“Hrvatska europski prvak u digitalizaciji: čak i u Njemačkoj podaci o koroni još se šalju faxom”, naslov je teksta koji je objavljen na portalu Jutarnjeg lista, i koji su kasnije prenijeli i drugi portali (N1, Tportal), u naslovima konstatirajući da je Hrvatska u europskom vrhu po razvoju digitalnih usluga koje nudi građanima.
Krećući od tvrdnje kako je Hrvatska u Europskoj uniji prvak korištenja digitalne Covid potvrde, Jutarnji list navodi i kako je građanima u ovom trenutku na raspolaganju 89 e-usluga, bez posjeta šalterima i stajanja u redu. Povlači se i paralela između Hrvatske i Njemačke, gdje je e-osobna iskaznica uvedena prije 11 godina, “no razvoj digitalnih usluga i dalje je u povojima”, stoji u tekstu.
Kad se govori o korištenju digitalnih usluga u Europi, najčešće se kao primjer uspješne primjene navode Estonija ili Danska. No, Hrvatska je u samom vrhu među europskim državama po razvoju digitalnih usluga koje nudi svojim građanima. E-putovnica, e-dnevnik, e-radna knjižica, elektronsko naručivanje kod liječnika, e-prijava boravišta…. Ukupno je 89 e-usluga u ovom trenutku na raspolaganju građanima. Dakle, bez posjeta šalterima, stajanja u redu, gubljenja vremena. (Jutarnji list)
Međutim, je li to uistinu tako, odnosno je li broj dostupnih digitalnih usluga ujedno i pokazatelj njihove razvijenosti? Podaci objedinjeni u nedavnom izvješću Europske komisije sugeriraju kako se ne može tvrditi da je Hrvatska u europskom vrhu po razvoju digitalnih usluga.
Izvješće Europske komisije smješta Hrvatsku među lošije članice
Izvješće Europske komisije Digital Economy and Society Index (DESI) iz 2020. u poglavlju o digitalnim javnim uslugama pokazuje da Hrvatska ipak nije pri europskom vrhu kada je riječ o korištenju e-usluga. Po indikatoru koji se odnosi na ponudu i potražnju digitalnih javnih usluga te otvorenost podataka, najuspješnije su države Estonija, Španjolska, Danska, Finska i Latvija, a pri dnu ljestvice se nalaze Rumunjska, Grčka, Hrvatska, Slovačka i Mađarska.
U dijelu “Pre-filled forms”, u kojem se govori o međusobno povezanim registrima, odnosno, o tome moraju li građani javnoj upravi ponovno dostavljati podatke koje ona već ima, Hrvatska se također nalazi pri samom dnu ljestvice. Zemlje s najboljim rezultatom (Malta, Estonija, Litva i Latvija) imaju preko 80 bodova, dok se Hrvatska, s manje od 40 bodova, opet nalazi u društvu “najgorih” zemalja.
U dijelu “Online services completion”, u kojem je riječ o tome koliko se usluga u potpunosti može obaviti online, Hrvatska je, navodi DESI, u odnosu na izvješće iz 2018. godine, ostvarila napredak. Međutim, i dalje se nalazi na dnu ljestvice, odnosno, od nas je gora samo Rumunjska.
Kada je riječ o e-uslugama za privatni sektor, ni tu ne bilježimo bolji rezultat. Prema pokazateljima koji procjenjuju u kojoj su mjeri javne usluge dostupne za poduzeća (kada započinju posao te u redovitom poslovanju) online te preko granice u drugim državama Europske unije, Hrvatska je ostvarila manje od 70 bodova, što nas opet svrstava među lošije u EU.
Nešto bolje rezultate bilježimo u dijelu koji se odnosi na otvorenost podataka. Hrvatska je u tom dijelu ostvarila više od 60 bodova i tako zauzela 12. mjesto na ljestvici. Isto tako, kada se pogleda postotak internetskih korisnika koji su bar jednom u godinu dana koristili bar jednu e-usluge, Hrvatska ostvaraje prosječan rezultat, odnosno, više od 60 posto građana koristilo je digitalne usluge.
Digitalni ured se poziva na izmjenu metodologije
Portal e-Građani, koji je u upotrebi od 2014. godine trenutno koristi 1.319.341 građana a najtraženije usluge su e-Dnevnik za roditelje, e-radna knjižica, e-Matične knjige, e-Potvrde iz mirovinskog sustava, EU digitalna Covid potvrda, e-Usluge MUP-a, e-Zapis o statusu studenta i Portal zdravlja.
Podatak je to koji smo dobili iz Središnjeg ureda za razvoj digitalnog društva, kojem smo uputili pitanje: Ako Hrvatska nudi veliki broj e-usluga, koji bi mogao biti razlog tome da smo po ovim indikatorima među zadnjima u EU?
Odgovorili su nam kako se metodologija indeksa mijenja se iz godine u godinu te da je osnova provođenje različitih istraživanja odnosno anketa, od kojih su najznačajnije ankete o „Primjeni IKT u poduzećima, kućanstvima i kod pojedinaca“ Državnog zavoda za statistiku.
“Mijenjanjem metodologije dolazi i do promjene specifičnih indikatora. U 2020. godini dodan je jedan novi i izbačeno je sedam već korištenih indikatora, stoga je u 2020. ukupan broj indikatora bio 38 (ranije 44). Važno je naglasiti da je Republika Hrvatska u specifičnim područjima prethodnih godina imala izrazito dobre rezultate koji nisu bili uključeni u DESI 2020. izračun, što utječe i na krajnji rezultat na ljestvici. Radi se o indikatorima vezanima uz područje e-Zdravstva, razmjene medicinskih podataka te elektroničkih recepata”, odgovorili su nam iz Ureda.
