Faktograf.hr

Samo činjenice

Je li novi koronavirus ipak došao iz laboratorija?

Mnogi znanstvenici su najprije tvrdili da je novi koronavirus skoro sigurno nastao u prirodi. Međutim, podaci koji su u međuvremenu izašli na vidjelo otkrivaju kako je moguće i da je iscurio iz laboratorija.
Izvor: Pixsabay

Kako su prvi ljudi zaraženi virusom SARS-CoV-2 još uvijek se definitivno ne zna. U zadnjih godinu i pol dana je znanost, a pogotovo kineska, itekako bila motivirana da pronađe dokaz da je uzročnik Covida-19 prirodno skočio na čovjeka. Istovremeno, najveći rival Kine, SAD s Donaldom Trumpom na čelu, vrlo je rano u pandemiji komunicirao stajalište da se radi o “kineskom virusu”, porijeklom iz Wuhanskog instituta virologije (WIV).

Ni jedna od ove dvije strane nije isporučila definitivne dokaze. Nakon godinu i pol dana od otkrivanja prvih slučajeva, u svjetlu novih spoznaja i mraku nepoznanica koje ustraju, teorija o curenju virusa iz laboratorija ipak preuzima primat u javnoj raspravi.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter


Porijeklo virusa bila je jedna od grana izvještavanja o pandemiji Covida-19 u kojoj su mediji, pogotovo fact-checking zajednica, nastojali odijeliti fakte od inflamatornih spekulacija, nabujalih uslijed globalne zdravstvene, a posljedično i psihološke, političke te ekonomske krize. Temeljem (i) našeg izvještavanja, prilikom kojega smo isticali da nema dokaza da je virus proizveden u laboratoriju, a što i dalje stoji, Facebook je ograničavao doseg pojedinim objavama koje se tiču laboratorijskog porijekla virusa.

Nedavno je ta društvena mreža odlučila da u svjetlu tekućih istraga o podrijetlu Covida-19 i u dogovoru sa stručnjacima za javno zdravstvo, više neće uklanjati tvrdnju da je COVID-19 umjetno proizveden.

Ovim tekstom ćemo razmotriti što se dogodilo i na kojim se temeljima rađa sumnja da svijet doista promatra prelijevanje holivudskog blockbustera sa ženom zvanom Batwoman u zbilju.

Shi Zheng-Li

Shi Zheng-Li s Wuhanskog instituta za virologiju (WIV) postala je svjetski poznata u zadnjih 15-ak godina kao Batwoman (“žena šišmiš”) zbog svog rada na prikupljanju uzoraka koronavirusa iz špilja sa šišmišima. Oni su prepoznati kao izvorište ubojitih SARS-a i MERS-a i ova znanstvenica je svoju karijeru usmjerila prema istraživanjima s ciljem predviđanja i prevencije pandemija sličnih zoonoza.

Kontroverzan način predviđanja takvih zaraza je i manipulacija virusima nespremnim da (bar zasad) skoče na čovjeka – umetanjem mutacija i stvaranjem kimernih virusa. Time se bavila Shi Zheng-Li, još od 2007. godine, a zapažen je i članak koji supotpisuje 2015. godine, a objavljen je u Natureu pod naslovom “Skupina koronavirusa nalik SARS-u koji cirkuliraju među šišmišima pokazuje potencijal za pojavu kod ljudi”.

Faktograf je izvijestio o tom članku u tekstu o (nedokazanoj) tezi da su virus u Wuhan donijeli američki sudionici Vojnih igara. Citirali smo uredništvo časopisa Nature koje se 30. ožujka 2020. ogradilo od korištenja tog članka kao “baze za neprovjerene teorije da je novi koronavirus koji uzrokuje COVID-19 proizveden”.

Članak uz Shi Zheng-Li potpisuje i Ralph S. Baric, sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini. Istraživanje je sufinancirano kroz organizaciju EcoHealth Allience iz New Yorka, čija je uloga u priči o porijeklu virusa vrlo kontroverzna.

Sukob interesa

Čelnik EcoHealth Alliencea, britanski zoolog Peter Daszak, potpisuje nekoliko članaka sa Shi Zheng-Li, pa i onaj o genomu koronavirusa iz populacije šišmiša koji se veže na ACE2 receptore iz 2013. No posebno je problematično što je on autor jedne od najutjecajnijih rečenica koje su u početku pandemije oblikovale tijek izvještavanja o porijeklu virusa i to pod prividom nezavisnosti. Objavljena je u sklopu peticije 27 znanstvenika 19. veljače u Lancetu, kojom je izražena “snažna osuda teorija zavjere koje sugeriraju da Covid-19 nema prirodno podrijetlo”.

