Narodi nam odumiru naočigled, demografska katastrofa razara, a vi ni prstom ne mrdate, kao ni bilo čim drugim.
Na popisu država u kojima rekordno pada broj novorođenih najviše ih je iz Istočne i Srednje Europe, a u Hrvatskoj se stopa fertiliteta vrti oko zabrinjavajuće niskih 1,4. Zašto je tako teško dostići minimalno potrebnu statističku decimalu od 2,1 djece po jednoj rodilji, a možda i prebaciti normu te dogurati do odličnih 3 kao u Izraelu ili 4 kao u Afganistanu, ubrzano obnoviti naciju te posvuda začuti radosnu graju sve brojnije dječice?
Demografi krivce za sve manje prvašića u školskim klupama najčešće pronalaze u, kažu, lošoj državnoj vlasti koja ne pruža dovoljno podrške mladim obiteljima, no razlozi su mnogo složeniji i ne mogu se mjeriti tek novčanim tisućicama kojima bi se ponukalo žene da rađaju više i češće.
Na početku korona pandemije govorkalo se kako nam slijedi baby boom jer parovi, zatvoreni kod kuće tijekom lockdowna, neće eto imati pametnijeg posla nego praviti djecu. Prognoza je međutim bila potpuno promašena te se fertilitet još dodatno srozao u mnogim zemljama pa tako i u Sjedinjenim Državama, gdje je ljosnuo na najniže grane ikad.
Predvidjeti, dakle, buduća demografska kretanja prilično je nezahvalno jer, iako je preokret još uvijek moguć, u ovom trenutku ipak je više onih koji depresivno računaju kada bi koji narod mogao izumrijeti.
U Južnoj Koreji vele da će sa sadašnjih 50 pasti na 10 milijuna za samo sto ljeta te da će posljednji Južnokorejac umrijeti 2750. godine. Drugi su kataklizmično objavili kako bi, u slučaju da u cijelom svijetu fertilitet padne na 1,3, ljudska vrsta rapidno propala i nestala za samo 300 godina.
Koliko god vremena da nam je ostalo, vjerojatno ćemo u demokratskom dijelu svijeta i dalje glasati na izborima, a političari će zbrajati i oduzimati koliko im demografska kretanja, ma kakva bila, mogu pomoći da se domognu vlasti. Čak i neke manje zajednice mogle bi, zahvaljujući fertilitetu, postati politički vrlo značajne.
Nas i Amiša sto milijuna
Uzmite na primjer Amiše u Americi koji još uvijek žive vrlo tradicionalno i odbijaju modernu tehnologiju. Prije stotinu godina bilo ih je oko deset tisuća, a sada ih je, zahvaljujući velikom broju djece u obiteljima, čak 350 tisuća.
Da se Hrvatska umnažala takvim ritmom skočila bi s oko 3 milijuna, koliko je imala prije 100 godina, na nevjerojatnih stotinjak milijuna danas.
Amiši su svakako drastičan primjer, ali i dobar pokazatelj da su religiozne zajednice kadre poticati obitelji na brojno potomstvo. Protestantske zajednice u Sjedinjenim Državama, zasad uglavnom naklonjenije glasanju za konzervativne kandidate, održavaju ponešto bolji natalitet od američkog državnog prosjeka, dok u Izraelu brojnost ultra-ortodoksne haredske zajednice rapidno raste i sve više utječe na politiku tamošnje Vlade.
Naime, majke u ultra-ortodoksnim obiteljima u Izraelu sada rađaju u prosjeku šestero i više djece što je tri puta više nego u sekularnih obitelji. S današnjih manje od 15 posto udjela u populaciji, ako se trendovi rađanja ovako nastave s udvostručenjem brojnosti zajednice svakih 15-tak godina, Haredim Židovi bi mogli dostići natpolovičnu većinu u Izraelu do kraja stoljeća i tako unijeti velike promjene u društvu, tražeći da židovska država možda bude više posvećena vjeri, a manje demokraciji.
U Sjedinjenim Državama, pak, svaki političar, osobito konzervativniji, pokušava pridobiti naklonost evangelikalaca koji su brojnošću i utjecajem nezaobilazan stroj za glasanje na svakim izborima i uvelike su doprinijeli da Ronald Reagan i Donald Trump postanu predsjednici. S obzirom da i kod evangelikalaca pomalo pada natalitet, kao i kod utjecajnih američkih mormona i katolika, a raste broj onih koji napuštaju crkvu, nije jednostavno predvidjeti u kojoj će mjeri moćne vjerske zajednice ubuduće utjecati na američku politiku.
Već iduće godine na izborima za američki Kongres pedantno će se zbrajati i oduzimati kako su glasali vjernici, kako bijelci i Afroamerikanci, a kako imigranti i brojne druge skupine. Usput će se spominjati i imena onih koji namjeravaju ući u utrku za važne predsjedničke izbore 2024. godine, a na kladionicama najbolje zasad stoji – Donald Trump. On još uvijek nije odustao od ponovnog ulaska u tu utrku.
