Tri sindikalne centrale – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica Hrvatskih sindikata – zatražile su žuran sastanak s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem kako bi se razriješio skoro tri desetljeća star problem povrata sindikalne imovine. Država se istovremeno nastavlja upisivati u vlasništvo nad sindikalnom imovinom, a sudski procesi se vode i oko nekretnina koje su sindikati gradili svojim sredstvima i sredstvima svojih članova.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Takav je slučaj s Domom Sindikata grafičara, četverokatnom stambeno-poslovnom zgrada u Ulici Šandora Brešćenskoga u Zagrebu, izgrađenim sredstvima Sindikata grafičara, odnosno njegovih članova. Dom je građen od 1935. do 1938. godine, a grafičari su u zemljišnim knjigama kao vlasnici zgrade upisani od 1937. godine. No, Republika Hrvatska se sudskim putem upisala na tu nekretninu, a spor između sindikata i države i dalje traje.
Slična situacija je i s Vilom Ružicom, nekadašnjim učiteljskim domom u Crikvenici, a danas turističkim objektom u vlasništvu Sindikata učitelja Hrvatske. Taj je sindikat na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Crikvenici upisan kao vlasnik Vile Ružice još 1995. godine. Unatoč tome, RH je pokrenula postupak radi utvrđivanja nevaljanosti i neistinosti zemljišnoknjižnog upisa. Država je dobila spor te je donesena pravomoćna presuda kojom je ona vlasnik nekretnine, tražeći pritom iseljenje sindikata iz Vile Ružice. Sindikat je zatražio reviziju postupka i podnio ustavnu tužbu.
Podjela koja traje desetljećima
Podjela sindikalne imovine, mahom imovine nekadašnjeg Socijalističkog sindikata, predmet je spora među sindikatima još od ranih 1990-tih godina, kada se dogovor među sindikatima pokušavao postići i uz pomoć Međunarodne organizacije rada. Sindikati se tada nisu uspjeli dogovoriti, a nova šansa im je dana Zakonom o udrugama iz 1997. godine.
Država je tada propisala rok od šest mjeseci u kojem sindikati trebaju postići dogovor o podjeli imovine. Kako u tom roku dogovor nije postignut, sindikalna imovina privremeno je postala vlasništvo države. No, zakon je propisivao i da će „Vlada Republike Hrvatske ili od nje ovlašteno nadležno ministarstvo, prema mjerilima koje utvrdi Sabor Republike Hrvatske, u roku od godine dana od dana kada je Sabor Republike Hrvatske utvrdio mjerila, te nekretnine prenijeti u vlasništvo sindikatima“.
To se do danas nije dogodilo. Sindikati su sa svakom novom vladom pokušavali postići dogovor o povratu nekretnina, ali i postići međusindikalni dogovor o tom pitanju. Istodobno, država se upisivala u vlasništvo sindikalne imovine. Na imovinu se upisao i Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kao pravni sljednik nekadašnjeg Socijalističkog sindikata. SSSH je država tužila te se više sporova i danas vodi (1, 2). Među nekretninama na koje se država u sudskom postupku pokušava upisati je i Radnički dom “Đuro Salaj” u Zagrebu, sjedište SSSH.
Republika Hrvatska je sporove pokretala i protiv samostalnih sindikata, poput grafičara i učitelja, koji su vlastitim sredstvima gradili svoje nekretnine. Većina sporova pokrenuta je još 2005. godine i u mnogim slučajevima postupci se još vode.
Sindikatima trebalo skoro 20 godina da se dogovore među sobom
U međuvremenu, pet tadašnjih sindikalnih centrala 2010. godine uspijeva postići dogovor te je potpisan Sporazum o podijeli sindikalnih nekretnina. Predmet te podjele je oko 30 tisuća četvornih metara imovine od koje je većina – 25 tisuća kvadrata – pod upravljanjem SSSH.
Samo se u Zagrebu nalazi oko 11 tisuća četvornih metara imovine, među kojom su peterokatni Radnički dom, ali i zgrada Fakulteta političkih znanosti u Lepušićevoj ulici. Na popisu imovine su dvije zgrade u Bjelovaru, Dom sindikata u Čakovcu, Dom sindikata u Rijeci, nekretnine u Splitu, Dubrovniku, Sisku, poslovni prostori, ali i deseci tisuća kvadrata građevinskog zemljišta, livada, pašnjaka i šuma. Tu je i osam stanova u Zagrebu kojima upravlja država. Šest stanova nalazi se u Ilici, u zgradi u koju se uglavnom smještaju dužnosnici.
Dogovor sindikata o podjeli temelji se na reprezentativnosti, odnosno broju članova svake od centrala. Dogovorom nije utvrđena fizička podjela nekretnina, već idealni suvlasnički udjeli temeljeni na tadašnjim podacima o reprezentativnosti.