Propustom i potpisnice ovih redaka, zadnja rečenica pisma iz Lanceta uzeta je zdravo za gotovo, a ona glasi: “Potpisnici ne deklariraju nikakav sukob interesa.” Sâm Lancet do današnjeg dana nije se ogradio od te rečenice. Ograda se s razlogom očekuje jer organizator pisma Daszak i suradnici mu iz organizacije itekako imaju interes da se porijeklo virusa ne povezuje s laboratorijem.

Organizacija EcoHealth Allience barata milijunima dolara potpora raznih američkih institucija za proučavanje zoonoza. Partner je, primjerice, u USAID-ovom programu PREDICT, koji se bavi predviđanjem zaraznih bolesti koje dolaze od divljih životinja. Čine to prikupljanjem uzoraka iz njihovih staništa, sekvencioniranjem njihovog genoma, ali i manipulacijom, radi razumijevanja mehanizama kojim se virusi mogu preliti sa životinjskih domaćina na ljude. Ti postupci se nazivaju i eksperimentima dobivanja funkcije, gain of function ili GOF, a osim stjecanja znanja o virusima, deklarirani cilj im je i osmišljavanje terapija i cjepiva.

Preko EcoHealth Alliencea su prema Institutu u Wuhanu preusmjeravana sredstva granta Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) odnosno njihovog instituta za alergije i infektivne bolesti (NIAID), na čijem je čelu glavni epidemiolog Bijele kuće Anthony Fauci.

U opisu projekta navodi se, među ostalim, i korištenje “reverzne genetike” i eksperimenti “s infekcijom virusima na nizu staničnih kultura različitih vrsta i humaniziranih miševa”, odnosno eksperimentima na miševima kojima su stanice manipulirane kako bi nalikovale ljudskim.

“Nema potrebe da potpišeš, Ralph!”

E-mail prepiska koja je procurila u javnost pokazuje kako se prilikom organizacije peticije objavljene u Lancetu u veljači 2020. Daszak obratio upravo Ralphu Baricu, jednom od mentora Shi Zhengli iz WIV-a.

“Nema potrebe da potpišeš, Ralph!”, piše, među ostalim Daszak, objašnjavajući: “Iznijet ćemo to na način da se ne poveže s našom suradnjom, tako da maksimiziramo neovisan glas.”

Baric se složio, uzvraćajući odgovor: “Inače izgleda kao da služi samo nama i da gubimo utjecaj.”

Daszak je na kraju potpisao pismo u Lancetu. U brojnim medijima i na Twitteru nastavlja zastupati tezu da postoji “nula dokaza” da je virus laboratorijskog porijekla. Imenovan je i u tim za istragu porijekla virusa unutar Lancetove komisije za Covid-19, kao i u tim Svjetske zdravstvene organizacije za istragu porijekla virusa, premda način na koji je to učinjeno ne ulijeva povjerenje.

U srpnju 2020. godine SZO je pozvao SAD da predloži svoje stručnjake za misiju i oni su to učinili. Predložili su tri imena – veterinara iz Agencije za hranu i lijekove (FDA), epidemiologa iz Centra za kontrolu bolesti (CDC) i virologa iz NIAID-a. Svi su odbijeni, a umjesto njih je u Kinu poslan upravo Daszak.

Ograda SZO od vlastitog izvješća

Rezultat njihove misije je manjkavo izvješće SZO iz veljače 2021. godine, koje samo laboratorijsko porijeklo virusa skoro pa odbacuje. Takva se mogućnost spominje na samo dvije stranice od njih 130 uz zaključak da je takav scenarij “ekstremno nevjerojatan”.

Prvi čovjek SZO, Tedros Adhanom Ghebreyesus, kritizirao je sažetost tog dijela izvještaja kazavši: “Iako je tim zaključio da je curenje iz laboratorija najmanje vjerojatna hipoteza, ona zahtijeva daljnje istraživanje, potencijalno s dodatnim misijama koje uključuju stručnjake, a koje sam spreman poslati… Želim biti jasan, što se SZO-a tiče, sve hipoteze vezane za porijeklo virusa SARS-CoV-2 su na stolu”.

Daszakova involviranost u WIV-u svakako je zaslužila ogradu Lanceta, ali i SZO-a. Radi se o čovjeku koji je 2016. godine govorio da njegove kolege u Kini manipuliraju životinjskim virusima sličnim SARS-u umetanjem sintetičkih proteina šiljka, kako bi se provjerilo mogu li inficirati ljudske stanice. “Svakim korakom”, naveo je, “bliže ste zaključku može li ovaj virus postati ljudski patogen”.

Štoviše, krajem 2019. godine, uoči samog otkrivanja novog virusa govorio je da je u Kini prikupljeno stotinu koronavirusa porijeklom od šišmiša od kojih su neki uspjeli inficirati ljudske ćelije u humaniziranim miševima i izazvati bolest nalik SARS-u koja se ne može liječiti poznatim terapijama i cjepivima. Zatim je govorio o lakoći kojom je moguće manipulirati koronavirusima.

