Najkasnije do 2. kolovoza Hrvatska u nacionalno zakonodavstvo treba prenijeti dvije europske direktive – Direktivu o transparentnim i predvidljivim radnim uvjetima u Europskoj uniji kao i Direktivu o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi. Oba EU zakonodavna akta postat će sastavni dio novog Zakona o radu (ZOR). Međutim, pitanje je hoće li Hrvatska na vrijeme odredbe tih zakona ugraditi u nacionalno zakonodavstvo.
Naime, pregovori o novom Zakonu o radu ozbiljno zapinju te je pitanje hoće li biti dovršeni u rokovima u kojima je to zamislilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Vlada neće postići zadane rokove
Prema planu zakonodavnih aktivnosti resornog ministarstva, novi Zakon o radu u javnom savjetovanju trebao bi biti najkasnije do kraja lipnja, dok bi sam propis trebao biti donesen u trećem tromjesečju, odnosno do kraja rujna. Želi li se Vlada držati tih rokova, ZOR bi prvo saborsko čitanje trebao proći prije 15. srpnja, odnosno stanke u saborskom radu. S obzirom na trenutni tijek pregovora, Vlada će teško ispoštovati svoje rokove, ali će i teško prenijeti dvije direktive u rokovima do kojih treba prenijeti (jednu do 1. kolovoza, a drugu do 2. kolovoza 2022. godine).
Socijalni partneri se slažu da pregovori, zapravo, ne idu.
Dvije strane – poslodavci i sindikati – imaju dijametralno suprotne stavove oko rješenja za zakonske odredbe koje je predložilo resorno ministarstvo, dok sam predlagač nije siguran što s predloženim rješenjima želi. Sudionici razgovora će tako i reći kako resornom ministarstvu nedostaje administrativnih kapaciteta za razgovore oko radnog zakonodavstva.
„Nakon predkonzultativne, konzultativne, postkonzultativne faze, 14 sastanaka u Ministarstvu rada po četiri sata, niti jedan članak zakona koji smo prošli nismo zaključili, dogovorili, niti znamo kako će izgledati. Sve što smo do sada prošli još ćemo jednom proći“, navodi Nenad Seinfert, direktor regionalnog ureda Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) u Rijeci i pregovarač poslodavačke strane. Dodaje i kako su predstavnici ministarstva početkom prosinca uvjeravali članove radne skupine da će s poslom biti gotovi sredinom siječnja.
„Nemam riječi… Ne možemo se u prosincu pretvarati da ćemo u siječnju završiti, a početkom prosinca smo prošli valjda 19 članaka zakona. A kada će idućih 290 članaka doći na red?“, oslikava pregovarački proces Seinfert, dodajući kako je načelan dogovor da se s razgovorima nastavi jednom tjedno, a hoće li ministarstvo postaviti neke nove kalendarske rokove nije poznato.
Intencija je bila regulacija rada na izdvojenom radnom mjestu
Prema riječima Krešimira Severa, predsjednika Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) do sada je radna skupina prošla 90-tak članaka.
„Međutim, od tih 90-tak članaka nisam siguran da mogu reći da ih je 15 dogovoreno“, navodi Sever, dodajući kako ovi pregovori o ZOR-u „nisu pregovori kako smo navikli“.
Vlada je, kao što smo ranije pisali, sa sindikatima i poslodavcima pod naletom pandemije bolesti Covid-19 pokrenula konzultativne razgovore o izmjeni radnog zakonodavstva u 2020. godini, a ti su razgovori zatvoreni u proljeće prošle godine. Iako je intencija zakonskih izmjena bila bolje uređenje rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno rada od kuće, kao i regulacija platformskog rada te rada na određeno vrijeme, Vlada je šire zapasala u ZOR. Socijalnim partnerima u listopadu prošle godine dostavljen je prijedlog novog zakonskog rješenja kojim se, pod krinkom boljeg uređenja pojedinih zakonskih instituta, zapravo dodatno dereguliraju radni odnosi.
Primjerice, dozvoljena gornja granica od 180 prekovremenih sati na razini godine (odnosno 250 ako je to ugovoreno kolektivnim ugovorom) podiže se na 200 sati, dok u slučaju kolektivnog ugovora nema ograničenja. U razgovorima tripartitne skupine ta je gornja granica podignuta na 220 sati, na traženje poslodavaca.
Prekovremeni rad posebno je specifičan za radnike koji rade u dopunskom radu, odnosno, uz puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, dodatno rade i za drugog. Dio radnika u dopunskom radu mogao bi godišnje odraditi i 300 prekovremenih sati.
Ministarstvo je svojim prijedlogom zakona smanjilo i zaštitu sindikalnih povjerenika, skratilo trajanje plaćenog dopusta, skratilo otkazne rokove u pojedinim situacijama. Iako to službeno nije predmet zakonodavnih izmjena, na samim razgovorima su poslodavci zatražili i deregulaciju postupka otkazivanja ugovora o radu. No, to, barem za sada, nije prošlo kao tema.