Sindikalne centrale utvrdile su i koja se imovina neće dijeliti, a riječ je o imovini koja nije naslijeđena od nekadašnjeg Socijalističkog sindikata, već je vlasništvo samostalnih sindikata. Tu su osim Učiteljskog doma u Zagrebu i Vile Ružice u vlasništvu učiteljskih sindikata i vila Mirna u Omišlju, stan u Zagrebu i zemljište u Čakovcu u vlasništvu službeničkog sindikata kao i Dom grafičara, zgrada u Osijeku te nekoliko stanova i poslovnih prostora u vlasništvu grafičara. Iz podjele je izuzeta i nekretnina u Slavonskom Brodu, kako bi SSSH na nju mogao podići hipoteku. Godine 2013. je među sindikatima dogovoreno i osnivanje posebnog Fonda koji bi upravljao sindikalnim nekretninama.
Unatoč međusindikalnom sporazumu, do povrata imovine i dogovora s državom nije došlo, iako je 2011. godine Vlada koju je vodila Jadranka Kosor imala prijedlog kako riješiti spor.
Tadašnji ministar uprave Davorin Mlakar sindikatima je iznio prijedlog o povratu 28 posto ili 8,4 tisuće od 30 tisuća četvornih metara imovine (1, 2). Pritom je Mlakar sindikatima iznio neobičnu računicu po kojoj je kao kriterij za povrat uzet broj zaposlenih 1990. godine i broj članova sindikata 2011. godine. Ciljane godine zaposleno je bilo oko 1,5 milijuna radnika i svi su bili u sindikatu, dok su u trenutku iznošenja prijedloga sindikati imali 420 tisuća članova, što je u brojci zaposlenih iz 1990. udjel od 28 posto.
Dogovor nije postignut, a sindikati su ga pokušali postići i s idućom vladom koju je vodio Zoran Milanović. Tada se govorilo da cjelokupna imovina neće biti vraćena, ali i da bi sindikati za dio imovine interesantne državi mogli biti obeštećeni. Međutim, do konkretnog prijedloga nije došlo, iako je ideja bila da se to pitanje regulira posebnim zakonom.
Ministarstvo ne daje odgovore na pitanja o imovini sindikata
Sa svakom novom Vladom sindikati tako pokušavaju riješiti problem koji se vuče od ranih ’90-tih. Tako se razgovori vode i danas. Iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u odgovoru na naš upit navode:
„Razgovori s predstavnicima sindikalnih središnjica, na temu definiranja modela povrata sindikalne imovine, vodi se u kontinuitetu, a ovo Ministarstvo je s istima održalo i dva sastanka tijekom 2021. godine. Na posljednjem od njih, istaknuto je kako će se navedeni problemi dodatno raspraviti s predstavnicima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Ministarstvom pravosuđa i uprave, te će se pokušati iznaći zajedničko kvalitetno rješenje ovog pitanje“.
Ministarstvo smo pitali i na koji način planiraju razriješiti pitanje povrata sindikalne imovine, mogu li sindikati očekivati da će im imovina biti vraćena te u kojem obimu, u kojim bi se rokovima pitanje povrata sindikalne imovine trebalo dogovoriti. Zanimalo nas je i koliko se sporova te za koju imovinu vodi sa sindikatima.
Konkretne odgovore, niti nakon više od mjesec dana i redovitog požurivanja, nismo dobili. Iz šturog odgovora resornog ministarstva jasno je tek kako ono ne priznaje popis imovine koji su davnih dana izradili sami sindikati.
Kako su naveli iz ministarstva, „postavlja se i pitanje popisa nekretnina koje su predmet sindikalnih zahtjeva za povrat, pri čemu je ovo Ministarstvo stava kako je potrebno sastaviti novi, revidirani popis, u kojem će za svaku nekretninu biti navedena svrha u koju se koristi, tko je u njenom posjedu i temeljem koje pravne osnove“. Navode i kako postoje nekretnine koje koriste državna tijela pa ih se predlaže izuzeti iz popisa.
Sindikati žele dogovor
„Država nikada nije imala podatke o toj imovini i mi smo najveću grešku napravili kada smo je 2005. godine popisali i dali im je“, veli Mladen Novosel, predsjednik SSSH. Tvrdi da država ništa godinama ne poduzima, osim što Državno odvjetništvo sporovima nastoji sve nekretnine upisati u državno vlasništvo, pa čak i one koje su direktno vlasništvo pojedinih sindikata.
„Tako se sada i drugi sindikati suočavaju s onom što se nama godinama događa“, navodi Novosel podsjećajući, primjerice, kako se oko Radničkog doma u Zagrebu spor s državom vodi 17 godina.
„Najtragičnije je to što smo mi u posjedu tih nekretnina, a ne možemo njima upravljati, ne možemo iznajmljivati, aplicirati na EU fondove… Ne možemo ništa. Istovremeno, država nije preuzela niti jednu nekretninu na koju se upisala i ne želi je preuzeti“, navodi Novosel.
Popis imovine sindikati su, podsjeća predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever, slali svim vladama do sada.