“Protein šiljka upravlja većim dijelom onoga što se događa s tim virusom. Uzmete sekvencu i izgradite protein – što smo radili s Ralphom Baricem – ugradite ga na drugu bazu virusa i radite na njemu u laboratoriju”, izjavio je.

U međuvremenu je otkriveno da Daszak, svjesno ili nesvjesno, nije govorio istinu kada je tvrdio da WIV ne drži žive šišmiše u svojim prostorijama. Objavljene su, naime, snimke koje dokazuju suprotno.

Kristian G. Anderson

Drugi tekst koji je učinio puno za promociju hipoteze o prirodnom porijeklu virusa objavljen je u ožujku 2020. i temelji se na biologiji virusa. I Faktograf se na njega pozivao više puta, a citiran je i u brojnim drugim medijima te u tisuću i pol znanstvenih radova do sada. Radi se o pismu-analizi objavljenom u časopisu Nature Medicine. Kristian G. Anderson s istraživačkog instituta Scripps i njegov tim objavili su da njihova analiza porijekla virusa “jasno pokazuje” da SARS-CoV-2 nije napravljen u laboratoriju.

Međutim, karakteristike virusa nisu jednoznačne i mogu se objasniti i evolucijom, favoriziranjem opstanka virusa sa slučajnim mutacijama, kao i inženjeringom – ljudskom intervencijom koja je virusu olakšala da se lakše primi na ljudske stanice, temeljem znanja kojim raspolažu virolozi.

U međuvremenu je izašlo više kritika Andersonova rada [1]. Zamjeraju mu što je ignorirao postojanje alata u genetici kojima se može manipulirati virusima, kao što je serijska infekcija staničnih kultura ili životinja. Serijskim prijenosom se virus ubrizgava životinjama, uglavnom kunama, sve dok ne postane sposoban da prijeđe kontaktom na drugu životinju. Njome se virus “uči” da se bolje primi na drugu vrstu stanica, tj. ubrzava se evolucija u željenom smjeru i ne ostavlja tragove manipulacije. Kune su se, podsjetimo, pokazale vrlo osjetljivim na virus što je dovelo do njihovog istrebljenja na danskim farmama.

Anderson je kao ključan iznio argument da je domena za vezanje receptora (RBD) virusa SARS-CoV-2 optimizirana za ljudski ACE-2 “s učinkovitim rješenjem koje se razlikuje od bilo kojeg predviđenog do tada”. O toj neviđenoj sposobnosti piše i devet autora članka “Trebamo li odbaciti teoriju o laboratorijskom porijeklu Covida-19?“, koji iznose da SARS-CoV-2 zapravo ne može s jednakom efikasnošću inficirati stanice šišmiša i pangolina. I u tome vide problem teorije prirodnog porijekla.

“[O]vi su rezultati zbunjujući jer ukazuju na značajnu i neobjašnjivu evolucijsku udaljenost između SARS-CoV-2 i šišmiša”, napisali su.

Posebno je kritizirana rečenica Andersonovog tima kojom se tvrdi da “genetski podaci nepobitno pokazuju da SARS-CoV-2 nije izveden iz bilo koje prethodno korištene okosnice virusa”. Okosnicu virusa je, naime, vrlo jednostavno proizvesti današnjom CRISPR/Cas9 tehnologijom ili iz nekog do sada ne objavljenog genoma novog virusa, zbog čega je ovaj Andersonov argument irelevantan.

Daszak je na ova pitanja, zasad, odlučio uzvratiti osporavanjem biografija znanstvenika koji su pokrenuli ta pitanja. Naime, na Twitteru je podijelio objavu korisnika koji petero njih naziva luđacima, uglavnom antivakserima i antimaskerima:

Jedine koje smatra kvalificiranima su Yuri Deign, kojemu zamjera što se bavi postizanjem besmrtnosti te austrijska mikrobiologinja Rosanna Segretto, koja se primarno bavila gljivama, ne virusima.

Andersonovi rani mailovi Fauciju

U lipnju je Anderson izbrisao svoj nalog na Twitteru gdje je srčano osporavao tezu o laboratorijskom porijeklu virusa. Tih dana je, naime, u sklopu objave emailova glavnog američkog epidemiologa Anthonyja Faucija zatraženih pravom na pristup informacijama izašlo i pismo koje je znanstvenik sa Scrippsa poslao Fauciju.

31. siječnja Anderson je Fauciju napisao da neke od neobičnih karakteristika virusa “izgledaju kao da su (potencijalno) nastale inženjeringom”, jer izgledaju kao “vrlo pametan” dio genoma. Napisao je i da će njegov tim to istražiti. Dodao je da nakon razgovora sa svojim timom kako “svi smatraju da je genom u neskladu s očekivanjima od evolucijske teorije. Ali to moramo pogledati puno pažljivije i još treba izvršiti dodatne analize, tako da bi se ta mišljenja ipak mogla promijeniti.”

