Faktograf.hr

Samo činjenice

Smije li se Branimira Glavaša nazvati ratnim zločincem?

Zoran Milanović tvrdi da nije imao izbora nego vratiti odličja Branimiru Glavašu. Ta predsjednikova tvrdnja nije točna.
N1

Predsjednik RH Zoran Milanović je odlukom koja je 28. svibnja objavljena u Narodnim novinama vratio Branimiru Glavašu odlikovanja koja mu je ranije oduzeo bivši predsjednik Ivo Josipović. Gotovo istodobno je na Općinskom sudu u Osijeku donesena nepravomoćna presuda kojom je Glavašu odbijena tužba jer ga je analitičar Jaroslav Pecnik u tekstu objavljenom u Novom listu nazvao ratnim zločincem.

Predsjednik Milanović tvrdi da nije imao izbora kad je Glavašu odlučio vratiti odlikovanja jer protiv njega više ne postoji pravomoćna presuda. Sud u Osijeku, s druge strane, ne smatra problematičnim tituliranje Glavaša ratnim zločincem.

Ova dva evidentno suprotstavljana stava – pravosudni i predsjednikov – zaslužuju detaljnije propitivanje konteksta priče o Glavašu i njegovoj formalnoj neosuđenosti.

Sudske tužbe zbog nazivanja Glavaša ratnim zločincem

Prije dvije godine iz stranke Hrvatski demokratski savez Slavonije i Baranje (HDSSB), u vrijeme dok ju je još vodio Glavaš, medijima je priopćeno da se pokreće sudski postupak protiv saborskih zastupnika Branimira Bunjca i Davora Bernadića zbog toga što su Glavaša nazvali osuđenim ratnim zločincem. Zbog pripisivanja slične etikete najavljena je tužba i protiv Indexa te političkog analitičara Jaroslava Pecnika zbog kolumne koja je u listopadu 2018. godine objavljena u Novom listu (Index). 

Glavaš u trenutku najave tužbi formalno-pravno nije bio osuđeni ratni zločinac. Vrhovni sud mu je, podsjetimo, 2010. pravomoćno odredio  kaznu od osam godina zatvora, dvije godine manje nego što mu je nepravomoćno odredio Županijski sud u Zagrebu. Nakon toga, Glavaš podnosi ustavnu tužbu protiv presude koju potom Ustavni sud ukida te cijeli slučaj prebacuje na Vrhovni sud, koji ga pak vraća na početak.

Zbog toga je Branimira Bunjca unazad godinu dana Općinski sud u Osijeku nepravomoćnom presudom obvezao da Glavašu plati deset tisuća kuna, uz zakonske zatezne kamate. Glavaš je, naime, u tužbi tvrdio da mu je narušen ugled jer je njegovu pravomoćnu presudu za ratni zločin, uoči koje je 2010. godine pobjegao u BiH gdje je odslužio pet godina zatvorske kazne, ukinuo Ustavni sud (Novi list).

Duševne boli

Baš na dan kada je u medijima zabilježeno da je Milanović Glavašu vratio odličja, s osječkog općinskog suda stigla je još jedna presuda koja se odnosi na Glavašev sudski progon medija i pojedinaca koji su ga nazvali ratnim profiterom. 

U njoj stoji da će Glavaš morati Pecniku, zbog kolumne u Novom listu, nadoknaditi parnični trošak od 5000 kuna. Glavašu, naime, nije presuđena očekivana naknada štete od 30.000 kuna koje je, navodeći  kako su ga povrijedile ”pravne kvalifikacije u pogledu njegove osuđivanosti” tražio zbog povrede osobnosti i duševne boli (Telegram).

Jedan dio teksta koji je Glavašu bio sporan glasi:

”Tu su naravno i tajne službe, neoustaški i filoustaški ekstremisti, ratni huškači i zločinci, njihov je utjecaj ogroman, ali jednako tako poguban za državu i njen unutarnji ustroj, kao i međunarodni položaj. Međutim, vladajuće strukture ni u tome ne vide ništa loše i strašno”

U drugom dijelu teksta Pecnik je malo više precizirao dio koji se odnosi na ratne zločince:

”Mogli bi nabrajati u nedogled ali spomenimo i samo danas nedodirljive hodajuće spomenike ove zemlje zloćudne političke psihopatologije i umreženosti kriminalaca i ratnih zločinaca s političko-poslovnom elitom: Sanader, Šeks, Bandić, Glavaš, Brkić, Karamarko…”

Te je rečenice Branimir Glavaš iskoristio kako bi sutkinju Lidiju Šmit pokušao uvjeriti da je zbog Pecnikovih navoda bio istraumatiziran.

Kako navodi Telegram, Pecnikova odvjetnici Čedo Prodanović i Sreten Baljak tvrdili su kako on nigdje u tekstu Glavaša ne naziva ratnim zločincem. Prodanović je u jednom trenutku upitao Glavaša je li se u Pecnikovom tekstu, uz to što se prepoznao kao ratni zločinac, prepoznao i kao neoustaški i filoustaški ekstremist. Branimir Glavaš je to zanijekao te u iskazu izrazio volju za smanjenjem odštetnog zahtjeva s 30.000 na 20.000 kuna.

