Korisnici društvenih mreža u desetinama dijele objavu u kojoj se navodi da je “Poljska prva i jedina zemlja koja je proglasila Krista kraljem svoje države“, a hrvatski korisnik koji je 9. veljače objavio status (arhivirano ovdje) dodao je i svoju želju da “Hrvatska bude druga”. Vijest o tome objavila je i nekolicina internetskih portala, primjerice portal Novi život 24. veljače pod naslovom “Poljska službeno proglasila Isusa Krista Kraljem svoje države” (arhivirano ovdje i ovdje).
Portal Novi život na početku svoga teksta piše:
“U jedinstvenom i povijesnom činu, Poljska je jedina država na svijetu koja je 2016. godine službeno proglasila Isusa Krista Kraljem svoje nacije. Ova izvanredna svečanost održana je u crkvi Božanskog Milosrđa u Krakovu, gdje su se okupili tisuće vjernika, predstavnici vlasti i crkveni velikodostojnici kako bi izrekli zavjet vjernosti Kristu Kralju”.
Dokument Poljske biskupske konferencije, a ne države
Obzirom da su brojni korisnici doslovno shvatili ove objave, a u njima nije naznačen kontekst informacije, na ovom mjestu važno je istaknuti da u slučaju poljskog “proglašenja Krista za kralja” nije riječ o ustavnoj ili političkoj odluci države, nego o religijskom i simboličkom činu, odnosno potvrdi kršćanske komponente identiteta velikog dijela poljskog društva.
“Jubilejski čin prihvaćanja Isusa za Kralja i Gospodina”, kako je to nazvala Poljska biskupska konferencija, upriličen je 2016. godine, na 1050 godišnjicu takozvanog “krštenja Poljske”. U pitanju je referenca na povijesni događaj, kad je 966. godine poljski kralj Mieszko I, prvi povijesni vladar iz dinastije Pjastovića, primio kršćanstvo (arhivirano ovdje i ovdje).
Jubilejski čin prihvaćanja Krista za Kralja i Gospodina Poljska biskupska konferencija usvojila je u travnju 2016. godine, a službena proslava održana je 19. studenog iste godine. Svečanom bogoslužju u Krakowu prisustvovao je poljski predsjednik Andrzej Duda, kao i brojni drugi političari. U odgovoru na pitanje poljskog portala OKO press glasnogovornik tadašnjeg poljskog predsjednika odgovorio je da Duda sudjeluje u mnogim sličnim vjerskim proslavama.
Na internetskim stranicama Poljske biskupske konferencije naveden je sadržaj “pastirskog pisma” uz navedeni događaj, gdje se ističe da je “jubilarni čin prije svega čin vjere, koji potvrđuje izbor Krista i obvezuje nas da živimo u skladu sa savezom sklopljenim s njim”. Portal OKO press u svome je članku objasnio da su se pokreti za ustoličenje Krista kao kralja u Poljskoj pojavili u 90-im godinama 20. stoljeća, a bili su povezani s ukazanjima časnoj sestri Rozaliji Celak iz 30-ih godina u kojima je, sudeći po zapisima, Krist od poljske nacije tražio “ustoličenje”.
U parlamentu je inicijativa za proglašenje “Krista Kralja” propala 2006. godine
Grupa poljskih zastupnika je još 2006. godine predložila da poljski parlament zakonski proglasi Isusa Krista kraljem većinski katoličke države, no taj prijedlog nije podržala većina zastupnika. Također, treba reći i da u poljskom Ustavu nema spomena Isusa Krista kao kralja Poljske. Zanimljivo je napomenuti i da su se sami biskupi dugo opirali ideji da Crkva u Poljskoj proglasi Krista za kralja, jer se smatralo da za to nema teološkog utemeljenja. Tako su u pismu Biskupske konferencije Poljske iz 2012. godine biskupi “oštro osudili ideju nazivanja Isusa kraljem Poljske te zaprijetili da će “svatko tko se priključi toj građanskoj inicijativi biti isključen iz crkvene zajednice”.
Poljski biskupi su do 2016. godine ublažili svoje stavove, a u pastirskom pismu vjernicima, u dijelu pod naslovom “Teološko utemeljenje čina”, naveli: “Cilj ovog čina nije osiguravanje ovozemaljske vlasti ili blagostanja, već podlaganje osobnog, obiteljskog i narodnog života Kristu i život prema Božjim zakonima. Ovaj čin trebao bi utjecati na ovozemaljsku stvarnost, ali ne smije predstavljati zlouporabu Presvetog Imena Isusova za postizanje ovozemaljskih ciljeva”.
Proglašenje nije politički čin
U dokumentu iz 2016. godine ne spominje se “ustoličenje Isusa Krista kao Kralja Poljske” jer su se biskupi, nakon dugih konzultacija, odlučili za blažu definiciju “prihvaćanja Isusa za Kralja i Gospodina”. Biskup Andrzej Czaja tada je objašnjavao da “kada bi proglasili Isusa kraljem Poljske, to bi bio politički čin, koji bi isključio smisao spasenja”. “Prihvaćanje Isusa kao moga Kralja mijenja moj život i ima utjecaj na živote drugih. Proglašavanjem Isusa kraljem Poljske umanjuje se njegova uloga i važnost”, kazao je tada Czaja. I glasnogovornik Krakovske nadbiskupije Piotr Studnicki tada je kazao da proglašenje nije “politički, već čin vjere”
Da ovaj religijski čin nema nikakve veze s državnim uređenjem govori i događaj iz 2025. godine, kad je lokalna skupština u Maków Mazowieckom donijela odluku da proglasi Isusa Krista kraljem svog okruga. Regionalni guverner poništio je tu odluku, smatrajući da za nju nema nikakvog pravnog utemeljenja.
U zaključku valja podvući: Poljska nije službeno priznala Krista za svog kralja, odnosno taj religijski čin iz 2016. godine nema nikakvog pravnog učinka na uređenje poljske države jer je dokument nazvan "Jubilejski čin prihvaćanja Isusa za Kralja i Gospodina" usvojila samo Poljska biskupska konferencija. Zbog toga statuse u kojima se navodi da je Poljska prva koja je Krista proglasila kraljem svoje države označavamo netočnima jer se radilo o religijskom, a ne političkom, činu.
