Faktograf.hr

Samo činjenice

Kvaliteta života u Hrvatskoj je puno gora nego što ministar Aladrović misli

Ministar Josip Aladrović kaže da je Hrvatska fenomenalna za život. Statistički podaci pokazuju da to nije točno, barem ako se uspoređujemo s ostalim članicama Europske unije.
HINA/ Tomislav PAVLEK/ tp

Je li život u Hrvatskoj doista fenomenalan, kako to tvrdi HDZ-ov ministar rada i socijalne politike Josip Aladrović?

Izjava ponikla iz intervjua ministra s Romanom Bolkovićem u HRT-ovoj emisiji “1 na 1”  odjeknula je u javnosti, popraćena uglavnom ironičnim komentarima u medijima i na društvenim mrežama (1, 2, 3). 

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter


Aladrović je svoju optimističnu tvrdnju nadopunio i izjavom u kojoj konstatira da je u posljednje dvije-tri godine vidljiv trend povratka ljudi koji su otišli iz Hrvatske, kao i da je prisutan kontinuirani dolazak stranaca u Hrvatsku.

Na to je dodao i kako se ne boji za budućnost i perspektivu mladih ljudi u Hrvatskoj.

Da je ministrov sud o životu u Hrvatskoj temeljen na subjektivnom dojmu, a ne na činjeničnom stanju stvari, pokazuju razne statistike i izvješća od kojih ćemo ovdje nabrojati samo neke.

Životni standard

Hrvatska je pri samom dnu europske ljestvice kada je riječ o životnom standardu. Kako se navodi na stranici Europske unije, taj se faktor može usporediti mjerenjem cijene određene robe i usluga u svakoj zemlji u odnosu na dohodak, korištenjem zajedničke fiktivne valute koja se zove standard kupovne moći (SKM). 

Usporedbom BDP-a po stanovniku, izraženog u SKM-u, dobiva se pregled životnog standarda diljem EU-a u kojem Hrvatska zauzima pretposljednje mjesto. Od nas je gora samo Bugarska.

životni standard

Ništa bolje nisu ni brojke koje se odnose na potrošnju kućanstva. Naime, što je zemlja siromašnija, to njeni građani izdvajaju veći udio dohotka za podmirenje osnovnih potreba. Drugim riječima, u bogatijim se zemljama manji udio kućnog budžeta izdvaja za hranu.

Hrvatska se, s udjelom potrošnje od 13,3 posto BDP-a na prehrambene proizvode, na toj ljestvici nalazi odmah iza Rumunjske, gdje se za hranu izdvaja 16 posto BDP-a. Prehrana, dakle, čini veliku stavku u kućnim budžetima Hrvata – na hranu i bezalkoholna piće ide 18,3 posto godišnje potrošnje. Veći udjel troška za prehranu imaju Rumunjska, Litva, Estonija i Bugarska (1, 2).

Konkurentnost

Hrvatska nije fenomenalno mjesto za život ni kada se uzme u obzir europski indeks regionalne konkurentnosti koji mjeri sposobnost regija da osiguraju privlačno i održivo okruženje za poslovanje poduzeća te rad i život. Neki od kriterija koji se pritom promatraju su upravljanje, infrastruktura,  digitalne mreže, zdravlje, ljudski kapital, tržište rada te inovacije.

Zadnji indeks koji je Europska komisija objavila odnosi se na 2019. godinu te daje pregled napretka u 268 NUTS-2 regije, pri čemu je Hrvatska podijeljena na dvije – kontinentalnu i Jadransku.

Kao što se može iščitati iz karte, obje se regije nalaze daleko od najkonkurentnijih regija u EU. Regija kontinentalne Hrvatska zauzima rezultat od -0.71, a ona Jadranska -0.79. Usporedbe radi, indeks regije istočne Slovenije iznosi -0.14, a zapadne 0.22.


Vladavina prava

Uvid u poseban izvještaj Europske komisije o vladavini prava koji je objavljen u srpnju ove godine govori da Hrvatska i po tom pitanju stoji loše.

U izvještaju koji se odnosi na funkcioniranje pravosudnih sustava, borbu protiv korupcije te slobodu i pluralizam medija navodi se kako se razina percipirane neovisnosti pravosuđa u javnosti pogoršala te ostaje najniža u Europskoj uniji.

Informacijske i komunikacijske tehnologije za upravljanje predmetima i elektroničku komunikaciju su i dalje među manje razvijenima u EU, a administrativni kapaciteti državnog odvjetništva su ograničeni zbog manjka ljudskih resursa.