„Oni nanovo traže popis imovine koji bi bio ažuriran. No, sva imovina koja je na popisu, imovina je o kojoj razgovaramo“, navodi Sever, koji je svjestan da država može pokazati interes za imovinu koja je u javnom interesu, ali tvrdi i kako je konačno vrijeme da se dođe do dogovora.
Državno odvjetništvo temelji sporove koje vodi sa sindikatima na Zakonu o udrugama iz 1997. godine. Tim istim zakonom, podsjeća Sever, zbrinute su i političke stranke. Taj je zakon propisao da će Sabor donijeti kriterije za raspodjelu imovine te će se ona prema tim kriterijima provesti. Država do danas ništa od toga nije napravila.
„Dok su političke stranke zbrinute, sindikati su prisiljeni plaćati najam za svoje djelovanje“, navodi Sever. I on ističe poseban problem imovine koja nije bila društveno vlasništvo, odnosno imovine pojedinih sindikata poput Vile Ružice i Doma grafičara “za koje je nedvojbeno tko ih je gradio te je situacija s njihovim vlasništvom više nego čista”.
Neobične presude Vrhovnog suda
Sindikati kao prepreku u postizanju ikakvog dogovora prepoznaju Državno odvjetništvo, koje se na sastanke ne odaziva, a istovremeno nastavlja voditi sporove protiv sindikata. Događa se i da, kada niže sudske instance potvrde upis sindikata, Vrhovni sud te odluke preinačuje. Preinačujući presude koje su bile u korist sindikata, Vrhovni sud tvrdi kako je država postala vlasnik nekretnina na kojima su neki sindikati i desetljećima bili upisani kao vlasnici. To se dogodilo u slučaju Doma grafičara, Vile Ružice, ali i SSSH-ove nekretnine u Splitu, u Marmontovoj ulici.
„Tragikomedija je da su se počeli pozivati na zakone od 1940-tih do 1950-tih godina navodeći da sindikati nisu mogli, kao društveno političke organizacije, biti nositelji vlasništva“, navodi Novosel, objašnjavajući da je to bio argument za „preuzimanje“ Marmontove koju je SSSH, odnosno sindikat čiji je pravni sljednik, kupio 1952. godine – kada je i upisan u zemljišne knjige kao vlasnik.
Bizarnost situacije vidljiva je i na primjeru Doma grafičara. Kako ističe Darije Hanzalek, predsjednik Sindikata grafičara i medija, taj dom nikada, od početka njegove izgradnje 1935. godine, nije bio društveno vlasništvo.
„Čak niti prilikom nacionalizacije drugih nekretnina u vlasništvu Sindikata grafičara 1960. godine, niti prije, ni u vrijeme stupanja Zakona o udrugama 1997. godine, ni novog Zakona o udrugama 2002. godine, čak niti u spornom upisu Republike Hrvatske 2005. godine, nitko nikada nikakvom odlukom nije ograničio niti sporio naše vlasništvo nad domom“, ističe Hanzalek.
No, Vrhovni sud je 2015. godine svojom odlukom praktično grafičarima oduzeo kontinuirano vlasništvo.
„Ne može biti osnovana, niti opstati sporna hipotetska konstrukcija Vrhovnog suda da se sindikatu od 2015. godine odjednom ne priznaje njegovo realno kontinuirano pravo vlasništva, jer u periodu oko 1974. godine on navodno nije formalno mogao stjecati vlasništvo, a stekao ga je još 40 godina ranije“, naglašava Hanzalek.
Ministarstvo nudi “dobru volju”
Sindikati su u aktualnim razgovorima s predstavnicima Vlade tražili da se, dok traju razgovori, obustave sudski postupci na temelju kojih se država upisuje kao vlasnik sindikalnih nekretnina. To se nije dogodilo.
Iz resornog ministarstva istodobno poručuju kako je „nesporna dobra volja svih strana uključenih u proces rješavanja ovog pitanja, da se pronađe provedivi model koji će biti prihvatljiv i za državu i za sindikate“.
Koliko su sindikati tim procesom zadovoljni jasno je i iz njihova zahtjeva da pitanje povrata sindikalne imovine rasprave s predsjednikom Vlade, uz podsjećanje da se država prije više od dva desetljeća obvezala vratiti imovinu sindikatima.
Ako do toga ne dođe, sindikalna imovina bit će izvlaštena mimo postojeće zakonodavne regulative. Jedina preostala opcija za sindikate u tom slučaju je da pravnu zaštitu pokušaju zatražiti pred nadležnim međunarodnim institucijama.
U izvornoj verziji ovog teksta netočno je stajalo da se država upisala u vlasništvo Radničkog doma “Đuro Salaj” u Zagrebu, sjedišta SSSH. Točna informacija, kako su nas upozorili iz SSSH, glasi da je država pokrenula sudski postupak za upis vlasništva nad Radničkim domom.
U izvornoj verziji teksta greškom je stajalo da je Vlada koju je vodila Jadranka Kosor 2012. godine imala prijedlog kako riješiti spor sa sindikatima. Točno je da se to zbivalo 2011. godine.