Tripartitna radna skupina za izmjenu ZOR-a sastaje se svakog petka, a uoči susreta resorno ministarstvo šalje temu razgovora, odnosno poglavlje o kojem će se pregovarati. Nerijetko se podloga za razgovore šalje pred kraj radnog vremena dan uoči pregovora pa je pitanje koliko se kvalitetno sindikalna i poslodavačka strana mogu pripremiti. Osim toga, pregovaračima nerijetko stižu izmijenjeni prijedlozi u zadnji tren.
„U pokrenutom postupku redefiniranja radnog zakonodavstva, provedene su iscrpne konzultacije o cjelokupnoj materiji važećeg Zakona o radu, kako bi se na kvalitetan način pripremili za tripartitni rad Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o radu. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike je, kao stručni nositelj izrade Nacrta, u cilju transparentnog pristupa izradi zakonskog teksta, materiju prijedloga budućih normi izradilo kako u vidu cjelovitog teksta, tako i u tabličnom prikazu po pojedinim radno pravnim institutima“, navode na naš upit iz resornog Ministarstva rada.
Dodaju kako je „stručni nositelj“, odnosno Ministarstvo, „ocijenio da bi takav način rada pridonio lakšem razumijevanju i usuglašavanju stavova na tripartitnoj razini, uvažavajući činjenicu da se ne radi o pregovorima, već o zajedničkom radu Radne skupine na Nacrtu prijedloga zakona“.
Radna skupina do sada je prošla kroz niz instituta novog zakona. Razgovaralo se tako i o radu na određeno vrijeme, radu na izdvojenom radnom mjestu, radnom vremenu, plaćama.
„Kao i svim dosadašnjim provedenim i završenim postupcima vezanim uz donošenje Zakona o radu u svim navedenim institutima uočavaju se interesna pitanja socijalnih partnera za koje je, zbog njihovog izrazitog značaja, potrebno izdvojiti više vremena kako bi se o njima postiglo suglasje i dogovor“, navode iz resornog ministarstva. No, na pitanje hoće li u nekom trenutku „presjeći“ kako bi stigli zacrtane rokove – ne odgovaraju.
Iako se resorno ministarstvo nada što kvalitetnijem tekstu kojeg će iznjedriti radna skupina, do njega će se teško doći. Jasno je to i iz činjenice da niti jedna raspravljena stvar nije zaključena.
Dijametralno suprotstavljene pozicije sindikata i poslodavaca u osnovi znače da se sindikati zalažu za veću zaštitu radnika, odnosno sigurnost radnog mjesta, dok se poslodavci zalažu za veću fleksibilizaciju.
Premda je Hrvatska u samom vrhu zemalja Europske unije po raširenosti ugovora na određeno vrijeme i na samom dnu prema brzini zapošljavanja visokobrazovanih mladih ljudi, predloženo ograničavanje ugovora na najviše tri uzastopna u roku od tri godine poslodavačkoj strani nije sjelo. Dok sindikati takvo rješenje podržavaju, poslodavci bi povećali broj uzastopnih ugovora u trogodišnjem razdoblju zbog sezonskih poslova u poljoprivredi, turizmu, ugostiteljstvu.
HUP dvoji o podacima DZS-a
O radu na određeno održan je i poseban sastanak na kojem su sudjelovali predstavnici Državnog zavoda za statistiku jer HUP u pitanje dovodi podatke o razmjerima takvog rada.
„Činjenica je da je stanje još gore od onog što službene statistike pokazuju, jer se u te podatke uključuju samo poslodavci koji zapošljavaju više od 10 radnika“, navodi Sever, podsjećajući kako je 90 posto prvih ugovora na određeno.
Poseban je problem rad na izdvojenom radnom mjestu zbog kojeg se i krenulo u zakonodavne izmjene. Predlagač zakona je predvidio mogućnost i da sam radnik zatraži od poslodavca da radi na izdvojenom radnom mjestu. Poslodavci, međutim, traže da u slučaju kada sami radnici zatraže rad na izdvojenom radnom mjestu ili rad na daljinu, oni nisu dužni snositi troškove na koje će radnik ubuduće imati pravo kod takvog rada (primjerice dio režijskih troškova, telefona).
„Ako je to benefit radnika, ako je to on tražio, onda poslodavac radnika treba educirati za rad na siguran način, a radnik je sam odgovoran za uvjete u kojima radi. Poslodavac zapravo niti ne zna od kuda radnik radi“, veli Seinfert. Kada sam poslodavac radnika uputi na rad na izdvojenom mjestu, kako veli, može se razgovarati o minimalnoj naknadi troškova koja bi bila neoporeziva.