Rezultat te istrage bio je upravo članak o kojemu smo pisali, a u kojemu Anderson i drugi najprije pišu kako njihova analiza “jasno pokazuje” da virus nije nastao manipulacijom. Kasnije je pojasnio da prepiska znači samo da su znanstvenici “temeljem preliminarnog pregleda mislili da je virus mogao nastati inženjeringom ili da je manipuliran”.

“Podaci su na kraju pokazali drukčije, što je u zaključku našeg članka”, tvrdi Anderson.

Promjena mišljenja

Međutim, jedan od supotpisnika Andersonove analize, Ian Lipkin sa Sveučilišta u Columbiji, obznanio je kako je promijenio mišljenje.

Lipkin je novinaru Donaldu G. McNeilu Jr. iz New York Timesa ispričao kako je favorizirao teoriju o prirodnom porijeklu jer je pretpostavljao da Wuhanski institut s koronavirusima srodnim SARS-u radi na najstrože kontroliranom, četvrtom nivou biosigurnosti (BSL-4), za koji ima dopusnicu od 2017. godine. Institut je samo godinu dana nakon otvaranja kritizirao američki State Department zbog nedovoljnog opreza.

Naknadno je saznao da se ime čelnice Centra za novonastajuće bolesti WIV-a Shi Zheng-Li pojavljuje uz istraživanja koja smatra opasnim i to u laboratorijima osiguranim na razini BSL-2, usporedivoj sa zubarskim ordinacijama. Na takvim je istraživanjima radila ne samo 2016, već i 2020. godine.

“To je sjebano… Ne bi se smjelo događati. Ljudi ne bi trebali promatrati viruse šišmiša na BSL-2 razini. Promijenio sam mišljenje”, kazao je Lipkin.

Promjena se dogodila i kod nekih potpisnika Lancetovog pisma. ABC News se obratio svih 27 znanstvenika. Dobio je samo 12 odgovora, među kojima ih samo četvero i dalje stoji uz pismo. Nadalje, jedan potpisnik traži “kompletnu i dubinsku istragu”, petero ih smatra da se laboratorijsko porijeklo ne smije ignorirati kao mogućnost, dok je jedan potpisnik, Charles Calisher sa Sveučilišta u Koloradu, poručio da smatra kako je laboratorijsko porijeklo vjerojatnije od prirodnog.

“Dogodilo se previše slučajnosti”, kazao je ABC Newsu.

Sredinom svibnja, drugi je važan zagovornik hipoteze o prirodnom porijeklu Ralph Baric – za razliku od Dazsakovog – doista supotpisao jedno pismo. Objavljeno je u Scienceu i naslov mu kaže: “Istražite porijeklo Covida-19“. Odbacivanje laboratorijske hipoteze ishitreno je i bez temelja, navodi niz znanstvenika iz relevantnih polja, a među njima i mentor Shi Zheng-Li na gain of function eksperimentima, Ralph Baric.

Baric javno ne odstupa od teze da je prirodno porijeklo SARS-CoV-2 vjerojatnije, ali smatra da je potrebno ispitati na kojoj su se razini biosigurnosti radili eksperimenti na koronavirusima. Neki od virusa koje je WIV prikupljao u prirodi su, naime, mogli zaraziti ljudske stanice i bez manipulacija, što proizlazi iz istraživanja same Shi Zheng-Li iz 2017. godine (PLOS).

Stabilnost virusa

Virus je očigledno proizašao iz grada u kojemu je smješten laboratorij gdje su se događali eksperimenti na koronavirusima, a koji je tisuću i pol kilometara udaljen od Yunnana, mjesta gdje su prikupljani uzorci virusa šišmiša. Potpisnica apela za istragu u Scienceu, Alina Chan, koja je na postdoktoratu na Broad institutu MIT-ja i Harvarda, podsjetila je da to znači da je netko morao donijeti taj virus, budući da šišmiši ne lete tako daleko od staništa. I dok Daszak upire prstom u smjeru lovaca i trgovaca divljim životinjama, za Chan je vjerojatnije da je onamo stigao s istražiteljima.

Chan je za Slate objasnila i što po njenom mišljenju ostavlja dojam inženjeringa. SARS-CoV-2 ne pokazuje znakove brzih mutacija kakve su karakteristične kod preskakanja vrsta, što je bio slučaj kod SARS-CoV-1. Uspoređujući ta dva virusa, Chan je s kolegama još u svibnju 2020. godine navela da su bili “iznenađeni saznanjem da je SARS-CoV-2 nalikovao SARS-CoV(-1 virusu) u njegovoj kasnoj fazi epidemije 2003. godine, nakon što je već razvio nekoliko prednosti u prilagodbi za prijenos na ljude”.