U dokumentu se također navodi kako se, u odnosu na prošlo izvješće, duljina postupka smanjila na drugostupanjskim sudovima, ali se uglavnom povećala na prvostupanjskim te je i dalje među najduljima u EU.

Osim toga, percepcija među stručnjacima i poslovnim ljudima je da je razina korupcije u javnom sektoru i dalje visoka, što potvrđuje i Indeks percepcije korupcije Transparency Internationala za 2020. godinu. U tom području Hrvatska ostvaruje 47 od 100 bodova te zauzima 18. mjesto u Europskoj uniji te 63. mjesto u svijetu.

Zdravstvene usluge

Zadnje izvješće o zdravstvenim uslugama za države članice EU za 2019. godinu, koje je nastalo kao rezultat zajedničkog rada OECD-a i European Observatory on Health Systems and Policies i Europske komisije, pokazuje da je očekivani životni vijek u Hrvatskoj niži od prosjeka EU. 

“Iako se u razdoblju od 2000. do 2017. očekivani životni vijek pri rođenju u Hrvatskoj produljio za 3,4  godine, sa 74,6 na 78  godina, razlika spram prosjeka EU-a gotovo se i nije promijenila te iznosi 2,9  godina”, navodi se u izvješću. 

Jedan od razloga koji objašnjava kraći životni vijek jest slaba učinkovitost intervencija javnog zdravstva, zbog čega je smrtnost koja se može spriječiti daleko iznad prosjeka EU. Tako se u izvješću kao primjer navodi da su politike protiv pušenja nedovoljno razvijene, da je pušenje u zatvorenim javnim  prostorima i dalje rašireno, a stopa tinejdžera pušača treća najviša u EU. Stope pretilosti također su u porastu, posebno među djecom. 

U Hrvatskoj je udio osoba (61 posto) koje su 2017.  navele da su dobrog zdravlja niži od prosjeka EU, koji iznosi 70 posto, s tim da su razlike u ocjenama vlastitog zdravlja osoba iz različitih dohodovnih skupina relativno velike – oni s najvišim dohotkom većinom smatraju da su dobrog zdravlja, za razliku od onih s najnižim dohotkom.

U izvještaju se navodi i kako je potrošnja za zdravstvo po stanovniku i dalje niska u odnosu na većinu drugih zemalja EU te kako u Hrvatskoj ima manjak medicinskih sestara i liječnika.

“Doprinose socijalnom zdravstvenom osiguranju uplaćuje ograničeni broj subjekata, što je u kombinaciji s visokim bolničkim dugom razlog za zabrinutost u pogledu financijske održivosti zdravstvenog sustava”, stoji u izvješću. 

Obrazovanje

Kada se gledaju rezultati PISA istraživanja koje provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) i koje se odnosi na testiranje znanja iz različitih područja, hrvatski učenici, prema rezultatima iz 2018. godine, i u usporedbi s drugim zemljama EU, ostvaraju uglavnom ispodprosječan rezultat.

Iz perspektive EU, Hrvatska se nalazi ispod prosjeka u područjima matematike i znanosti, dok se u području čitalačkih vještina nalazi tek nešto iznad prosjeka.

U posebnom izvješću Europske komisije koje se odnosi na obrazovanje u EU navedeno je nekoliko problema s kojima se suočava hrvatski obrazovni sustav.

Prije svega, vidljiv je nedostatak učitelja, naročito u ruralnim područjima te u područjima prirodnih znanosti, a navedeno je i kako su prosvjetarske plaće niže u odnosu na one koje imaju radnici s visokom stručnom spremom u drugim profesijama.

Kao veliki problem ističe se činjenica da se školska populacija, kao posljedica iseljavanja, smanjuje te da će u periodu između 2020. i 2030. pasti za 23 posto.

U izvješću je navedeno kako je digitalna pismenost vrlo niska. Postotak osoba u dobi od 16 do 74 godine koji su izvijestili da posjeduju osnovne ili napredne digitalne vještine bio je drugi najniži u EU (41 posto u usporedbi s prosjekom EU-a od 57 posto). Osim toga, navodi se kako je i mobilnost studenata niska u odnosu na prosjek EU.

Ništa bolje ne stojimo ni po pitanju obrazovanja odraslih. Postotak odraslog stanovništva koje nije steklo sekundarnu kvalifikaciju iznosi 14,9 posto, dok na razini EU on iznosi 21,9.  Udio zaposlenih s niskim kvalifikacijama (37,5 posto) također je ispod prosjeka EU (56,8 posto).