S druge strane, Sever ističe kako bez obzira bilo poznato ili nepoznato mjesto rada na izdvojenom radnom mjestu, i kada takav rad radnik traži, pravila moraju postojati.
„Moraju se znati uvjeti takvog rada, mora se dogovoriti kako osigurati zaštitu na radu na takvom mjestu, primjerice putem osiguranja. I svakako, radno vrijeme mora biti definirano“, ističe Sever. Radno vrijeme je jedno od spornih pitanja kod rada na izdvojenom radnom mjestu, kao što je sporno i pitanje isključenja (prava radnika da se nakon radnog vremena ne odaziva na pozive poslodavca).
Poslodavci smatraju kako kod rada na izdvojenom radnom mjestu, odnosno rada na daljinu, radnik sam bira kada će raditi, dok sindikati traže definiranje radnog vremena.
“Ne postoji ništa što nije prijeporno”
„Žao mi je to reći, ali svi su instituti o kojim smo razgovarali prijeporni. Rad na daljinu, ugovori na određeno vrijeme, prekovremeni rad. Ne postoji ništa što nije prijeporno“, navodi Seinfert.
S tim se slaže i Sever. No, naglašava kako bi vladina strana trebala odigrati ključnu ulogu.
„Vlada bi trebala znati iščitati znakove vremena. Ljudi se iseljavaju prije svega zbog malih primanja, nestalnih oblika rada, a potom i drugih razloga”, naglašava Sever, dodajući kako se i ovim zakonskim prijedlogom zapravo ta nesigurnost radnog mjesta ojačava te bi Vlada, želi li zadržati radnu snagu, trebala početi drugačije razmišljati i postaviti zakon da im pruži više stabilnosti. A to se ne događa.
„Prema radnicima se svi slično postavljaju, bez obzira bili na vlasti lijevi ili desni“, zaključuje Sever, dodajući kako bi najgora stvar bila da ministarstvo donese rješenje „preko koljena“, kao što je svojedobno učinjeno s mirovinskom reformom. Od nje je Vlada morala odustati nakon što su sindikati u referendumskoj inicijativi „67 je previše“ prikupili 708 713 vjerodostojnih potpisa protiv mirovinske reforme.
Jedan od primjera dodatne nesigurnosti koja se uvodi su rješenja za nejednak raspored radnog vremena, ali i moguće dodatno povećanje godišnjeg fonda prekovremenih sati.
Radna skupina za izradu ZOR-a, tako, niti o jednom pitanju koje taj zakon pokriva do sada nije postigla niti načelan dogovor. Pritom su prešli tek trećinu članaka prijedloga zakona te nisu blizu razgovora o reguliranju platformskog rada koji će također biti kamen spoticanja.
Da cijeli postupak ide presporo slažu se sve strane koje u njemu sudjeluju. No, resorno ministarstvo, kako se može iščitati iz njegova odgovora, za sada nema namjeru ubrzati proceduru.
„Uvažavajući činjenicu da Zakon o radu predstavlja opći radno pravni propis te da je propis od općeg interesa, Radna skupina i dalje intenzivno radi na što kvalitetnijem zakonskom tekstu, koji će u skladu s propisanom procedurom biti objavljen na javnom savjetovanju“, ističu iz resornog ministarstva, navodeći kako je postupak javnog savjetovanja od iznimne važnosti „budući da pruža mogućnost davanja primjedbi i mišljenja svim zainteresiranima, prije izrade Konačnog prijedloga zakona koji se upućuje u zakonodavnu proceduru“.
Unatoč takvom stavu resornog ministarstva, očito je da radna skupina do sada nije uspjela postići dogovor niti oko jednog članka budućeg Zakona o radu.
Ideja o dvije faze
Međutim, na radnoj skupini je otvoreno pitanje koje bi moglo promijeniti tijek budućih razgovora o novom ZOR-u. Izesenena je, naime, ideja o mogućem donošenja zakona u dvije faze i to zbog činjenice da sve zemlje članice EU-a do kolovoza u nacionalno zakonodavstvo trebaju prenijeti direktive o transparentnim i predvidivim radnim uvjetima te o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.
Tako postoji mogućnost da se u prvoj fazi postojeći ZOR uskladi s tim direktivama, a da se nakon toga nastave razgovori o ostalim zakonodavnim izmjenama. To je za sada ideja o kojoj se još treba razgovarati na tripartitnoj razini, odnosno na relaciji Vlade, sindikata i poslodavaca. Razgovor, pa i mogući dogovor oko razdvajanja pregovora o novom ZOR-u, trebao bi se zbiti u narednim tjednima. No, ako se takav dogovor postigne, i dalje je pitanje hoće li Hrvatska do kolovoza uspjeti prenijeti direktive u svoje zakonodavstvo jer su i one sadržaj otvorenih pitanja oko kojih se ne može postići dogovor na radoj skupini.