Do trenutka kada je prvi puta primijećen krajem 2019. godine, SARS-2 “već je bio prethodno adaptiran za transmisiju među ljudima”, napisala je. Osim toga, SARS-2 se pokazao se kao “previše stabilan”, u odnosu na SARS-CoV-1. Kod SARS-1 virusa je zapaženo jako puno mutacija u početku skoka na ljude, jer se nastojao prilagoditi, a uočene su i prilikom prelaska na različite pacijente.

O uniformnosti i spremnosti prvih pronađenih varijanti virusa za infekciju ljudi pisao je i Ralph Baric krajem 2020. (NEJM).

Stabilnost proteina šiljka problematizirala je u rujnu 2020. i mješovita skupina stručnjaka iz medicine i farmacije u pismu uredništvu časopisa Journal of Medical Virology, ističući kako po tome SARS-CoV-2 odskače od drugih humanih koronavirusa.

Mjesto cijepanja furina i CGG

Furin je enzim sveprisutan u ljudskome tijelu. Zato je za SARS-CoV-2 velika sreća što njegovu aktivaciju – odnosno rasijecanje šiljka, neophodno za infekciju – pokreće upravo furin. Zagovornici teorije o laboratorijskom porijeklu smatraju da je takva sreća malo prevelika da bude slučajna. Mutacija koja je omogućila virusu SARS-2 da postane tako efikasan kod ljudi u odnosu na, primjerice, najbližeg poznatog srodnika RaTG13, kao da je izašla iz udžbenika. Najviše zbog kodona – trojki “genetičkih slova” – kojim je na spornome mjestu na šiljku kodirana aminokiselina arginin.

Jedan od najprenošenijih članaka o plauzibilnosti laboratorijske teorije došao je iz pera Nicolasa Wadea. Dugogodišnjem novinaru i uredniku Sciencea, Naturea i NYT-a, ovo nije prvi puta da ulazi u sukob s prevladavajućim mišljenjem u znanosti; ranije se sukobljavao oko genetike i rase.

Evo kako Wade pojašnjava zašto mu je sumnjiva prilagodba SARS-CoV-2 virusa kada govorimo o mjestu cijepanja furina (FCS).

Protein šiljka ima dvije podjedinice s različitim ulogama. Prva, nazvana S1, prepoznaje metu virusa, protein zvan angiotenzin-konvertirajući enzim-2 (ili ACE2) koji strši na površini stanica što oblažu ljudske dišne ​​putove. Druga podjedinica, S2, pomaže virusu usidrenom na stanici, da se stopi s membranom stanice. Nakon što se vanjska membrana virusa spoji s onom zahvaćene stanice, virusni genom se ubrizgava u stanicu, otima njezin mehanizam za stvaranje proteina i sili je da generira nove viruse.

Ali ova invazija ne može započeti dok se podjedinice S1 i S2 ne presjeku. I tamo, točno na spoju S1 / S2, nalazi se mjesto cijepanja furina koje osigurava da se proteinski klip proreže točno na pravom mjestu.

… od svih poznatih beta-koronavirusa povezanih sa SARS-om, samo SARS-2 ima mjesto cijepanja furina.

Nastavlja da je raspored osnovnih genetičkih jedinica u kreiranju tog mjesta – dva uzastopna CGG – naprosto logičan izbor znanstvenika, a ne prirode.

Ljudske stanice vole označavati arginin s kodonima CGT, CGC ili CGG. No CGG je najmanje popularan kodon kod koronavirusa za arginin.

U nastavku citira nobelovca, virologa s Kalifornijskog instituta tehnologije u Pasadeni, Davida Baltimora koji tu kombinaciju faktora naziva izravnim dokazom laboratorijskog porijekla (“smoking gun”).

Kristian Anderson sa Scrippsa uzvratio je na ovu tezu u časopisu Nature. Navodi da SARS-CoV-2 sadrži CGG u kodu arginina u oko 3% nukleotida. Isto tako, arginin je kodiran CGG-om u 5% nukleotida virusa SARS-CoV-1. Baltimore je za Nature poručio da bi Andersen mogao biti u pravu da je evolucija proizvela SARS-CoV-2, ali da je on samo htio reći kako “postoje druge mogućnosti i one zahtijevaju pažljivo razmatranje”.

Spomenimo i da je ovaj dio Wadeovog teksta mijenjan. U originalnoj je verziji napisao da niti jedan od 3.000 beta-koronavirusa, klase kojoj pripada SARS2, nema mjesto cijepanja furina. Ispravila ga je Alina Chan, kazavši da mnogi beta-koronavirusi imaju S1/S2 FCSs, samo ni jedan od njih nije u SARS obitelji.

“Oni inficiraju niz vrsta uključujući deve, mačke, ljude. To nije nešto što se može nazivati direktnim dokazom za laboratorijsko podrijetlo bazirano samo na biologiji”, navela je na Twitteru.