Kvaliteta života

Sva navedena zapažanja upućuju na zaključak da se u Hrvatskoj, u odnosu na druge države EU, ne živi tako dobro kako ministar Aladrović misli.

Eurostatova statistika bilježi i da je Hrvatska, kada se u obzir uzmu indikatori poput zdravlja, obrazovanja, materijalnih uvjeta života, ekonomske sigurnosti i ljudskih prava, među najlošije rangiranim državama članicama EU.

Na ljestvici općeg životnog zadovoljstva koja se mjeri od 1 do 10, Hrvatska ostvaruje rezultat od 6.4, a iza nas je i u ovom slučaju samo Bugarska.

Da se građani Hrvatske ne osjećaju “fenomenalno” pokazuju i istraživanja koja se provode na globalnoj razini. Deveto UN-ovo izvješće “World Happiness” pokazuje da je u periodu od 2018. do 2020. godine Hrvatska na ljestvici “sreće” zauzela 60. mjesto od 149 analiziranih zemalja.

Rezultate ovogodišnjeg izvješća hrvatski su mediji popratili zaključkom kako je Hrvatska napravila ogroman skok na ljestvici sreće jer su podaci za 2020. godini pokazali da se nalazimo na 23. mjestu, dok smo 2019. godine zauzeli 79. mjesto.

Međutim, kako je već pisao Index, u tom se slučaju ne radi o velikom skoku već o činjenici da je u 2020. godini istraživanje provedeno u 95, a ne u 149 zemalja. Drugim riječima, za veliki skok na toj ljestvici zaslužna je činjenica da na listi manjkaju 54 zemlje koje čine oko 36 posto uzorka.

Mladost i starost u Hrvatskoj

Ministar Aladrović možda se ne boji za budućnost mladih u Hrvatskoj, međutim, brojna provedena istraživanja govore da je ta društvena skupina poprilično nezadovoljna životom pod ovim podnebljem.

Rezultati istraživanja koje su proveli Zaklada Friedrich Ebert Stiftung (FES) i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ), i čiji su rezultati predstavljeni prije dvije godine, pokazuju kako manje od polovice mladih u dobi 14 do 29 radi u svojoj struci te da polovica njih nema siguran i trajan posao.

Istraživanje je pokazalo da mladi u prosjeku tjedno rade dulje od zakonom propisane norme te da za to dobivaju plaću koja je u prosjeku niža od prosječne plaće. Studija, koja je bila dio međunarodnog istraživanja provedenog u deset država Jugoistočne Europe i Zapadnog Balkana, pokazala je da su mladi generalno nezadovoljni svojim društvenim statusom.

IDIZ je 2019. godine objavio rezultate svog drugog istraživanja koje je provedeno u suradnji s Fakultetom političkih znanosti, i koje se također odnosi na mlade. Ono je također pokazalo da su mladi u Hrvatskoj poprilično apatični te u odnosu na svoje roditelje puno bezvoljniji.  

Kako pokazuje Izvješće o provedbi smjernica aktivne politike zapošljavanja za 2020. godinu, stopa nezaposlenosti mladih u narasla je s 13,2 na 16,6 posto, odnosno za 3,4 postotna poena. Istovremeno je stopa nezaposlenosti u EU u 2020. te u odnosu na pretpandemijsku godinu porasla za 1,4 postotnih bodova te iznosi 13,3 posto.

Ništa bolji nije ni položaj starijih osoba.

U Izvješću pučke pravobraniteljice navodi se kako je prosječna mirovina u 2020. bila 147 kuna ispod praga siromaštva, zbog čega su mnogi umirovljenici teško podmirivali troškove hrane i režija, a zbog strogih cenzusa nisu mogli ostvariti prava u sustavu socijalne skrbi.

Pravobraniteljica naglašava kako je čekanje na smještaj u državnim domovima za starije iznimno dugo (oko 10 godina) te ističe kako i dalje postoji veliki problem s ilegalnim radom obiteljskih i privatnih domova nad kojima nedostaje nadzora. 

Na činjenicu da veliki dio starijih osoba u Hrvatskoj živi na granici siromaštva upozorili su nedavno iz Sindikata i Matice umirovljenika. Tražeći od premijera Andreja Plenkovića hitnu promjenu formule usklađivanja mirovina, istaknuli su kako je stopa siromaštva svih starijih od 65 godina dosegla 33,8 posto te kako je 66 posto mirovina ispod hrvatske linije siromaštva.