Također napominju da broj i kompleksnost elektroničkih usluga kontinuirano raste od zadnjeg DESI indeksa te ih je trenutačno dostupno 94.
“Kompleksnost usluga se također značajno unaprijedila te je danas dostupna nekolicina e-usluga koje rješavaju cjelokupnu životnu situaciju, poput prijave rođenja djeteta, pokretanje poslovanja i dr. Cilj koji je postavljen nacionalnim i europskim aktima strateškog planiranja je razvoj kvalitetnih i kompleksnih e-usluga te administrativno rasterećenje građana i poslovnih subjekata u interakciji s tijelima javne uprave”, kažu nam.
Digitalna uprava nije digitalizacija šalterskih usluga
Neven Vrček, predavač i bivši dekan na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu kojem su područja interesa upravo e-uprava, razvoj informacijskog društva te softversko inženjerstvo, kaže kako treba uvažiti činjenicu da je portal e-Građani dosta napredovao od svojih početaka te da nudi pristojan broj usluga.
“Međutim, taj smjer razvoja ima svojih ograničenja jer se u suštini temelji na prebacivanju tradicionalnih (šalterskih) usluga u virtualno okruženje. Ključan doprinos kvaliteti usluge je interoperabilnost s drugim uslugama ili bazama podataka te proaktivnost usluge u odnosu na korisnika (tzv. push notifikacija tj. da građanin zna da ima određenu obvezu ili pravo bez postavljanja upita). U tom smislu i usluge bi trebalo redizajnirati u suštinskom smislu da zaista budu uklopljene u životne situacije građana, odnosno poslovne situacije pravnih subjekata”, govori Vrček.
Kaže kako bi to bio potpuni odmak od šalterske logike te navodi primjer koji ilustrira takav sustav – građanin ne mora vaditi niz potvrda da bi ostvario određeno pravo nego se taj proces izvrši u pozadini, automatizmom, a njega ili nju se samo obavještava da imaju to pravo. Ključni termini koji to opisuju, kaže Vrček, su digital by default i interoperabilnost.
“Prema tome, javne usluge u smislu nove kvalitete moraju proći kroz proces temeljitog redizajna i projektiranja u procesnom smislu i s time povezane digitalizacije. To je izazov suvremene javne uprave i druge države tu koračaju brže od nas. Temeljna premisa je – digitalna uprava nije istovrsna digitalizaciji šalterskog poslovanja”, naglašava Vrček.
Na pitanje bi li takva digitalizacija smanjila potrebu za ljudskim resursima u javnoj upravi, Vrčak odgovara da vjerojatno bi, ali i dodaje kako to nije primarno pitanje. Ključna je, navodi, kvalitetna razina znanja djelatnika u javnoj upravi kojoj su potrebni procesni arhitekti – projektanti informacijskih sustava, podatkovni analitičari, stručnjaci za umjetnu inteligenciju i slično.
“Pri tome mora postojati i klima te organizacijska kultura želje za promjenom bez straha od raznovrsnih političkih pritisaka. To je jedan od većih izazova, poznavajući mehanizme zapošljavanja i plaće u javnom sektoru. To je potreba za promjenom koja se mora graditi od političke vizije i postepeno ugrađivati u javni sektor”, zaključuje Vrček.
Problem povezivosti
Osim u području digitalnih javnih usluga, DESI analizira još četiri područja – povezivost, ljudski kapital, korištenje Interneta te integraciju digitalnih usluga. Iz Središnjeg državnog ureda za razvoj digitalnog društva kažu da izvješće daje pregled o izazovima koji postoje u pogledu digitalizacije, a najveći za Hrvatsku predstavljaju rezultati u području povezivosti.
“Ovo područje mjeri dimenzije i razvoj širokopojasne infrastrukture i njezinu kvalitetu. Također, došlo je do povećanja investicija u segmentu izgradnje brzih širokopojasnih mreža i to posebice u regijama Istre, Primorja i Gorskog Kotara gdje su ranije postojale velike razliku u pokrivenosti u odnosu na ostali dio države. Hrvatska bilježi veliki napredak u segmentu VHCN pokrivenosti, odnosno pokrivenosti mrežama visokih kapaciteta”, navode u Uredu.
Kažu kako je u području korištenja interneta Hrvatska usporediva s prosjekom EU, a kad je riječ o ljudskom kapitalu, odnosno, digitalnim vještinama, nalazi se gotovo na razini EU vrijednosti. Napredak se bilježi i na području integracije digitalnih usluga.
“Broj stručnjaka s diplomom iz područja prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) i dalje se povećava što predstavlja daleko veću vrijednost od prosjeka EU kao i bolje vrijednosti indikatora koji daje vrijednost ukupnog broja žena koje rade u segmentu IT tehnologija. To zajedno produkt je brojnih projekata Vlade RH koja radi na različitim edukacijskim reformama i programima, kao što su projekt eŠkole, stipendiranje STEM studija i sl. Također, došlo je i do povećanja vrijednosti indikatora koji se odnosne na upotrebu naprednijih digitalnih vještina, što pokazuje napredak u pogledu digitalnog društva u cjelini te prihvaćanje digitalizacije općenito”, odgovorili su nam iz Ureda.