Međudomaćin

Nakon godinu i pol dana od prvih slučajeva zna se da je virusu SARS-CoV-2 najbliži poznati srodnik RaTG13. To je jedan od tristotinjak virusa koje su znanstvenici Wuhanskog instituta za virologiju (WIV) prikupili u rudniku u provinciji Yunnan na jugu Kine i oko njega 2012. godine. Tada su šestorica rudara oboljela prilikom čišćenja šišmišjeg izmeta sa simptomima sličnim Covidu-19, a trojica su ubrzo preminula. Testiranje njihove krvi pokazalo je da nisu imali antitijela na koronavirus koji je uzrokovao pandemiju.

Prirodno prelijevanje objasnilo je dosadašnje zaraze opasnim koronavirusima, SARS-om i MERS-om. Za pronalazak vjerojatnog međudomaćina, cibetke, trebalo je četiri mjeseca nakon izbijanja zaraze SARS-a. Potraga za vjerojatnim međudomaćinom između šišmiša i čovjeka u slučaju MERS-a 2012. godine, trajala je nekoliko mjeseci dulje i zaključeno je da je to vjerojatno deva. Kod cibetke i deve su, naime, pronađeni gotovo identični virusi onima koji su zarazili ljude.

No za SARS-CoV-2 se međudomaćin još uvijek ne zna, iako je testirano više od 80.000 divljih i domaćih životinja. Štoviše, priča o pangolinu kao posredniku samo hrani teoriju o laboratorijskom stvaranju kimernog virusa između onoga iz šišmiša i pangolina. Velika sličnost između koronavirusa pronađenog kod pangolina i SARS-CoV-2 nalazi se tek u – proteinu šiljka. Zbog toga neki znanstvenici smatraju da je moguće kako je njegov šiljak “namontiran” na RaTG13 te da je stvarni međudomaćin zapravo bio – humanizirani miš.

Što sve Kina nije objavila

Zoonoza u slučaju SARS-CoV-2 bi, podsjetimo, podrazumijevala i nesretnu koincidenciju da je virus, čiji se najbliži poznati srodnik može naći tisuću i pol kilometara daleko od Wuhana, pronađen u gradu u kojem se nalazi prvi od samo dva kineska laboratorija koji prikupljaju i obrađuju patogene prema najstrožim međunarodnim standardima biosigurnosti, BSL-4. I to u periodu kada su šišmiši u hibernaciji.

Sumnjičavost se itekako može zahvaliti tajnovitosti kineskih vlasti koje ne žele neovisnim istraživačima isporučiti izvorne podatke o događanjima u laboratoriju uoči izbijanja pandemije. Isto tako, ne objavljuju ni podatke o onome što su radili s tisućama uzoraka prikupljenih da bi svijet spasili od epidemija ili pandemija ubojitih virusa poput SARS-a i MERS-a.

Američko ministarstvo vanjskih poslova objavilo je još u siječnju da postoje podaci da je troje zaposlenika WIV-a oboljelo u jesen 2019. godine, sa simptomima koji se mogu povezati s Covidom-19 ili sezonskim bolestima. Čak i sam Nature, u članku u kojemu Anderson pobija tvrdnje o furinu i CGG-u, izlistava impresivan niz nerazjašnjenih detalja, među kojima spominje i navodno oboljele zaposlenike laboratorija:

Prošli tjedan Anthony Fauci, Bidenov glavni medicinski savjetnik, zatražio je od kineskih dužnosnika da objave bolničke kartone članova osoblja WIV-a. Drugi su zatražili uzorke krvi od osoblja WIV-a i pristup uzorcima šišmiša i virusa WIV-a, laboratorijskim bilješkama i hard diskovima. Ali nejasno je što će takvi zahtjevi donijeti jer Kina nije pristala na zahtjeve za cjelovitom laboratorijskom istragom. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Narodne Republike Kine, Zhao Lijian, rekao je da umjesto toga treba istražiti američke laboratorije te da neke ljude u Sjedinjenim Državama “ne zanimaju činjenice ili istina te pokazuju nula interesa za ozbiljno i znanstveno utemeljeno proučavanje podrijetla ”.

Govoreći o troje navodno zaraženih radnika, čelnica WIV-ovog odjela za novonastajuće bolesti Shi Zhengli poručila je da za njih ne zna.

“Možete li mi ustupiti njihova imena, ako je to moguće, i pomoći nam u potrazi?”, pitala je NYT. Isto tako, ustvrdila je i da su ona i institut bili otvoreni prema Svjetskoj znanstvenoj organizaciji. No što to znači, nije baš jasno.