Čak 414 tisuća umirovljenika prima manje od 2.000 kuna mirovine, a još 550 tisuća između 2.000 i 4.000 kuna (Mirovina.hr).

Zaključno, istraživanje “Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone” koje je na početku epidemije proveo Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, i u kojem je sudjelovalo više od 3500  osoba  dobi  od  18  do  95  godina  te  780  učenika  od 1.  razreda  osnovne  do  4.  razreda  srednje  škole, pokazalo je da je gotovo polovica sudionika imala izražene razine depresivnosti, anksioznosti i stresa, dok je blagu i umjerenu razinu depresivnosti imalo njih 29 posto.

“Rezultati pokazuju da su naši sudionici, ne samo depresivniji, anksiozniji i pod višim razinama stresa u  odnosu na usporedne hrvatske podatke prije pandemije, već i da im je psihološko zdravlje narušenije  nego sudionicima iz drugih zemalja. Rezultati slični našima dobiveni su samo u istraživanju u Španjolskoj”, navodi se u istraživanju.

Migracije

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prošle godine u Hrvatsku se iz inozemstva doselilo 33 414 osoba, a u inozemstvo se odselilo 34 046 osoba. Drugim riječima, iz Hrvatske se iselilo 632 ljudi više nego što se doselilo pa je tako saldo migracije u 2020. bio negativan. 

Rezultat je to koji je, kada je riječ o iseljavanju stanovništva, nešto bolji od pretpandemijske 2019. godine. Službena statistika bilježi da se te godine iz Hrvatske iselilo 40 148 osoba, a doselilo 37 726.

Međutim, podatke o iseljavanju i doseljavanju iz 2020. godine valja staviti u ispravan kontekst. Protekla je godina bila obilježena pandemijom bolesti Covida-19 zbog koje je kretanje ljudi bilo znatno ograničeno, pa tako ostaje pitanje bi li brojke bile iste da prvu polovicu godine nisu obilježile zatvorene granice.

Podaci, dakle, govore da se 2020. godine ipak manje ljudi doselilo u Hrvatsku nego 2019. godine, s tim da u postotku onih koji su došli živjeti u Hrvatsku veći dio zauzimaju – stranci.

Od 33 414 osobe koje su se doselile, 25,3 posto su hrvatski državljani, dok su njih 74,7 posto strani državljani. Pritom od ukupnog broja doseljenih gotovo jednu trećinu (31,9 posto) čine osobe iz Bosne i Hercegovine. U izvješću DZS-a navodi se da u ukupnom broju doseljenih i odseljenih znatan udio zauzimaju stranci u okviru godišnjih kvota dozvola za zapošljavanje.

Kako smo već i naveli kada smo pisali o migracijama, sustavna istraživanja o povratnicima u Hrvatskoj ne postoje, zbog čega sociolozi i demografi smatraju da je preuranjeno govoriti o tome vraćaju li se u Hrvatsku iseljenici koji su je napustili nakon ulaska u EU. Ipak, dio njih navodi kako povratnike uglavnom čine ljudi koji se kao umirovljenici vraćaju u domovinu iz država gdje su tu mirovinu zaradili.

Važno je naglasiti i da se statistika DZS-a temelji se na podacima Ministarstva unutarnjih poslova te da ne daje potpunu sliku migracija jer dio građana koji se iseli ne odjavljuju boravište, zbog čega se oni i dalje vode kao da žive u Hrvatskoj.

Zbog toga se vjeruje da je broj građana koji je napustio Hrvatsku nakon ulaska u EU zapravo veći od onog koji bilježi DZS. Jasniju sliku o tome koliko je ljudi iselilo iz Hrvatske trebao bi dati popis stanovništva koji se trenutačno provodi u Hrvatskoj.

Cilj je dostići EU standard

Svi ovi navedeni podaci jasno pokazuju da Hrvatska, u usporedbi s ostalim zemljama Europske unije, i nije toliko fenomenalna za život kao što ministar Aladrović smatra.

Slika bi svakako izgledala drugačije kada bi se indikatori kvalitete života uspoređivali s čitavim svijetom, odnosno kada bi u usporedbu bile uvrštene siromašnije zemlje globalnog juga.

Međutim, sumnjamo da je ministar takvu usporedbu imao na umu kada je govorio o uvjetima života u Hrvatskoj, naročito jer je cilj Hrvatske u većini područja, barem kada je riječ o Nacionalnoj razvojnoj strategiji RH do 2030., dostići standard razvijenih zemlja EU.

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.