Sutkinja Šmit na kraju je u presudi navela kako se ”naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povrede dostojanstva, ugleda i časti samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda iznimno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito tešku i intenzivnu duševnu bol”.

Branimir Glavaš, po njoj, to nije uspio dokazati, i sada mu ostaje samo mogućnost žalbe. 

Razlike između ovih dvaju sudskih presuda, dakle, ukratko bi se moglo sažeti ovako: ako Glavaša nazovete osuđenim ratnim zločincem, vjerojatno ćete morati platiti odštetu jer on za svoje ratne zločine, budući da mu je presuda ukinuta, formalno-pravno nije osuđen. Međutim, ako mu se pripiše etiketa ratnog zločinca, onda bi presuda mogla biti oslobađajuća jer za to, naime, postoji temelj.

Iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta je nakon Milanovićevog vraćanja odlikovanja Glavašu medijima poslano priopćenje u kojem podsjećaju da su činjenice o počinjenim zločinima sudski utvrđene izvan razumne sumnje, a veći dio osuđenih za zločine nad srpskim civilima u Osijeku već je izdržao kazne.

Činjenice i proceduralna greška

Kada je Vrhovni sud 2016. godine naložio da se suđenje ponovi, on nije, kao što je Branimir Glavaš onda tvrdio, osporio u cijelosti presudu Županijskog suda, nego je cijeli proces vraćen na početak zbog proceduralne greške. 

Kako je Faktograf pisao prije pet godina, u sudskom rješenju stoji da je prvostupanjska presuda ukinuta ne zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja o ratnim zločinima, već zato što se Županijski sud u Zagrebu pozvao na pogrešni protokol Ženevske konvencije.

Glavaša se teretilo za ratne zločine počinjene u periodu od srpnja do prosinca 1991. godine te je između ostaloga osuđen za kršenje Dopunskog protokola ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba.

“Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ove međunarodne propise primijenio na sve inkriminirane događaje, pogrešno pri tom smatrajući da se za cijeli inkriminirani period radi o nemeđunarodnim oružanim sukobima, navodeći da je Republika Hrvatska međunarodno priznata tek 15. siječnja 1992. te da do tada nije imala status samostalne države unatoč tome što je Sabor Republike Hrvatske dana 8. listopada 1991. donio odluku o raskidanju svih državno-pravnih veza s republikama i pokrajinama koje su tvorile dotadašnju SFRJ”, stoji u obrazloženju odluke Vrhovnog suda koji smatra da se u Glavaševom slučaju trebalo referirati na kršenje Dopunskog protokola ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba.

Afera Mito

Vrhovni sud tu je odluku donio nakon što je Ustavni sud početkom 2015. godine ukinuo pravomoćnu presudu Glavašu za ratne zločine. Ustavnu tužbu protiv pravomoćne odluke Branimir Glavaš je podnio još 2010. godine, a odluku je Ustavni sud donio nakon gotovo pet godina, s tim da se prve dvije godine tim  predmetom uopće nije bavio. Prvu je sjednicu sudsko vijeće održalo tek u listopadu 2012. godine te na njoj konstatiralo kako je predmet složen. Tijekom 2013. godine i 2014. godine Ustavni je sud održao tek tri tematska kolegija, a onda, 2015. godine, uoči drugog kruga predsjedničkih izbora, u svega četiri dana održava četiri kolegija od kojih se zadnji, što inače nije praksa, održao u subotu (Jutarnji list).

Na ovom mjestu važno je spomenuti da se uz Glavašev slučaj veže i afera pokušaja utjecaja na Vrhovni sud. Zbog pokušaja podmićivanja suda pravomoćno je osuđen osječki poduzetnik Drago Tadić, čije se ime često pojavljuje u korupcijskim aferama i sudskim optužnicama pa je tako ovih dana ponovo uhićen zajedno sa skupinom osječkih sudaca koje je Zdravko Mamić prokazao kao korumpirane (Tportal).

SOA-ine snimke čije je transkripte objavio Jutarnji list otkrivaju kako se u aferi nazvanoj Mito 2010. godine skupljao novac za Glavaša koji je u tom trenutku bio nepravomoćno osuđen i u bijegu u BiH. Objavljeni transkripti sugeriraju kako Tadić i njegova skupina nisu pokušavali utjecati samo na odluke Vrhovnog suda, već su razmatrali i mogućnosti da se utječe na odluku ustavnih sudaca. Utjecaj na suce su, prema transkriptima razgovora koje je snimila SOA, pokušali izvršiti posredstvom kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Petra Pripuza, optuženog zajedno s Milanom Bandićem u tzv. aferi Agram.

Je li Milanović imao izbora?