U istraživačkom timu SZO-a je bio, podsjetimo, Peter Daszak. Njegov zadatak je bio da istraži i čime se bavio laboratorij, a očekivalo se i da će se saznati zašto je u rujnu 2019. godine s interneta povučena WIV-ova baza podataka o virusima prikupljenih u više od 20.000 uzoraka te zašto ta baza nije vraćena online. Peter Daszak je priznao da je nije ni zatražio:

Postavilo se pitanje o tzv. bazi podataka koja nedostaje. Shi Zheng-Li nam je kazala da je bilo oko tri tisuće pokušaja hakiranja i da su skinuli (s interneta) tu bazu u obliku tabele. To mi je zvučalo apsolutno razumno i nismo tražili da vidimo podatke.

Kazao je da EcoHealth Allience ionako uglavnom zna što je u tim bazama. No Daszakova pristranost je kritična – potvrda prirodnog porijekla bila bi potvrda njegovog životnog djela, dok suprotno znači krah njegove životne misije.

Pandorina kutija

NIH je u konačnici ukinuo financiranje projekta koji je EcoHealth Allience imao u Kini, a Vanity Fair je objavio NIH-ov zahtjev prema toj organizaciji za niz informacija koje im moraju ustupiti. Među njima su informacije o nestanku “Huanga Yanlinga, znanstvenika / tehničara koji radio u WIV-u, ali čija je mrežna prisutnost izbrisana”.

Vanity Fair opisao je brojne prepreke na koje su nailazili istraživači porijekla virusa, hvaleći pritom grupu D.R.A.S.T.I.C. – decentralizirani, radikalni, autonomni tim za istragu Covida-19. U vrijeme dok su se istraživači američkog State Departmenta borili s porukama da “ne diraju u to osinje gnijezdo”, jer će “otvoriti Pandorinu kutiju”, ova skupina entuzijasta bavila se porijeklom virusa i objavljivala ih na webu i društvenim mrežama. Među njima su i neka od imena koja se spominju u tweetu koji je podijelio Daszak, referirajući se na njih kao “luđake”.

Pokaže li se hipoteza o laboratorijskom curenju točnom, Covid-19 bi uistinu za ugled virologije, pa i ugled dviju najmoćnijih država svijeta – SAD-a, a pogotovo Kine – mogao biti pogubniji od štete koju je katastrofa u Černobilu učinila atomskoj energiji i Sovjetskom Savezu.

Čačkanje po virusima, njihovo sjeckanje i kalemljenje u laboratorijima pokazalo bi se odgovornim za oko četiri milijuna smrti u godinu i pol dana. Programi, kakvi su privremeno bili zabranjeni u SAD-u 2014. zbog straha da bi se takvo nešto moglo dogoditi, postali bi neobranjivi, a optužbe da virolozi “traže curenje plina zapaljenom šibicom” točnim. Zaustavljanje financiranja takvih istraživanja razlog je, po Nicolasu Wadeu, zbog čega su se virolozi držali po strani veći dio godine.

Američke organizacije poput EcoHealth Alliencea bi izgubile svoju vjerodostojnost u proklamiranoj ambiciji da spriječe buduće pandemije. Zasad su i Daszak i Anderson u milosti američkih institucija, budući da su u kolovozu dobili grant od 82 milijuna dolara za formiranje Centra za istraživanje novonastalih zaraznih bolesti (CRIED). Novac dolazi od NIAID-a, na čelu s Anthonyjem Faucijem, čiji je ugled također na kocki.

Ne treba ignorirati činjenicu da moguće korištenje novca američkog NIH-a u Wuhanu za kontroverzna istraživanja na koronavirusima može imati utjecaj i na Faucijeve javno deklarirane izjave. Njemu se čelnik EcoHealtha zahvalio što je u travnju 2020. kazao da je najvjerojatnija teza ona o prirodnom porijeklu virusa. Fauci i danas navodi da je veća vjerojatnost prirodno porijeklo, jer je to najčešći način pojave novih virusa. No iako nije uvjeren u prirodni tok događaja, poručuje da treba ostati otvorenog uma prema drugim hipotezama, premda mu se teza o stvaranju biološkog oružja čini nategnutom.

Mediji

Pokaže li se hipoteza o laboratoriju točnom, patit će i ugled nekih od najpoznatijih znanstvenih časopisa. Lancet i Nature već nazivaju “korisnim idiotima” Kine. Njihovu pristranost tumači se dotacijama Kine i utjecaju na njihovu uređivačku koji je ta velesila već demonstrirala, o čemu je posve nevezano za Covid Financial Times pisao 2015. godine.

Uloga fact-checking zajednice i odluka Facebooka – ne fact-checkera – da uklanja sadržaje koji se tiču Wuhanskog instituta virologije, također je plodno tlo za raspravu. U svom izvještavanju, Faktograf se, kao i uvijek, vodio službenim izvorima, pozivajući se, ali i propitujući autoritete medicinske znanosti. Ovi su, pak, s jedne strane odlučno iznosili tvrdnje bez ikakvih ograda, poput Luca Montagniera, nobelovca čije se ime i zaključci u novoj eri propitivanja porijekla virusa ipak ne spominju. U zadnje vrijeme on tvrdi da će svi cijepljeni umrijeti u roku od dvije godine, što se pretjeranim čini čak i hrvatskom antivakseru Srećku Sladoljevu, sklonom širenju panike i neprovjerenih informacija.

