhuncu kampanje za zaštitu Varšavske ulice od građevinskih radova, Gradska je uprava 2010. godine naprasno odbila financirati Zeleni telefon. Tek nakon brojnih javnih kritika zbog pritiska Gradske uprave na Zelenu akciju, krajem te godine je ZT uspio osigurati 150.000 kuna, ali po proceduri koja jasno ovisi o volji gradonačelnika. Taj je iznos bio za čak 54,6 posto manji nego prethodne godine. Za usporedbu, Zelena akcija je 2015. na račun Grada Zagreba temeljem poreza i prireza uplatila 185.884,35 kuna”, objavila je Zelena akcija  2020. godine, kada je financiranje konačno i obustavljeno. Zeleni telefon u skoro tri desetljeća obradio je više od 30.000 prijava.

Pad prihoda od Grada Zagreba u vrijeme sukoba ZA i Grada vezano za Varšavsku jasno je vidljiv u njihovom trogodišnjem izvještaju za 2009., 2010. i 2011. godinu.

Iako se smanjenje prihoda od lokalne samouprave podudara i s financijskom krizom, treba napomenuti da te godine nije dovedeno u pitanje samo financiranje Zelenog telefona, već i korištenja gradskog prostora u Frankopanskoj ulici. Gradska se uprava, naime, iznenada sjetila retroaktivno naplatiti skladišni prostor koji je Zelena akcija koristila od početka najma.

Iznosi koje je Zelena akcija primala od Grada nisu ni kasnijih godina vraćeni na razinu iz 2009. godine. To je vidljivo u izvješćima za 2013. i 2014. te 2015. godinu. Tada im, za razliku od nekadašnjih gotovo pola milijuna kuna, Grad dodjeljuje 150 tisuća, što je polovica budžeta Zelenog telefona. Iznos se ponovo penje u 2016. na 300.000 kuna pa pada na 160.000 u 2017. godini, pa na 59.000 u 2018. godini, pa neznatno raste na 60.000 kuna u 2019. godini da bi se u 2020. godini sveo na nulu.

U izvještaju za 2020. godinu vidljiva je i nova stavka pod nazivom “Prihodi od donacija iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za EU projekte”. Radi se o sudjelovanju Zelene akcije u velikom europskom projektu za ispravno deklariranje problematičnih supstanci u proizvodima, a za koje potrošači imaju pravo znati da se u njima nalaze, Life ASK Reach.

Radi se o nizu toksičnih tvari, koje utječu na plodnost, rad žlijezda ili su kancerogene. Slikovitije rečeno – te tvari dokazano rade ono što najzagriženiji antivakseri neutemeljeno pripisuju cjepivima, samo što se nalaze u predmetima relativno nepromjenjivog oblika poput igračaka, odjeće i obuće, namještaja i  elektronskih naprava.

Zatražili smo i od platforme Možemo da se očituju o prozivkama da su organizacije u kojima su bili aktivni njihovi članovi primali dotacije iz gradskog proračuna i/ili da su bili korisnici gradskih prostora.

“Brojne organizacije civilnog društva, sukladno hrvatskim propisima, javljaju se na gradske, državne, europske i druge javne natječaje sa svojim projektima za financiranjem. Temeljem jasno raspisanih kriterija i natjecanja, ovisno o kvaliteti ponuđenih projekata, udruge dobivaju sredstva iz gradskog, državnog ili europskog proračuna. To je uobičajena demokratska praksa financiranja civilnog društva. Također, pojedine organizacije civilnog društva (od braniteljskih, sportskih do ekoloških) dobivaju na korištenje gradske prostorije za svoj rad budući da svojim radom doprinose javnom interesu grada o skrbi za ranjive skupine, zaštitu okoliša, zaštitu ljudskih prava i slično”, odgovorili su iz platforme.

Tome treba dodati i činjenicu da gradske prostore na korištenje redovito dobivaju i političke stranke. Pa je tako npr. Domovinski pokret Miroslava Škore od Bandića u najam dobio 200 kvadrata gradskog prostora po bruto cijeni od 1252 kune mjesečno, a na što je javno upozoravao redatelj i novinar Dario Juričan.

Za kraj navedimo i da izvještaji Zelene akcije svjedoče da je Europska komisija bez konkurencije najveći donator te organizacije (a isto važi i za većinu uspješnih organizacija civilnog društva u RH). EU projekti se na civilnoj sceni, ali i među privatnim subjektima te na državnoj razini smatraju vrlo zahtjevnim. O tome smo mogli slušati još od ere pregovora o ulasku u Uniju, pa i kasnije kada su vlada za vladom kritizirane zbog impotencije da privuku bespovratna sredstva koja su Hrvatskoj na raspolaganju za razvoj.

Zelena akcija više od 15 godina se financira sredstvima Europske komisije. Još prije 14 godina prvi puta je predloženim programima od EK dobila grant veći od milijun kuna. Očigledno su ga uspjeli i opravdati, jer je iznos s godinama značajno porastao. Pritom su uplaćivali poreze i prireze koji su u kasnijim godinama značajno nadmašivali donacije Grada Zagreba. Drugim riječima, Zelena akcija – baš kao i druge organizacije civilnog društva koje se voli prozivati zbog korištenja javnih sredstava – u javnu blagajnu redovito uplaćuje više novca nego što iz nje dobije.

ISPRAVAK: U izvornoj verziji ovog teksta pogrešno je bio naveden opis radnog mjesta Jadranke Pintarić u Muzeju suvremene umjetnosti. Greškom je stajalo i da je glumac Vilim Matula zaposlenik kazališta Gavella, umjesto kazališta Kerempuh.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.