„Glavaš je to tražio. Zašto je to tražio? Zato jer je već pet godina formalno isto kao i ja, neosuđena osoba. Što sam ja mogao napraviti? (…) Dakle, došao je zahtjev. Potpuno utemeljen. Što će biti kada bude, ako on ponovno bude osuđen, ja opet neću imati izbora, morat ću nastaviti ono što je započeo Josipović”, rekao je Zoran Milanović nakon što je primio niz kritika na svoj račun zbog vraćanja odlikovanja.

Predsjednik je, međutim, imao izbor –  mogao je jednostavno ignorirati Glavašev zahtjev. To mu omogućuje Zakon o odlikovanjima i priznanjima RH, koji nigdje ne propisuje da predsjednik mora, nego da može oduzimati odlikovanja.

U članku 38. Zakona jasno stoji:

Predsjednik Republike Hrvatske može na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske oduzeti odlikovanje ili priznanje u slučaju iz članka 30. stavka 5. ovoga Zakona, a na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske ili po vlastitoj odluci oduzet će odlikovanje ili priznanje ako nositelj odlikovanja ili priznanja postupa protivno pravnom poretku ili moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj.

Dakle, odlikovanja predsjednik može dodijeliti i oduzeti, odnosno, nije istina da on to po zahtjevu mora napraviti, tj. da nema izbora. To je uostalom napravila bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je 2019. godine odlučila da neće postupati po Glavaševom zahtjevu za vraćanjem odlikovanja. Nitko joj ne može zamjeriti da se time oglušila o zakon.

Iako Branimir Glavaš formalno-pravno nije osuđeni ratni zločinac, činjenica je da Vrhovni sud, u obrazloženju vraćanja postupka na početak, nije doveo u pitanje da je Glavaš po zapovjednoj odgovornosti kriv za uhićenje, mučenje i ubojstvo srpskih civila čija su tijela, rukama vezanim selotejpom, bačena u Dravu. Osim toga, bio je osuđen i jer je propustio spriječiti mučenje i ubojstvo jednog srpskog civila te mučenje drugog, koje je uključivalo tjeranje zatočenika da pije kiselinu iz akumulatora.

Navedeni događaji i činjenice koje Vrhovni sud nije doveo u pitanje tako, ako je suditi po Milanovićevoj odluci, nisu postupanja koja su protivna pravnom poretku i moralnim zasadama u Republici Hrvatskoj.

Gdje je postupak sada?

Iz udruge Documenta također poručuju:

“Zabrinjava neučinkovitosti pravosuđa, jer je posljednje ročište u ponovljenom postupak protiv opt. Branimira Glavaša i dr., koji je započeo je 15. lipnja 2018. održano u ožujku 2020. Još uvijek nije imenovano novo sudsko vijeće pred kojim će se nastaviti postupak. Zbog izmjene sastava vijeća rasprava će morati početi iznova i svi će se dokazi morati ponovo izvesti”.

To, u prijevodu znači da će se ponovljeno suđenje opet – morati ponoviti. Kako navode Novosti, prvostupanjsko suđenje s novim arbitrima održat će se zbog činjenice da je prethodna predsjednica vijeća Tanja Pavelin imenovana na Visoki kazneni sud, koji je osnovan početkom 2021. godine. Od studenog 2019. do ožujka 2020. održana su tek dva ročišta, a od ožujka prošle godine pa do uspostave Visokog kaznenog suda ništa se u tom slučaju nije dogodilo.

U tom je periodu, zbog neaktivnosti sudova povodom epidemije, proteklo trostruko više vremena od tri mjeseca koja su po Zakonu o kaznenom postupku maksimalan rok za sazivanje ročišta.

Na ponovljenom suđenju, unazad dvije godine, nekadašnji zapovjednik Zaštitne čete Nikola Jaman, čiji su pripadnici osuđeni za zločine za koje se Glavaša tereti po zapovjednoj odgovornosti, priznao je da je u prvom suđenju lagao da bi ga zaštitio. Ranije je tvrdio da se Glavaš bavio samo logistikom i nabavom oružja, a sada je priznao da je Glavaš vodio sve vojne postrojbe i zapovijedao svime u ratnom Osijeku.

Nakon Jamanovog svjedočenja, Vesna Teršelić, voditeljice Documente, rekla je da Jamanovo svjedočenje zapravo potvrđuje da je Glavaš bio ključna odgovorna osoba u vrijeme ubijanja srpskih civila u Osijeku. (Radio slobodna Europa)

U međuvremenu, dok na slobodi čeka novu presudu, Branimir Glavaš se uoči ovogodišnjih lokalnih izbora nakon 16 godina povukao iz politike. Kako je tada rekao medijima, svo vrijeme je politički talac hrvatskog pravosuđa, što mu je predstavljalo uteg (Index).

ISPRAVAK: U prvom odlomku ovog teksta greškom je stajalo da je presudu u Glavaševom procesu protiv Jaroslava Pecnika krajem svibnja 2021. donio Županijski sud u Osijeku. Zapravo se radi o presudi Općinskog suda u Osijeku.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.