Drugi su, pak, medicinski stručnjaci doista tabuizirali pojedine rukavce javne rasprave o indicijama za laboratorijsko podrijetlo uzročnika pandemije, prerano i previše odlučno, što pokazuju upravo članci o kojima smo raspravljali u ovome tekstu.

Faktograf je na krilima tog u određenoj mjeri proizvedenog “konsenzusa” o porijeklu SARS-CoV-2 isticao kako dokaza o laboratorijskom podrijetlu – nema. A to je ono što apostrofiraju i znanstvenici koji su u međuvremenu promijenili mišljenje i danas smatraju lab leak vjerojatnijim, pa čak i oni koji od sredine prošle godine upućuju na manjkavost dokaza o prirodnom podrijetlu poput Aline Chan. Traži se neovisna i otvorena istraga, kakvu svijet do sada nije imao prilike vidjeti.

“Posipanje pepelom”

Za ilustraciju odvajanja fakata od (novih) spoznaja može poslužiti i članak portala Logično, koji je nedavno osvanuo pod naslovom: “Veliki preokret – Dr. Fauci sada tvrdi da je korona virus ipak nastao u laboratoriju – Faktograf se posipa pepelom?

Nemamo se namjeru posipati pepelom, ali nije nam teško priznati da u nekim ranijim tekstovima o ovoj temi nismo uvijek bili dovoljno precizni. Prilikom pisanja o tome da nema dokaza o laboratorijskom porijeklu virusa mogli smo jasnije naglašavati da je laboratorijska opcija otvorena. Propustili smo uvidjeti sukob interesa autora pisma u Lancetu i razumjeti manjkavosti jednog od najprenošenijih članaka na temu izvora SARS-CoV-2 u pandemiji, objavljenog u Nature Medicineu.

Dalo bi se raspraviti i o pretpostavci da smo zbog politiziranosti teme manju težinu davali tezama osoba poput predsjednika SAD-a Donalda Trumpa. On je, za početak, govorio ima dokaze za laboratorijsko podrijetlo, ali da mu nije dopušteno da o njima govori. To je besmislica, jer kao predsjednik je mogao ukinuti tajnost bilo kojega podatka. Trump je istovremeno trivijalizirao bolest koja je do sada ubila 600.000 njegovih sugrađana, kao i javnozdravstvene mjere osmišljene za njeno sprječavanje. S druge strane, interesantnim je smatrao ispitivanje učinkovitosti sredstava za čišćenje na ljudima.

Budući da je tijekom predizborne kampanje, kao i dotadašnjeg predsjedničkog mandata krivio Kinu za brojne nedaće SAD-a, njegovo okrivljavanje Kine u ovom slučaju se činilo logičnim, ali ne nužno i točnim. Naime, upravo je Trumpova, odnosno američka obavještajna zajednica, istupila s tvrdnjom da se priklanja “širokom znanstvenom konsenzusu” da se radi o zoonozi i najavila da će nastaviti s istragom. Promijenili su mišljenje tek nekih godinu dana kasnije.

Međutim, koliko je opravdano reći da Fauci “tvrdi da je korona virus ipak nastao u laboratoriju” i to s poveznicom na ovaj njegov odgovor na pitanje vjeruje li još u prirodno porijeklo virusa?

“Nisam uvjeren u to, mislim da bismo trebali nastaviti istraživati što se događalo u Kini dok ne saznamo što se dogodilo, uz najveći trud… Svakako, ljudi koji su to istraživali kažu da je to vjerojatno došao od životinja koje su zarazile ljude, ali moglo bi biti nešto drugo, a to moramo saznati. To je razlog zašto sam rekao da se savršeno zalažem za bilo koju istragu koja istražuje podrijetlo virusa.”

Drugim riječima, daleko smo još od konkluzivnog zaključka o porijeklu novog koronavirusa. Moguće je da je nastao u prirodi, ali je isto tako moguće i da je “pobjegao” iz laboratorija u Wuhanu. Moguće je da je iz laboratorija iscurio virus koji je nastao u prirodi gdje su ga znanstvenici pronašli, a moguće je i da se radi o virusu stvorenom u laboratoriju u znanstveno-istraživačke svrhe.

To, međutim, ne mijenja činjenicu da su o porijeklu virusa tijekom zadnjih godinu i pol dana virtualnim prostorom kružile brojne dezinformacije, odnosno teze o laboratorijskom porijeklu utemeljene u fabrikacijama, ne u činjenicama. Faktograf je te dezinformacije sustavno razotkrivao kao netočne te i dalje stojimo iza zaključaka svih tekstova koje smo o ovoj temi objavili.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.