Trump je inače na izborima 2020. godine, uz sve konzervativnije i religioznije glasače na koje je i tako računao, pridobio neočekivano mnogo glasova manjina i imigranata te stoga neki promatrači procjenjuju da konzervativce ne treba olako otpisati usprkos dramatičnim demografskim i rasnim promjenama u državi u kojoj već sada bijelci nemaju većinu u populaciji mlađoj od 18 godina.
Bog i Hrvati
A što od mlađih i starijih birača mogu očekivati političari u središnjoj i istočnoj Europi, području koje demografski najbrže stradava? Kad su nacionalni identitet i religija u pitanju, mladi u dobi od 18 do 34 godine su, prema istraživanju objavljenom 2018. godine, u svim državama ponešto tolerantniji od starijih osim u – Hrvatskoj.
Naime, odgovarajući na upit je li kršćanska vjera bitna da bi netko bio pravi Hrvat, mladi (18-34) su se pokazali konzervativnijima i odgovorili potvrdno u 63% slučajeva, dok ih je takvih među starijima (35+) bilo 56%. U ostalim europskim državama odnos između mlađih i starijih u odgovoru na to pitanje je obratan.
Kršćanstvo i domoljublje su dakle dobrim dijelom na cijeni u državama Istočne Europe, primjerice u Srbiji, Bugarskoj ili Poljskoj. Upravo u Poljskoj, u kojoj je fertilitet vrlo sličan hrvatskome, kontinuirano se, ne bi li se rodilo više beba, objavljuju novi poticaji za mlade obitelji, a niču i upravo za takve namjene prilagođeni kvartovi.
Zatvaranje u vlastita naselja
Na pola sata od glavnog poljskog grada Varšave je novo uredno naselje u kojemu svaki stan krasi već ugrađen križ i ime katoličkog sveca zaštitnika kuće, a tu su i vrtić i igralište i kapelica. Namijenjeno obiteljima koja štuju vjeru i planiraju potomstvo, naselje je tek jedno od brojnih koja se grade širom Poljske, a cijena kvadrata je oko tisuću eura što se smatra povoljnim s obzirom da za dobar stan u Varšavi treba izdvojiti i pet puta više.
U reklamnim brošurama stoji da se radi „stambenim naseljima posvećenim obiteljima koje dijele zajedničke vrijednosti i koje žele da se obitelj i njezina okolina izgrade na čvrstim temeljima, a to je vjera u Boga.”
Za publiku potpuno suprotnih želja, pak, u Poljskoj je sve više naselja zatvorenog tipa (gated community) koja jamče privatnost, sigurnost i otvoreno favoriziraju stanare bez djece. Samci i parovi koji ne planiraju potomstvo tako mogu biti sigurni da će, ako se tamo nastane, biti neometani od zvukova mališana i prijetnje da im nogometna lopta razbije prozor.
Z-ocijalizam
Različiti životni stilovi, društvene promjene i demografski šokovi protrest će naša društva, a osobito bi se mogao pojačati jaz između starijih i mlađih.
Mladi Britanci oni u dobi od 18 do 24, dvotrećinskom većinom priželjkuju socijalističku ekonomiju jer kapitalizam smatraju sistemom koji ih je iznevjerio. U američkom pak istraživanju čak 70% milenijalaca odgovorilo je da bi glasali za socijalističkog kandidata na izborima.
Na njemačkim izborima u rujnu mladi od 18 do 24 znatno više nego na prijašnjim izborima su birali Zelene, dakle zagovornike odgovornijeg ponašanja prema okolišu i međunarodne suradnje, ali i Liberalno-demokratsku stranku (FDP) koja prije svega zastupa liberalno kapitalističko tržište bez previše uplitanja državnih institucija.
Dobna skupina rođena između 1995. i 2012, poznata i kao Generacija Z, od koje u skoroj budućnosti očekujemo da sve više preuzimaju pozicije u društvu, ali i odlučuju o brojnosti vlastitog potomstva, smatra se progresivnom, tolerantnom i obrazovanijom više nego što su mladi bili ikad ranije.
Gen Z, sve važniji dio biračkoj tijela u nadolazećim izbornim ciklusima, već sada se ne ustručava od odlaska na biralište. Ako je suditi po recentnim američkim izbornim iskustvima, nisu naklonjeni postojećim velikim strankama Republikanaca i Demokrata te se u velikom postotku, čak 42%, opredjeljuje neovisno.
No Z generacija će također biti, više nego prijašnje dobne skupine, snažno pogođena posljedicama pandemije Covida-19, globalnog zatopljenja i nesigurnosti na tržištu rada zbog tehnoloških promjena.
A to su samo neki od razloga zbog kojih bi Z mladi, koji upravo počinju stasati u biološki najbolje fertilne godine, mogli odgađati stupanje u brak i planiranje potomstva. Te tako još dodatno narušiti ionako lošu demografsku sliku razvijenog svijeta.
